Sve o ženskom zdravlju i brizi za žensko zdravlje
Žensko zdravlje
Blog - veljača 2009
petak, veljača 27, 2009






Ženska dojka je simbol majčinstva, ženstvenosti i seksualnosti. Emocionalna bol poslije gubitka dojke zbog karcinoma je jaka, izaziva depresiju, gubitak samopouzdanja, dramatično mijenja način i kvalitetu života.

Pojačan je strah od povratka bolesti i smrti. Rekostrukcija dojke smanuje ove psihološke promjene i žena daleko lakše prevladava svoju bolest i kvalitetnije živi.

Što je rekonstrukcija?

Rekonstrukcijom dojke korigira se operativno nastali defekt nadomještanjem svih odstranjenih mekih tkiva i postiže se simetrija. Rekonstrukcija dojke poslije radikalne mastektomije sa ili bez očuvanja bradavica - areola kompleksa, sastavni je dio primarne terapije raka dojke.

Rekonstrukcija podrazumjeva postizanje simetrije sa primarno zdravom dojkom u obliku, veličini i položaju. To podrazumjeva i korekciju zdrave dojke poslije najmanje 3 - 6 mjeseci od mastektomije.

Indikacije i kontraindikacije

Skoro da je svaka žena sa mastektomijom kandidat za rekonstrukciju, posebno ako je karcinom dijagnosticiran i operiran u ranom stadiju. Rekonstruktivne operacije izvode se i kod žena sa benignim displastičnim i multiplim cističnim promjenana u dojci kada je bolesno tkivo dominantno u odnosu na normalno žljezdano tkivo dojke.

Prema desetogodišnjim svjetskim istraživanjima na preko 4000 žena, smrtnost je bila dvostruko manja kod žena se primarno urađenom rekonstrukcijom. Ovdje je značajna ne samo onkološka indikacija već i psihološka, jer se lakše prolaze postoperativne traume.

Kontraindikacije za rekonstrukciju su uznapredovali karcinom, karcinomatozni mastitis i sistemska bolest praćena opće lošim stanjem organizma.

Izbor rekonstruktivnog zahvata

Odluku o načinu i vremenu rekonstrudcije donosi kirurg u dogovoru sa pacijenticom. Vrsta odabrane tehnike zavisi i od sposobnosti samog kirurga. Operativni tim čine opći kirurg i plastični i rekonstruktivni kirurg. Na odluku utječe i konstitucija bolesnice, veličina dojki i vrsta karcinoma.

Primarna rekonstrukcija

Primarna rekonstrukcija je idealna kod mastektomiranih žena, jer smanjuje postoperativnu psiho-socijalnu traumu i daje nadu za potpuni oporavak. Ova rekonstrukcija može biti izvedena ugradnjom implantata, ukoliko je očuvana dovoljna količina kože. Po završenoj onkološkoj terapiji - zračenje, kemoterapija i hormonoterapija, može se uraditi korekcija primarno zdrave dojke, ukoliko je to potrebno.

Kod policistične displazije, kod žena sa pozitivnom obiteljskom anamnezom, primarna rekonstrukcija implantatima je idealna u rješavanju problema nastale asimetrije zbog prethodnih operacija i novonastalih promjena u obe dojke. Kod benignih promjena očuvana je koža, potkožno masno tkivo i bradavica - areola kompleks, pa je i kirurski zahvat jednostavniji. Važno je i kod malignih i kod benignih promjena ukloniti kompletno žljezdano tkivo dojke i tako onemogućiti recidiviranje bolesti.

Sekundarna rekonstrukcija

Sekundarna rekonstrukcija dojke izvodi se poslije završene onkološke terapije, a u cilju postizanja maksimalne simetrije u odnosu na zdravu stranu.

Osim rekonstrukcije implantatima, moguće je koristiti autologna tkiva (leđni i trbušni mišić) i kombinirati implantate sa autolognim tkivima. Izbor tehnike zavisi od od konstitucije pacijenta. Najčešće se koristi leđni mišić sa pratećim potkožnim masnim tkivom i kožom, uz idealno očuvanu vaskularizaciju spomenutog režnja. Bradavica - areola kompleks rekonstruira sa poslije 3 - 6 mjeseci, tehnikom režnjeva, autolognim tkivom ili tetovažom.

Da li je rekonstrukcija rizik za pacijenticu?

  • Rekonstrukcija poslije mastektomije nema negativan utjecaj na oporavak i preživljavanje pacijentica sa rakom dojke.  

  • Rekonstrukcija ne odlaže daljnu onkološku terapiju. Zračenje ne otežava postoperativno zarastanje rane.
  • Rekonstrukcija ne otežava dalje praćenje lokalnog nalaza operirane dojke. Redovne UZ kontrole i mamografija, godinu dana poslije rekonstrukcije, nisu kontraindicirane.
Izvor: www.stetoskop.info

bla123 @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 26, 2009






Mastopatija je pojam koji označava istodobno prisustvo progresivnih i regresivnih promjena u tkivu dojke, koje u različitoj mjeri pokazuju znake atrofije, hiperplazije i metaplazije različitih tkivnih komponenti mliječne žlijezde, i kojima je u patogenetskom smislu zajedničko svojstvo njihova hormonska ovisnost. Po pravilu mastopatija se javlja obostrano i manifestira različitim strukturnim promjenama koje su individualno specifične. Javlja se tijekom cijelog reprodukcijskog perioda, a pogađa prije svega gornje vanjske kvadrante dojki. Obzirom na različitost histopatološkog supstrata, kao i kliničke simptomatologije, prisutni su mnogobrojni sinonimi i različite klasifikacije, zbog čega svjetska zdravstvena organizacija WHO predlaže naziv displazija dojke.

Na osnovu dijagnostičkih, ali i prognostičkih čimbenika, koji određuju i terapijske postupke, podjela mastopatije se zasniva na histološko-citološkim kriterijima koji uzimaju u obzir prisustvo abnormalnih i atipičnih proliferacija epitela i procjenu rizika maligne alteracije. Prema Prechtelu, razlikuju se 3 stupnja mastopatije:

  • Mastopatija I°: jednostavna mastopatija ili laka displazija dojke, mastopatija bez proliferacije epitela,
  • Mastopatija II°: jednostavna proliferativna mastopatija ili srednje teška displazija, mastopatija s proliferacijom epitela, ali bez stanične atipije,
  • Mastopatija III°: mastopatija s atipičnom proliferacijom epitela, teška displazija dojke.
U skupini jednostavnih mastopatija (mastopatija I°), najveći udio od 70% sačinjavaju promjene tkiva dojke označene kao fibro-cistična mastopatija. Radi se o dobroćudnim strukturnim promjenama tkiva dojke koje se javljaju u dva oblika:

  • fibroznom (kada su u prvom redu prisutne promjene u smislu umnožavanja vezivnog tkiva između žljezdanih lobulusa ili intralobularno, sa skleroziranjem i hijalinizacijom strome, kao i atrofijom acinusa), i
  • fibro-cističnom (osim umnožavanja vezivnog tkiva, unutar žljezdanog parenhima su prisutne i manje ili veće ciste).
Česta strukturna promjena kod mastopatije I° je i adenoza (sklerozirajuća adenoza, adenomatosis), koja čini ca 9% dobroćudnih promjena tkiva dojke. Kod ove forme dominira hiperplazija epitela acinusa, malih izvodnih kanalića, kao i mioepitela. Obično izostaje stvaranje cističnih struktura.

Mastopatija II° obuhvaća osim navedenih promjena prisustvo intrakanalikularnog rasta epitela, koje se javlja fakultativno (ca 20%) kod fibro-cistične mastopatije. Intraduktalni epitel je zadebljan, često višeslojan ili stvara sliku solidnih adenoidnih ili papilarnih struktura. Stanična slika je ravnomjerna, mitoze su prisutne tek pojedinačno, a stanična atipija je odsutna.

Teška displazija dojke ili mastopatija III° - atipična proliferirajuća mastopatija označava prisustvo epitelne proliferacije intraduktalno, intraacinusno ili intrapapilarno, a uz proliferaciju epitela se nalaze znaci mitoze i stanične atipije kao što su polimorfizam i hiperkromazija staničnih jezgara. Atipična žarišta se nalaze kod oko 10% fibro-cističnih mastopatija. Veoma je bitno prepoznati tešku displaziju dojke, kako iz preventivnih tako i iz prognostičkih razloga: atipična mastopatija se svakako mora izdiferencirati od preinvazivnog intraduktalnog raka dojke.

Jednostavna mastopatija nije prekanceroza. Prisustvo neproliferativnih formi mastopatije ne predstavlja povišeni razik za nastanak raka dojke. Čak i kod pozitivne obiteljske anamneze, rizik nastanka raka dojke iz mastopatije I° je 0,5% i ne prelazi uobičajenu pojavnost kod raka dojke. Ukoliko se radi o mastopatiji srednje teškog stupnja - proliferativnim promjenama bez atipije, relativni rizik za evtl. kasniji nastanak raka dojke je povećan 1.9 puta, i kod pozitivne obiteljske anamneze 2.7 puta. Prema statističkim podacima, unutar 15 godina od postavljanja dijagnoze mastopatije, 2% žena s neproliferativnom formom mastopatije i 4% žena s proliferativnom mastopatijom oboli od raka dojke. Ukoliko se radi o mastopatiji teškog stupnja s atipičnim proliferirajućim promjenama (teški oblik displazije), rizik za nastanak raka dojke je povećan 2 do 4 puta u odnosu na opću populaciju.

U etiologiji - nastanku mastopatije, najznačajniju ulogu igru disfunkcija jajnika s kvantitativnom ili sinkronom neravnotežom u produkciji hormona folikularne faze, odnosno hormona žutog tijela s "estrogenskom dominacijom" kao posljedicom. Na taj način nastala disregulacija cikličkih promjena u mliječnoj žlijezdi s premenstruacijskom hiperemijom, napetošću tkiva i proširenjem mliječnih kanalića, kod pojačane estrogene stimulacije ili ukoliko izostaje postmenstruacijsko povlačenje promjena vrlo lako prelazi u područje patološkog. Smanjenje tegoba u vrijeme menopauze i odsustvo mastopatije, kao i involucija dojki u postmenopauzi, govori u prilog ovakovom slijedu događaja. Jedna trećina do polovice svih dobroćudnih promjena dojke čine mastopatične promjene, a fibro-cistične promjene se nalaze kod čak 90% žena. Neproliferativne forme čine 70%, proliferativne forme 27% i atipične proliferativne forme 3,5 - 4% svih oblika mastopatije. Učestalost mastopatije raste nakon trećeg desetljeća, i najčešća je u vrijeme perimenopauze: između 45. - 50. godine života.

Klinička slika mastopatija obuhvaća prije svega 3 simptoma:

  • prisustvo zadebljanja i čvorića u dojkama (mastopatični "plaque"-ovi), koji se najčešće nalaze u gornjim vanjskim kvadrantima dojke, češće difuznog rasporeda i obostrano,
  • bolovi u dojkama (mastodynia, mastalgia), koji su cikličkog karaktera i javljaju se po pravilu prije nastupanja mjesečnice, u drugoj polovici ciklusa, te prestaju s nastupanjem menstruacijskog krvarenja,
  • prisustvo iscjedka iz dojki koji je obično vodenastog ili mliječnog karaktera, rjeđe sukrvav ili smeđkast. U 50 - 60% prisustvo krvi u iscjedku ukazuje na papilomatozne proliferacije unutar mliječnih kanalića.
Dijagnoza mastopatije se postavlja temeljem pregleda dojki, ultrazvučnim nalazom i mamografijom, a kod prisustva iscjedka galaktografijom i citološkom analizom. Kod svih sumnjivih nalaza dijagnostiku je potrebno dopuniti punkcijom ili biopsijom sumnjivih promjena, odnosno histološkom analizom tkivnih promjena.

Obzirom na različite forme mastopatije, kao i različitost subjektivnog doživljaja tegoba, u liječenju mastopatije nastoji se individualizirati terapija. Kod jednostavne mastopatije prije svega je cilj ispraviti "estrogensku dominaciju". U liječenju se koristi lokalna aplikacija progesteronskih masti (resorpcija oko 10% od primijenjene doze), kao i nadoknada gestagena tijekom II faze ciklusa. U ovu svrhu se može primjenjivati i niskodozirana oralna kontracepcija. Kod formi s produkcijom iscjedka, osobito ako je povišena razina prolaktina korisno je ordinirati bromocriptin. U slučaju povišene razine prolaktina, svakako kontrolirati funkciju štitnjače. Slični dobri rezultati opisani su kod terapije s danazolom, ili antiestrogenom tamoxifenom, pri čemu se mora obratiti pozornost na česta neželjena djelovanja ovih lijekova.

Veća količina masti u tijelu i prehrani, osobito zasićene masne kiseline u kombinaciji s rafiniranim ugljikohidratima povećavaju produkciju estrogena. Nasuprot tomu topiva vlakna u prehrani biljnog podrijetla pomažu izlučivati estrogen (sprječavaju reapsorpciju estrogena tijekom enterohepatičke cirkulacije). Jednako vrijednu ulogu igra indol-3-carbinol (ima ga u zelenom lisnatom povrću: kupus, kelj, kelj pupčar, brokula, repa) koji dokazano smanjuje sposobnost vezivanja estrogena za tkivo dojke. Isto vrijedi za namirnice podrijetlom od soje. Oko 80% žena s cikličkim bolovima u dojkama izvrsno reagira na promjene u prehrani: smanjenje unosa zasićenih masnih kiselina i rafiniranih ugljikohidrata, povećani unos zelenog lisnatog povrća i namirnica bogatih biljnim vlaknima, kao i soje. Istraživanja pokazuju da mnogim ženama koje pate od bolova u dojkama pomaže unos antioksidativnih vitamina: beta-caroten (A), E, selen i vitamin C koji smanjuje razinu serumskih hormona hipofize (LH i FSH) kod žena koje ga uzimaju zbog bolova u dojkama.

Od biljnih i homeopatskih pripravaka svakako je za spomenuti povoljno djelovanje biljke konopljike - Agnus castus (Mastodynon). Napetost u dojkama, osobito kada se radi o upalnim procesima uspješno smanjuju ulje noćurka, gama-linolenska kiselina i omega-3-masne kiseline. Mehanizam njihova djelovanja je upliv u ravnotežu eikosanida 2. generacije (prostaciklini i tromboksani).

Izvor: www.poliklinika-harni.hr

bla123 @ 17:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare






Infekcije u trudnoći imaju specifično značenje temeljeno na činjenici da se radi ne samo o infekciji majke, već i o infekciji djeteta, što može ostaviti kasne i trajne posljedice. Uzročnici infekcija su kao i izvan trudnoće virusi, bakterije i treponeme, odnosno protozoe. Što se više bliži termin poroda veća je uloga bakterijskih infekcija (streptokok grupe B), dok tijekom trudnoće osobitu težinu imaju virusne infekcije (rubeola, varicella, citomegalovirus, parvo B19 virus). Težina, trajanje i ishod infekcije ovise o broju i virulenciji klica, imunobiološkim svojstvima odnosno otpornosti trudnice, putevima širenja infekcije, kao i gestacijskoj dobi - tjednima trudnoće.

Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvitku jedne infekcije: tijekom trudnoće deprimirana je funkcija T limfocita i često promijenjena biološka flora u porodnom kanalu. Infekcija može nastupiti tijekom trudnoće, za vrijeme poroda ili nakon poroda. Putovi nastanka infekcije su kontinuirani i diskontinuirani put širenja infekcije. Kontinuirani put označuje izravno širenje infekcije bilo ushodnim (ascendentim) putem iz rodnice ili nishodnim (descendentnim) putem iz jajovoda. Diskontinuirani put označuje širenje infekcije putem krvi (hematogeni put) ili putem limfe (limfogeni put).

Utjecaj infekcije na plod ovisi najviše o vremenskom razdoblju u kojem nastupa infekcija (tjedni trudnoće). Ukoliko infekcija nastupa tijekom prvih 12. tjedana nastaju embriopatije - oštećenja embrija. Embriopatije nisu specifične za vrstu infektivnog agensa, već su specifične za fazu razvitka u kojoj je embrij inficiran. Ukoliko dolazi do teških oštećenja embrija nastupa spontani pobačaj. Ovakovo djelovanje imaju sve piogene infekcije, infekcija s toksoplazmom ili listerijom, ali i varicella ili chlamydia. Fetopatije označavaju oštećenja ploda nastala u kasnijoj fazi trudnoće, nakon 12. tjedna trudnoće pa sve do poroda. Ukoliko do infekcije dolazi u ovoj fazi trudnoće, pozne posljedice ovise o vrsti uzročnika. Infekcija ploda ima različit ishod ukoliko se radi o toksoplazmozi, varicelli ili rubeoli.

Mogu nastupiti oštećenja različitih organskih sustava, zastoj rasta, smrt bebe, prijevremeni porod, ali se roditi i sasvim zdravo novorođenče bez kasnih posljedica ili s kasnim sekvelama. Infekcija u trudnoći može protjecati i bez ikakovog učinka na plod, kada se radi samo o infekciji majke, a do infekcije bebe uopće ne dolazi. Posljedice ili kasne sekvele infekcije u trudnoći se kod djeteta javljaju u vidu leukemije (influenza), tumora središnjeg živčanog sustava (varicella) ili primarnog hepatocelularnog karcinoma (hepatitis B).

Kada je u pitanju utjecaj infekcije na tijek trudnoće i na trudnicu, za očekivati su teže posljedice nego inače, osobito ako su radi o infekcijama praćenim visokom tjelesnom temperaturom ili infekcijama nakon poroda (puerperalna sepsa) ili pobačaja. Sam tijek infekcije poprima teži karakter, javlja se veći broj komplikacija kao i teže posljedice infekcije. Kao posljedica infekcije u trudnoći javlja se infekcija plodnih ovoja (korioamnionitis, SIA - sindrom intraamnijske infekcije) s prijevremenim pucanjem vodenjaka i spontanim pobačajem ili prijevremenim porodom zbog čega je visoka smrtnost djeteta, ali i majke.

Najznačajnije infekcije u trudnoći obuhvaćene su kraticom T O R C H. Pri tome je T kratica za toksoplazmu, O za "other" i obuhvaća hepatitis B, mumps i treponemu, R je kratica za rubeolu, C za citomegalovirus i H za herpes simplex virus. Simptomi ovih infekcija kreću se od neprimjetnih do blago zamjetnih: blaga slabost, neznatno povišena temperatura, otečeni limfni čvorovi ili kožni osip, dok su fetalna oštećenja često tako velika da dolazi do karakterističnih sindroma. Neke od ovih infekcija su tipične embriopatije, a neke tipične fetopatije. Kao i kod većine drugih oboljenja u trudnoći, i ovdje je antenatalna zaštita od neobične vrijednosti.

Za većinu navedenih infekcija postoje specifični testovi u krvi, iz kojih se može saznati je li je trudnica ranije bolovala od te bolesti i posjeduje li zaštitna protutijela koja štite bebu u trudnoći. Ultrazvučno praćenje i traganje za mogućim simptomima, uz amniocentezu po potrebi može razjasniti pitanje je li inficirana i beba. Kod nekih od ovih infekcija primjenjuje se specifična terapija kao što je primjena spiramycina kod toksoplazmoze ili intrauterina transfuzija krvi kod parvo B19 infekcije, dok kod drugih infekcija ne postoji mogućnost liječenja. Bilo koja infekcija u trudnoći je nepotrebna i svakako ih treba izbjegavati. Trudnoća također nije vrijeme u kojem inzistiramo na obveznom i redovitom cijepljenju trudnica, iako sva cijepljenja nisu kontraindicirana u trudnoći.

Izvor: www.poliklinika-harni.hr

bla123 @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 25, 2009






Bolesti dojke mogu biti dobroćudne (benigne) i zloćudne (maligne). U dobroćudne bolesti spadaju: bolna dojka, ciste, fibrocistična bolest dojke (FC bolest dojke), dobroćudne vezivne kvržice (fibromi), mastopatija (fibrocistična mastopatija),iscjedak iz bradavice i infekcija (upala) dojke. Zloćudne bolesti dojke obuhvaćaju nekoliko vrsta raka dojke (lobularni, intraduktalni rak), Pagetovu bolest dojke. Cystosarcoma phyllodes rijedak je oblik raka dojke, a može biti ali ne mora biti zloćudan.

BOLNA DOJKA

Žene vrlo često osjećaju bol u dojkama (mastalgiju) ili osjetljivost dojki prije menstruacijskog ciklusa vjerojatno zbog hormonalnih promjena koje dovode do menstruacije. U većini slučajeva bol u dojkama nije znak raka dojke iako u pojedinih žena bol u jednoj dojci mora se istražiti jer može značiti rak dojke. Ponekad, bol izazivaju ciste u dojci. Neki sastojci u hrani ili piću (metilksantini iz kave) smatraju se odgovornim za bol u dojkama. Kod većine žena bol u dojkama najčešće nije jaka i nestaje sama od sebe nakon nekoliko mjeseci ili godina. Kad se otkrije uzrok bolova u dojkama, osobito kada se isključi prisutnost raka u dojci kao uzrokom bolova, ženama se može preporučiti neko od dostupnih na tržištu prirodnih sredstava koji sprečavaju ili umanjuju bolove. Ovdje valja napomenuti da svaku bol u dojci ili dojkama treba istražiti, dakle žene koje to osjećaju trebaju se javiti liječniku.

MASTOPATIJA

Pod pojmom mastopatija žene često smatraju, vjerojatno jer ih ime asocira s prva 4 slova kako se kod ove promjene radi o povećanoj količini masnog tkiva (masno promijenjene dojke). Stoga su česta pitanja u ordinaciji na navedenu temu.Međutim mastopatija je dobroćudna promjena u dojkama i smatra se najčešćim promjenama u dojkama, dobroćudne naravi.

Ona obuhvaća široku skupinu promjena u dojkama. Ovaj naziv za liječnike objašnjava skup različitih poremećaja, koji su nanjčešće u žene praćeni bolnim, ponekad natečenim dojkama osobito predmenstrualno, ili u određenim ciklusima kod žena u menopauzi ili nakon operacije maternice i jajnika. Smatra se da su tome uzrok hormonske oscilacije ženskih spolnih hormona i stresa. Naime stresom koji ima utjecaja, objašnjava se činjenica kako u jednom ciklusu u žene ima bolova i otečenosti dojki predmenstrualno, a u drugima nema tegoba s dojkama.Kod manjeg broja žena prethodno navedene tegobe prisutne su u cijelom ciklusu a objašnjavaju se pretjeranim stresom, uzimanjem veće količine kave s kofeinom i pušenjem. Mastopatija može biti na ultrazvučnom pregledu dojki izražena samo proširenjem mliječnih kanalića (duktektazija) ili cistama u dojkama (cistična mastopatija), zatim prisutnošću dobroćudnih tumora (fibroma ili fibroadenoma) ili zbog prisutnosti u dojkama cista i fibroma što se zove FC mastopatija ili fibrocistična mastopatija.

CISTE U DOJKAMA

Ciste su šupljine ispunjene tekućinom koja može biti prozirna, mliječna, krvava ili smeđe boje. Ciste se ponekad mogu napipati osobito ako su smještene blizu površine kože ili su veće od 1 cm. U dubljim slojevima dojki, osobito kod većih (voluminoznijih) dojki najčešće ih nije moguće napipati.

Uzrok cista je nepoznat, premda izvjesnu ulogu može imati ozljeda. Ciste ponekad uzrokuju bol u dojci. Za otklanjanje boli u dojci, osobito kod većih cista liječnik može tankom iglom isprazniti tekućinu iz ciste. Tekućina se šalje u laboratorij na citološki pregled mikroskopom. Liječnik pregledava boju i količinu tekućine te zapaža je li cista nestala nakon što je ispražnjena. Ukoliko je tekućina krvava, smeđa ili mutna i ukoliko se ponovno pojavi nakon ispražnjavanja nakon 12 tjedana, čitava se kirurški odstranjuje budući da je, premda rijetko, moguć razvoj raka dojke u stjenci ciste.

FIBROCISTIČNA BOLEST DOJKI

Fibrocistična bolest dojke je česta promjena kod koje se zajedno pojavljuju bol, ciste i dobroćudne najčešće vezivne ili vezivno žljezdane kvržice u dojci. Iako se naziva bolešću to nije prava bolest dojke jer većina žena u dojkama ima izvjestan broj kvržica osobito u gornjem vanjskom kvadrantu dojki. Poput boli i cista u dojci, ovakva vrsta kvrgavosti dojki je jako česta. Većina žena s cistama dojke nemaju povećani rizik od dobivanja raka dojki.

VEZIVNE KVRŽICE DOJKI

Vezivne kvržice dojki (fibroadenomi) su male, dobroćudne, solidne - tvrde kvržice u dojkama koje su građene od vezivnog i žljezdanog tkiva koje u potpunosti nalikuje normalnom tkivu dojke dakle nije promijenjeno u smislu atipije (nenormalnog izgleda stanice, jezgre, citoplazme stanice i staničnih elemenata).

Ove kvržice su česte kod mladih žena, osobito tinejdžerki. Kvržice su pomične prema okolini, jasno opipljivih rubova koje se mogu dobro osjetiti prilikom samo-pregleda dojki. One se mogu pipati kao male, glatke kuglice. Tvrde su poput gume, jer sadrže kolagen (čvrstu bjelančevinu vezivnog tkiva koja se nalazi u hrskavici, kostima, tetivama i koži).

ISCJEDAK IZ BRADAVICE

Tekući iscjedak iz bradavice ne mora uvijek biti patološki. Rak dojke se pronalazi u manje od 10 % žena koje imaju iscjedak iz bradavice. Međutim svaki iscjedak iz bradavice treba pregledati liječnik.

Mliječni iscjedak viđamo u žena još nekoliko mjeseci ili godina nakon poroda. Ukoliko postoji mliječni ili proziran iscjedak iz bradavice u žene koja nije nedavno rodila ili uopće nije rodila tada treba tražiti uzrok u mogućem hormonalnom poremećaju.



Krvavi iscjedak najčešće je izazvan malom dobroćudnom izraslinom u mliječnom kanaliću (intraduktalni papilom). Neke od ovih izraslina mogu se napipati u dojci, a drugima se smještaj može otkriti radiološkom pretragom (galaktografijom) kojom uz pomoć kontrastnog sredstva se mamografijom možemo otkriti eventualnu lokalizaciju papiloma (tumora) u mliječnom kanaliću dojke.

INFEKCIJA I APSCES DOJKE

Infekcije dojke (mastitisi) su rijetke osim u periodu nakon poroda zbog naviranja veće količine mlijeka koji se stvara u mliječnim žlijezdama. Ukoliko nema adekvatnog ispražnjavanja dojke (dijete nije na prsima, mliječni kanalići su suženi ili zbog nekog drugog razloga), dolazi do začepljenja mliječnih kanalića mlijekom, što uzrokuje upalu dijela ili cijele dojke.

Upalna dojkaInficirana dojka je obično crvena, natečena, vruće kože i bolna. Liječi se masiranjem, hladnim oblozima i antibioticima. Apsces dojke, koji se još rjeđe javlja je nakupina gnoja u dojci. Apsces se može javiti ukoliko se ne liječi upala dojke. On se liječi antibioticima i nerijetko kirurškim rezom uz dreniranje (omogućavanje otjecanja gnoja i "čišćenja") upalnog sadržaja u dojci.

Ponekad i rak dojke može kao prvi simptom imati izgled dojke kao da je upaljena i kod takve vrste raka dojke najčešće se ne pipa čvor u dojci zbog otečenosti dijela ili cijele dojke.

Izvor: www.ultrazvuk-tarle.hr

bla123 @ 11:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Moguće komplikacije zbog anemije:

  • Prijevremeni porod
  • Zastoj u razvoju ploda
  • Opasna anemija kod normalnog gubitka krvi tijekom poroda, što zahtijeva transfuziju krvi
  • Povećana mogućnost razvoja infekcija nakon poroda
Anemija je najčešće izlječiva nadomjescima željeza i folne kiseline koji se uzimaju oralno ili putem injekcija.

Svakako se savjetujte s vašim liječnikom o, za vas najprikladnijem, načinu liječenja kako bi vam trudnoća protekla što ugodnije.

Prvi i osnovni simptom kod anemije ili slabokrvnosti (smanjen broj crvenih krvnih stanica) bit će osjećaj umora. Najuobičajeniji uzrok anemije je nedovoljan unos željeza u organizam. U trudnoći su vam potrebne veće količine željeza jer se vaš volumen krvi uvelike povećava. Promjena načina prehrane ili terapija preparatima željeza može poboljšati krvnu sliku.

Što je anemija?

Anemija ili slabokrvnost - smanjenje broja crvenih krvnih stanica, najčešće se javlja pri nedovoljnom unosu minerala željeza u organizam. Željezo je važan element u stvaranju hemoglobina, koji u crvenim krvnim stanicama prenosi kisik.

Žene su najčešće anemične zbog loše prehrane i gubitka krvi tijekom menstruacije, tj. u reproduktivnim godinama, te tijekom trudnoće zbog povećanja volumena krvi od čak 50%. Količina krvi ubrzano raste zbog potreba bebe te je potreba za željezom veća od količine uskladištene u našemu tijelu. Rezultat tog nesrazmjera je pojava anemije.

Mnoge žene ulaze u trudnoću anemične. Razlozi mogu biti mnogobrojni, primjerice držanje dijete tj. nedostatan unos vitamina i minerala; razmak između dviju trudnoća kraći od dvije godine; obilne menstruacije. U trudnica anemiju mogu izazvati povraćanje, slaba prehrana i višeplodna trudnoća.

Gotovo 20 posto trudnica ima anemiju. Blaga anemija ne povećava rizik od niske porođajne težine ili preranog rođenja djeteta. Priroda je razvila mnoge načine kako bi obranila bebe od negativnih posljedica anemije. Ujedno, potrebno je znati da pred kraj trudnoće beba uskladištava potrebnu količinu željeza za prvih šest mjeseci svoga života stoga su i potrebe za tim mineralom veće.

Prema mnogim istraživanjima, pri jakoj anemiji postoji rizik od preranog rođenja i niske porođajne težine. Ujedno, čedo u maternici može pokazivati znakove patnje jer dobiva posteljicom manje kisika. Dijete može i naslijediti anemiju.

Trudnice koje pate od anemije teško podnose krvarenje, otežano se bore s infekcijom i ostalim problemima koji se mogu pojaviti za vrijeme poroda.

Jesam li anemična?

Ako vam je volumen krvi, uključujući i hemoglobin (protein u krvi koji prenosi kisik), nizak - smatra se da imate anemiju, odnosno da ste anemični. Najčešći uzrok anemije u trudnoći je nedostatak željeza u krvi. Kako je anemija prilično česta pojava, tijekom trudnoće se dva puta testiramo, na početku te pred kraj trudnoće, tj. najčešće u 7. ili 8. mjesecu trudnoće ili ako postoji sumnja i prije. Iako niste anemični na početku, anemija se može razviti tijekom trudnoće.

Najčešći simptomi anemije su umor, slabost, bljedilo. Ako je anemija jaka može doći do nesvjestice, ubrzanog ili nepravilnog rada srca, nedostataka zraka.

Naravno, ovi simptomi su uobičajeni tijekom svake trudnoće stoga je važno savjetovati se sa svojim liječnikom.

Pušenje može pridonijeti anemiji. Anemiji će pogodovati i slijedeće: loše balansirana prehrana, manjak unosa željeza i vitamina, manjak unosa folne kiseline, konzumiranje alkohola, pojedini lijekovi (npr. lijekovi koji smanjuju napadaje), kao i prethodno korištenje kontracepcijskih pilula. Anemiju može uzrokovati i krvarenje hemeroida kao i krvarenje unutar želuca.

Mogući simptomi anemije:

  • Slabost, nesvjestica, umor, teškoće pri disanju
  • Bljedoća kože ili žutoća kože
  • Moguće promjene u srčanim otkucajima
  • Glavobolje i zaboravljivost
  • Mučnine ili bol u području abdomena
  • Ponekad nema nikakvih očiglednih simptoma
Međutim, često puta ćete teško sami ocijeniti jeste li anemični pošto je većina navedenih simptoma normalna u određenim razdobljima trudnoće. Sumnjate li da ste anemični, obratite se vašem liječniku, koji će odrediti vađenje razine željeza u krvi.

Ponekad se dešava da hemoglobin, kojeg liječnik mjeri, može pokazati da ste anemični kada, u stvari, nije tako. Zbog normalnog povećanja količine krvi u tijelu tijekom trudnoće ponekad se javlja "hemodilution"(razrjeđivanje hemoglobina), te će se pokazati niže vrijednosti nego prije trudnoće. U svojoj "Knjizi trudnoće", dr. William Sears to zove "fiziološka anemija trudoće".

Isto tako, prema knjizi Sheile Kitzinger "Kompletna knjiga o trudnoći i porodu", normalno je da razina hemoglobina padne tijekom trudnoće. Prije se željezo rutinski prepisivalo za vrijeme trudnoće ali se otkrilo da to može biti štetno. Čak štoviše, ako ženina razina hemoglobina NE padne tijekom trudnoće, povećavaju se šanse za prijevremenim porodom.

Kako se liječi anemija?

Promjena načina prehrane ili terapija preparatima željeza može poboljšati krvnu sliku.

Nedostatak željeza se najčešće liječi nadomjescima. Ako vam je liječnik propisao željezo, uzimajte ga s hranom kako biste spriječili moguće mučnine. Izbjegavajte uzimati željezo s mlijekom jer kalcij spriječava njegovu apsorpciju. Popijte ga sa sokom od naranče ili nekim drugim izvorom C vitamina, lakše će se apsorbirati. (Vitamin C povećava otpornost posteljice, sposobnost vašeg organizma da se odupre infekcijama te iskorištavanje željeza. On se nalazi u svježem voću i povrću, a opskrba ovim vitaminom mora biti svakodnevna jer se u tijelu ne mogu stvoriti njegove zalihe. Kako se dio vitamina C gubi čuvanjem i kuhanjem, a zimi imamo slabiju ponudu svježeg voća i povrća, nije naodmet uzimanje polivitaminskih preparata.) Ujedno, uzimajte željezo u kombinaciji s folnom kiselinom, koje ima u tamnozelenom lisnatom povrću te s vitaminom B12.

Naravno, kao i za sve vitamine i minerale, najbolji način za unos željeza u tijelo je dobra prehrana. Mineralni nadomjesci i preparati nisu za svakoga. Ponekad od tableta željeza stolica može biti tamna ili potpuno crna. Javlja se zbog viška neapsorbiranog željeza u tijelu. Ta pojava nije opasna. Željezo može uzrokovati zatvor (jedite hranu koja sadrži više vlakana) ili proljev. Savjetujte se s vašim liječnikom. Ujedno, potrebno je oko šest tjedana da se vaša krvna slika popravi.

Preparati željeza su vrlo otrovni za malu djecu stoga ih držite van njihova dohvata.

Što mogu učiniti kako bih spriječila nastanak anemije?

Kako smo već naveli, u trudnoći su vam potrebne veće količine željeza jer se vaš volumen krvi uvelike povećava i stoga uravnotežena prehrana biljnog i životinjskog podrijetla koja zadovoljava pojačane potrebe organizma može spriječiti razvoj deficitarnih poremećaja. Za unos željeza potrebno je jesti što više crvenoga mesa, mahunarka, obogaćenih žitarica, tamnozelenog povrća, sušenoga voća.

Evo nekoliko primjera hrane bogate željezom: lisnato zeleno povrće kao što je špinat, brokula, grašak, šparoge, grah, jaja, smeđa riža, obogaćena tjestenina, jetrica, tofu, suhe šljive ili marelice, grožđice, sok od višnje.

Preventivne mjere u sprečavanju anemije:

  • Jedite hranu bogatu željezom - poput: jetre, govedine, kruha i pahuljica od cjelovitog zrnja, jaja i voće
  • Jedite hranu bogatu folnom kiselinom: pšenične klice, grah, kikiriki maslac, gljive, brokule, goveđa jetra i šparoge
  • Jedite hranu bogatu C vitaminom: limuni, naranče, te svježe (ne kuhano) povrće koje pomaže u apsorbciji željeza
  • Uzimajte prenatalne vitaminske i mineralne pripravke, ako vam ih liječnik prepiše
  • Ako ste imali prethodnih problema s anemijom bilo bi dobro kontrolirati razinu željeza u krvi i prije nego što odlučite zatrudnjeti
Ujedno, izbjegavajte kofein, tj. kavu i čajeve, jer otežavaju apsorpciju željeza.

Željezo vam je potrebno tijekom cijeloga života. Sprečavajući anemiju, osjećat ćete se bolje i zdravije tijekom cijeloga života.

Izvor: www.roda.hr

bla123 @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 23, 2009
 



U posljednje vrijeme kao jedan od uzroka neplodnosti je tzv. muški faktor koji se javlja u 50% neplodnih parova. Najlakše ga je dijagnosticirati i liječiti te bi se stoga najprije trebala napraviti analiza sjemena. Normalne vrijednosti spermiograma su:

  • volumen > 2ml
  • koncentracija > 20 milijuna po ml
  • pokretljivost > 50 %
  • morforlogija > 30% po WHO kriterijima ili > 15% po striktnim Kruger kriterijima.
Visoka koncentracija donekle kompenzira ukoliko su neki od ostalih brojeva manji, budući da je ukupni broj spermija u tom slučaju veći. Također bi bilo dobro provjeriti antispermijska antitijela koja su česta kod muškaraca koji su imali operacije na reproduktivnim organima.

Ženski faktor neplodnosti prisutan je u oko 50% slučajeva, a oba faktora u oko 20% slučajeva. Zbog toga je važno obaviti i sve ženske preglede:

  • prohodnost jajovoda (dijagnosticiranje histerosalpingografijom - HSG-om, vidi dolje)
  • neredovita ili izostala ovulacija (bazalna temperatura, progesteron 7 dana nakon ovulacije, obično 21. dan ciklusa). Često se sumnja na sindrom policističnih jajnika (PCOS)
  • endometrioza (veoma bolne menstruacije, konstipacija tijekom menstruacije, definitivna dijagnoza laparoskopijom)
  • ostali faktori (hormonalni, imunološki, neobjašnjeni itd.)
Početni testovi:

  • FSH, LH i E2 (3. dan ciklusa)
  • prolaktin, TSH (hormon štitnjače), antispermijska antitijela (bilo koji dan ciklusa)
  • bazalna temperatura može biti vrlo korisna kod dijagnoze neredovite ovulacije
  • progesteron 7 dana nakon ovulacije potvrda je ovulacije
Za žene mlađe od 35 godina koje nemaju indikacije pelvičnih bolesti (npr. endometrioza, kronična upala, izrasline, fibroide itd), histerosalpingogram (HSG) bi trebao biti napravljen između 3. i 10. dana ciklusa. Na HSG-u će se u maternicu ubrizgati posebna boja vidljiva na radiološkom aparatu te će se pratiti prohodnost jajovoda i vidjeti je li maternica pravilnog oblika.

Za žene iznad 35 godina ili mlađe zene sa simptomima pelvične bolesti preporučuje se laparoskopija/histeroskopija. Laparoskopija je postupak uvođenja male sonde kroz pupak tako da se može direktno vizualizirati i intervenirati u slučaju cista na jajniku, fibroida na maternici, ektopične trudnoće, apendicitisa, priraslica itd. Laparoskopija se radi pod općom anestezijom i jedan je od malobrojnih načina korektnog dijagnosticiranja endometrioze. Histeroskopija je postupak uvođenja sonde kroz vaginu i grlić maternice (cerviks) te se može iznutra vizualizirati maternica. Histeroskopijom se mogu tretirati manje ozljede unutar maternice (polipi, ožiljci ili prirasline) koje sprječavaju prihvaćanje embrija na endometrij. Takve manje ozljede se često ne mogu vidjeti na HSGu.

Manje invazivna i novija procedura od histeroskopije je saline hystogram - slani histogram ili fluid ultrasound - tekući ultrazvuk. Slana i sterilna tekućina ubrizga se u maternicu te se maternica gleda trbušnim ultrazvukom (na puni mjehur). Polipi i prirasline se vide na ultrazvuku jer su drugačije gustoće od vode. Postupak nije toliko precizan kao histeroskopija, ali ne zahtijeva anesteziju.

Normalne vrijednosti testova:

  • FSH: < 3-20 mIU/ml.
FSH veći od 9 indikacija je da će žena vjerojatno imati manji broj folikula prilikom stimuliranog IVF-a i/ili da će trebati veće količine lijekova. Što je veći FSH, teže je stimulirati jajnike.

  • E2: < 70 pg/ml.
Ukoliko je E2 veći od toga, vjerojatno postoji neka cista koja proizvodi estrogen što može biti loše prilikom stimulacije.

  • LH: < 7 mIU/ml.
Ukoliko je omjer LH:FSH veci od 1:1, to je indikacija za PCOS, sindrom policističnih jajnika.

  • prolaktin: < 24 ng/ml.
Visoki prolaktin može izazvati izostanak ovulacije.

  • progesteron: >15 ng/ml ukoliko je pacijentica tretirana lijekovima, >10 ng/ml u prirodnom ciklusu, >5 indicira neku vrstu ovulacije.
  • TSH: 0.4-4 microIU/ml.
Najčešća vrijednost je oko 1.7. Štitnjača utječe na plodnost i/ili može utjecati na spontani. Povišena je vrijednost preko 3 (konzultirati liječnika).

  • testosteron: 6-86 ng/dl.
Preko 50 je povišeni testosteron.

Generalni testovi prije prvog postupka:

  • HIV test (radi sprječavanja prijenosa bolesti djetetu u slučaju trudnoće)
  • hepatitis B i C (moguće prenijeti bolest u 10% slučajeva, defekti)
  • sifilis
  • brisevi cerviksa na aerobe, anaerobe i mikoplazme jer dokaže li se neka od bakterija, postoji opasnosti prilikom trudnoće, poroda, ali i same implantacije embrija
Na kraju, svaka žena koja je prošla kroz nekoliko postupaka izvantjelesne oplodnje, s dobrom kvalitetom embrija, dobrim endometrijem i urednim hormonskim nalazima (provjeriti TSH i prolaktin) te nema drugog objašnjenja za neuspjeh postupka, trebala bi uzeti u obzir imunološko testiranje.

Izvor: www.roda.hr

bla123 @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 21, 2009






Genitalni herpes je relativno raširena spolno prenosiva bolest, koju uzrokuje virus. Za bolest nema lijeka, ali dobro je što mnogi zaraženi dugo imaju faze bez simptoma, kada su sasvim zdravi i ne mogu drugima prenijeti bolest.

Infekciju herpesom uzrokuje virus (herpex simplex), koji uglavnom nije agresivan, a najčešće uzrokuje ranice koje svrbe i bole. Aktivna faza bolesti ponavlja se - koliko česti, individualno je. U 90% slučajeva genitalni herpes uzrokovan je virusom tipa II.

Genitalni herpes, kao i herpes na drugim dijelovima tijela, pojavljuje se najčešće na prijelazima sa sluznice na vanjske dijelove kože. Prenosi se seksualnim kontaktom. Važno je napomenuti da je relativno čest među mlađom populacijom - oko 25% oboljelih su adolescenti.

Također je važno znati da je virus, kad se jednom unese u organizam, u njemu uvijek prisutan, ali je moguće da dugo ne izaziva simptome. Između jedne i druge pojave simptoma ponekad mogu proteći godine. Period bez pojave simptoma nazivaj se latentna (pritajena) faza, a period s prisutnim simptomima naziva se aktivna faza. Pojava simptoma uglavnom je nepredvidljiva, iako neke studije pokazuju da kod nekih pacijenata pojavu simptoma uzrokuje stres, druge bolesti, gripa, temperatura.

Znakovi i simptomi

2-20 dana nakon zaraze pojavljuju se crvene točkice, koje kasnije počinju ličiti na sitne vodene plikove, plikovi se pretvaraju u ranicu koja se u konačnoj fazi suši i otpada, a mjesto gdje je bio herpes pokriveno je novom, mladom i zdravom kožom. Kad je ranica zarasla, smatra se da je prestala zarazna faza - dakle, virus herpesa može se na drugu osobu prenijeti samo u aktivnoj fazi bolesti.

Odgovornost prema sebi i drugima iznimno je važna kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti, te smanjile posljedice kod već zaraženih.

Herpes u aktivnoj fazi kod nekih bolesnika prolazi relativno jednostavno, dok je kod nekih reakcija izrazito burna: bol i svrab znaju biti tako jaki da pacijenti ne mogu normalno funkcionirati u svakodnevnom životu. Postoje prilično efikasni lijekovi koji mogu pomoći, iako, medicinski gledano, herpes spada u neizlječive bolesti u smislu da je virus nemoguće uspješno eliminirati iz tijela kad je jednom unesen. No, ako se bolest ne pojavljuje, osoba se i osjeća i smatra zdravom.

Ostali oblici prijenosa bolesti

Herpes se može prenijeti i s majke na još nerođenu bebu, iako se znanstvenici djelomično ne mogu složiti oko načina prijenosa. Prijenos s majke na dijete još u maternici vjerojatan je, no nije potpuno dokazan, a zaraza tijekom poroda dokazana je. Beba se tijekom poroda može zaraziti ako je pri kraju trudnoće započela aktivna faza herpesa kod majke, a porod se obavlja na uobičajen način - tada se beba može zaraziti u prolasku kroz porođajni kanal. Lijekovi protiv herpesa ne preporučuju se tijekom trudnoće, pa se uvijek, ako je herpes aktivan u terminu poroda, prakticira carski rez.

Genitalni herpes, čak i ako bolesnik subjektivno misli da mu bolest ne predstavlja veliki problem, može biti i vrlo opasna bolest. Iako rijetko, može imati ozbiljne posljedice, poput oštećenja mozga, sljepoće, pa čak i smrti.

I na ovom mjestu još jednom upozoravamo na vrijednost upotrebe kondoma, koji prilično smanjuje mogućnost zaraze bilo kojom, pa tako i ovom spolno prenosivom bolešću.

Također, ako niste sigurni imate li herpes, javite se liječniku na pregled, kako bi se sa sigurnošću ustanovilo bolujete li ili ne, te kako bi se spriječile teže posljedice.

S herpesom se može potpuno normalno živjeti, ali objasnili smo i da su moguće i opasne posljedice. Ne dozvolite da vam sram ili strah, posebno u malim sredinama, smanje kvalitetu života, jer ako se bolest zakomplicira, prije ili kasnije morat ćete otići liječniku. No, tada će liječenje biti teže i dugotrajnije, a dio štete možda će biti nepovratno učinjen. Dio stručnjaka procjenjuje da veliki postotak zaraženih, kojima se bolest u blagom obliku pojavljuje od jednom u nekoliko godina do najviše dva puta godišnje, nikada ne potraže liječničku pomoć, te uopće nisu evidentirani, pa se službene brojke o oboljelima sigurno bitno razlikuju od stvarne situacije. Zaražene osobe koje liječnicima nisu priznale bolest također najčešće to ne govore ni partnerima, te su vrlo neodgovorne i predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravu populaciju. Seksualno prenosive bolesti nisu sramota, neke se prenose i nespolnim kontaktom, mogu oboljeti i osobe koje imaju dugu i stabilnu vezu, naravno, ako njihov partner ima odnose s drugima. Uspješna zaštita svakako je najbolja opcija, no ako se herpes i dogodi, uvijek postoje stručni ljudi kojima se možete obratiti za pomoć.

Izvor: www.trigon.hr

bla123 @ 14:33 |Komentiraj | Komentari: 0






Pročitajte kakvi sve problemi mogu nastati nakon probadanja genitalija ili drugih dijelova tijela. Gdje obaviti piercing?

Piercing je vrlo popularan i uglavnom neškodljiv

Većina ljudi, koji su si priuštili ukrašavanje tijela piercingom, s njime nema nekih većih problema. Najčešće si buše ušne resice, a te će rupice bez ikakvih problema vrlo brzo zarasti. Ako nam je probušen neki drugi dio uške, tada će zarastanje trajati malo duže. Postalo je uobičajeno zbog piercinge bušiti uha, usnice, nos, bradavice, pupak, stidne usne, klitoris, a ponekada i penis. Svako od tih područja je specifično, ima različito vrijeme zarastanja rane i sa sobom donosi različite probleme. Manje probleme uspješno možemo riješiti sami, uz upotrebu kućne apoteke, a među njih spadaju manja krvarenja i otekline. Opći je problem navikavanje na takav nakit, jer uzrokuje probleme u govoru, gutanju, odijevanju, tjelesnim aktivnostima. Međutim, od svega najveći problem može biti kako takvu odluku obrazložiti svojim roditeljima ili partneru.

Opći problemi s piercingom

Kada se odlučite ugraditi si piercing, bilo bi dobro da ste potpuno zdravi i trijezni. Svaka bolest, koja je već napala tijelo, produžit će vrijeme zacjeljivanja, ili u kombinaciji s nečim drugim uzrokovati još teže probleme.

  • Infekcija usta može uzrokovati probleme s govorom, žvakanjem i gutanjem, a oteklina može uzrokovati probleme s disanjem.
  • Infekcija bradavica može oštetiti tkivo aureole, te uzrokovati kasnije probleme s dojenjem.
  • Svaka je upala potencijalna opasnost i može naštetiti cijelom tijelu.
  • Mogućnost razderotina bitno je povećana, što iza sebe može ostaviti ružne ožiljke ili čak oštećeno mišićno i živčano tkivo.
  • Kako su se zaredale alergije na sve i svašta, moramo obratiti pozornost na odabir materijala za nakit. I odabir samog nakita mora biti prilagođen mjestu na kojem ćemo ga imati, a bilo bi poželjno da je izrađen od nelegiranih materijala. Preporučljivi su slijedeći materijali: kirurški nehrđajući čelik, zlato, platina i titan, posebno ako će vam to biti prvi piercing.
  • Nakit u ustima može uzrokovati lom ili napuknuće zubi ili probleme s desnima. U slučaju da se nakit olabavi, može nam se dogoditi da ga progutamo.
  • Nakit u pupku ili bradavicama pričinjavat će vam probleme kod nošenja određenih vrsta odjeće, kao i kod bavljenja nekim sportovima, koji zahtijevaju dosta fizičkih kontakata. Zbog toga rane, obično, duže zarastaju, jer su cijelo vrijeme izvrgnute iritaciji. Ponekad čak i tijekom cijele godine.
  • Nakit na genitalijama može povrijediti vas ili vašeg partnera. Također izaziva pucanja kondoma, čime se izvrgavate riziku neželjene trudnoće ili zarazi nekom od spolno prenosivih bolesti. Piercing kroz penis može izazvati smanjenu mogućnost postizanja i održavanja erekcije - dakle erektivnu disfunkciju.
  • Na taj način mogu biti oštećene žile ili živci
  • A kad jednom piercing izvadimo, na tom mjestu može ostati gadan ožiljak.

Na što morate obratiti pažnju pri odabiru piercing salona?

Morate znati da ako postupak nije obavljen kako treba tada je:

  • vrlo (potpuno nepotrebno) bolan
  • i vrlo opasan
Srećom se na tom području stanje bitno popravlja pa vam zbog toga savjetujemo da u tu svrhu radije odvojite malo više novca i odete kod profesionalca. Ako instrumenti nisu sterilni, ako onaj koji će vam to raditi ne nosi rukavice i ne izgleda zdravo (kiše i nos briše), pokupite krpice i zbrišite glavom bez obzira. U najgorem ćete slučaju dobiti hepatitis B ili C. Među kandidatima je i tuberkuloza, ili dobra stara sepsa, koja može biti i smrtonosna. Zbog toga, kako ne bi bilo kajanja, prije nego što odete na piercing, raspitajte se kod poznanika i ljudi koji su već bili na piercingu. Pročitajte neki prospekt ili se raspitajte kod osobnog liječnika, možda vam on može pomoći. U svakom slučaju dobro razmislite o tome želite li piercing i kako ga dugo želite nositi, što si to radite u životu i u čemu će vam sve smetati. Jer, na primjer, ako igrate košarku tada vam piercing u bradavici baš i nije najpametniji izbor, a još je gluplji ako se bavite hrvanjem grčko-rimskog ili bilo kojeg drugog stila.

www.sexation.info

bla123 @ 14:22 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 19, 2009






Pijete lijekove i ne obazirete se na moguće nuspojave, ne vježbate dovoljno, brinete se bez razloga... niste jedine. U gomili svakodnevnih obaveza i pravila koja biste trebale pratiti da biste bile zdrave, lijepe, pametne i omiljene, teško se snaći. Kako biste se lakše organizirale, podsjećamo vas na pravila koja se tiču onog najvažnijeg - vašeg zdravlja. Bez obzira na to koliko obaveza imate, probajte odvojiti malo vremena za vježbu.

Pratite svoj ciklus

Mjesečnica je odličan indikator promjena u organizmu. Ako dođe prerano ili prekasno, traje neobično dugo ili iscjedak ima bitno drugačiju boju, vrijeme je da posjetite doktora. Možda ste u drugom stanju, a možda vas tijelo upozorava da nešto nije u redu s vašim zdravljem. Promijenjeni ciklus može upućivati na fibroadenom, dijabetes ili neki drugi poremećaj u organizmu.

Pažljivo konzumirajte lijekove

Čitajte upute i upozorenja. Iako se taj savjet čini očitim, jedno američko istraživanje pokazalo je da se čak tri četvrtine ljudi ne obazire na moguće nuspojave lijekova.

Čuvajte svoje zube

Lijep osmijeh i zdravi zubi dokaz su toga da se brinete o sebi. Ne zanemarujte oralnu higijenu, jer ona je preduvjet za zdravlje zubi, smanjite unos slatkiša, ali i kruha, grickalica i ostalih rafiniranih ugljikohidrata. Ako im ipak ne možete odoljeti, operite zube nakon jela i žvačite žvakaće gume. Također, mijenjajte četkicu svaka dva do tri mjeseca, a dobro je znati i to da kamilica smiruje upalu desni, a mentol i metvica pospješuju njihovu prokrvljenost.

Sačuvajte svoj vid

Nosite sunčane naočale, osobito od 10 ujutro do 16 sati poslijepodne, kada je sunce najjače. Ne štedite na njima i odaberite naočale sa 100-postotnom zaštitom od UV zraka. Ako želite dodatno zaštititi oči, konzumirajte namirnice bogate vitaminom C jer on smanjuje probleme sa suhoćom očiju te sprečava nastajanje glaukoma i očne mrene.

Pripazite na kalorije

Nikada ne unosite manje od 1.200 kalorija dnevno u svoj organizam. Tako možete usporiti svoj metabolizam, što može imati dugoročne posljedie - u starijoj dobi vaše će tijelo sporije sagorijevati hranu.

Prakticirajte siguran seks

Uvijek koristite kondom. Osim što ćete spriječiti neželjenu trudnoću, zaštitit ćete se i od spolno prenosivih bolesti. Prema nekim istraživanjima, oko šest posto muškaraca ne stavi kondom odmah na početku seksualnog odnosa, već nakon nekoliko penetracija, a čak ih sedam posto skine kondom netom prije ejakulacije.

Zaštitite svoje srce

Zaštitite svoje srce uravnoteženom prehranom i smanjite unos mesa, sira i maslaca koji su bogati zasićenim masnim kiselinama. Također, bavite se nekim sportom te kontrolirajte krvni tlak i tjelesnu težinu. Dobro je popiti i jednu čašu crnog vina dnevno, jer korisne tvari poput flavonoida što se nalaze u crnom grožđu, grožđanom soku i crnom vinu sprečavaju oksidaciju LDL-kolesterola, jaki su antioksidansi i štite endotel krvnih žila.

Mislite pozitivno

Izreka Henryja Forda: "Mislite li da možete - ili mislite da ne možete - u pravu ste", slikovito pokazuje kolika je moć naših misli - nisu bitne činjenice, već naš stav prema njima. Stoga pokušajte misliti pozitivno kada vam je najteže. Prema nekim istraživanjima, čovjeku kroz glavu dnevno prođe 55.000 misli. Prepoznajte one negativne i preuzmite kontrolu nad njima.

Kontrolirajte težinu

Svaka dijeta svodi se na jedno jednostavno pravilo - morate potrošiti više kalorija nego što ste ih unijeli u organizam. Tu se može povući zanimljiva paralela između želuca i rezervoara automobila - gorivo koje ste natočili mora izaći, a jednom kada napunite rezervoar ne treba više točiti, jer će se gorivo preliti. Isto vrijedi i za vaše tijelo.

Spriječite rak dojke

Rak dojke nalazi se na drugom mjestu uzročnika smrti, nakon kardiovaskularnih bolesti, a u Hrvatskoj svaka 11. žena oboli od te vrste raka, stoga je vrlo važno otkriti ga u ranoj fazi. Žene bi trebale svaki mjesec pet do 10 dana nakon završetka menstrualnog ciklusa obaviti samopregled grudi, čime će na vrijeme spriječiti širenje zloćudnog tumora. Također, istraživanja pokazuju da vježbanje smanjuje rizik od raznih bolesti, pa tako i od raka dojke.

Osim toga, treba pripaziti na prehranu, a u prevenciji bolesti pomoći će i cvjetača, čiji sastojci, pokazala je jedna studija, uništavaju stanice raka.

Recite stresu - ne

Jedan od najvećih uzročnika stresa je vječita zabrinutost, kojoj se žene po prirodi teško mogu suprotstaviti. No postoji produktivna zabrinutost i ona negativna, koja vam samo uzrokuje stres i ništa ne može promijeniti. Naprimjer, zabrinutost da biste mogli zakasniti na avion može vas ubrzati i natjerati da stignete na vrijeme, no misli o tome da bi avion mogao pasti mogu vas izluditi.

Pokušajte ocijeniti kada se bezrazložno brinete zbog nečega - time nećete riješiti problem, no to je odličan početak za njegovo rješavanje.

Izvor: www.frendice.hr

bla123 @ 16:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare






U današnje vrijeme sve se više žena odlučuje na majčinstvo u kasnijoj dobi, što ustvari uopće ne čudi, jer su se vremena promjenila. Naime tu se može navesti mnogo razloga, kako objektivnih tako subjektivnih. Riječ je o ženama koje teže postizanju vlastitih ciljeva, u smislu karijere i financijskoj stabilnosti, pa žene koje još uvijek nisu pronašle svog idealnog partnera, itd.

Kako god bilo, broj žena u svijetu koje dobiju svoje prvo dijete između 30. i 39. godine udvostručio se u posljednjih 15 godina, dok se broj onih koje rađaju s 40 godina porastao čak za 50%.

Sve žene koje razmišljaju o trudnoći nakon 35. moraju znati o nekim jedinstvenim faktorima rizika.

S godinama se plodnost smanjuje

U godinama između 20 i 25, plodnost doseže svoj vrhunac, a nakon 30.-te se počinje smanjivati. Smanjena plodnost je najčešće povezana s rjeđim ovuliranjem.

Zdravstveno stanje prije trudnoće

Vrlo je važno da svaka žena bilo koje dobi obavi liječnički pregled prije trudnoće, a to se pogotovo odnosi na žene starije od 35 godina. Ono što vam može pomoći je genetičko savjetovanje, gdje će ginekolog pomoću toga moći bolje predvidjeti moguće probleme obzirom a starost roditelja i zdravstvenu povijest.

Rizik

Za majku nakon 35. i dijete postoje jedinstveni rizici. Naime, za majku se povećava se rizik od trudničkog dijabetesa, preeklampsije i vaginalnog krvarenja, dok za dijete, veće su šanse da se pojavi placenta praevia, abruptio placentae, niska porođajna težina, prijevremeni porod i pobačaj.

Placenta praevia znači da placenta djelomično ili potpuno zatvara cerviks (grlić maternice), a abruptio placentae da se dio placente odvojio od stijenke maternice prije poroda. Oba slučaja mogu prouzročiti ozbiljna krvarenja tijekom poroda što može ugroziti i majku i dijete. Srećom, komplikacije se uglavnom spriječe carskim rezom.

Bez obzira na dob žene, većina se spontanih pobačaja događa u prvom tromjesečju trudnoće. No, dok kod žena u dvadesetima rizik iznosi između 12 i 15 posto, kod žena u 40-ima taj rizik iznosi oko 25 posto.

Veća vjerojatnost kromosomskih abnormalnosti

Jedna od najčešćih kromosomskih anomalija koja se pojavljuje zbog starije dobi majke je Downov sindrom. Žena je rođena sa svim jajašcima koje će ikada imati, i kako stari žena, stare i jajašca. I nažalost, jajašca ponekad mogu prouzročiti probleme samo zbog svoje starosti. Rizik kod žena od 25 godina da rode dijete s tim sindromom iznosi 1 naprama 1,250; za 35 godina staru ženu 1 naprama 378; a za 45 godina staru ženu 1 naprama 30.

Medicinska tehnologija nudi majci nekoliko metoda testiranja kromosomskih nepravilnosti u ranijim fazama trudnoće. Alfa-fetoprotein test je krvna pretraga koja se obično radi između 16. i 18. tjedna trudnoće, i to ne samo ženama starijima od 35 godina. Nenormalno niska razina toga proteina može sugerirati na povišeni rizik od Downovog sindroma ili kromosomske abnormalnosti.

Prednosti majčinstva nakon 35. godine života

Ako se svi zdravstveni rizici ostave po strani, biti mama nakon 35. godine donosi puno mentalnih i emotivnih prednosti. Žene koje su odgađale majčinstvo zbog karijere ili nekih drugih ciljeva u životu mogu biti bolji roditelji zbog svoje zrelosti i stabilnosti.

Izvor: www.frendice.hr

bla123 @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 17, 2009

 

Razumijevanje ovulacije i ovulacijskog ciklusa

Odluka da postanete roditelj jedna je od najvećih i najvažnijih koje ćete ikad donijeti, i nakon što se odlučite na ovaj korak željet ćete da sve protekne što je lakše moguće. Razumijevanje ovulacije i ovulacijskog ciklusa jedna je od prvih stvari koje biste trebali saznati.

Što se događa kad ovulirate?

Svakog mjeseca tijelo se priprema za trudnoću i svakog mjeseca dolazi do ovulacije - izbacivanja jajne stanice iz zrelog folikula. Većina žena s vremenski pravilnim mjesečnim ciklusom, dismenorejom (bolne menstruacije) te premenstrualnim sindromom (napetost dojki, bol u donjem dijelu trbuha) ima ovulaciju.

Jajnu stanicu jajnici (ovariji) svakog mjeseca naizmjence izbacuju u jajovod (fallopian tube) gdje dolazi do susreta jajne stanice i spermija i oplodnje. Ako stanica nije oplođena tijelo je se riješava menstruacijom.

Koliko dugo traje ciklus?

Svaka je žena drugačija, tako i menstrualni ciklus kod svake drugačije traje. U pravilu ciklus traje 28 dana, no mnoge zdrave žene imaju ciklus nešto duljeg ili kraćeg trajanja. Kod žena s pravilnim ciklusom ovulacija se zbiva 14. dana, računajući od prvog dana prethodne menstruacije. Period od prethodne menstruacije do ovulacije računa se kao prva faza ciklusa (estrogenska faza, faza proliferacije ili bujanja), a od ovulacije do sljedeće menstruacije druga faza ciklusa (progesteronska ili sekrecijska faza), obje su faze podjednake po trajanju.

Ako vam mjesečnica ne traje točno 28 dana, ne brinite, to ne znači da imate problema s plodnošću. Pri nepravilnim ciklusima obično je druga (sekrecijska) faza stalna, traje 14 dana, a prva (proliferacijska) faza je skraćena, npr. na 9 dana pri 23-dnevnom ciklusu, ili je produljena, npr. na 19 dana pri 33-dnevnom ciklusu. Znači, ako vaš ciklus traje, recimo, 31 dan ovulirat ćete 17. dan. Pa ako poradite na začeću u svoje primarne plodne dane - između 14. i 17 dana, imate dobru šansu da ostanete trudni.

Što potiče ovulaciju?

Sve ovisi o hormonima. Vaše tijelo proizvodi FSH folikulostimulirajući hormon (hormon hipofize), koji za vrijeme prvog dijela ciklusa stimulira rast folikula i sazrijevanje jajne stanice. U ovo vrijeme tijelo proizvodi i visoke razine estrogena koji pak potiču otpuštanje LH luteinizirajućeg hormona koji svojim djelovanjem izaziva sazrijevanje jajne stanice i izbacivanje jajne stanice iz folikula, odnosno ovulaciju. U pravilu samo će jedno jajašce biti dovoljno veliko da se "probije" iz folikula za vrijeme ovulacije, no kod se nekih žena povremeno izbace dva jajašca što može rezultirati blizancima.

Kako možete znati da ovulirate?

Ako naučite "čitati" svoje tijelo i dobro se upoznate sa svojim menstrualnim ciklusom, trebali biste znati kada ovulirate. Ključno je da pripazite na promjene u cervikalnoj sluzi. Pod djelovanjem estrogenih hormona cervikalna sluz dobiva na svojoj viskoznosti te u vrijeme ovulacije sadrži najviše količine vode (97-98 posto). Nakon mjesečnice dan ili dva osjećat ćete se "suho", a nakon toga imati ljepljiv, bijelkast sekret. Kako se približavate ovulaciji sekret će se promijeniti u prozirniju i ljepljiviju sluz, nalik na bjelanjak. U pravilu, ovo je prilično primjetno pa obratite pozornost jer je to prilično siguran znak da ovulirate.

Izvor: www.zena.hr

bla123 @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare






Disanje pri porodu samo je jedna od stvari na koje se unaprijed treba pripremiti. Uglavnom, tijekom poroda je najvažnije disati, bez obzira na tehniku koja se primjenjuje, ali treba disati. U trudu se žene napnu i ne dišu, što pridonosi povećanju bolova. Prilikom prijema u rađaonicu babice ženi daju kratke upute o tome kako disati, najčešći savjet jest udisanje na nos i izdisanje na usta. Razmišljanje o tome kako treba disati svraća pozornost s bolova.

Inače, u svijetu se već odavno primjenjuju različite tehnike poroda koje su nazvane po svojim autorima. Obično se "metoda" uči u tečajevima koji ženu ili ženu i supruga podučavaju ne samo disanju već se provodi cjelokupna priprema za provod i rade razne vježbe. Najpopularnije metode su slijedeće:

Lamaze ili Lamaze-Pavlov metoda - najpopularnija je metoda u Americi. Postala je popularna 1960-ih godina i bila je prva popularna metoda prirodnog poroda. Uče se vježbe disanja i koncentracije na neku fokusnu točku čime se zadržava prisebnost i kontrolira bol. Na ovaj način više kisika dolazi djetetu i mišićima maternice. Partner prati buduću majku kroz proces rađanja. Nazvana je po francuskom porodničaru Fredericku Lamazeu koji je autor metode.

Na prvi znak truda žena se treba koncentrirati na neki predmet, npr. točku na zidu i na taj način stvara vizualni stimulus koji ide izravno u mozak. Nakon toga žena radi veliki udah i nakon toga ritmično diše. Disanje je praćeno laganom masažom trbuha vrhovima prstiju po trbuhu i bokovima. Masaža je dodirni podražaj koji se također prenosi u mozak. Provodi je žena ili partner. Partner verbalno potiče ženu i stvara slušni podražaj za mozak. Rezultat je podraživanje mozga žene višestrukim stimulusima: vidnim, dodirnim, slušnim - koji dolaze u mozak prije bolnih osjeta i "pobija" se bol. Naravno, osjet boli ovisi i o kulturalnom okružju, odgoju, osobnoj osjetljivosti i kemijskim procesima u mozgu. Neke osobe idu k stomatologu bez anestezije, a druge plaču kad čupaju dlačice na obrvama. Tako da je i uspjeh ove metode u smanjenju bolova vrlo individualan i zahtjeva dobru psihičku pripremu i vježbanje.

Read metoda

Ova je metoda nastala 1930-ih kako bi pomogla majkama nositi se s očekivanjima i napetostima koje donosi porođaj. Koristi različite tehnike disanja za pojedina porodna doba.

LeBoyer metoda

Ova metoda propagira porod u mirnoj, zamračenoj sobi. Pokušava izbjeći pretjeranu stimulaciju djeteta i potiče rano vezivanje majke s djetetom postavljanjem djeteta na majčin trbuh nakon poroda. Majka ga nakon toga masira, a zatim ga otac okupa u toploj kupelji. Ova metoda se koristi i za tehnike poroda u vodi.

Bradley metoda

Ova se metoda još i naziva father-coached childbirth, odnosno porod koji vodi otac jer je otac tu "trener" koji vodi ženu kroz porod. On potiče normalne aktivnosti tijekom prvih stadija poroda. Žena ima zatvorene oči, unutarnji fokus na koji se koncentrira, vježba se duboka relaksacija i puno očevo sudjelovanje u porodu.

Izvor: www.medicina.hr

bla123 @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 0






Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNICEF prije dva desetljeća ocijenili su da je svijet krenuo prema velikom nekontroliranom eksperimentu, u kojemu je sve manje djece na prirodnoj prehrani.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNICEF prije dva desetljeća ocijenili su da je svijet krenuo prema velikom nekontroliranom eksperimentu, u kojemu je sve manje djece na prirodnoj prehrani. Ubrzo se počelo upozoravati da to ostavlja posljedice na zdravlje djece i majki, o čemu govori i poseban prilog u ovom broju o utjecaju dojenja na zdravlje djece i majki. Upravo iz tih razloga, navedene međunarodne organizacije pokrenule su program promicanja dojenja pod nazivom "10 koraka do uspješnog dojenja", a ona rodilišta koja ispunjavaju te kriterije nakon ocjenjivanja dobivaju prestižan naziv Rodilišta prijatelji djece.

Program je zahvaljujući UNICEF-u pokrenut i u Hrvatskoj 1993. godine, da bi do 1999. 15 rodilišta dobilo taj naziv. No, program je prekinut zbog kršenja Međunarodnog pravilnika o načinu reklamiranja nadomjestaka za majčino mlijeko u paketu Sretna beba, čime je napravljena neprocjenjiva šteta prirodnoj prehrani djece u Hrvatskoj. Istraživanja su pokazala da se nakon toga smanjivala stopa dojene djece u Hrvatskoj. U suvremenim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a ističe se da je potrebno isključivo dojiti djecu do šest mjeseci, a zatim uz nadohranu tijekom prve godine, a posebno u nepovoljnim socijalnim uvjetima i kroz drugu godinu života. Nažalost, prema nekim lokalnim istraživanjima, u Hrvatskoj je samo 30 posto dojene djece do šest mjeseci, a prema istraživanjima koje je proveo UNICEF u 2006., vidljivo je da je zdravstvena kultura stanovništva u odnosu na dojenje neprimjerena realnoj podršci majkama za dojenje. Iz tih razloga definiran je novi program promicanja dojenja u Hrvatskoj. U akciji je veliku financijsku pomoć UNICEF-u pružila Zagrebačka banka, te je definiran program potpore pod nazivom "Zajedno od početka". U cilju realizacije nove zdravstvene kulture i prirodne prehrane djece kao najboljeg načina za osiguravanje zdravlja, veliku pomoć mogu pružiti i sredstva informiranja, čemu se priključio i renomirani časopis Vaše zdravlje.

Majčino mlijeko najbolja je hrana

Majčino mlijeko najbolja je hrana za dojenče. Potpuno je prilagođeno djetetovim potrebama, jer sadržava više od 200 sastojaka, među kojima su i brojne obrambene tvari koje štite dijete od upala i bolesti. Sastav majčina mlijeka jedinstven je i neponovljiv te se ne može postići nikakvim tehničkim postupcima. Brojna znanstvena istraživanja dokazala su da dojenje pozitivno utječe na zdravlje djeteta i majke.

Dojenje i zdravlje djeteta

  • Dojena djeca, osobito ona koja su tijekom prvih šest mjeseci hranjena samo majčinim mlijekom, manje obolijevaju od upala probavnog, mokraćnog i dišnog sustava i upala srednjeg uha.
  • Dojena djeca imaju bolji odgovor organizma na cjepiva protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize i na cjepivo koje štiti od upale bakterijom Hemophilus influenze.
  • Dojena djeca rastu baš onako kako bi trebala. Manje su sklona prekomjernoj tjelesnoj težini u odrasloj dobi i bolestima srca i krvnih žila.
  • Manja je učestalost alergijskih bolesti: astme i ekcema (kožnog osipa).
  • Manji je rizik od šećerne bolesti ovisne o inzulinu.
  • Manji je rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti.
  • Kod dojene djece razvoj čeljusti i zuba je pravilniji.
  • Dojena djeca imaju veću inteligenciju, bolji psihomotorni, emocionalni i društveni razvoj.
  • Dojenje uspostavlja bliski kontakt majke i djeteta te im omogućuje da uče jedno o drugome.
  • Dojenjem svojem djetetu dajete osjećaj topline, sigurnosti i zaštićenosti.
  • Dojenje je najbolja odluka za budućnost.

Dojenje i zdravlje majke

  • Majke koje doje imaju manju učestalost pojave raka dojke i raka jajnika.
  • Nakon poroda, maternica se brže smanjuje i vraća na veličinu kakva je bila prije poroda.
  • Manja je učestalost slabokrvnosti (anemije).
  • Dojenje pridonosi bržem gubitku i vraćanju poželjne tjelesne težine nakon poroda.
  • Manja je mogućnost nove trudnoće za vrijeme dojenja (kontraceptivni učinak).
  • Dojenje smanjuje rizik od osteoporoze (gubitka koštanog tkiva) u kasnijoj životnoj dobi.
  • Majke koje doje imaju veću razinu samopoštovanja te izraženiji osjećaj bliskosti i povezanosti s djetetom.

Majkama je potrebna potpora

Za uspješno dojenje majkama su potrebne informacije o dojenju, usvajanje određenih vještina, stručna pomoć i potpora zdravstvenih djelatnika i osposobljenih laika, te potpora u obitelji i među prijateljima. Nekad je u tradicionalnim obiteljima mlada majka imala potporu nekoliko generacija žena koje su joj prenosile iskustva i savjete vezane uz dojenje. U današnjim prilikama brzog životnog ritma, sve većeg otuđenja i postojanja pretežito nuklearnih obitelji, žena je orijentirana na pomoć supruga i medicinskog osoblja. U društvu koje je prijateljski naklonjeno uspostavljanju kulture dojenja majke dobivaju pomoć, savjete i potporu tijekom boravka u rodilištu, osobito u onima čije je osoblje educirano za pružanje takve pomoći, kao što je to u rodilištima koja provode 10 koraka do uspješnog dojenja i nose naziv Rodilište - prijatelj djece.

Nakon povratka iz rodilišta majku će savjetovati liječnici, medicinske sestre i patronažne sestre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali i posebno osposobljeni laici. To su žene s vlastitim iskustvom dojenja, dodatno obrazovane za savjetovanje i pomoć majkama, a djeluju u grupama za potporu dojenja i udrugama koje promiču dojenje, zdravlje majki i djece i odgovorno roditeljstvo, npr. u udruzi RODA, gdje mame mogu dobiti savjete putem telefona od SOS mama - RODA savjetnica za dojenje.

U grupama za potporu dojenja majke koje pohađaju sastanke, doznaju informacije o prirodnoj prehrani, razmjenjuju iskustva i dobivaju praktičnu pomoć, savjete i emocionalnu potporu.

Grupu osniva patronažna sestra koja je ujedno i suvoditeljica grupe, zajedno s majkom voditeljicom grupe - dobrovoljkom, koja savjetovanje temelji na vlastitom iskustvu dojenja. Grupu čini pet do deset majki, od kojih je većina bez prethodnog iskustva u dojenju, ali se uključuju i majke s iskustvom kojima su potrebni pomoć i potpora pri dojenju sadašnjeg djeteta. Sastanci grupe održavaju se jednom mjesečno u kući članice, a rjeđe u društvenoj prostoriji (npr. vrtiću, školi) ili prostoriji Doma zdravlja. Većina grupa sastaje se u prijepodnevnim satima, a sastanak traje sat do sat i pol. Ovisno o potrebi, između sastanaka grupe članice komuniciraju s majkom voditeljicom putem telefona ili tijekom kućnog posjeta. Takve grupe djeluju u Hrvatskoj od 1998. u mnogim gradovima. Iako je danas njihova aktivnost znatno manja, ponovnim pokretanjem inicijative za Rodilišta - prijatelje djece, koja naglašava važnost takvog oblika potpore majkama dojiljama, grupe za potporu dojenja sigurno će zaživjeti u još većem broju stvarajući mrežu grupa u svim županijama.

Za uspješnost takvih aktivnosti potrebna je ne samo svekolika pomoć i potpora zdravstvenih djelatnika nego i potpora lokalne zajednice i medija. Tek zajedničkim djelovanjem različitih segmenata društva možemo ostvariti da majkama koje doje i njihovim obiteljima pomoć i potpora budu lako dostupne, prijateljski orijentirane, kreativne (tj. u različitim oblicima, pri čemu će majka odabrati onaj koji joj najviše odgovara) i učinkovite.

Edukacija o dojenju - pretpostavka uspješnog dojenja

Dojenje je vještina zahvaljujući kojoj je ljudski rod opstao u evolucijskom lancu. Sve do prije šezdesetak godina ta je vještina prenošena vrlo uspješno u obitelji s majke na kćer, a promjenom stila i načina življenja, raspadom višegeneracijskih obitelji te početkom proizvodnje zamjena za majčino mlijeko, zahvaljujući tzv. tehnološkom napretku, zanemarila se vještina dojenja na račun umjetne prehrane. To je dovelo do dalekosežnih društvenih, gospodarskih, kulturoloških, okolišnih, medicinskih i drugih posljedica, kojih znanost niti društva nisu u potpunosti u stanju sagledati.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) shvatila je da su posljedice smanjenja stope dojenja u zemljama u razvoju imale zastrašujuće učinke na porast dojenačke smrtnosti, te se pretpostavljalo da je osamdesetih godina 20. stoljeća oko 1,5 milijuna dojenčadi na svijetu umiralo, što zbog izravnih što zbog neizravnih posljedica umjetne prehrane i prestanka dojenja. Stoga je 1981. Svjetska zdravstvena skupština donijela Međunarodni pravilnik o proizvodnji i marketingu zamjena za majčino mlijeko, a potkraj osamdesetih donesena je Innocenti deklaracija kojom je pokrenuta inicijativa Rodilišta - prijatelji djece.

SZO je shvatio da je dojenje vještina koju je ljudski rod pomalo zaboravio, a promjene u organizaciji zdravstvenog sustava, u okviru kojeg se rađa velik broj djece, još su više oslabile taj vrlo osjetljiv i složen proces. Dijete je odvojeno od majke, majka je odvojena od oca djeteta i od obitelji, što je prijetilo gubitkom instinktivnih ponašanja povezanih sa samoodržanjem u novorođenčeta i majčinskih ponašanja žene. Stoga je mudro odlučeno da je vještinu dojenja potrebno početi poučavati, a najvažniji učenici trebali su biti zdravstveni i nezdravstveni djelatnici u sustavu zdravstva ili izvan njega ako su povezani sa skrbi za trudnicu, rodilju, babinjaču i novorođenče. Istodobno se pokazalo da je jedan prirodni događaj kao što je porođaj postao suviše medikaliziran, te da su uvedeni mnogi nepotrebni postupci koji su ometali prirodne procese dolaska čovjeka na svijet, što je imalo neposredne posljedice na zdravlje žene, zbog čega se počela razvijati inicijativa razvoja bolnica prijateljski naklonjenih majkama.

U svojih Deset koraka do uspješnog dojenja, koji su dio šire inicijative Rodilišta - prijateljski naklonjena majkama, UNICEF je preporučio 18-satni tečaj za zdravstvene djelatnike, kojim su se trebale potaknuti promjene u zdravstvenom sustavu koje će podržavati rani kontakt majke i djeteta ?koža na kožu?, ranu uspostavu dojenja te uklanjanje svih zapreka koje su povezane s njegovim ometanjem. Osim edukacije zdravstvenih djelatnika, ključno mjesto u pouci o dojenju imaju majke, odnosno roditelji, koji na posebnim tečajevima uče tu vještinu. Oni koji su iskusili provođenje ove inicijative devedesetih godina, znaju da nam slijedi dug i težak put, koji je vrijedno prijeći zbog pozitivnog utjecaja dojenja, odnosno prirodnog načina prehrane na zdravlje cjelokupne populacije u onome smislu kako je zdravlje poimao i prije pedesetak godina definirao Andrija Štampar.

Kako postati Rodilište - prijatelj djeteta

U našoj zemlji službeno postoji 15 rodilišta koja nose naslov Rodilište - prijatelj djeteta, a stekla su ga do sredine 1999., otkad je proces ocjenjivanja zaustavljen zbog kršenja Međunarodnog pravilnika o načinu reklamiranja i prodaje zamjena za majčino mlijeko. U međuvremenu je svjetski stručni tim izradio nove smjernice (standarde) za ocjenjivanje rodilišta za inicijativu Rodilišta - prijatelji djece (eng. Baby Friendly Hospitals Initative), koje su postale službene od siječnja 2006. godine.

Prema novim smjernicama, od rodilišta se zahtijeva provođenje tzv. globalnih kriterija koji uključuju:

  • provođenje "Deset koraka do uspješnog dojenja"
  • poštovanje načela Međunarodnog pravilnika o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko.
Uz to, u novim smjernicama za ocjenjivanje postoje i dvije dodatne mogućnosti, koje se mogu, ali i ne moraju ocjenjivati, ovisno o odluci Projektnog tima za dojenje u svakoj državi. Ti kriteriji odnose se na pomoć HIV pozitivnim majkama u dojenju, te na provođenje inicijative Rodilišta - prijateljski naklonjena majkama (Mother friendly). Najkraće rečeno, potrebno je pripremiti tri pretpostavke za provođenje aktivnosti u promicanju dojenja: osoblje, prostor i zajednicu.

Konkretno je pred rodilištima najprije posao okupljanja koordinacijskog tima za dojenje i dogovor o dinamici izvršavanja aktivnosti. Trebaju se donijeti pisana pravila (tzv. smjernice) za dojenje, koje treba vidljivo istaknuti u svim prostorima u kojima borave trudnice, rodilje i njihova novorođenčad. Zatim treba napraviti popis svih zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika koji rade u rodilištu, kako bi se pripremio plan njihove edukacije, koji uključuje minimalno 20-satni tečaj o dojenju. Glavna sestra rodilišta treba voditi brigu u broju sati edukacije koju je pohađao svaki djelatnik, jer se i taj dokument prilaže kod zahtjeva za procjenom rodilišta.

Posebno se kontrolira provođenje pravila Internacionalnog kodeksa o načinu reklamiranja i prodaje zamjena za majčino mlijeko, te se i o tome vodi posebna dokumentacija. Ako paralelno s ostalim aktivnostima rodilište nije uspostavilo rooming-in, valja voditi računa o prilagodbi soba u kojima će zajedno boraviti majke i novorođenčad.

Rodilišta bi trebala uspostaviti kontakt s primarnom zdravstvenom zaštitom radi boljeg povezivanja s jedne strane u antenatalnoj skrbi (posebno trudnica u zadnjem tromjesečju trudnoće), a s druge u postnatalnoj skrbi i za majku i za novorođenčad. Posebna pozornost treba se posvetiti suradnji i kontaktima s patronažnom službom koja će posjećivati trudnice, ali i majke i njihovu novorođenčad nakon otpusta iz rodilišta. U sredinama u kojima je moguće, treba i patronažne sestre uključiti u 20-satni tečaj o dojenju koji će se održavati u okviru rodilišta. Treba početi i/ili obnoviti suradnju s udrugama i grupama za potporu dojenja.

Korisno je i da rodilišta organiziraju tečajeve za trudnice, na kojima se za porod i za dojenje ne priprema samo majka, nego i budući otac, pa tako i šira obitelj i zajednica. Za lakše ostvarivanje navedenih aktivnosti, od velike je koristi kontakt rodilišta s medijima i sredstvima javnog priopćavanja, kao i s kulturnim i vjerskim organizacijama.

Koordinatori za dojenje u pojedinim rodilištima prisustvovali su 15. ožujka 2007. u Zagrebu posebnom tečaju na kojem su im uručeni upitnici za samoocjenjivanje, kako bi nakon povratka u svoje sredine mogli popuniti upitnik za samoocjenjivanje i dobiti uvid u aktivnosti koje je potrebno poboljšati do dolaska ocjenjivačke komisije. Popunjeni upitnici trebaju se poslati u Ured UNICEF-a u roku mjesec dana. Tada će se planirati tzv. predocjenjivački izvidi koji će pomoći rodilištima u potpunom ostvarivanju kriterija.

Pred nacionalnim ocjenjivačkim timom u Republici Hrvatskoj vrlo je opsežan posao u evaluaciji rodilišta, usmjeren u nekoliko pravaca. Nakon izvida, planira se ocjenjivanje rodilišta i dodjela počasnog naslova Rodilište - prijatelj djeteta, ako rodilište zadovolji u procesu ocjene.

Vrlo je važno da cijelu akciju promicanja dojenja u rodilištu prati i podupire vodeće osoblje (voditelj i glavna sestra ustanove, te voditelj i glavna sestra rodilišta), koje će trebati i potpisati zahtjev za izlaskom ocjenjivačke komisije. Stoga je i zadaća koordinatora u rodilištu da komunicira i dogovara neposredne aktivnosti na razini vodećeg osoblja ustanove. Drugu, vrlo važnu razinu komunikacije čini Ured UNICEF-a za Hrvatsku koji ima poseban projektni tim za dojenje, te Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi koje je osnovalo Povjerenstvo za pomoć i promicanje dojenja. Vjerujemo da će tako postavljena akcija i aktivnosti Nacionalnog programa za pomoć i poticanje dojenja koji je pred usvajanjem, pridonijeti boljem i sveobuhvatnijem pristupu u razvijanju kulture dojenja na svim razinama.

Izvor: www.vasezdravlje.com

bla123 @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 16, 2009






Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose sa zaražene na zdravu osobu najčešće: spolnim odnosom (vaginalnim, oralnim ili analnim), zajedničkim korištenjem igala i šprica kod uzimanja droge i sa zaražene trudnice na dijete tijekom trudnoće i poroda.

Zašto su mladi podložni zarazi i prijenosu spolno prenosivih infekcija?

Neodgovorno spolno ponašanje i pogrešno doživljavanje vlastite i tuđe spolnosti odraz su dobne nezrelosti. Ovakvo ponašanje je rašireno, unatoč načelnoj želji svake mlade osobe da bude zdrava, plodna i ima potomstvo.

Rizik za obolijevanje od spolno prenosivih infekcija je najveći među onim mladima koji rano stupaju u seksualne odnose i skloni su mijenjanju partnera. Upravo ta populacija nije sklona korištenju kondoma, koji je najsigurnije zaštitno sredstvo i protiv spolno prenosivih infekcija i protiv neželjene trudnoće. Osim toga, prepoznavanje rizika je u populaciji mladih i inače izrazito nisko, a vjerovanje da se "njima ne može ništa loše dogoditi" jako izraženo. Mladi koji uzimaju bilo koje psihoaktivne droge (uključujući alkohol) skloniji su pod utjecajem droga slučajnim i neplaniranim seksualnim odnosima s gotovo nepoznatim partnerima, pri kojima se uglavnom ne koristi nikakva zaštita.

Najčešće spolno prenosive infekcije

Spolno prenosive bolesti pokazuju u posljednjim desetljećima velike promjene u uzročnicima, simptomatologiji, težini i prognozi. "klasične" spolno prenosive bolesti kao sifilis i gonoreja sve su manje zastupljene, a u morbiditetu se sve više pojavljuju bolesti izazvane ne tako davno otkrivenim uzročnicima (klamidija, ureaplazma, humani papiloma virus i dr.). Danas su najvažnije spolno prenosive bolesti one uzrokovane virusima i to: virusom humane imunodeficijencije (HIV) koji je uzročnik AIDS-a, virusom genitalnog herpesa, humanim papiloma virusima i virusima koji uzrokuju hepatitis B i C. Najraširenija bakterijska spolno prenosiva infekcija uzrokovana je bakterijom Chlamydia trachomatis.

Koji su karakteristični znakovi spolno prenosivih infekcija?

Sve navedene spolno prenosive bolesti ne izazivaju lako uočljive i karakteristične poteškoće, a kod infekcije klamidijom one mogu posve izostati. Simptomi su još manje uočljivi kod muškaraca. Tako se događa da zaražene osobe, ne znajući da su zaražene i ne tražeći liječničku pomoć, infekciju šire svim svojim spolnim partnerima. Iako je mijenjanje spolnih partnera jedan od čimbenika rizika za seksualno prenosive infekcije, upravo "nevidljiva" prisutnost mikroorganizama u populaciji mladih, može dovesti do zaraze i u onih djevojaka i mladića koji nisu skloni promiskuitetu. Već prvi ili drugi partner može uzrokovati infekciju klamidijom ili humanim papiloma virusom, što može dovesti do dugotrajnih poteškoća, a i do trajnih posljedica. Ako djevojka/mladić osjeća bolnost, svrbež ili ima druge promjene kože u području spolovila ili čmara, pojačani ili promijenjeni iscjedak iz rodnice ili penisa, poteškoće pri mokrenju, bolove ili krvarenje prilikom spolnog odnosa, treba se obvezno javiti svome liječniku radi otkrivanja zaraze i liječenja.

Koje posljedice mogu uzrokovati spolno prenosive infekcije?

Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne liječe, spolno prenosive infekcije mogu uzrokovati neplodnost muškarca i žene, izvanmaternične trudnoće i spontane pobačaje, te utjecati na zdravlje potomstva. Infekcija HIV virusom koji izaziva AIDS je i danas smrtonosna. Protiv virusnih spolno prenosivih bolesti nema djelotvornog lijeka. Samo protiv hepatitisa B postoji cjepivo, koje je uvedeno u redoviti program obveznog cijepljenja. Bakterijske spolno prenosive bolesti se uspješno liječe antibioticima.

Sprječavanje prenošenja i širenja spolno prenosivih infekcija

Hormonske kontracepcijske pilule ne štite protiv spolno prenosivih bolesti. Temeljni principi glede smanjivanja rizika, prijenosa i širenja vrijede za sve spolno prenosive bolesti. Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama i (ili) uzajamno vjerni odnos dviju nezaraženih osoba (ako imate spolni odnos sa zdravim partnerom koji ima spolne odnose samo s vama). Ako postoji sumnja o mogućoj zarazi u prijašnjoj seksualnoj vezi ili vezama, potrebno je poći liječniku radi što ranijeg otkrivanja zaraze i liječenja. Djelotvornu zaštitu protiv spolno prenosivih infekcija, a i protiv neželjene trudnoće, pruža redovita uporaba kondoma. Sigurnost zaštite kondomom ovisi o njegovoj kakvoći i pravilnoj primjeni. Najsigurniju zaštitu pruža kondom od lateksa premazan spermicidnim kontraceptivnim sredstvom, koji je prije uporabe bio čuvan na suhom i hladnom mjestu. Koristi se točno prema priloženoj uputi, do roka uporabe otisnutog na paketiću.

Što je važno zapamtiti?

  • Potpunu sigurnost pruža jedino suzdržavanje od seksualnih odnosa s nepoznatim osobama.
  • Samo u seksualnom odnosu dviju zdravih, nezaraženih osoba, nema rizika prenošenja i širenja infekcije.
  • Razgovarajte o prijašnjem seksualnom životu sa svojim partnerom ili partnericom.
  • Ako postoji sumnja o mogućoj zarazi u prijašnjoj vezi ili vezama, potrebno je potražiti liječnika radi što ranijeg otkrivanja zaraze i liječenja.
  • Zapamtite da zaraza ne mora biti znak promiskuiteta, a da su simptomi često oskudni te da osoba nije svjesna da je nosilac infekcije.

Klamidijska infekcija

Danas je u svijetu najrasprostranjenija i po ljudsku plodnost najpogubnija spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis. Infekcije uzrokovane bakterijom Chlamydia trachomatis izazivaju sve veću pozornost i to iz nekoliko razloga. Istraživanja su pokazala da je klamidija uzrokom čak 30-50% nespecifičnih upala spolovila i u muškaraca i u žena - u muškaraca uzrokuje upalu uretre, a u žena upalu rodnice. Štoviše, klamidijom uzrokovan uretritis je po nekim istraživanjima sada najučestalija spolna bolest u muškaraca. Naročito je raširena među mladeži, najčešće zbog njihova spolnog ponašanja - ranog početka seksualnog života i mijenjanja spolnih partnera.

Infekcija najčešće ne izaziva nikakve zdravstvene tegobe zbog kojih bi se potražila liječnička pomoć, te se naziva i tihom upalom. To je razlog da često ostaje neprepoznata i neliječena. Klinički znakovi infekcije klamidijom nisu specifični te se tek posebnim pretragama mogu razlučiti od infekcije različitim drugim mikroorganizmima. U muškaraca se zamjećuje crvenilo, peckanje i pojačani iscjedak iz uretre. U žena su znakovi infekcije koji put vrlo oskudni i očituju se kao pojačani iscjedak i osjećaj iritiranosti rodnice.

Neliječena infekcija klamidijom se može proširiti i na druge dijelove spolnog sustava te uzrokovati ozbiljne posljedice. U žene se infekcija može širiti iz vrata maternice do jajovoda. Često neprepoznata i neliječena ili nedovoljno rano liječena upala, može izazvati djelomičnu ili potpunu neprohodnost jajovoda. Posljedice mogu biti izvanmaternična trudnoća ili neplodnost te spontani pobačaji. Moguća je i zaraza djeteta tijekom poroda, koje može u djeteta izazvati upalu pluća i oka. Infekcija klamidijom trahomatis može pogodovati ulazu drugih mikroorganizama što još pogoršava opasnost od ozbiljnih gnojnih upala. Kod muškarca infekcija se može iz mokraćne cijevi širiti sjemenovodima do nadsjemenika u kojem izaziva upalu i propadanje spermija. Posljedica može biti smanjena plodnost ili neplodnost muškarca.

Kako bi se spriječile moguće posljedice, infekciju klamidijom valja energično liječiti. Važno je ponoviti da se liječiti moraju i muškarac i žena. Tijekom liječenja, pa do potpunog izlječenja potvrđenog negativnim laboratorijskim nalazima, valja se pridržavati uputa o spolnom ponašanju. Najsigurnije je suzdržavati se od spolnih odnosa u tom razdoblju. Par koji održava spolne odnose tijekom terapije obvezan je redovito koristiti kondom.

Ne zaboravite:

  • Svaki simptom spolno prenosivih bolesti treba shvatiti ozbiljno i ne odlažite liječnički pregled.
  • U početku simptomi različitih bolesti mogu biti slični, te se po njima ne može suditi o ozbiljnosti infekcije.
  • Infekcije spolnih organa, osobito u mladih žena, mogu i bez alarmantnih simptoma, imati dalekosežne posljedice.
  • Terapija se uvijek propisuje za oba partnera i valja je provoditi točno prema uputama liječnika.
  • Iako nemate problema ne zaboravite da je pregled kod ginekologa barem jednom godišnje kao i redoviti papa-test najbolja prevencije posljedica zloćudnih procesa ženskih spolnih organa.

HPV infekcija

Infekcije humanim papiloma virusima su vrlo raširene i uzrokuju niz bolesti različite težine, simptomatologije i prognoza. Postoji 120 tipova humanih papiloma virusa, a oko 30 tipova uzrokuje infekcije u genitalnom području. Virus se lako prenosi i širi izravnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama, koje ne moraju biti oštećene, iako oštećenje pogoduje zarazi. HPV tipovi 6, 11, 42, 43 i 44 najčešće uzrokuju dobroćudne lezije nazvane spolne bradavice ili šiljati kondilomi (condyloma accuminatum). Kondilomi se mogu pojavljivati u području vanjskog spolovila, rodnici, mokraćnoj cijevi, perianalnom području i završnom dijelu debelog crijeva u pacijenata koji održavaju analne spolne odnose. Osim u genitalnom području ovi tipovi virusa mogu izazvati i bradavice u području oka, nosa, usta i grkljana. Ovisno o broju i mjestu spolne bradavice mogu biti bolne, lako se mrve i izazivaju svrbež. Ovi tipovi ne dovode do zloćudnog rasta, stoga su označeni kao tipovi niskog rizika za razvoj zloćudnih tumora. Infekcija HPV tipovima 16, 18, 31, 33 i 35, 45, 51 i 52 povezuje se s Nastankom karcinoma vrata maternice, te ih se stoga naziva tipovima visokog rizika za nastanak karcinoma.

Upravo je karcinom cerviksa (vrata) maternice, djelotvorno pod kontrolom već niz godina, zahvaljujući ne samo izvrsnoj, lako izvodivoj i dostupnoj metodi screeninga (popularni i poznati papa-test), već i jasno prisutnoj svijesti žena da pravodobni preventivni pregled može uistinu značiti spašeno zdravlje pa i život. U Hrvatskoj se godišnje registrira oko 350 novih slučajeva karcinoma vrata maternice, a Stopa umiranja od te zloćudne bolesti iz godine u godinu je sve manja. Iako se karcinom cerviksa povezuje s vrlo širokim dobnim rasponom, obično se javlja iza četrdesete godine života. No promjene na epitelu sluznice, koje su predstupnjevi nastanka zloćudne bolesti, često se javljaju u mlađih pa i u posve mladih žena. Ta prethodna oštećenja sluznice nazivaju se cervikalna intraepitelijalna neoplazija (CIN), pri čemu stanice epitela pokazuju različite stupnjeve poremećaja sazrijevanja.

Istraživanja i praćenja su pokazala da su rizični čimbenici za nastanak karcinoma cerviksa rani početak spolne aktivnosti, velik broj spolnih partnera te veza s partnerima koji su i sami promiskuitetni, a neki autori su potvrdili i pušenje kao čimbenik rizika. Bolest se uglavnom razvija polako, uz duga razdoblja mirovanja ili latencije - od prvih pojava displazije koje se nekad mogu registrirati već i u adolescentnoj dobi, preko zloćudnih promjena najprije ograničenih na epitel pa sve do invazivnih oblika karcinoma. U plodnoj dobi je 60% žena zaraženo jednim od poznatih tipova virusa, dok je raširenost HPV u muškaraca niža, ali je općenito o njoj manje spoznaja. Hoće li i kada virus izazvati manifestnu bolest ovisi o nizu čimbenika povezanih sa zaraženom osobom, osobinama virusa i čimbenicima okoline. Iako je i do 60% mladih žena u dobi 18-25 godina zaraženo HPV-om, samo 4-6% ima patološke promjene koje se registriraju papa-testom. U sljedećoj godini će 70% zaraženih uspjeti eliminirati virus, a nakon dvije godine još će samo 9% žena biti pozitivno.

Papa-test je pouzdan i osjetljiv screening kojim se izdvajaju osobe s promjenama sluznice vrata maternice koje zahtijevaju daljnje praćenje ili liječenje. Za određeni stupanj i vrstu promjena bit će dovoljno konzervativno liječenje i daljnji nadzor, a nerijetko se pribjegava i kirurškoj intervenciji kojom se odstranjuje dio vrata maternice (konizacija).

Genitalni herpes

Među spolno prenosivim infekcijama posebno valja naglasiti genitalnu infekciju uzrokovanu virusom herpesa. Herpes simplex virus raširen je po čitavom svijetu. Tip 1 uzrokuje najčešće herpetični gingivostomatitis, te herpetičnu "groznicu" usana, a tip 2 se gotovo isključivo povezuje s infekcijom vanjskih spolnih organa. Infekcija se najčešće prenosi spolnim odnosom sa zaraženom osobom, koja može pokazivati znakove bolesti ili biti asimptomatski nositelj virusa.

Primarna infekcija genitalnog herpesa poglavito se javlja u adolescenata i mladih odraslih osoba. Inkubacija traje 2-14 dana, a prvi su znakovi bolesti obično karakteristični mjehurići (vezikule) na vanjskim spolnim organima i okolnom području. Promjene na koži prati lokalna bol i osjetljivost, pečenje pri mokrenju, pojačani iscjedak iz rodnice žena i uretre muškaraca, ali i opći simptomi kao temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima. Simptomi primoinfekcije obično su izraženiji u žena.

Nakon primarne infekcije virus ostaje pritajen u osjetilnim ganglijima i putevima te usprkos prisutnosti protutijela, recidivi bolesti su česti. Ponovni napad može izazvati bilo koji provocirajući čimbenik - menstruacija, trauma, stres, temperatura, izlaganje suncu itd.

Za sprječavanje prijenosa i širenja herpesa vrijede ista temeljna pravila kao i za ostale spolno prenosive bolesti. Suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama ili spolni odnos s nezaraženim partnerom u potpunosti otklanjaju rizik. Dobru zaštitu pruža pravilno upotrijebljen kondom, a dodatnu zaštitu pruža spermicidna krema ili pjena.

Kondomi pružaju malu ili nikakvu zaštitu u slučaju kada je herpes ranica nastala na mjestu koje kondom ne može pokriti. Ako mislite da imate herpes pođite liječniku dok su simptomi prisutni. Ne postoji djelotvoran lijek koji liječi herpes, ali postoje lijekovi koji smanjuju broj izbijanja ponovnih napadaja i njihovo trajanje. Važno je izbjegavati spolne odnose u vrijeme izbijanja herpesa.

Vaginitisi (upale rodnice)

Budući da se prenose spolnim odnosom potrebno je liječiti oba partnera. Upale rodnice mogu biti izazvane brojnim uzročnicima koji imaju različitu simptomatologiju, a kako težina simptoma nije uvijek u skladu s težinom infekcije i njenim mogućim posljedicama, posjet ginekologu ne treba nikako odgađati. Obično je prvi i vodeći znak infekcije spolnog sustava u žena iscjedak iz rodnice. U jedne trećine žena koje se žale na nenormalan i pojačan iscjedak, on je obilan, zelenkast ili sivkast te vrlo neugodnog mirisa uz manje ili više prisutan svrbež, osjetljivost i peckanje rodnice.

Specifičan i čest uzročnik je anaerobni protozoarni mikroorganizam Trichomonas vaginalis, ali se danas smatra da većinu infekcija uzrokuju bakterije (Gardnerella vaginalis, te anaerobni mikroorganizmi roda Prevotella, Mobiluncus i dr.). Bakterijska vaginoza koju izaziva Gardnerella vaginalis karakterizirana je sivobijelim iscjetkom mirisa po ribi i najčešća je upala rodnice. Može nastati bez obzira na spolnu aktivnost, iako je češća u spolno aktivnih žena. Infekcija gljivicom Candida albicansizaziva obilan sirasti bijeli iscjedak, upalu sluznice rodnice i stidnice, svrbež i bolan snošaj. Kandidijaza se može razviti nakon uporabe antibiotika, oralnih kontraceptiva ili unutarmaterničnog uloška, a češća je i u žena sa šećernom bolesti. Sve vaginoze se mogu izliječiti odgovarajućim lijekovima.

HIV bolest ili SIDA

Kondom značajno smanjuje mogućnost zaraze HIV virusom kao i drugim uzročnicima spolno prenosivih bolesti.

SIDA ili AIDS je dugotrajna progresivna zarazna bolest koju ulaskom u krvotok uzrokuje HIV (Human Immunodeficiency Virus) - virus humane imunodeficijencije oštećujući imunološki sustav u zaraženih. HIV se prenosi: spolnim odnosom sa zaraženom osobom, zajedničkim korištenjem igala i šprica kod uporabe droge, te od zaražene majke na dijete tijekom trudnoće i poroda. AIDS je kasna faza zaraze HIV-om i neizlječiva je bolest protiv koje za sada ne postoji lijek ili cjepivo. Od trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe oko 10 ili više godina, tijekom kojih virus uništava obrambeni sustav tijela.

U prvoj fazi kada je osoba zaražena, a nema simptome bolesti, ona može širiti infekciju jednim od navedenih puteva prijenosa. Spolni kontakti (vaginalni, analni, oralni) su najznačajniji put širenja HIV zaraze. Socijalni kontakti kao rukovanje, boravak u istoj prostoriji, dodirivanje istih predmeta i sl., nisu putevi širenja bolesti. Sama bolest može početi povišenjem temperature i poteškoćama koje nalikuju gripi.

U ranoj i srednjoj fazi bolesti dolazi do povećanja limfnih čvorova i čestih infekcija kože. Nakon desetak godina od zaraze u polovice zaraženih javljaju se teški zdravstveni problemi: upale pluća, proljevi, teška slabokrvnost, tuberkuloza, bolesti živčanog sustava i dr. Sve ove bolesti su praćene općom slabošću i gubitkom tjelesne težine. Bolest je smrtonosna, ali se danas terapijom može produžiti vrijeme preživljavanja. U sprječavanju širenja infekcije vrijede ista pravila - imati seksualne odnose samo s provjerenim partnerima i održavati stabilne, uzajamno vjerne veze.

Sifilis (lues)

Nekada rasprostranjena, teška i smrtonosna spolno prenosiva bolest koja je zahvaćala različite organske sustave. U Hrvatskoj se prvi bolesnici od sifilisa spominju 1500. Godine. Do otkrića antibiotika bila je i neizlječiva. Uzrokuje je spiroheta -Treponema pallidum. Uzročnik sifilisa ulazi u krv prilikom spolnog odnosa kroz neznatno, jedva vidljivo oštećenje kože ili sluznice muškog ili ženskog spolovila. U krvotoku se treponema razmnožava te se krvlju, limfom i okolnim tkivom širi u susjedne ali i udaljene organe. Osim što izaziva tjelesnu invalidnost, sifilis izaziva i teške duševne posljedice, s polaganim ali potpunim raspadom ličnosti. Zaražena majka tijekom trudnoće može zaraziti dijete, koje će pobaciti, roditi mrtvo ili teško bolesno.

Gonoreja (triper, kapavac)

Do prije dvadesetak godina to je bila najrasprostranjenija spolno prenosiva bolest. Uzročnik je bakterija gonokok. Bolest je lako prepoznatljiva pogotovo kod zaraženih muškaraca, jer se karakteristične poteškoće javljaju nekoliko dana nakon zaraze. Prvi su simptomi učestalo mokrenje, uz bol i pečenje, a nakon nekoliko dana iz spolovila se pojavljuje gusti gnojni iscjedak. Gonoreja u žene počinje upalom u vratu maternice i može se proširiti i na jajovode. Upala jajovoda može uzrokovati njihovu potpunu neprohodnost s posljedičnom neplodnosti žene. Menstruacije postaju nepravilne, bolne i obilne. Gonoreja se može potpuno izliječiti antibioticima. Liječiti se moraju oba partnera,do potpunog izlječenja suzdržavati se od spolnih odnosa, ili pri svakom spolnom odnosu koristiti kondom.

Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

bla123 @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

 

Što su spolno prenosive bolesti (SPB) ili Sexually Transmitted Infections (STI)

Danas se u skupinu bolesti koje se prenose spolnim putem (STI, engleski sexually transmitted infections) ubrajaju "klasične" venerične bolesti: sifilis, gonoreja, ulkus mole, limfogranuloma i donovanoza, isto tako kao i širok spektar bolesti koje se karakteristično pojavljuju u genitalnoj (spolnoj) regiji, kao što su: nespecifični (negonorojički) uretritisi u koje pripada klamidijska genitalna infekcija, genitalne infekcije uzrokovane humanim papiloma virusom (HPV) - poglavito šiljasti kondilomi, genitalni herpes, HIV-bolest (AIDS), genitalna kandidoza (gljivična bolest), svrab, stidna ušljivost itd. Važan kriterij za uvrštavanje u ovu skupinu bolesti jest spolni put prijenosa. Iznimno, neke se od STI mogu prenijeti i nespolno, npr. putem zaraženih predmeta ili "vertikalno" od majke prilikom poroda.

Epidemiološki podaci o SPB

Učestalost sifilisa i gonoreje u Hrvatskoj u posljednja dva desetljeća relativno je niska, dok su slučajevi ulkus mole, limfogranuloma venereum i donovanoze iznimni i to najčešće preneseni iz tropskog područja. Međutim, u posljednja tri desetljeća u čitavom se svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, opaža značajan porast učestalosti drugih SPB, koje sve više predstavljaju javno-zdravstveni problem. Primjeri takvih bolesti su nespecifični uretritisi uzrokovani klamidijom, HPV genitalne infekcije, genitalni herpes, kao i HIV-bolest (AIDS). Nizak higijensko-socijalni standard u nerazvijenim zemljama s jedne strane, no i suvremeni stil življenja u razvijenim zemljama s druge strane, kao i česte migracije stanovništva pridonose širenju SPB. Sve veća učestalost SPB, kao i razvoj laboratorijske dijagnostike i racionalnog liječenja bitno doprinose aktualnosti problematike SPB u kontekstu suvremene medicine.

Učestalost klamidijske genitalne infekcije u SAD-u je u dramatičnom porastu. Od 1987. do 2000. godine učestalost se kretala od 78,5 - 404 osobe na 100.000 stanovnika. Podaci ne govore da se radi o nekontroliranoj epidemiji već boljem screeningu, jednostavnijoj dijagnostici i sustavnom prijavljivanju klamidijskih infekcija. Ne treba zanemariti da je učestalost i dalje u porastu. Proširenost je najveća u populaciji s niskim socio-ekonomskim statusom, među osobama koje se bave prostitucijom, kao i u populaciji s nedovoljnom zdravstvenom prosvijećenosti. Od svih novih slučajeva klamidijske infekcije, 40% su adolescenti između 15-19. godine života. Osoba s klamidijskom infekcijom ima 3-5 puta veći rizik za AIDS ako se susretne s uzročnikom (HIV) nego žena koja nema klamidijsku infekciju.

Oko 40% žena koje ne liječe genitalnu klamidijsku infekciju razvit će zdjeličnu upalnu bolest (PID). Oko 20% žena s PID će biti neplodno i 18% će razviti kroničnu bol u zdjelici.

Što su to klamidija i klamidijska infekcija?

Chlamydia trachomatis (C. trachomatis), ili jednostavno rečeno - klamidija, je bakterija koja ne može rasti izvan žive stanice. Pripada rodu Chlamydiae gdje se, između ostalog, nalaze još dvije slične vrste: C. pneumoniae (koja uzrokuje određeni oblik upale pluća), te C. psittaci (koja u životinja, najčešće papiga, može biti uzročnik psitakoze). Unutar bakterije Chlamydia trachomatis razlikujemo petnaestak tipova (označavamo ih kao ?serotipove?) od A-L. Serotipovi A-C uzrokuju trahom, bolest očiju koja dovodi do sljepoće. Serotipovi od D-K povezani su s infekcijama očiju i spolovila, a serotipovi L1-L3 s lymphogranuloma venereum, spolno prenosivom bolešću, koja je znatno češća u tropima. Klamidiju mikroskopski nalazimo u dva oblika: elementaro tijelo i inkluzijsko tijelo. Inkluzijsko tijelo predstavlja oblik bakterije koja živi unutar žive stanice domaćina. Elementarno tijelo predstavlja infektivni oblik koji se nalazi na površini sluznice i sposobno je zaraziti stanice.

Koji su simptomi klamidijske genitalne infekcije?

Kod muškaraca

Kod muškaraca Chlamydia trachomatis najčešće uzrokuje nespecifični uretritis (uretritis je upala vanjskog, izvodnog dijela mokraćnog sustava, dakle, pojednostavljeno, onog dijela mokraćnog sustava koji je smješten u trupu i glaviću penisa). Više od polovice svih nespecifičnih uretritisa uzrokovano je klamidijom i klamidijske genitalne infekcije predstavljaju, kao što je u Predgovoru rečeno, jednu od najčešćih spolnih bolesti današnjice. Put prijenosa najčešće je spolni i inkubacija (vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do pojave prvih znakova bolesti) traje od 1 do 3 tjedna. Posebnost nespecifičnih (u medicinskoj terminologiji nespecifičan u ovom kontekstu znači negonorojičan, dakle, onaj uretritis koji nije uzrokovan uzročnikom gonoreje, kapavca ili tripera) uretritisa uopće, pa tako i klamidijskih genitalnih infekcija, jest relativno blaga klinička slika koja se manifestira svijetlim (ponekad oskudnim) iscjetkom iz uretre, uz mogućnost blagih dizuričkih tegoba (smetnje mokrenja u vidu pečenja, učestalijeg nagona za mokrenjem, ili osjećaja otežanog ili isprekidanog izlaska mokraće) i eventualno crvenilom i vlaženjem vanjskog ušća uretre na samom vrhu glavića spolovila.

Simptomi bolesti mogu biti blagi, jedva primjetni, a ponekad mogu i potpuno izostati. Zbog toga infekcija može prijeći u kroničnu fazu kod koje se može primijetiti povremeni svijetli iscjedak ili pokoja, ili niti jedna od navedenih smetnji mokrenja. Kronična faza ne znači, međutim, nestanak bolesti, već, nasuprot tome, kronični klamidijski uretritis može dovesti do komplikacija u vidu prostatitisa, epididimitisa (upala pamuda) ili, pak, u određenim slučajevima, može biti uzrok neplodnosti muškarca. Svakako treba napomenuti da muškarci (kao i žene) s neprepoznatom i neliječenom klamidijskom genitalnom infekcijom predstavljaju stalni izvor infekta i rezervoar širenja bolesti. S obzirom da simptomi mogu biti, kao što je navedeno, vrlo oskudni, a komplikacije višestruke, nužna je pouzdana laboratorijska dijagnostika klamidije s obzirom da je to, u većini slučajeva, jedini mogući način dokazivanja klamidijske genitalne infekcije i preduvjet njezina uspješnog liječenja.

Postoje i latentne, relativno rijetke komplikacije klamidijske genitalne infekcije u smislu pojave autoimunosti zbog sličnosti nekih klamidijskih antigena s ljudskim. Primjer takve bolesti je Reiterov sindrom, koji se sastoji od uretritisa, promjena na oku, zglobovima i koži.

Kod žena

Kod žena, infekcija klamidijom najčešće uzrokuje cervicitis i uretritis. Upala vrata maternice ili cervicitis je najčešća spolno prenosiva bolest u svijetu i kod nas. Pretpostavlja se da je oko 9% spolno aktivnih žena u dobi od 16-40 godine života zaraženo s klamidijom. Učestalost je nešto viša u spolno aktivnih adolescentica gdje iznosi 15-25%. Nerijetko se uz klamidijsku infekciju nađe i infekcija Humanim papiloma virusom. Najugroženija skupina su adolescenti. Klamidijska infekcija u većine žena ne izaziva simptome. U 70% slučajeva klamidijski cervicitis nema simptoma, a u 20-30% žena s klamidijskim cervicitisom nema znakova na temelju kojih bi liječnik tijekom ginekološkog pregleda posumnjao na infekciju. Rijetki i blagi su simptomi poput peckanja tijekom mokrenja, pojačanog iscjetka u rodnici i krvarenja nakon spolnog odnosa. Simptomi klamidijske infekcije se pojavljuju nakon 7-14 dana od spolnog odnosa sa zaraženim partnerom. Najčešće se manifestira kao peckanje tijekom mokrenja, pojačanim iscjetkom žućkaste boje iz rodnice. Liječnik će na pregledu posumnjati na klamidijsku infekciju ako primijeti sluzavo gnojan iscjedak iz vrata maternice, edem i crvenilo na cerviksu kao znakove upale, te oskudno krvarenje na dodir.

Postoje i asimptomatske klamidijske genitalne infekcije koje se mogu otkriti jedino na temelju laboratorijskih pretraga. Relativno duga inkubacija i slaba izraženost kliničke simptomatologije vrlo često rezultira perzistencijom infekta, što, osobito kod žena, može dovesti do ozbiljnih posljedica u smislu upalne bolesti male zdjelice (PID, engleski pelvic inflammatory disease), izvanmaternične trudnoće i sterilnosti.

Koje su komplikacije i posljedice neliječene genitalne klamidijske infekcije?

Neliječena genitalna klamidijska infekcija će se ubrzo pretvoriti u zdjeličnu upalnu bolest. Zdjelična upalna bolest predstavlja infekciju maternice i jajovoda te ponekad jajnika nastalu nakon spolno prenosive bolesti. Ona nastaje širenjem bakterijske infekcije na sluznicu maternice (endometritis) i jajovoda (salpingitis). Salpingitis može dovesti do trajnog oštećenja sluznice jajovoda, nastanka priraslica u zdjelici i neprohodnost jajovoda. Posljedica salpingitisa su trudnoća u jajovodu i tubarna (mehanička) neplodnost. Endometritis je nerijetko praćen nepravilnim krvarenjem i neplodnošću. U trudnoći klamidijska infekcija može dovesti do ozbiljnih komplikacija: infekcije posteljice i plodovih ovoja, spontanog pobačaja, prijevremenog poroda i infekcije novorođenčeta.

Kod zdjelične upalne bolesti nalazimo više mikrobioloških uzročnika. Posljedice zdjelične upalne bolesti su gubitak sluznice, stvaranje priraslica i ožiljaka te neprohodnost jajovoda. Na to se nadovezuju vanmaternična trudnoća u jajovodu i neplodnost. Zdjelična upalna bolest može nastati tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci od nastupa genitalne klamidijske infekcije.

Blagi simptomi zdjelične upalne bolesti su bol u donjem abdomenu, pojačani vaginalni iscjedak ili sukrvica, bolni spolni odnos, mučnina ili povraćanje, povišena tjelesna temperatura. Tijekom zdjelične upalne bolesti simptomi se mogu pogoršati uz naredne simptome poput krvarenja, boli u križima, bolnosti tijekom spolnog odnosa, povećanog i promijenjenog vaginalnog iscjetka, te intenzivne boli u zdjelici. Kod ovakvih pacijentica potrebna je hospitalizacija.

Neliječena zdjelična upalna bolest može dovesti do neplodnosti, kronične boli u zdjelici te ektopične trudnoće. Oko 20% žena sa zdjeličnom upalnom bolesti prouzročenom klamidijskom infekcijom bit će neplodno, 18% patit će od kronične boli u zdjelici, a njih oko 9% će imati tubarnu trudnoću.

Širenje infekcije može zahvatiti čitavu zdjelicu, a nerijetko se nađu i priraslice jetre i rebara što nazivamo Fitz Hugh Curtis sindrom. Najčešći mikrobiološki uzročnici zdjelične upalne bolesti su Chlamydia trachomatis i Neisseria gonorrhoae. Neliječenje genitalne infekcije dovest će do infekcije spolnog partnera.

Kako se prenosi klamidija?

Chlamydia trachomatis najčešće se prenosi spolnim odnosom. Kontaminacija prstiju s genitalnim iscjetkom može dovesti do infekcije konjuktive oka. Tad nastupa klamidijski konjuktivitis. Može se prenijeti i tijekom poroda na novorođenče. Tada svako treće novorođenče razvije inkluzijski konjuktivitis, a svako šesto upalu pluća. Najveći dio teksta ove knjižice odnosi se na spolni put prijenosa, koji je, zapravo i najznačajniji za klamidijsku genitalnu infekciju.

Koji su faktori rizika?

Faktori rizika za nastanak klamidijske genitalne infekcije su brojni i većinom isti kao i za bilo koju drugu spolno prenosivu bolest. To su, prije svega, nesvjesnost, neinformiranost i nedovoljno promišljanje vlastitoga seksualnog života. Formalno govoreći, faktori rizka mogu se svesti na raniju seksarhe (dob prvoga spolnog odnosa), promiskuitetno ponašanje, promiskuitetnog partnera, stupanje u spolne odnose s nedovoljno poznatom osobom, nekorištenje kondoma, neredoviti liječnički, poglavito ginekološki, odnosno dermatovenerološki pregledi i nepoptuno (ili nikakvo) liječenje svih partnera.

Što je prvi spolni odnos u ranijoj dobi to je veći rizik za spolno prenosive bolesti. Genitalni trakt žene sazrijeva više godina nakon prve menstruacije. Primjerena najranija dob za seksarhe je nakon 4-6 godina od prve menstruacije (oko 18. godine života). Prema nekim kriterijima, u promiskuitetne osobe mogu se ubrojiti one koje imaju više od dva partnera tijekom godine dana, međutim, kriteriji u tom smislu nisu, niti smiju biti fiksni jer život nije uvijek matematika. Promjene partnera povećavaju rizik za infekciju.

Promiskuitetan partner može potencirati infekciju. Kondom je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna uporaba kondoma definitivno i nedvosmisleno sprečava klamidijsku genitalnu infekciju. S obzirom da je klamidijska infekcija u 70% žena i oko 30% muškaraca asimptomatska, redoviti ginekološki odnosno dermatovenerološki pregledi, uz adekvatnu laboratorijsku obradu, mogu biti jedini način da se klamidijska infekcija prepozna, izliječi i da se spriječi njezino širenje.

Kako se dijagnosticira klamidijska genitalna infekcija?

Već je nekoliko puta do sada u ovom tekstu naglašavana nužnost egzaktne laboratorijske dijagnostike klamidijske genitalne infekcije. Danas o tome nema, niti smije biti više dvojbe. Uzorak za laboratorijsku dijagnostiku najčešće se dobiva obriskom uretre mokraćne cijevi kod muškaraca, odnosno obriskom vrata ili cerviksa maternice. Danas se i mokraća sve više koristi kao uzorak. Indirektno, klamidijska infekcija može se zamijetiti i citološkom analizom vrata maternice po Papanicolaou (PAPA test), no zbog velikog broja lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza ne koristi se kao dijagnostička metoda. Kod muškaraca se uzorak uzima brisom distalnog dijela uretre i važno je naglasiti da osoba kojoj se uzima obrisak uretre 3-5 sati prethodno ne mokri i da barem 7 dana prije pretrage ne uzima antibiotike. Kod žena uzorak se uzima tijekom ginekološkog pregleda obriskom vrata maternice, traje kraće od minute i bezbolno je. Za izolaciju u kulturi stanica materijal se šalje u transportnom mediju na temperaturi od 4-8°C. Za preostale metode dijagnostike transport je jednostavan. Za preciznu laboratorijsku metodu (PCR i LCR tehnologija) može se obrisak dostaviti i poštom tijekom nekoliko dana. Dijagnostika klamidijske infekcije je vrlo složena iz više razloga.

Prije svega, klamidijska infekcija je u većine pacijenata asimptomatska. Ako i postoje simptomi oni nisu karakteristični i ne izazivaju bol, krvarenje ili pečenje zbog kojih bi potražili pomoć liječnika. Većina simptoma su nespecifični poput peckanja pri mokrenju, pojačanog iscjetka iz rodnice ili uretre. Ponekad žene mogu osjećati bol u zdjelici ili nelagodnost tijekom spolnog odnosa. Pacijenti i zdravstveni radnici ne pridaju uvijek osobitu pažnju ovim simptomima i time se ponekad stvore uvjeti za napredovanje klamidijske infekcije.

Jedino testiranjem na klamidiju trahomatis možemo znati postoji li klamidijska infekcija. S obzirom na prirodu klamidijske infekcije Centar za kontrolu bolesti u SAD-u stvorio je postupnik za dijagnosticiranje i liječenje klamidijske infekcije.

Preporuča se testirati na klamidijsku infekciju sve spolno aktivne adolescente i, što je još bitnije, adolescentice čak i kad nemaju simptome. Sve spolno aktivne žene između 20 i 25 godine života moraju biti najmanje jednom godišnje testirane. Za žene starije od 25 godina s jednim ili više rizičnih faktora za genitalnu klamidijsku infekciju (novi spolni partner, promiskuitet, nekorištenje kondoma) preporuča se testiranje. Jednako tako sve žene s cervicitisom trebaju biti testirane. Sve trudnice tijekom prvog pregleda u trudnoći moraju biti testirane na klamidiju trahomatis. Trudnice mlađe od 25 godina s rizikom za klamidijsku infekciju treba testirati i u trećem tromjesečju. Testiranje podrazumijeva uzimanje uzorka obriskom iz cervikalnog kanala. Najnoviji testovi koji se temelje na umnožavanju nukelinske kiseline (PCR, LCR) mogu koristiti uzorak urina ili sekret iz uretre ili cerviksa. Rezultati u većine testova su dostupni nakon tri dana.

Isto tako, treba testirati i sve muškarce (poglavito adolescente) sa sumnjom na klamidijsku genitalnu infekciju prije uvođenja specifične antimikrobne terapije (antibiotici). Izuzevši, jasno, trudnoću, kriteriji su slični kao i kod žena. Možda je ovaj postupnik i prestrog za naše uvjete, međutim, sadašnja situacija i svijest o nužnosti laboratorijske dijagnostike klamidijske genitalne infekcije nije na zadovoljavajućoj razini i nužan je kvalitativan i kvantitativan pomak.

Kako se liječi klamidijska genitalna infekcija?

Danas je, na svjetskoj razini, kao terapija nekomplicirane klamidijske infekcije prihvaćen azitromicin u jedinstvenoj dozi od 1g. Azitromicin se najčešće upotrebljava zbog mnogih prednosti kao što su visoka stopa izliječenja, jednokratno uzimanje te vrlo blage nuspojave. Osim azitromicina, klamidijski se uretritis može liječiti i doksiciklinom 2 X 100 mg dnevno u vremenu od 7 do 14 dana. U slučaju kronične infekcije, kao i kod pojave komplikacija, terapija se može provoditi azitromicinom ili doksiciklinom dulje vremena i u višoj dozi. Terapijski dolaze u obzir i eritromicin, ciprofloksacin, cefalosporini i slični antimikrobni lijekovi.

U trudnica se primjenjuje azitromicin, eritromicin ili amoksil. Nuspojave su mučnina, povraćanje i dijareja. Stariji oblici terapije poput doksiciklina ili eritromicina su jeftiniji, ali je suradljivost pacijenata slabija. Lijek je potrebno uzimati do kraja predviđene kure, makar i simptomi nestali prije toga. S obzirom na učinkovitost azitromicina i doksiciklina, retestiranje (kontrolni obrisak) nije neophodno.

Retestiranje treba provesti kad simptomi perzistiraju, kad postoji sumnja na reinfekciju i u slučaju neplodnosti ili trudnoće. Provodi se nakon 3 tjedna od završenog liječenja. Treba istodobno liječiti oba (ili više) partnera. To se odnosi na spolne partnere unazad 60 dana od pojave simptoma ili pozitivnog testa na klamidiju trahomatis.

Danas se preporuča dati lijek i za partnera jer posebno muški partneri uz izostanak simptoma često neće sami potražiti lijek. Na ovaj način se može spriječiti daljnje širenje infekcije. Naime, nerijetko jedan od partnera biva reinficiran s klamidijom jer drugi partner nije uzimao lijek. Žene u kojih je došlo do reinfekcije imaju veći rizik za zdjeličnu upalnu bolest. Stoga spolne odnose treba održavati uz primjenu prezervativa sve dok se ne utvrdi je li partner proveo liječenje na odgovarajući način.

Zdjelična upalna bolest zahtijeva složenije liječenje od jednostavne klamidijske infekcije (uretritis, cervicitis). Liječenje obuhvaća uporabu lijeka protiv klamidija i anaerobnih bakterija i potrebno ga je započeti čim prije kako bi se spriječile posljedice na reprodukcijsku sposobnost. Liječenje može biti peroralno ili parenteralno. Peroralna terapija se sastoji od lijekova koji djeluje na klamidije i anaerobe. Najčešća kombinacija je azitromicin i metronidazol/klindamicin ili doksiciklin i cefalosporini treće generacije. S obzirom na opće stanje pacijentice i lokalni nalaz u zdjelici odlučit će se o hospitalizaciji.

Kako se zaštititi od klamidijske infekcije?

Mjere zaštite od klamidijske infekcije su iste kao i mjere zaštite od spolno prenosivih bolesti. U slučaju preboljele infekcije potrebno je spriječiti ponovnu infekciju koja povećava rizik neplodnosti. Za osobe koje imaju spolne odnose preporučuje se uporaba lateks kondoma od samog početka do kraja spolnog odnosa. Redovita i ispravna uporaba kondoma predstavlja najbolji mogući način zaštite od klamidijske infekcije za spolno aktivne osobe. Ne treba zaboraviti da rizik za klamidijsku infekciju raste s brojem spolnih partnera. Osobe koje su pod rizikom za klamidijsku infekciju trebaju se posavjetovati s liječnikom i provesti testiranje na uzročnike spolno prenosivih bolesti jednom godišnje. Rizični faktori podrazumijevaju adolescentnu dob i spolnu aktivnost, višestruke spolne partnere te prethodnu infekciju uzročnikom neke druge spolno prenosive bolesti. Pri prevenciji navedenih stanja treba nastojati da je partner, u dogovoru sa svojim liječnikom, testiran na uzročnike češćih spolno prenosivih bolesti (Chlamydia trachomatis, Ureaplasma urealyticum) jednom godišnje, te treba upotrebljavati kondom ili dijafragmu, kao i vaginalna spermicidna sredstva u vrijeme svakog spolnog odnosa.

Preporuke kako prepoznati rizike za spolno prenosive bolesti

  • a) razgovor o prethodnom spolnom iskustvu sadašnjeg ili budućeg spolnog partnera
  • b) uvijek koristiti lateks kondom od samog početka do kraja bilo kojeg oblika spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog)
  • c) upotrebljavati lubrifikantna sredstva temeljena na vodi, a ne uljima jer mogu oštetiti kondom
  • d) spermicidna sredstva uz kondom treba odabrati po uputi proizvođača i primijeniti ih u rodnicu
  • e) spriječiti grube odnose; potrebno je spriječiti bilo kakvo oštećenje kože, epitela rodnice ili sluznica usta ili anusa koje mogu dovesti do krvarenja.

Rizični faktori koji mogu dovesti do zdjelične upalne bolesti

  • a) prethodna spolno prenosiva bolest ili zdjelična upalna bolest
  • b) višestruki spolni partneri (promiskuitet) i spolni partner koji je promiskuitetan
  • c) dob mlađa od 19 godina
  • d) ispiranje rodnice

Važnost kondoma (prezervativa)

Najbolji način zaštite od spolno prenosivih bolesti je kondom od lateksa. Uporaba kondoma mora biti ispravna. Ljudska pogreška tijekom uporabe je češća i ozbiljnija od grešaka u samoj proizvodnji. Kondom se ne smije držati u džepu jer se može mehanički i termički oštetiti. Uvijek treba upotrijebiti novi kondom tijekom bilo kojeg spolnog odnosa. Najčešće se kondom ošteti s noktima ili zubima. Postavlja se na penis u erekciji i prije bilo kakvog genitalnog dodira. Tijekom odnosa važno je održavati dovoljnu vlažnost. Treba upotrebljavati lubrificirajuća sredstva (kreme i gelovi za podmazivanje) samo na bazi vode. Kondom se skida dok još uvijek postoji erekcija kako bi se spriječilo razlijevanje ejakulata. Prilikom skidanja, kondom treba prihvatiti čvrsto nasuprot bazi penisa.

Testiranje na uzročnike spolno prenosivih bolesti

Nažalost ne postoji jedinstven test za sve uzročnike spolno prenosivih bolesti. Gotovo je uvijek potreban klinički pregled (dakle kod liječnika odgovarajuće specijalnosti, dakle, ginekologa, dermatovenerologa, urologa, nadležnog liječnika itd.) , ponekad test po Papanicolaou, dok je u nekim slučajevima potrebna venska krv ili urin. U nekim stanjima negativan rezultat testa ne znači da nemate bolest. Naime, uzročnik može, npr. otići u jajovod iz kojeg ne možemo vaginalnim pregledom uzeti klamidiju trahomatis. Ponekad je vrijedno uz zdravstvenog djelatnika (med sestra, tehničar ili čak liječnik) provjeriti i rastumačiti neke činjenice.

Umjesto zaključka

Najvažnije od svega jest doći do ispravne informacije i do stručne i kompetentne pomoći, bez straha i osjećaja nelagode, koliko god je to moguće. Nemojte zbog neugodnosti ili straha ugroziti vlastito zdravlje i budućnost!

Represivne (odnosno "lažno-moralizatorske" mjere) nisu nikad dovele do željenog učinka, štoviše, često se taktikom "zabijanja glave u pijesak", odnosno sustavom zabrane i šutnje onemogućavao adekvatan dijalog o spolnim bolestima, kao i njihovo prepoznavanje, dijagnosticiranje i liječenje.

Izvor: www.plivazdravlje.hr

bla123 @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 0

 

Definicija

Bolesti dojke mogu se podijeliti u dobroćudne i zloćudne (rak dojke). U dobroćudne bolesti dojke ubrajaju se ciste, kvržice, fibroadenomi, iscjedak iz bradavice, infekcije i ginekomastija. Bol u dojci, ciste, te nedefinirane kvržice često se pojavljuju zajedno i obuhvaćene su zajedničkim nazivom fibrocistične bolesti. Mala je vjerojatnost da su fibrocistične bolesti povezane s opasnošću od pojave raka dojke.

Mastalgija

Najčešći dobroćudni poremećaj dojke je mastalgija, bol u dojci. Bol može biti povezana s menstrualnim ciklusom ili pojavom opipljivih cista u dojci, kada se bol može olakšati aspiracijom ciste s iglom. Kod žena mlađih od 30 godina nije potrebno raditi citološku analizu aspirirane tekućine (analiza stanica dobivenog uzorka, radi otkrivanja eventualnih patoloških, zloćudnih stanica), no ukoliko je tekućina krvava ili se ubrzano ponovno nakuplja, treba posumnjati na rak u samoj stijenci ciste i u tom slučaju odstraniti cijelu cistu.

Fibroadenomi

Fibroadenomi su dobroćudni tumori koji se najčešće razvijaju kod mladih žena, često i tinejdžerki. Mogu se zamijeniti s rakom dojke, no bolje su ograničeni i pokretni pri opipu. Mogu se odstraniti kirurški u lokalnoj anesteziji, no često recidiviraju.

Iscjedak iz bradavice

U manje od 10% slučajeva iscjedak iz bradavice predstavlja patološki znak Ukoliko je iscjedak krvav uzrok može biti intraduktalni papilom. U postavljanju dijagnoze i lokalizaciji tvorbe pomažu osim palpacije i rutinska ili kontrastna duktografijska mamografija. Ako se ovim pretragama ne otkrije rak dojke, znači da je uzrok iscjetka vjerojatno dobroćudan. Mliječni iscjedak kod žena koje nisu upravo rodile razlog je za endokrinološku obradu.

Infekcije

Infekcije dojke su rijetke, osim u postporođajnom dobu ili uslijed ozljede. Ukoliko se javi u drugim okolnostima, treba ispitati eventulne poremećaje, kao i mogući rak.

Ginekomastija

Povećanje muške dojke tijekom puberteta je normalno i obično prolazno, a slične promjene mogu se javiti i tijekom starenja. Može biti jednostrana ili obostrana, a kod oba spola može biti uzrokovana uzimanjem lijekova ili endokrinim poremećajima. Ultrazvukom testisa otkrivaju se tumori testisa koji izlučuju estrogen, a kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR) trbuha mogu otkriti eventualne tumore nadbubrežne žlijezde koji luče estrogen. U većini slučajeva nije potrebno liječenje.

Rak dojke

Prisutnost raka dojke u obiteljskoj anamnezi (podaci o bolestima u obitelji) povećavaju rizik nastanka raka dojke (ukoliko se radi o sestri, majci, kćeri). Rizik je povećan i kod žena s postojećim in situ ili invazivnim karcinomom. Povećana je opasnost i kod žena s ranom pojavom prve menstruacije, kasnom menopauzom ili prvom trudnoćom u kasnijoj životnoj dobi (iznad 30.).

U više od 80% slučajeva slučajno se otkriva kao kvržica. Nalaz pri pregledu otkriva masu jasno različitu od okolnog tkiva dojke. Uznapredovali oblik karakteriziran je pričvršćenoću za stijenku prsnog koša ili kožu iznad. Ukoliko su zahvaćeni i aksilarni limfni čvorovi (ispod pazuha), te povećanje supraklavikularnih i infraklavikularnih (iznad i ispod ključne kosti), mala je vjerojatnost izliječenja kirurškim zahvatom. U terapiji se još koriste i zračenje, te kemoterapija.

Za postavljanje dijagnoze koristi se biopsija tkiva, mamografija, aspiracija iglom i citološka analiza dobivenog uzorka. Za prevenciju raka dojke važan je samopregled, redoviti pregled onkologa (ginekologa), te mamografija i ultrazvuk učestalošću s obzirom na dob (iznad 40, svakih 1-2 godine, ovisno o nalazu).

Karcinoma in situ

Češći je u mlađim dobnim skupinama, a današnji postotak od više od 15% učestalosti u USA, rezultat je boljeg pretraživanja (skrining) pacijentica. Ovaj karcinom se u potpunosti nalazi unutar kanalića dojke, bez invazije okolnog zdravog tkiva.

Duktalni karcinom in situ

Ovaj se oblik pojavljuje u premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena, opipljiva je masa i često je ograničen na samo jedan kvadrant dojke. Čini 43% dijagnosticiranih raka dojke u žena od 40 do 49 godina, i 92% u žena od 30 do 39 godina. Ukoliko se ne liječi, velika je vjerojatnost razvoja invazivnog karcinoma, no budući je lokaliziran, može se u potpunosti operativno odstraniti.

Lobularni karcinoma in situ

Otkriva se obično slučajno jer ne stvara nikakvu opipljivu masu, najčešće u premenopauzalnih žena. Između 25 i 35% bolesnica s ovom dijagnozom razvija invazivni oblik karcinoma nakon pritajenosti ( nekad i do 40 godina). Jednako učestalo se pojavljuju na obje strane.

Invazivni duktalni i lobularni tumori

Ovo su najčešći tipovi invazivnog raka, oko 90%, i imaju lošiju prognozu.

Izvor: www.plivazdravlje.hr

bla123 @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare






Chlamydia trachomatis, bakterija koja uzrokuje jednu od najčešćih spolnih bolesti, prisutna je kod 4 - 12% odraslih žena i čak 9 - 25% adolescentica. Od mnogobrojnih vrsta klamidija, samo se infekcije sa serotipovima D-K ubrajaju u spolno prenosive bolesti. Tipovi A-C izazivaju očnu bolest trachom, a tipovi L1-L3 veneričnu bolest lymphogranuloma venereum. Infektivna forma ove bakterije je metabolički inaktivna i naziva se elementarno tjelešce, veličine je oko 300 nm i kuglastog oblika. Ulaskom u stanicu iz infektivne forme nastaje metabolički aktivna forma - retikularno tjelešce. Retikularna tjelešca se razmnožavaju intenzivno 2 dana i potom se ponovno kondenziraju u elementarna tjelešca. Pucanjem inficirane stanice, klamidije se nastavljaju širiti. Ukoliko ne dođe do pucanja stanice, klamidije mogu u ovom obliku perzistirati godinama u genitalnom traktu ne izazivajući nikakove simptoma. Izvan stanica su klamidije veoma neotporne. Osim seksualnim putem prijenos infekcije je moguć još tijekom poroda - s majke na dijete ili autoinfekcijom (genitalno - okularni prijenos).

Procjenjuje se da pri svakom spolnom odnosu postoji približan rizik od oko 75% za prijenos infekcije s jednog (inficiranog) na drugog partnera. U muškaraca se očituje vrlo blagim simptomima (iscjedak svijetle boje, neobičan osjećaj u mokraćnoj cijevi ili u donjem dijelu trbuha) koji su slabo izraženi i nejasni, pa najčešće prolaze neprimjećeni ili ih se zanemaruje, a u 50% bolest se razvija pritajeno.

Simptomi

Za razliku od drugih spolnih bolesti, klamidijska infekcija se u velikom broju slučajeva razvija bez očitih simptoma: čak 30 - 50% žena s upalom vrata maternice ne osjeća nikakove tegobe. Tipična simptomatologija u žena obuhvaća cervicitis (upala vrata maternice) s pojačanim iscjetkom žućkaste boje, guste ljepljive konzistencije, i urethritis (upala mokraćne cijevi) sa smetnjama prilikom mokrenja u vidu peckanja ili bolova.

U slučaju širenja upale na jajovode i jajnike nastaje upalna bolest zdjelice (PID) s bolovima i napetošću u donjem dijelu trbuha, pojačanim iscjetkom iz rodnice, bolovima kod spolnog odnosa, koji mogu biti praćeni osjećajem mučnine ili povraćanjem, nepravilnim krvarenjima, dok tjelesna temperatura ne mora biti povišena. Prirodna posljedica neliječene infekcije je neprohodnost jajovoda, odnosno neplodnost (rizik oko 10%) i povećani rizik od ektopične (izvanmaterične) trudnoće. Nerijetka komplikacija klamidijske infekcije je perihepatitis sa stvaranjem ožiljkastih promjena u okolici jetre (Fitz-Hugh-Curtis Syndrom). Klamidijska infekcija se osim toga okrivljuje i za nastanak spontanog pobačaja, te je u mnogim zemljama svijeta test na klamidiju sastavni dio smjernica za anetenatalnu skrb. Dijagnoza klamidijske infekcije se postavlja izolacijom uzročnika iz obriska vrata maternice ili uretre postupcima imuno-kromatografije, imuno-fluorescentnim testom, u staničnoj kulturi (McCoy stanice) ili DNA amplifikacijom.

Liječenje

Klamidije su osjetljive na antibiotik, te je liječenje vrlo uspješno. Nužno je liječiti oba partnera. Primjenjuju se tetraciklini (Doxycyclin), ciprofloxacin (Ciprobay, Ciprinol), klaritromicin (Fromilid) tijekom 10 - 14 dana i azitromycin (Sumamed) u jednokratnoj dozi od 1 g (single shot). U trudnoći se ordiniraju azitromycin i eritromycin (Eritromicin). Jednom izliječena infekcija ne znači i zaštitu od bolesti u budućnosti, jer se infekcijom ne stječe otpornost na klamidiju. Ako se ne poštuju zaštitne mjere (kondom), može se ponovno zaraziti.

Alternativne mogućnosti

U liječenju klamidijske infekcije nema alternativnih mogućnosti. Nepravilno liječenje ili izostanak antibiotske terapije mogu imati previsoku cijenu za oba partnera. Kako se u liječenju koriste relativno visoke doze antibiotika kroz duže vrijeme, obratite pozornost na prehranu, i regeneraciju vaginalne flore. Kao i uvijek kod antibiotskog liječenja, preporučuje se povećati unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiselo zelje, kiseli kupus, LGG jogurt, acidofil) i smanjiti, odnosno izostaviti unos rafiniranih šećera i ugljikohidrata. Uzimajte dobre multivitaminske preparate. Izbjegavajte kemijske iritanse, nošenje hulahopki ili tanga gaćica. Ne koristite tampone. Nastavite održavati vaginalnu sluznicu zdravom uz siguran i zaštićeni spolni odnos.

Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

bla123 @ 00:19 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 14, 2009






Sve više i više ljudi izlaže svoja tijela iglama za tetoviranje. Nekada su se tetovažama oslikavali lopovi, danas je nose bogati. Tetovaža nije više povlastica motorista, mornara i kriminalaca, danas je nose pripadnici elitnih slojeva društva. Iako umjetnost oslikavanja tijela postoji više od 5,000 godina, tek u novije vrijeme postala je modna pretpostavka. Ipak, tetovaža nije samo modni diktat. Za neke je ona znak osobnosti ili porijekla. Nekima se jednostavno dopada kako tattoo izgleda na njihovom tijelu ili smatraju da na taj način izražavaju svoju individualnost.

Još prije nekoliko desetljeća tetovaže su ukrašavale motoriste, mornare, kriminalce i ostali problematični milje, no era punka zauvijek je promijenila stavove prema oslikavanju tijela. Mnogobrojni pripadnici subkulture kopirali su svoje idole poput Sid Viciousa i Killing Jokea. U posljednjih pet godina tetovaža je postala dio mainstrema.

Danas i najstaloženiji među slavnima ponosno nose tetovažu, dvije, tri. Sve Spiceice su tetovirane. Tetoviran je i Ben Affleck, Jennifer Aniston, David Beckham i Eminem. Robbie Williams ima maorski ornament na lijevoj ruci, lavlju glavu iznad slogana "Born To Be Mild" na desnoj i keltski križ na bedru. Čak i Barbie ima tetovažu - lutka puštena u promet 1999. godine ima tetoviranog leptira na trbuhu i u kompletu privremeni tattoo za malu vlasnicu igračke.

Saloni za tetoviranje postali su unosan posao, a likovi koji u njima rade umjetnici. Kroz stoljeća tetovaže su bile neizbrisive oznake plemstva, pripadnosti bandi, religijske privrženosti i jamstva ljubavi. Mornari su skupljali tetovaže u zemljama koje su posjećivali kao suvenire ili kao žigove u putovnicama. Danas su tetovaže stare škole ponovo u trendu - bodeži, sidra i golišave djevojke - vratile su se u velikom stilu. Prema sjećanjima tetovaža na ruci starog ujaka rade se nove replike. Inspiracija seže puno dalje, netko želi na svom tijelu imati umjetnost Michelangela i Botticellia.

Ipak, većina zažali, pa prema britanskim istraživanjima čak 75% ljudi nakon prosječno 14 godina zatraži savjet za uklanjanje tetovaže. Stoga, prilikom odabira tetovaže, morali biste imati na umu, pomno je odaberite jer ćete ju najvjerojatnije nositi do kraja života. Većina salona za tetoviranje upozorava mušterije da dobro razmisle prije nego li na svoje tijelo istetoviraju ime voljene osobe, jer u pravilu, tetovaža traje duže nego romansa.

U posljednje vrijeme, osim partnerovog imena, popularna su imena djece ili roditelja. Trajnost je velika mana tetovaža. Niti jedan postupak skidanja tetovaže u potpunosti ne uklanja sve tragove, a posebice ne bez ožiljaka. Diskutabilno je koliko su i privremene tetovaže uistinu privremene. Upravo iz tog razloga, osobe koje su baš naumile tetovirati se, trebale bi razmisliti i o dijelu koje su spremne oslikati, jer postoje i vidljivi i manje vidljivi dijelovi tijela.

S obzirom na nestabilne modne trendove, što će se dogoditi ako idući trend sezone bude "ne imati tetovaže"? Hoće li se u tom slučaju pokazati da postoji nešto bolnije od samog tetoviranja - na primjer skidanje tetoviranog dijela kože? No bilo kako bilo, oni koji su se jednom tetovirali, tvrde da uvijek požele učiniti to još jedan put, i još jedanput - radili se tu o još jednoj ovisnosti?

Boje za tetoviranje - opasne kemikalije

Europska komisija poziva na pomniju kontrolu potencijalno toksičnih (otrovnih) kemikalija kojima se oslikava tijelo. S obzirom na sveopću popularnost tetovaža i piercinga koji se povezuju s brojnim zaraznim bolestima uključujući hepatitis, HIV, toksični šok sindrom, tuberkulozu, jasno je da saloni za tetoviranje moraju ozbiljno shvatiti razinu sigurnosti koju trebaju pružiti klijentima. Mnoge kemikalije koje se koriste u tetoviranju industrijski su pigmenti originalno proizvedeni za auto lakove ili tintu za pisanje stoga postoji malo podataka ili ih uopće nema, o sigurnosti njihove uporabe na ljudskoj koži.

Čak polovica svih izvedenih tetovaža i piercinga završi infekcijom koju je potrebno tretirati. Osim uporabe steriliziranih igala i rukavica, potrebno je imati i sterilizirane materijale za pokrivanje, netoksične farbe i boje. Ukoliko su ljudi pod svaku cijenu naumili tetovirati se, moraju imati osigurane uvjete koji neće ostaviti trajne i ponekad smrtonosne posljedice na njihovo zdravlje.

Privremene tetovaže

Ručne mašine koje se koriste za tetoviranje privremenih tetovaža ili trajne šminke unošenjem pigmenta pod kožu također izlažu ozbiljnom zdravstvenom riziku. Pokazalo se da se određeni tipovi aparata za mikro-pigmentaciju ne mogu dobro očistiti. Iako se koriste igle za jednokratnu uporabu, ostaci pigmenta mogu se zavući u sitne dijelove mašine. Upozorenja se stoga odnose i na kozmetičke i salone za uljepšavanje gdje se pružaju ovakve usluge, a ne samo na tattoo shopove.

Ove mašine rade na principu injektiranja boje u površinski sloj kože. No kako se pigment može pomiješati s krvlju i tjelesnim tekućinama, ostaje otvorena mogućnost zaraze među klijentima. Najveći problem predstavlja rizik od tri infekcije - hepatitisom B, hepatitisom C i HIV-om - koji su visoko zarazni pa standardno čišćenje i dezinfekcija nisu adekvatna zaštita od bolesti.

Tragično bi bilo dopustiti da netko oboli od ozbiljne bolesti ili na kraju umre, samo zbog u osnovi pomodarskog trenda.

Nekoliko činjenica

U većini zemalja ne možete se tetovirati u dobi ispod 18 godina, pa čak i uz odobrenje roditelja tattoo artisti odbijaju učiniti to.

Ukoliko se odlučite tetovirati, potražite provjereni salon za tetovažu. Porazgovarajte s ljudima koji u njemu rade i sa klijentima. Raspitajte se o samom procesu tetovaže i njezi nakon njega. Tetovaže nisu jeftine! Tetovaže se rade injektiranjem tinte u stanice derme (kože), oko milimetar duboko. Tinta se ubrizgava pomoću vibrirajuće igle i električnog držača ruke. Neki ljudi smatraju da je postupak tetoviranja bolan, neki ga opisuju kao neugodan ili čudan osjećaj.

Tražite da pred vama otvore novu, nekorištenu, steriliziranu iglu za svaku tetovažu - velik je rizik od zaraze HIV-om i hepatitisom. Raspitajte se o tim bolestima, pa onda razmislite. Tetovaža je trajna - gledat ćete ju do kraja života. Pametno je razmisliti na kojim dijelovima tijela će se vaša opustiti najviše opustiti i izbjeći ih. Ništa ne izgleda ružnije od rastegnute i izblijedjele tetovaže - samo dugokosi rockeri mogu proći s njima, no oni su ionako prebogati da bi ih to brinulo.

Nakon tetoviranja povez se nosi od 2 do 12 sati. Potom je potrebno nježno ispirati tetovažu dva puta dnevno antibakterijskim sapunom i obrisati. U prvih pet dana poželjno je tri puta na dan nanositi antiseptičku mast. Prvih dana pametno je držati ju nepokrivenu koliko je god moguće i obavezno izbjegavati sunčanje, kupanje i namakanje u kadi kao i vježbanje dok ne zacijeli. Tetovaže se mogu ukloniti laserskim operacijskim zahvatom. Taj zahvat je skup i ne garantira uklanjanje tetovaže u potpunosti - i nakon zahvata mogu ostati trajni obrisi tinte i ožiljci.

Ukoliko niste sigurni, pokušajte s privremenim kana tetovažama. Kanom se tijelo oslikava i kroz nekoliko dana tetovaža se oguli sa kože ostavljajući crveni trag. Profesionalni artisti kanom mogu naslikati zapanjujuće slike koji će trajati i do tjedan dana.

Izvor: www.c-magazin.com

bla123 @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

 

Definicija

Liposukcija je jedan od najčešćih zahvata u estetskoj kirurgiji. Naziv znači upijanje (sukcija) masti (lipo). Ova tehnika se koristi za preoblikovanje tijela trajnim odstranjivanjem nakupina masnog tkiva. Obično se provodi u donjem dijelu leđa, iznad stražnjice, u stražnjem dijelu natkoljenice - ispod stražnjice, na bokovima i na bočnim stranama stražnjice. Cilj liposukcije je oblikovanje bokova i stražnjice tako da poprime vitak, atletski, proporcionalni izgled.

Liposukcija nije tehnika za gubitak tjelesne težine niti lijek za prekomjernu pretilost. Liposukcija je tehnika koja vam omogućuje odstranjenje masnog tkiva kojeg se drugačije ne možete riješiti. Dobrobiti liposukcije nisu samo u poljem obliku i proporcijama tijela već i u povećanju samopouzdanja. Osim toga, s novim oblikom tijela mnoge žene imaju veći poticaj za sportske aktivnosti.

Masno tkivo

Sklonost ka nakupljanju masnog tkiva u bokovima, natkoljenicama i stražnjici odlika je tzv. ženskog ili ginoidnog tipa tijela. Zbog toga su naslage masnog tkiva na ovim dijelovima tijela vrlo otporne na dijete i vježbanje. Mnogi postaju obeshrabreni nakon što počnu gubiti kilograme, a oblik ovih dijelova tijela ostaje isti. Ukupne proporcije tijela nisu zadovoljavajuće i odjeća ne pristaje dobro. U ovim slučajevima liposukcija uspješno rješava višak masti te pridonosi ravnoteži i simetriji tijela.

Prvi razgovor s liječnikom

Nakon što ste izabrali estetskog kirurga kod kojeg želite obaviti liposukciju, slijedi prvi razgovor tijekom kojeg liječniku govorite o svojim željama glede oblika tijela. Prva posjeta uključuje i davanje informacija o eventualnim preboljenim bolestima, obiteljskim bolestima, funkcijama i navikama te alergijama na lijekove. Važno je opisati svoje prehrambene navike i fizičku aktivnost. Liječnik će napraviti pregled tijela, procijeniti tonus mišića i masne nakupine na različitim dijelovima tijela. Važna su i njegova pitanja o promjenama tjelesne mase tijekom cijelog života - tjelesnoj masi u djetinjstvu, pubertetu, nakon poroda. Mijenja li se tjelesna masa često i kakav je učinak dijeta i vježbanja na tjelesnu masu i oblik tijela. Važno je shvatiti kako liposukcija nije sve što treba učiniti za lijepo tijelo. Liposukcijom se mogu odstraniti masni jastučići, ali ako želite imati zategnuto, gipko i zgodno tijelo, u svoj plan trebate uključiti i promjenu prehrambenih navika i fizičku aktivnost.

Idealna kandidatkinja za liposukciju ima slijedeće karakteristike:

  • ima masne jastučiće na karakterističnim dijelovima tijela, a koji se ne mogu odstraniti dijetom i vježbanjem
  • nije imala ranijih kirurških zahvata na dijelu tijela gdje se obavlja liposukcija
  • ima glatku, čvrstu kožu
  • ne podliježe čestim promjenama tjelesne mase
  • želi preoblikovati tijelo, a ne smršaviti
  • nema ozbiljnijih bolesti
  • psihološki stabilna
  • nepušačica
  • dobro informirana o zahvatu
  • svjesna je ograničenja zahvata
  • ima realna očekivanja od liposukcije

Kako se izvodi liposukcija?

Prije zahvata, liječnik označi dijelove tijela na kojima će se obaviti liposukcija. U venu se postavi venski sustav kroz koji će se davati infuzija kako bi količina tekućine u tijelu ostala ista tijekom zahvata. Zahvat se može izvesti pod općom anestezijom ili kombinacijom sedacije i lokalne anestezije. Za vrijeme zahvata kirurg napravi mali rez, obično na mjestu pregiba tijela ili nabora kože kako bi bio što manje uočljiv. Kroz taj rez uvodi se cjevčica, kanila, u masno tkivo. Kanila se koristi za razbijanje masnih naslaga i oblikovanje tijela u željene proporcije. Višak masnog tkiva se usisava snažnim vakuum-sustavom koji kožu, krvne žile, mišiće i živce ostavlja neoštećenima.

U masno tkivo se može injicirati fiziološka otopina s adrenalinom i anestetikom koja smanjuje bolove, krvarenje i omogućuje lakše razbijanje masnih naslaga. Ovisno o količini otopine koja se injicira, rabi se Ťsuper-wetť ili Ťtumescenceť tehnika. Relativno novija metoda koristi se ultrazvukom za razbijanje masnih naslaga (UAL: ultrasound assisted lyposuction). Ovom metodom smanjuje se ozljeda tkiva i krvarenje. Osobito je korisna za dijelove tijela s mnogo vezivnog tkiva.

Ranija, suha metoda liposukcije pri kojoj se nisu koristile otopine tekućine, zahtijevala je opću anesteziju i sve se manje koristi. Vrsta zahvata ovisi o dijelu tijela s kojeg se odstranjuje mast, količini masti koja se želi odstraniti i iskustvu liječnika s određenom tehnikom.

Trajanje zahvata

Zahvat traje 1-2 h.

Boravak u klinici

Liposukcija obične ne zahtijeva dulji boravak u klinici. Ako je sve prošlo u redu može se napustiti klinika nekoliko sati nakon zahvata. Ukoliko se pojave komplikacije ili potreba za dodatnim zahvatom, može biti potrebno prespavati u klinici kako bi se pratilo stanje.

Nakon zahvata

Bolovi nakon zahvata nisu jaki. Dan ili dva nakon zahvata možete se osjećati umorno, kao nakon napornog vježbanja. Noge i bokovi mogu biti ukočeni, bolni, otečeni, krvariti ili neosjetljivi. Liječnik može propisati antibiotike i analgetike nakon zahvata. Iz operativne rane može viriti cjevčica, dren, kroz koji otječe upalna tekućina. Šavovi se odstranjuju nakon 7-10 dana, osim ako se ne radi o resorptivnim koncima koji se ne vade. Šest tjedana nakon zahvata na operiranim dijelovima tijela potrebno je nositi čvrsti steznik. Steznik smanjuje bolove i oteklinu te omogućuje oblikovanje tijela.

Otekline i krvi podljevi povlače se najkasnije tri tjedna od zahvata. Kako bi se ubrzao proces cijeljenja i izbjegle komplikacije, potrebno je što prije početi s laganim vježbama. Na posao se možete vratiti nakon nekoliko dana, ako se radi o sjedećem poslu. Naporne fizičke aktivnosti mogu se obavljati nakon 6 tjedana. Važno je nositi steznik cijelo vrijeme nakon zahvata. On je skriven pod odjećom i s tim ne bi trebalo biti problema. Steznik se nosi onoliko dugo koliko to liječnik odredi. Rezultati zahvata se vide nakon dva-tri tjedna, a puni učinak može biti vidljiv tek nakon 6-12 mjeseci. Što je više masti uklonjeno, više je vremena potrebno za oblikovanje tijela.

Trajnost rezultata

Masno tkivo je uklonjeno s određenog dijela tijela, što ne znači da se ne možete ponovno udebljati. Pritom se masno tkivo po tijelu raspoređuje ravnomjernije nego prije. Važno je napomenuti kako starenjem koža postaje manje čvrsta i elastična što dovodi do slabijih rezultata liposukcije u starijoj dobi.

Rizici i ograničenja

Iako se liposukcija često radi i vjerojatno je kako plastični kirurg kojeg ste odabrali ima u tome mnogo iskustva, uvijek postoji određeni rizik od komplikacija. Nakon zahvata ponekad postoje:

  • jamice na operiranoj koži
  • kvrge
  • neosjetljivost operiranog dijela tijela
  • ožiljavanje
  • promjena boje kože
  • mlohava koža
Ovi problemi mogu se riješiti dodatnim zahvatom. Nakon UAL liposukcije moguće su opekline kože i tkiva zbog otpora. Ozbiljnije komplikacije uključuju:

  • stvaranje krvnih ugrušaka
  • infekcija
  • prekomjerni gubitak tekućine
  • šok
  • nakupljanje tekućine u plućima
  • predoziranje lijekovima
Ove, ozbiljnije, komplikacije češće se pojavljuju ako je odstranjeno mnogo masnog tkiva, ako su izvedena dva ili više zahvata te ako je prilikom zahvata korištena opća anestezija.

Pitanja liječniku

Kako biste bili idealna kandidatkinja za liposukciju, jedan od uvjeta je i informiranost o zahvatu. Nakon razgovora s liječnikom, trebali biste dobiti odgovore na slijedeća pitanja:

  • 1. Jesu li moje želje realne?
  • 2. Gdje se izvodi zahvat? Koliko traje?
  • 3. Kolika je cijena zahvata?
  • 4. Kojim se postupcima još mogu koristiti kako bih doprinijela učinku liposukcije?
  • 5. Koja vrsta anestezije se koristi?
  • 6. Kako se vrši kontrola gubitka tekućine tijekom zahvata?
  • 7. Kako će se nakon zahvata pratiti moj oporavak?
  • 8. Kakvo je iskustvo liječnika s liposukcijom: koliko dugo radi liposukciju, koliko je zahvata obavio u zadnjoj godini?
  • 9. Koliko postotak pacijentica je imao komplikacije?
  • 10. Ako se liposukcijom ne postigne unaprijed dogovoreni učinak, hoće li liječnik izvesti dodatni zahvat i trebam li ga platiti?
  • 11. Mogu li vidjeti slike "prije" i "poslije" liposukcije drugih pacijentica tog liječnika?
  • 12. Je li moguće kontaktirati druge žene koje su bile na liposukciji?
  • 13. Mogu li vidjeti zahvat prije nego se odlučim - uživo ili na video-kazeti?
  • 14. Što mogu očekivati nakon zahvata - kakve bolove, kad se mogu tuširati, što jesti, kada i kakva fizička aktivnost?
  • 15. Tko će asistirati pri operaciji? Koje su njihove kvalifikacije? Hoće li moj liječnik izvesti zahvat do kraja?
Izvor: www.medicina.hr

bla123 @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 0






Povećanje se grudi ubraja u manje opsežne, ali vrlo efektne zahvate estetske kirurgije. Ugradnjom implantata najnovije generacije i visoke kvalitete postiže se željeno povećanje grudi. Operacija se izvodi u općoj anesteziji. Starosna dob pacijentica je iznad 18 godina. Operativne indikacije su raznovrsne, od nerazvijenih i malenih grudi, različitih asimetrija grudi, urođenih anomalija grudi do rekonstruktivne kirurgije grudi.

Operaciju povećanja grudi silikonskim implantatima, koja se počela izvoditi u ranim 60-tim godinama ubrajamo u najmlađe zahvate estetske kirurgije. Od tada do danas milijunima žena su ugrađeni silikonski implantati te su moguće reakcije na implantat vrlo dobro ispitane i dokumentirane. Moguća je blaga reakcija organizma na implantat, kao strano tijelo što u konačnici rezultira stvaranjem tanke, vezivne ovojnice kao prirodne barijere prema implantatu. Izuzetno su rijetke reakcije odbacivanja, koje se manifestiraju u obliku upalne reakcije i razvoja jake, vezivne ovojnice.

Silikonski implantati su mekani i ne mogu se otkriti dodirom ili pritiskom na dojku. Važno je znati da pacijentica bez poteškoća može dojiti dijete, te da je dojka dostupna svim medicinskim pretragama, jer se implantat nalazi ispod mliječne žlijezde ili ispod prsnog mišića.

Potrebno je također ukloniti predrasude da silikonski implantati izazivaju pojavu raka dojke. U nekoliko vrlo opsežnih studija je dokazano upravo suprotno.



Silikon ima široku primjenu u medicini i smatra se do sada najboljim materijalom za proizvodnju raznih implantata koji se ugrađuju u ljudsko tijelo, jer ga ljudski organizam izuzetno dobro podnosi. Od silikona se izrađuju umjetni srčani zalisci, pace-maker, kreme za kožu, dječje dudice, sredstva za podmazivanje šprica itd. Još nitko do sada nije izrazio bojazan za zdravlje pacijenata, koji se služe tim pomagalima.

Nova generacija silikonskih implantata je vrlo sigurna za pacijente, jer su ovojnice implantata napravljene u više slojeva, tako da su implantati vrlo otporni na oštećenja, kao i na djelovanje vanjske sile. Sam sadržaj, koji se nalazi unutar navedenih ovojnica, čini tzv. silikonski gel, koji je posebno obrađen i namijenjen isključivo za ovu svrhu.

Kirurški rez kod operacije povećanja grudi može se izvesti u pazušnoj jami, oko bradavice ili ispod dojke. Obzirom na ove lokacije reza ožiljci su nakon ove operacije izuzetno dobro prikriveni. Rezultat ove estetske operacije je odmah prisutan i vidljiv, pa su i pacijentice time vrlo zadovoljne.

Nakon ovog estetskog zahvata preporuča se kućna njega te bolovanje od 7 - 10 dana. Nakon tog razdoblja pacijentice se mogu uključiti u normalne životne i profesionalne aktivnosti. U postoperativnom razdoblju treba izbjegavati teže fizičke aktivnosti i dizanje težih tereta.

Izvor: www.cybermed.hr

bla123 @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 13, 2009

 

1. Znati zašto želite prestati

Znate da želite prestati, ali ne znate zašto? "Jer je loše za vas" nije dovoljno dobar razlog. Da biste bili motivirani, potreban Vam je moćan, osobni razlog za prekid. Možda želite zaštititi svoju obitelji od pasivnog pušenja. Možda Vas pomisao na karcinom pluća plaši. Ili možda želite izgledati i doimati se mlađe. Izaberite razlog koji je dovoljno jak da suzbije želju za cigaretama.

2. Ne donosite odluku iznenada

Ovo može biti primamljivo, bacanje cigareta i izjava da prestajete. Ali nije tako lako izvedivo. Među onima koji pokušavaju prestati pušiti bez terapije ili lijekova, 95% ne uspije. Razlog tome je što je pušenje ovisnost. Mozak ovisi o nikotinu. U odsutnosti nikotina simptomi krize će se pojačati.

3. Pokušajte zamjenskom terapijom

Kada prestajete pušiti, nikotin se povlači iz organizma što može dovesti do frustriranosti, depresije, uznemirenosti ili ljutnje. Žudnja za "samo jednim dimom" može biti nadmoćna. Zamjenska terapija može smanjiti ove osjećaje. Studije sugeriraju nikotinske žvakaće gume, pastile, flastere koji mogu povećati izglede za odvikavanje ako se koristi s intenzivnim bihevioralnim programom. Ali korištenje ovih proizvoda dok pušite, općenito se ne preporučuje.

4. Raspitajte se o lijekovima na recept

Da bi si olakšali prestanak pušenja bez upotrebe proizvoda koji sadrže nikotin, pitajte svog liječnika o lijekovima na recept. Postoje tablete koje smanjuju želju mijenjanjem područja mozga pogođenim nikotinskom krizom. Ova promjena također može pušenje učiniti neprivlačnim ako se ipak odlučite zapaliti cigaretu. Ostali lijekovi mogu pomoći kod smanjenja simptoma, kao što su depresija ili nemogućnost koncentracije.

5. Zatražite pomoć i potporu

Recite svojim prijateljima, obitelji i suradnicima da pokušavate prestati. Njihov ohrabrenje moglo bi Vam pomoći. Možete čak potražiti pomoć putem grupe potpore ili savjetnika za razgovor. Bihevioralna terapija je vrsta savjetovanja koje Vam pomaže identificirati problem i potaknuti Vas da ustrajete. Kombinirajte bihevioralnu terapiju sa zamjenskom terapijom ili lijekovima da pojačati izglede za uspjeh.

6. Oslobodite se stresa

Jedan od razloga zbog kojeg ljudi puše je taj što im nikotin pomaže da se opuste. Nakon što prestanete, bit će Vam potreban neki drugi način da se oslobodite stresa. Pokušajte redovitim odlascima na masažu, slušanjem opuštajuće glazbe ili učenja joge ili tai chia. Ako je moguće, izbjegavajte stresne situacije tijekom prvih nekoliko tjedana nakon prestanka pušenja.

7. Izbjegavajte alkohol i ostala iskušenja

Određene aktivnosti mogu pojačati Vašu želju za pušenjem. Alkohol je jedan od najčešćih, pa pokušajte piti manje kada prvi put prestajete pušiti. Ako je kava ono što Vas dovodi u iskušenje, pijte čaj nekoliko tjedana. A ako ste obično pušili nakon obroka, umjesto da pušite, operite zube nakon jela ili žvačite žvakaće gume.

8. Očistite kuću

Nakon što ste popušili zadnju cigaretu, riješite se svih upaljača i pepeljara. Operite odjeću da ne osjetite miris dima. Upotreba osvježivača pomoći će u oslobađanju Vašeg doma od poznatog mirisa. Vi ne želite vidjeti ili mirisati ništa što vas podsjeća na pušenje.

9. Probaj i pokušaj ponovno

To je vrlo uobičajeno. Mnogi pušači pokušaju nekoliko puta prije nego što se ostave cigareta zauvijek. Ispitajte emocije i okolnosti koje Vas dovode do ponovnog vraćanja pušenju. Koristite to kao priliku da potvrdite Vašu želju za odvikavanjem. Jednom kad ste odlučili da pokušate ponovno, pokušajte u roku od mjesec dana.

10. Pokrenite se

Fizička aktivnost može smanjiti nikotinsku želju i olakšati neke simptome. Kada želite posegnuti za cigaretom, odlučite se za neku fizičku aktivnost npr. lagani jogging. Čak i blaga vježba je korisna, kao što su šetanje psa ili rad u vrtu. Dodatno sagorijevanje kalorija će također spriječiti debljanje kada prestanete pušiti.

11. Jedite voće i povrće

Ne pokušavajte biti na dijeti dok prestajete pušiti - previše odricanja može dovesti do povrata cigaretama. Umjesto toga, usredotočite se na unos više voća, povrća i low-fat mliječnih proizvoda. Istraživanje koje je provelo sveučilište Duke kaže da ove namirnice djeluju na užasan okus cigareta. To Vam daje mogućnost da se borite protiv ovisnosti i u isto vrijeme se zdravije hranite.

12. Izaberite svoju nagradu

Osim na ogromne zdravstvene beneficije, jedna od prednosti prestanka pušenja je štednja novca. Nagradite se trošenjem tog novca na nešto zabavno.

13. Učinite to za svoje zdravlje

Postoji nešto bolje od novčane nagrade. Prestanak pušenja ima neposredne zdravstvene beneficije. Snižava vaš krvni tlak i smanjuje puls nakon samo 20 minuta. U roku od jednog dana razina kisika i ugljičnog monoksida u krvi vraća se u normalnu, a rizik od srčanog udara se smanjuje. Dugoročne koristi su smanjeni rizik za koronarne bolest srca, moždani udar, karcinom pluća i ostale karcinome.

Izvor: www.centar-zdravlja.net

bla123 @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare






"Ni ne znate", kaže ginekologinja Rebecca Amaru, "koliko žena dođe u moj ured u suzama zato što su pročitale ili čule nešto o ginekologiji i misle da se to odnosi na njih - a ustvari se ne odnosi". Amaru je klinička ginekologinja na Mount Sinai Medical Center u New Yorku. Ona za WebMD kaže da puno toga što ste pročitali o ginekologija ili oko brige za intimnu zonu ili je pretjerano ili nije uopće točno.

Da bismo Vam pomogli razdvojiti činjenice od glasina, WebMD je pitao neke vrhunske stručnjake o seksualnom zdravlju i njezi intimne zone ono što je mnogim ženama previše neugodno pitati svoje liječnike. Ono što su rekli, moglo bi vas iznenaditi. Ovo su tajne ginekologije koje želite znati.

Tajna # 1: Kontracepcijske pilule mogu uzrokovati pad libida

Ako Vaša želja za seksom nije ista jer ste počeli uzimati pilule, to nije nešto što ste umislili kaže Amaru "To je 100% istina da pilula može umanjiti želju za seksom u mnogih žena", kaže ona.

To ne vrijedi samo za žene u njihovim reproduktivnim godinama. Također vrijedi i za žene koje prolaze kroz menopauzu, a koje koriste niske doze hormona za kontrolu simptoma kao što su iznenadna vrućina i nagle promjene raspoloženja.

Što možete učiniti kako biste vratile svoj libido? Amaru kaže da promjena vrste kontracepcijskih pilula ponekad pomaže. "Ako se to ne dogodi", kaže ona, "treba razmotriti prebacivanje na drugi oblik zaštite od neželjene trudnoće poput spirale - ako ste u monogamnoj vezi - ili kondoma", kaže ona. Ako koristite pilule za olakšanje od simptoma kao što su iznenadna vrućina, razgovarajte sa svojim liječnikom oko smanjenja doze.

Tajna # 2: Da biste smanjili neke nuspojave od kontracepcijskih pilula - uključujući i mučninu - uzimajte ih vaginalno

"Umetanje pilule u vaginu nije štetno", kaže Steve Goldstein, profesor doktor ginekologije na NYU Medical Center u New Yorku. "A", kaže on, "to može biti vrlo učinkovito, posebice ako osjećate mučninu ili povraćanje zbog bilo kojeg razloga, uključujući i od uzimanja pilula."

Ova malo poznata tajna izašla je na vidjelo zahvaljujući izraelskoj studiji objavljenoj u časopisu Kontracepcija. Liječnici su usporedili dvije skupine žena koje su koristile pilulu. Jedna grupa je uzela tabletu oralno, a druga skupina umetnula je pilulu u vaginu. Rezultat? Žene koje su pilule umetale u vaginu imale su manje mučnine, vrtoglavice, glavobolje, osjetljivost grudi, razdoblje bolova od onih koji su uzele pilulu oralno.

Tajna # 3: Glavobolje mogu povećati vašu želju za seksom - orgazmi mogu zaustaviti glavobolje i menstrualne grčeve

Želja za seksom može biti zadnja stvar koju imate na umu dok Vas boli glava. Ali nemojte biti iznenađene ako osjećate jači seksualni nagon prije migrene - primjerice 24 sata prije. Liječnici nisu sigurni zašto se to događa. Prema istraživanju Jamesa Coucha, doktora na Sveučilištu u Oklahomi Health Sciences Center, to može imati veze sa povećanjem razine serotonina.

Štoviše, nedavna istraživanja pokazuju da u 20% slučajeva orgazam može dovesti do prestanka migrene ili do trenutačnog olakšanja i prestanka napetosti. Ali to nije prvi put da je orgazam povezan sa olakšanjem bolova. Goldstein kaže da nekim žene to pomaže kod menstrualnih grčeva - možda zato što dolazi do ispuštanje hormona koji preplave tijelo i opuste maternicu, što olakšava bolove.

Tajna # 4: Izbjegavanje seksa učinit će da bolan seks postane još bolniji

Mnoge žene vjeruju da je izbjegavanje snošaja najbolji protuotrov za bolnan seks. Stručnjaci kažu da je istina potpuno suprotna, kaže stručnjakinja za žensko zdravlje Christiane Northrup. Northrup je autorica knjige Žensko tijelo, ženska mudrost. Prestanak seksualnih odnosa, kaže ona, može biti puno teži - i fizički i u smislu želje.

Istodobno, kaže ona, bol za vrijeme odnosa nije normalna. To se često događa kada vas partner jednostavno nije dovoljno uzbudio. U drugim slučajevima, hormoni mogu dovesti do suhoće vagine - poput suhoće vagine nekih žena kada doje dijete ili prolaze kroz menopauzu - mogu uzrokovati neugodnost tijekom seksa. Malo lubrikanta ili estrogenske kreme, kaže Northrup, je sve što trebate kako bisete uklonili nelagodu od bolnog odnosa povezanog s hormonima.

Ako je problem u nedovoljnoj uzbuđenosti, Northrup predlaže razgovor s partnerom o dužoj predigri. Učinite što je potrebno da se dovedete do faze uzbuđenosti i učinite vaše tijelo spremnim za seks.

Tajna # 5: Lakše se zaraziti spolno prenosivim bolestima ako imate spolni odnos tijekom mjesečnice

Iako je najmanje vjerojatno da ćete seksualnim odnosom tijekom mjesečnice zatrudniti, ujedno je i najvjerojatnije da ćete dobiti spolno prenosivu bolest. Razlog? "Promjene ravnoteže lužnatosti vaše vagine tijekom menstruacije olakšavaju bakterijana da se množe", kaže doktorica Nanette Santoro. Santoro je ravnateljica reproduktivno - endokrinološkog centra u Montefiore Medical Centeru i Albert Einstein College of Medicine u New Yorku.

"Normalna kiselost vagine, ono je što bakterije ne vole. Ali krv podiže pH vrijednost, čineći vaginu manje kiselom", kaže Santoro. To je i uvjet koji omogućuje bakterijama da se razmnožavaju.

Goldstein kaže: "Ako niste 100% sigurni u svoje seksualno zdravlje i zdravlje svog partnera, uvijek koristite kondom."

Tajna # 6: Nošenje pamučnog donjeg rublja stvarno smanjuje opasnost od vaginitisa

Liječnici kažu da ove činjenice nisu samo babske priče. Vaginitis je jedan od razloga iritacije vagine. To izaziva pretjerani vaginalni iscjedak, pečenje i svrbež. Noseći pamučno donje rublje možete smanjiti rizik od vaginitisa. Drugi način da se izbjegne rizik je ne koristiti parfimirane sapune, intimne dezodoranse ili druge mirisne proizvode.

Ako ne primjećujete smanjenje barem nekih simptoma, nakon što uvedete ove promjene, kaže Goldstein, razgovarajte sa svojim liječnikom. Vaš problem može biti bakterijska vaginoza, kandidoza, spolno prenosiva bolest, ili neka druga vrsta infekcije koja treba medicinsku njegu.

Tajna # 7: Da biste smanjili rizik od razvijanja toksičnog šok sindroma kada putujete u inozemstvo, ponesite tampone koje inače koristite

Potencijalno smrtonosna zaraza poznata kao toksični šok sindrom ponovno se pojavljuje. Još uvijek je povezana s korištenjem visokoupijajućih tampona. Ovi tamponi se više ne prodaju u Sjedinjenim Američkim Državama, ali ovisno o tome gdje putujete izvan zemlje, još ih uvijek možete pronaći na policama. Ako niste upoznati s jezikom u drugoj zemlji, mogli biste lako uzeti pogrešne tampone. "Za svaku sigurnost", kaže Goldstein, "ponesite vlastite od kuće, i nikada ih ne ostavljajte u svom tijelu na dulje vrijeme."

Tajna # 8: Izbjegavajte uporabu tampona kao zaštitu od inkontinencije

Budući da tampon u vagini ima pritisak na mokraćnu cijev može djelovati kao svojevrstan "čep". Ovo može pomoć kod kontrole propuštanja nekoliko kapljica. Liječnici kažu da je u redu koristili ovu metodu ponekad - na primjer, ako imaju tendenciju "curenja" urina dok vježbate. Međutim, Goldstein upozorava da se odviknete od toga i uklonite tampon čim završite s tjelovježbom. Umetanje tampona u vaginu koja je suha, kaže, može uzrokovati značajne iritacije kao i mikroskopska oštećenja tkiva. Te iritacije i oštećenja mogu kasnije dovesti do infekcije. Za svakodnevnu pomoć u kontroli propuštanja kapljica urina, možete koristiti jedan od novih ultra tankih inkontinencijskih uložaka. Oni više upijaju od običnih uložaka i sigurniji su od tampona.

Tajna # 9: Snošaj neće povećati rizik od ponavljajućih infekcija - ali oralni seks možda hoće

Studija provedena na Sveučilištu u Michiganu pokazala je da muškarci u većini slučajeva ne prenose gljivične infekcije ženama tijekom snošaja. Prema studiji liječnice Barbare Reed, čini se da se rizik za ponavljanje infekcija "odnosi na nešto drugo - možda na ženin imunološki odgovor na gljivice."

Zanimljiva je, međutim, studija što obuhvaća više od 200 muškaraca i žena i dovodi nas do jednog drugog uzroka. Žene koje primaju oralni seks vjerojatno će više patiti od ponavljajućih vaginalnh infekcija ako je njihov partner imao znakove gljivične infekcije u ustima.

"Mi ne kažemo da je oralni seks problem za svakoga, ali ako žena dobiva ponovne infekcije, te aktivnosti omogućuju povećan rizik", kaže Reed. Istraživanja pokazuju da će 80% žena barem jedanom u životu imati vaginalne infekcije. A neravnoteža hormona, visoka razina šećera u krvi, neki antibiotici, kontracepcijske pilule, ili stres također mogu uzrokovati gljivične infekcije.

Tajna # 10: Taj "mokraći miris" oko vaše stidnice možda uopće nije urin, već znoj - i to je nešto na što možete utjecati

Zbog izlučivanja znoja neke žlijezde imaju iste komponente kao i urin, što je zajedničko nekim ženama koje se dosta znoje, da osjete mokraći miris u području vulve ili čak na svojim gaćicama. Ali prije nego što zaključite da imate problema s inkontinencijom, kaže Goldstein probajte isprati rodnicu blagim sapunom i vodom. Izbjegavajte sintetičke gaćice i hulahopke, koje imaju tendenciju zadržavanja topline i povećanja znojenja. Ako miris nestane onda je to vjerojatno znoj, a ne urin. Ako se to nastavi, obratite se vašem liječniku.

Izvor: www.centar-zdravlja.net

bla123 @ 13:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009
 



Osjet mirisa direktno je povezan s onim dijelom mozga koji je odgovoran za sjećanja i emocije. Drugim riječima, a to su pokazala i razna istraživanja, mirisi mogu proizvesti određene osjećaje i reakcije.

Aromaterapija, uostalom, više doista nije ništa novo. Iako je stara poput najstarije civilizacije, u suvremenoj je Europi prepoznata dvadesetih i tridesetih godina proteklog stoljeća kad je francuski kemičar Rene-Maurice Gattefosse iskovao njen današnji naziv. No, znanje o mirisima bilo je poznato još u drevnom Egiptu pa ga možemo smatrati staricom u dobi od pet milenija.

Kroz čitavu svoju dalekosežnu povijest, aromaterapija se često koristila u seksualnoj praksi i ritualima. Mnoge su kulture koristile miris da privuku ljubavnike i zaliječe veze. Spomenuta je i u "bibliji seksa" Kama Sutri, što ne čudi jer se u mnogim kulturama koristila kao dio zavođenja.

Kleopatra je bila poznata po posebnoj mješavini ruže, cimeta i drugih biljaka, koju je upotrijebila da zavede Marka Antonija. Talijanke su dugo koristile bosiljak da zavedu i očaraju potencijalne ljubavnike. Drevni arapski priručnici među savjete o tjelesnim užicima ubrajaju i erotske kvalitete crnog papra. Rimljani su za pojačavanje seksualne moći koristili đumbir. Jedna bi talijanska princeza svoje rukavice i kupku namirisala nerolijem. Tantrički učenici su slavlju seksualne ekstaze dodavali miris sandalovine. To su tek neki povijesni primjeri upotrebe mirisa u seksualne svrhe.

Opisat ćemo 18 esencijalnih ulja i mirisa poznatih po svojim afrodizijačkim svojstvima. Možete ih koristiti u raspršivaču, svijeći, mirisnom štapiću, potpouriju, dodati koju kap kupci, ili umiješati u osnovno ulje (bademovo ili maslinovo, primjerice) pa upotrijebiti za masažu. Ona će bez sumnje stvoriti seksualnu atmosferu vašoj spavaćoj sobi i domu.

Mirise možete koristiti zasebno, ili ih izmiješajte da biste postigli onakvu seksualnu reakciju kakvu želite.

Napominjemo da aromaterapiju smiju koristiti zdrave osobe. Ukoliko patite od bilo kakvih zdravstvenih smetnji, trudni ste ili dojite, prije upotrebe mirisnih i esencijalnih ulja savjetujte se s liječnikom, ljekarnikom ili profesionalnim aromaterapeutom.

Bosiljak

Mediteran već stoljećima poznaje seksualnu snagu koju potiče slatka i prepoznatljiva aroma bosiljka. Bosiljak je povezan s ljubavi, zavođenjem i plodnošću. On pobuđuje osjete i pokreće iskonski seksualni instinkt. Upotrijebite ga za potpaljivanje uspavanih strasti, ili pak za uklanjanje umora, što će također pomoći da budete orniji za tjelesne užitke. Bosiljak uklanja mentalni, emocijalni i fizički umor. Valja ga izbjegavati u trudnoći.

Bergamota

Bergamota je miris koji suptilno pojačava raspoloženje ljubavnika. Njena kiselo-cvjetna aroma podiže duh voljene osobe, otpuštajući svaku napetost i tjeskobu.

Cedrovina

Ako ste se zaželjeli istinskog vođenja ljubavi, pomognite si cedrovinom. Njen miris otvara osjećaje i pomaže ljubavnicima da tijekom odnosa uđu u duhovnu dimenziju. Ona ublažava strahove i tjeskobu te privlači ljubavnike u blaženu senzualnu stvarnost. Također, oprezno s njome u trudnoći.

Crni papar

Ovo je univerzalni začin. Baš kao što začinjava svako vaše jelo, a odabranima daje vatrenu ljutinu, crni papar može unijeti strast, vitalnost i vatru u vaš ljubavni život. Njegova su svojstva topla, jaka i prodiruća pa on može dobro raspiriti iskre strasti. Njegova ljutkasta aroma uzbuđuje osjete i nakuplja izdržljivost i snagu.

Đumbir

Oštar i intenzivan đumbir savršen je dodatak erotskom životu. Njegova ljuto-slatka aroma podiže vitalnost i zagrijava libido. Upotrijebite ga da pobudite strast i požudu.

Geranijum

Geranijum je divlja šumska biljka koja pomaže otvaranju komunikacijskih kanala u vezi. Održavanjem ili povratom kvalitete odnosa, automatski će se poboljšati i njegov seksualni aspekt.

Jasmin

Istodobno prepoznatljiv i egzotičan, opojni miris jasmina se koristi za hvatanje, održavanje ili potpaljivanje osjećaja voljene osobe. On se brine za očuvanje duboke i trajne privrženosti. Seksualnoj vezi jasmin donosi snagu i toplinu. Ne smije se upotrebljavati tijekom trudnoće.

Lavanda

Lavanda blago djeluje na srce. Ona svojom utješnom aromom relaksira i uravnotežuje duh. Upotrijebite je da zacijelite i nahranite kako vlastiti um, tako i ljubavnu vezu. Potencijalno je štetna u prvom tromjesječju trudnoće.

Limeta

Egzotična limeta dodaje radost i smijeh vašoj romansi te povećava apetit za požudom i strašću. Limeta ispunjava atmosferu radošću i lakoćom. Otpušta tjeskobu i čini prohodnima putove komunikacije.

Neroli

Neroli je drevni erotski miris u službi zavođenja. On olakšava komunikaciju i pobuđuje osjet zadovoljstva. Ponaša se kao afrodizijak.

Naranča

Naranča donosi toplinu i radost u vezu. Ona razveseljava duh i pojačava osjete.

Pačuli

Dubok, mošusni miris koji se zadržava na mjestu asocira na zemaljsku seksualnost i duhovnu elevaciju. Iznimno je seksualno provokativan, otpušta sve kočnice i pobuđuje strast.

Ruža

Ruža otvara srce i emocionalno podiže. To je erotski miris s afrodizijačkim svojstvima i karakteristikama seksualnog iscijeljenja.

Sandalovina

Slatka drvenasta aroma sandalovine već se stoljećima koristi u ritualnim praksama za proslavu božanstvenog aspekta seksualne ekstaze. Sandalovina pobuđuje fizičku senzualnost, otvara emocije, stvara spontanu interakciju i pomaže ljubavnicima da pobjegnu iz seksualne rutine.

Smreka

Crnogorica svojim mirisom čisti od negativnih osjećaja i ima stimulativna svojstva. Pomaže u otklanjanju nesigurnosti i stvaranju povjerenja među partnerima, ali valja je izbjegavati tijekom trudnoće.

Tamjan

Aroma tamjana ima moć opsjedanja. Donosi dubinu i značenje vezama, podižući svjesnost i poboljšavajući komunikaciju. Stimulira osjete i tješi um.

Ylang Ylang

Ovaj moćni afrodizijak podiže libido i razinu privlačnosti među ljubavnicima. Istodobno uklanja nemir i pojačava razinu energije. Donosi senzualnije erotsko iskustvo u vaš ljubavni život.

Žalfija

Duboko senzualan miris žalfije ili kadulje svojim smirujućim karakteristikama uklanja inhibicije. Svojom aromom, žalfija podiže libido, rastapa strahove i kočnice.

Izvor: www.cardionet.hr

bla123 @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 



Živite dugo. Budite sretni 24 sata dnevno svih dana u tjednu. Možda zvuči pretjerano ali ako slijedite ove savjete možete biti vrlo blizu toga.

Idite korak po korak. Prvi tjedan pročitajte pet. Usvojite ih. Drugi tjedan sljedećih pet savjeta. Poslije će vam se činiti da je šteta što to niste prije napravili.

Ne želite u svojim ustima - kontaktne leće

Svaka od njih je kao spužva - ako ih stavite na jezik ili samo isperete pod vodom iz pipe, nakupit će se bakterije koje plastika apsorbira. I onda ih stavljate direktno na oko. To sigurno ne želite.

Ne nanosite maskaru u autu

Jedna od češćih ozljeda oka je upravo izazvana nanošenjem maskare.

Ako drijemate - pobjeđujete!

Drijemanjem otklanjate stres i "punite baterije". Pazite da to nije više od 30 minuta jer nakon toga tijelo ulazi u duboku fazu spavanja. Studije pokazuju da ako se probudite prije te faze, osjećat ćete se svježije.

Sunčane naočale - 100 posto UV zaštita

Bacite jeftine naočale i stavite one koje imaju UVA i UVB blokatore.

Stop pijenju kalorija

Broj kalorija koje unesemo raznim pićima je prevelik. Izbacite ili smanjite na minimalnu mjeru razne sokove sa šećerom te alkohol.

Upoznajte se

Studije su pokazale da puno osoba sa normalnim BMI-em još uvijek ima povećanu masnoću. Saznajte i preduhitrite.

Koja vam je razina kolesterola?

Počnite voditi brigu od dvadesete godine života. Provjeravajte svakih pet godina.

Otkucaji srca

Što je manji broj otkucaja znači da vaše srce manje mora raditi, a to je dobra stvar. Izmjerite svoj puls ujutro, kad ste opušteni. Mjerite broj otkucaja u 10 sekundi i pomnožite puta šest. Broj bi trebao biti između 60 i 80 - i niži ako ste aktivan sportaš.

Mjere struka i bokova? Ne radi estetike, već zdravlja!

Najbolji test za predvidjeti srčani udar može biti proporcije vašeg struka u odnosu na vaše bokove. Izmjerite struk gdje je najtanji, i zatim bokove gdje su najširi. Podijelite prvi broj sa drugim: idealni broj bio bi 0.8 ili niži.

Jedite ovu hranu. Svakog dana

Brokula (mlada)

Mlada brokula sadrži 50 puta više sastojaka koji pomažu u borbi protiv raka nego zrela brokula.

Maslinovo ulje

Zamijenite putar, margarin i obična ulja - maslinovim. Omega 3 masne kiseline pomažu u smanjenju kolesterola i riziku od srčanih bolesti.

Niskokalorično mlijeko i sir

Vaše tijelo najbolje apsorbira kalcij iz hrane, a ne iz raznih čokoladnih i sličnih napitaka. Na taj način smanjite ćete rizik od osteoporoze.

Fermentirana hrana - miso, jogurt

Studije pokazuju smanjeni rizik obolijevanja od raka, infekcija i za snažniji imunitet.

Cimet

Taj antioksidant pomaže u prevenciji šećera u krvi. Štoviše, pola čajne žličice dnevno smanjuje šećer u krvi i kolesterol kod ljudi sa dijabetesom tip 2.

Orašasti plodovi

Smanjuje se rizik od srčanih bolesti za 35 posto.

Čaj

Zeleni, crni i bijeli - svi su antioksidanti. Zeleni pak ima sastojke i dokazan je kao najbolji u prevenciji protiv raka.

Bobičasto voće

Dokazano je da smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti, poboljšava razinu dobrog kolesterola i smanjuje krvni tlak.

Ne razmišljajte dvaput kad se radi o...

Družite se

Prijatelji i općenito društveni život i socijalne veze poboljšavaju život, imunološki sustav, čuvaju srce kao i depresiju i anksioznost.

"Pokvarite" svoj apetit

Pojedite 20 min prije obroka zdrave masnoće u obliku pistacija ili maslina i pomoći ćete da se vaša hrana probavi sporije i tako ćete duže biti siti. Takva hrana pomaže i u apsorpciji vitamina A, D, E i K.

Uvucite se u uske traperice

One su najbolji pokazatelj kako se vaše tijelo mijenja. Vagu bacite i ne opterećujte se njome.

Ne tražite doktora antibiotike svaki put kad kihnete

Često uzimanje antiobiotika može dovesti do otpornosti bakterije na lijekove. Lijekovi također ubijaju i dobre bakterije.

Imate potpuno pravo jesti...

Proteine

Uz kalcij i vitamin D, najbolji da vam kosti ostanu čvrste i zdrave.

Vlakna

Odaberite zdrav doručak - pahuljice bogate vlaknima. Svako jutro.

Hranu bogatu željezom

Mnogi od nas pate, upravo od nedostatka željeza koji se manifestira kao umor, zamagljeno razmišljanje, slab imunološki sustav.

Za vegetarijance: ako uzimate hranu iz nemesnih izvora, apsorbirat ćete ovaj mineral jedino ako ga uzimate sa vitaminom C. Zato popijte barem sok od naranče uz obrok.

Losos

Izrazito bogat omega 3 masnim kiselinama - protiv depresije i koronarnih arterijskih bolesti.

Jaja (i ne samo bjelanjak)

Bjelanjci, kao što znate su bogati proteinima ali i žutanjci su korisni upravo za srce i mozak.

Tava za pečenje

Pazite u kakvoj tavi spremate jelo - ako je oštećena, komadići metala naći će se u vašoj hrani. Provjerite!

Pronađite bolju obuću

I spriječite anomalije stopala i vašeg zdravlja kralježnice. Udobnost prije svega!

Dajte odmora sljedećem...

Prerađeni i rafinirani ugljikohidrati

Hrana sa manje od tri grama vlakana i više od deset grama šećera po pakiranju povećava rizik od srčanih bolesti i dijabetesa. Proučite etiketu na namirnicama!

Hot dog, salame

Prerađeno meso je bomba u smislu masti i soli, i sadrže nitrate koji su povezani za nekoliko tipova tumora.

Umjetni zaslađivači

500 puta slađi od šećera sa 0 kalorija? Zvuči zgodno, ali studije pokazuju da oni koji ih koriste su većinom deblji nego što to nisu. Vaše tijelo je prevareno jer misli da će navaliti ogromna kalorijska energija; kad se to ne desi, želite još više hrane.

Brza hrana (junk food)

Ako se na etiketi namirnice u prva tri sastojka spominje šećer - zaobiđite taj proizvod.

Alkohol

Ograničite pijenje alkohola na eventualno jedno piće dnevno; dva ili više pića dnevno i riskirate demenciju poslije u životu

Prijepodne...

Upotrijebite konac za zube

Četkanje zubiju bez upotrebe konca za zube je kao da se tuširate i operete samo 70 posto svoga tijela.

Vodica za usta

Prevencija gingivitisa? Upotrebljavajte vodicu za usta.

Probudite se i najedite

Znamo svi da je doručak najvažniji obrok dana ali istraživači daju još jednu potvrdu toga; ljudi koji doručkuju imaju manju potrebu kroz dan jesti hranu bogatu mastima i kolesterolom, a više vlakana i u osnovi imaju zdraviju tjelesnu težinu.

Zauzmite pozu

Prakticiranje joge pomaže u mnogim segmentima, fizički, mentalno i duhovno. Veliku ulogu ima u rješavanju stresa. Pomaže i kod umora i ako vam treba energije.

Poslijepodne...

Četkajte zube. I sa koncem. I vodicom. Da, opet. Kad bi se radije bacili u krevet na spavanje, zapamtite ovo: vaša usta imaju 400 - 800 raznih bakterija!

Ugasite TV i zatvorite laptop

Sat prije spavanja učinite to. Oni naime emitiraju plavo svjetlo koje vas drži budnima.

Ostanite sretni - bez medikamenata

Učinite nešto za sebe

Nemojte se previše zamarati - sobom i biti depresivni. Angažirajte i drugi dio mozga: slušajte glazbu, trčite sa prijateljem, isprobajte neki novi recept...

Zamišljajte

Da ležite na plaži ili štogod vam srce želi. Dokazano je da smanjuje stres, smiruje srce i povećava cirkulaciju i probavu. I to samo u 90 sekundi.

Pomozite svijetu i sebi

Organska hrana

Hrana koja nema pesticide i herbicide sadrži puno više hranjivih sastojaka.

Vježbajte prije odlaska na posao

U prenatrpan dnevni raspored lakše je naći vremena za vježbanje ujutro prije posla. Bolje se osjećate i napravili ste veliku stvar odmah po početku dana.

Iskopčajte tehniku

Oni koji provedu nekoliko sati svog slobodnog vremena ispred kompjutora, gledajući TV ili igrajući video igricu, vježbaju puno manje od onih koji to ne čine. I ne zaboravite: kad ne koristite tehniku gore spomenutu, iskopčajte ih iz struje budući se energija troši i kad su zagašeni ali ne i iskopčani iz struje.

Budite heroina u vježbanju

Učinite vježbanje zanimljivijim: posvetite malo vremena kardio vježbama zatim napravite vježbe snage i potom dril istezanja.

Intervali u kardio vježbi

Takav trening (intenzivna aktivnost pa manje intenzivna vježba) dokazano je da topi masno tkivo brže nego kad vježbate jednim ritmom. Pokušajte trčati sprint na traci 30-ak sekundi izmjenjujući nekoliko brzih sa nekoliko sporijih intervala.

Maknite se od stola

Ukoliko ne vježbate vaši mišići nisu mobilni, zato ?odlijepite se? od stola, kompjutora ili TV-a i vježbajte.

Ovo neće boljeti. Nimalo.

Cjepivo protiv gripe

Kako nebi brinuli da li će vas uhvatiti neka velika gripa, zaštitite se na vrijeme.

HPV cjepivo

Izrazito efektivno cjepivo, uključujući i viruse koji uzrokuju 70 posto cervikalnog tumora. To se odnosi na žene od 9 do 26 godina života.

Prestanite...sa brzim dijetama

Ne samo da razorite svoj metabolizam, nego i vaša kosa izgubi sjaj. Ostane bez hranjivih sastojaka i postane beživotna. Ako se tako na kosi vidi, zamislite onda svoj organizam. Radije sporije ali zdravo. I ne zaboravite vježbati. Malo discipline i rezultat neće izostati.

Samo naprijed...progutajte

Multivitamin

Odaberite onaj koji sadrži 100 posto dnevnog unosa vitamina A, C i E i folnu kiselinu.

Vitamin D

Sve zbog smanjenja rizika od tumora dojke i jajnika.

Riblje ulje

Za vašu kosu kako bi izgledala zdravo, protiv srčanih oboljenja. Stručnjaci preporučuju 1 gram dnevno.

Budite geek cijelog života

Istraživanje Medicinskog fakulteta iz Chicaga dokazuje da ljudi koje provode vrijeme rješavajući križaljke, slagajući puzzle ili posjećuju muzeje i slušaju muziku te na takav način stimuliraju mozak, imaju puno manji rizik od obolijevanja od Alzheimerove bolesti nego oni koje to ne čine. Zato stimulirajte mozak, neka bude aktivan!

Nabavite si bolji grudnjak

Naramenice koje su previše tanke i zategnute oštećuju mišiće i uzrokuju iskrivljenje ramena, vrata i gornjih leđa, uzrokujući bol u gornjem dijelu tijela i glavi. Zato, pazite kakav grudnjak nosite.

Učinite ovo, ne ono!

Pojedite vlažne grickalice, ne suhe

Hrana koja je bogata vodom ili vlaknasta poput svježeg voća, malih rajčica, baby mrkve i pun tanjur toga će vas zasititi, a nećete unijeti puno kalorija. Suha hrana kao što je čips, krekeri, pereci i slično, imaju puno kalorija u malim količinama.

Niskokalorično mlijeko, ne crna kava

Istraživanja pokazuju da kofein ima veze za osteoporozom budući on ?izvlači? kalcij iz organizma. Samo dvije čajne žličice mlijeka u vaš napitak će izravnati negativne efekte kalcija.

Sapun - da običnom, ne antibakterijskom!

Znanstvenici su dokazali da čestim korištenjem antibakterijskog sapuna organizam postane imun na njih s vremenom.

Prigovaramo sa razlogom!

Znojite se kao da vam život ovisi o tome

I ovisi! Vježbanje 30 minuta dnevno smanjuje rizik obolijevanja od srčanih bolesti.

Hidratizirajte se

Pijte puno vode dnevno. Čišćenje je bitno za mišiće i bubrege

Jedite voće i povrće

Malo je onih koji dnevno konzumiraju potreban omjer vitamina iz voća i povrća. Prisilite se, ako ne svježe, onda barem ono smrznuto ili sušeno.

Horizontala je potrebna!

Pomanjkanje sna čini vas nervoznim, bez koncentracije i umornim. Ovisno o osobi, potrebno je sedam do osam sati sna noću.

Izribajte svoje ruke

Sapun i voda su najbolji protiv prehlada, gripa i drugih infekcijskih bolesti. Napravite s vremena na vrijeme i piling.

Bolji način za relaksaciju

Brza hrana ili tekila nisu najbolji način provoda za nadolazeći naporan tjedan. Ako ćete tako provoditi vikende samo ćete završiti još deblji i s više stresa.

OM za ručak

Istraživanja pokazuju da meditacija smanjuje negativne strane stresa na vaše tijelo i povećava emotivno zadovoljstvo te fokus i koncentraciju. Pokušajte provesti 20 minuta dnevno u meditaciji.

Njemu ostavite suđe

Istraživanje sa Princetona dokazuje da muškarci provode više vremena u aktivnostima koje ih čine sretnima. Barem u Americi, istraživanje kazuje da su sretniji od žena, po prvi puta nakon 1970 godine.

Izvor: www.efarmacija.com

bla123 @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 0






Trudnoća se broji od prvog dana posljednje menstruacije, a ne od dana začeća. Razlog tomu je što vrlo mali postotak žena (10 - 15 %) ima savršen ciklus, svakih 28 dana, te se ne može odrediti točan dan kada je došlo do oplodnje.

Jajašce Vam je upravo oplođeno jednim od 500 000 000 spermija i Vi ste zanijeli. Oplođeno se jajašce dijeli u sve veći broj stanica. Oku još nevidljivo, ali sadrži "zapisane" sve karakteristike.

Oko šestog dana nakon oplodnje, blastocista se hvata za sluznicu maternice, i upada u nju sve dok ju tkivo sluznice ne prekrije u potpunosti. U ovom je trenutku trudnoća već čvrsto započela, a embrionalni čvorić poprimio je oblik spljoštenog diska te se ne može brže razvijati. Sada ga hrani trofoblast koji urasta u okolnu sluznicu maternice. Sada po prvi puta nakon oplođnje majka doista hrani i štiti svoje dijete.

4. tjedan

Sada jajašce stiže u maternicu gdje još neko vrijeme slobodno plovi, a zatim se ugnježđujeu već pripremljenju sluznicu maternice koja se brine i za prehranu embrija.

Razvijaju se stanice od kojih će nastati posteljica, organ koji je neophodan za daljni nastavak trudnoće. Embrionalni disk postaje ovalan. Na gornjoj površini mu se pojavljuje jedno žljebasto udubljenje, nazvano primitivnom prugom, na osnovi korde, jedne vrste kralježnice koja na svakom kraju ima somite. Iz njih će za četiri tjedna nastati sustav za kretanje (lokomotorni sustavl - kralješci, rebra, mišići trupa i udova. Na gornjoj površini embrionalnog diska ispod korde pojavljuje se nova brazda: to je ishodište budućeg živčanog sustava.

Beba je prostim okom vidljiva, velika je poput točkice.

5. tjedan

Počinje se razvijati živčani sistem, osjetilni organi, pokrovna tkiva iz jedne skupine stanica, pluća,crijeva, želudac, jetra iz druge skupine stanica, koštano tkivo, mišići, urinarni trakt, i krvožilni sustav, te spolni organi iz 3. skupine. Krajem ovog tjedna embrij je dug oko dva milimetra i u prosjeku svakoga dana udvostruči svoj obujam. Malo pomalo, embrionalni se disk odvaja od okoline i zauzima položaj oko zamišljene osi koju će činiti pupkovina. Ovaj spljošteni disk poprima oblik cilindra sa stijenkom i šupljinom u kojoj će se smjestiti različiti organi - krvožilni sustav sa srcem, probavni sustav, dišni sustav, mokraćni i spolni sustav. Istodobno, embrionalni disk se presavija. Na jednom kraju pojavljuje se ispupčenje koje će postati glava, a na drugom se oblikuje mali rep (kaudalni pupoljak), koji će najvećim dijelom nestati te će od njega preostati samo trtična kost. Srčana cijev već pokazuje stezanja i uskoro će se iz nje oblikovati srce.

Veza s majčinim krvotokom je uspostavljenja te se hormoni stvoreni isključivo u stanicama tkiva buduće posteljice mogu naći u majčinoj cirkulaciji.

Beba sada ima oko 2 mm u duljinju.

6. tjedan

Pravo srce još nije dobilo svoj konačni oblik, no već se sastoji od dva kanalića povezan je s krvnim žilama i cirkulacija je uspostavljenja, te "srce" kuca. Na ultratvuku je fetus vidljiv kao nekoliko paralernih crta među kojima se uočava srčana akcija i tada sa sigurnošću znamo da je beba živa.

Beba sada ima glavu, tijelo, osnovu mozga i 4 mala pupoljčića od kojih se kasnije formiraju ruke i noge.. Formiraju se usta, vilica i 10 zubnih pupoljaka.

Ima 6 mm u duljinju i teži kao 1-2 sjemenke od jabuka.

7. tjedan

Ona 4 pupuljčića sada se već prepoznaju kao ruke i noge s naznakama gdje će rasti prstići.Kičma i mozak su već razvijeni, glavica slična ljudskoj, no neizmjerno veća od tijela prema kojem je nagnuta. Krajem tjedna na ultrazvuku je moguće, no ne kod sve djece, vidjeti diskretna pomicanja glave naprijed i nazad, te stražnjeg dijela tijela u stranu.

U duljinju ima 13 mm i teži kao koščica od naranče.

8. tjedan

Iako je većina vitalnih organa već prisutna, oni još ne obavljaju svoju konačnu funkciju. Srce bebe kuca dvostruko brže od srca odrasle osobe, oko 140- 150 puta u minuti. Oči, uši i usta koja beba može otvoriti su formirani. Ruke i noge su već dovoljno duge da ih beba može pomicati, što je sad već na ultrazvuku obvezatno vidljivo.

Ima već 2 i pol cm i teži isto toliko grama.

9. tjedan

Prsti se počinju razvijati. Šake i prsti na rukama bolje su razvijeniji od stopala i nožnih prstiju. Pokreti su složeniji i uključuju rotaciju i primicanje i odmicanje ruku.

Veličina je 3 i pol cm, a težina 3 grama.

10. tjedan

Prsti su potpuno razvijeni, a zglobovi se formiraju. Glavica brzo raste zbog mjesta potrebnog mozgu. Rep se uklopio u tijelo, te više ne postoji.

Još je uvijek velika 3 i pol cm, no teži 5 grama.

11. tjedan

Beba je postala fetus! Više nije embrio. To znači da u ovom tjednu završava razvoj svih glavnih organa. Kritično razdoblje na osjetljivost raznih štetnih tvari prošlo je. Jajnici i testisi su formirani, a dečkić ima i mali penis.

Glava čini čak jednu trećinu ukupne dužine tijela koja je 5 i pol cm. Fetus teži 10 g.

12. tjedan

Na ultrazvuku se vidi kako je glava sada okrugla i "čovjekolika" , te da su joj promjeri jednaki. Vide se i još uvijek zatvorene oči, kičma, ruke i noge. Beba pliva, roni, maše Vam ručicama iako to još ne osjećate. Započinje micanje grudne stijenke, pokreti koji sliče disanju. Noktići rastu.

Beba je velika 6 i pol cm i teška 18 g.

13. tjedan

Vaša beba već vježba mišiće na ustima potrebne za sisanje. Glava više nije onako neproporcionalna spram tijela. Dok su crijeva do sada bila dio pupčane vrpce, sada postaju dio bebinog tijela. leđna mždina, jetra i slezina počinju proizvoditi krvne stanice.

Beba ima 7 i pol cm i 30 g.

Izvor: www.trudnoca.net

bla123 @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 0

 

14. tjedan

Svi dijelovi tijela sazrevaju i razvijaju se. Glava poprima proporcije koje nalikuju rođenoj bebi. Vrat je dobro razvijen i brada fetusa vise ne leži na grudima.

Beba ima 9 cm i teška je 60 g.

15. tjedan

Beba već nalikuje čovjeku; noge su dulje od ruku, skelet je bolje razvijen. Uskoro će imati mnoge nervne stanice, moždani živci se razvijaju i uskoro će prenositi poruke u mozak od ostalih organa, ali i slati informacije u mozak istim tim organima.

Beba je narasla još 3 cm, a teška je 100g.

16. tjedan

Raznim pokretima lica fetus izražava svoje raspoloženje, no to još nažalost nije vidljivo ultrazvukom. Razvijaju se fetalna pluća, pa beba vježba disanje svakodnevno.

Veličina: 16 cm, težina 135g.

Mame koje su već bile trudne mogle bi već sada osjetiti prva micanja djeteta.

Krajnje je vrijeme za prvi ultrazvučni pregled!

17. tjedan

Obrve i trepavice počinju rasti, a tijelo je prekriveno dlačicama. Razvija se osjetilo okusa.

Sada je beba dugačka 18 cm, a teška 185g.

Bujica se hormona polako stišava. Vraća vam se volja za seksom.

18. tjedan

Koža je prozirna i tanka jer još nema potkožnog tkiva. Razvijaju se uši, te beba sada sluša majčino srce, rad crijeva... To su zvuci na koje će se naviknuti, te ćete poslije rođenja primjetiti kako će se novorođenče primiriti kada ga stavite kraj svoga srca.

Veličina: 21 cm, težina: 235g.

Sada biste mogli primjetiti prva micanja bebe. Vaga vam pokazuje 4 kg više. Pazite na prehranu, idealan prirast kila u trudnoći je oko 13. Održavajte zubnu higijenu.

19. tjedan

Bebin rast više nije onako ubrzan, jer ona sada dobiva na težini. Formira se smeđe tkivo koje pomaže u u regulaciji tjelesne temperature. Razvijaju se i pupoljci za trajne zube.

Veličina: 23cm, težina 285g.

Trudnički trbuh narastao je za oko 20%.

20. tjedan

Na koži se počinje stvarati verniks kazeoza, bijeli premaz koji ju štiti od amnijske tekućine i ostaje tu sve do poroda. Fetus odgovara na dodire; blagi pritisak pri palpaciji maternice izaziva njegovo micanje.

Ukoliko nosite devojčicu, u ovom periodu će se formirati njena materica a vaginalni kanal će se postepeno razvijati.

Veličina fetusa je 25 i pol cm, a težina 340 g.

Od sada, maternica će vam se tjedno povećavati za 1 cm. Vrijeme je za drugu ultrazvučnu kontrolu!

21. tjedan

Lanugo, male sitne dlačice rastu svuda po koži. Sluh je već toliko razvijen, da beba čuje i zvukove izvana.

Veličina: 28cm, težina: 390 g.

Nestao vam je struk! Više ne možete skrivati trudnoću.

Od sada dobivate oko 400 g na težini tjedno. Pazite na uravnoteženu prehranu.

22. tjedan

Moždane se stanice razvijaju iznenađujuće brzo. Pogotovo one odgovorne za mišljenje, učenje i pamćenje. I kosti su sada znatno čvršće, a koža postaje deblja i manje prozirna.

Veličina: 30 cm, težina: 420 g.

Moguće da su se javili problemi s proširenim venama.

Beba lupa sve jače, pogotovo onda kada biste se vi odmarali.

23. tjedan

Veličina tijela sada je konačno dobrih proporcija s veličinom glave, te sada fetus nalikuje novorođenčetu. Dečki imaju dobro razvijen skrotum, a jajnici djevojčica sadrže milijune jajašaca koja počinju propadati, te ih do trenutka rođenja ostane svega oko 10%.

Fetus je dug 31 cm i težak 440 g.

Možda to i nije pehlada, već promjena zbog bujanja hormona!

24. tjedan

Dijete ima razvijen dnevni ritam, te možete primjetiti kako se razmjenjuju razdoblja intezivnije aktivnosti, slabije i potpunog mirovanja. Njegovo srce sada se može čuti i običnom slušalicom.

Beba ima orijentaciju dok se okreće na sve strane po vašem trbuhu!

Ima 33 cm u duljinju i teško je 500 g.

Ukoliko ste već primjetili tamnu prugu od pupka na dolje, riječ je o tzv. linei negri, koja nestaje nakon poroda, a uzrok joj je; bujanje hormona.

25. tjedan

Razvoj mozga je mnogo kompliciraniji, jer se razvijaju i pojedine funkcije potrebne za život nakon rođenja.

Beba je narasla još 1 cm i dobila 100 g.

Tegobe poput žgaravice, grčeva i otežanog disanja.

26. tjedan

Masno potkožno tkivo se razvija daljnim porastom na težini.

Veličina: 35 cm, T: 700 g.

Ukoliko ste iz grudi primjetili žućkastu tekućinu, ne brinite. Riječ je o kolostrumu, prvom mlijeku koje se obično javlja iza poroda, no nije neobično ni ako se pojavi već sada.

27. tjedan

Kapci su već toliko razvijeni da beba može otvarati oči i gledati u maternicu, te zapažati svjetlost kroz slojeve trbuha! Dijete prakticira gutanje i siše palac vježbajući disanje. Neke mame mogu osjetiti štucanje djeteta što se očituje ritmičkim trzajima njegovog tijela.

Sada već beba, ukoliko se prijevrmeno rodi, ima dobre šanse da preživi.

Veličina: 36 cm, težina 800g.

Pripremajuci se za porođaj, vaši ligamenti se opuštaju. To opuštanje i pomicanje može izazvati povremeno oštru bol u karličnom dijelu i sa svakom novom trudnoćom ta bol bit će sve jača.

Izvor: www.trudnoca.net

bla123 @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 0

 

28. tjedan

Beba sada diše isto kao što će i nakon rođenja, samo što sada udiše i izdiše plodovu vodu. U određenim razmacima puni se mjehur i beba piški u plodovu vodu!

Veličina: 37 cm, težina 900g.

Blage vrtoglavice normalne su.

29. tjedan

Na ultrazvuku su vidljivi svi detalji građe pojedinih organa. Na glavici raste kosa. U slučaju trudova Vaša beba ima dobre šanse da preživi.

Veličina: 38 cm, težina 1000g.

Vaše tijelo koristi neke interesantne načine kako bi bebi ipak obezbijedilo još malo prostora za rast. Kada se svi organi koji se nalaze u vašoj trbušnoj šupljini potisnu ispod rebara, vaš grudni koš se proširuje za nekoliko centimetara i time pluća dobijaju više prostora. Pluća postaju efikasnija tako da sada udišu i izdišu više zraka nego što su to radila kada niste bili trudni.

30. tjedan

Raste količina masnoga tkiva ispod kože. Dijete otvara oči i gleda u maternicu. Tako vježba mišiće kojima će kasnije moći fiksirati sliku.

Veličina: 39 cm, težina 1100g.

Problemi sa spavanjem sve su izrazitiji! Smeta vam trbuh, na leđima ne možete ležati.

31. tjedan

Organi su gotovo zreli, a zaostaju samo pluća, čiju zrelost pospješuje surfaktant, tvar koja omogućuje širenje plućnih mjehurića; aveola, te zrak može prodirati u njih.

Veličina: 40 cm, težina 1400g.

U posljednjim tjednima beba izluči oko pola litre urina u plodovu vodu i proguta nešto manje od toga svakoga dana. Možda vam ovo zvuči pomalo neukusno, ali bebina je mokraća savršeno sterilna! Višak plododne vode može biti indikator da beba ne guta dovoljno i da se mogu javiti ozbiljni problemi.

Mogu se javiti i kontrakcije maternice.

32. tjedan

Koža gubi crvenkastu boju i postaje ružičasta. Beba zauzima određen stav u maternici, no ne mora biti konačan.

Veličina: 40,5 cm, težina 1600g.

Materica se podigla iznad visine pupka i zauzima najveći dio trbušne šupljine.

Otoci (naravno, umjereni) ruku i nogu normalni su. Ukoliko se jave na gornjem dijelu tijela i licu, posjetite odmah liječnika.

33. tjedan

Bijela obloga koja pokriva kožu djeteta je deblja. Noktići na prstima rastu. Vjerojatno će sada beba zauzeti konačan položaj, s glavom prema ulazu u zdjelicu.

Veličina: 41,5 cm, težina 1800g.

Pupak će vam izvađati neke zanimljive trikove: izbočit će se, kada se beba leđima nasloni na njega, te će se, svaki put kada se beba odmakne, vratiti na mjesto.

34. tjedan

Iako su pluća već gotovo zrela, još nije sigurno da dijete neće imati problema s disanjem.

Veličina: 43 cm, težina 2300g.

Umor i bolovi u križima pridonjet će značajno vašoj nestrpljivosti porodu.

35. tjedan

Smanjuje se količina plodove vode. Maternica se povremeno steže. Katkada micanje bebe i nije više onako ugodno.

Veličina: 44,5 cm, težina 2300g.

Nažalost, tegobe poput umora i bolova u križima pratit će vas i dalje.

36. tjedan

Beba ima praktički 100 %-tnu šansu da preživi.

Veličina: 46 cm, težina 2500g.

Posteljica je ostarila, kada biste je mogli vidjeti pod mikroskopom, vidjeli biste znake starosti! U toku posljednjih tjedana trudnoće više ne obavlja svoju ulogu tako dobro kao u ranijem periodu.

Vi ste do sada vjerovatno dobili 11-14 kilograma. Spuštanje bebine glave, kao priprema za porođaj, može se desiti nekoliko tjedana prije porođaja, ili tek kad on počne. Kada se beba spusti, lakše ćete disati i manje ćete osjećati žgaravicu, jer se pritisak ispod pluća i na trbuh smanjio. Ali, zato je sada donji dio prignječen, pa nemojte misliti kako ste se riješili tegoba! Sada će vas mučiti zrak i "probadanja" u trbuhu.

37. tjedan

Beba gubi dlačice kojima joj je bilo pokriveno cijelo tijelo.Još ih ima malo po ramenima, rukama i nogama. Sada već samo proizvodi hormone, a najvažniji je kortizonkoji pomaže u krajnjem sazrijevanju pluća. Okice su joj plave, boja se mijenja poslije rođenja.

Veličina: 47 cm, težina 2750g.

Spremite stvari! Pročitajte sve o trudovima i porodu.

38. tjedan

Vaša je beba gotovo spremna za porod.Crijeva su joj ispunjena prvom stolicom koja je zelenkaste boje, a naziva se mekonij. Sadržaj izaziva micanje crijeva, koje može potisnuti stolicu već za vrijeme poroda, no to se pretežno događa poslije rođenja. Dečkićima su se testisi već spustili u mošnju.

Veličina. 48 cm, težina 3000g.

Problemi sa stolicom, a upravo ste pomislili kako su ove tegobe i više nego dovoljne. Jedite suhe šljive (kompot) i kivi, šećite.

39. tjedan

Organi rade kao i što će nakon rođenja. Posteljica stari i više nije onako kvalitetna.

Veličina: 49 cm, težina 3200g.

40. tjedan

Dijete je zauzelo najpovoljniju poziciju za izlazak van. Tijelo mu je malo savijeno, ručice prekriženi na prsima, a nožice privučene tijelu.

Veličina: 50 cm, težina 3500- 4000g.

Izvor: www.trudnoca.net

bla123 @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 10, 2009






Trudnoća i porođaj u svojoj definiciji obuhvaćaju proces začeća, iznošenja i donošenja ljudskog potomstva na svijet. To je prirodan proces koji je genetski i biološki savršeno točno predodređen pa u oko 80% slučajeva trudnoća i porođaj protječu bez osobitih komplikacija. Međutim, za oko 20% trudnoća i porođaja može se reći da su popraćeni lakšim ili težim komplikacijama koji takvu trudnoću unaprijed čine više ili manje rizičnom ili se pak na temelju očitih i jasno očitovanih poremećaja takva trudnoća smatra patološkom, odnosno poremećenom. Laički se odmah nameće pitanje pa kako su onda rađale naše bake i kolika je stopa komplikacija bila u vrijeme kada medicinska skrb nije ni izbliza bila na razini poput današnje.

Porodništvo jučer i danas

Suvremeno porodništvo je grana medicine koja provodi zdravstvenu zaštitu majke i djeteta za vrijeme trudnoće i samog poroda. Dio je interdisciplinarnog, znanstvenog i stručnog područja - perinatologije ili perinatalne medicine.

Perinatalna medicina obuhvaća porodništvo ili opstetriciju (zaštita majke i fetusa tijekom trudnoće), a uz to i neonatologiju.

Perinatologija obuhvaća razdoblje razvoja zametka od začeća, zatim razvoj ploda ili fetusa sve do rođenja i novorođenče tijekom prvih sedam dana života.

Neonatologija je grana pedijatrije koja brine za zdravlje novorođenog djeteta od rođenja do kraja prvog mjeseca života.

Porodništvo se razvilo iz primaljstva, koje je staro koliko i čovječanstvo. Primaljstvo je vjekovni zanat kojeg su obavljale žene s više ili manje iskustva, bez posebnog naukovanja. Ipak, tijekom 19. stoljeća se u Europi javljaju prve primaljske škole pa primaljstvo poprima karakter sustavne edukacije, a babice postaju službeno kvalificirane osobe za pomoć pri porođaju. U isto vrijeme, liječnici opće medicine i kirurzi bili su pozivani da rješavaju komplicirane slučajeve zastoja u porođaju i abnormalnih poroda te da spašavaju život majke u porodu. Tek od početka 20. stoljeća pojavljuje se kategorija specijalista porodničara koji je posebno specijaliziran za komplikacije tijekom trudnoće i poroda. Od tada znakovito raste učestalost prepoznatih komplikacija tijekom trudnoće, sustavno se planira redoviti nadzor trudnice i izdvajaju se trudnice s komplikacijama koje se prije poroda smještavaju u bolnice radi intenzivnog nadzora majka i ploda te planiranog porođaja u bolnici, a ne kod kuće.

Ovo je samo ukratko opis razvoja i napora da trudnoća, kao normalno i prirodno stanje održanja humane vrste, bude sagledano i kao izvor povremenih, ozbiljnih, ponekad i po život opasnih komplikacija. Sredinom 20. stoljeća, saznanja iz područja porodništva i spoznaje o najčešćim komplikacijama u trudnoći predstavljaju osnovu na temelju koje porodničari prestaju biti kroničari tragičnih ishoda, već, suprotno tome, postupno postaju proroci u pravodobnom otkrivanju i liječenju komplikacija, koje su donedavno bile tumačene kao neizbježne posljedice promjena koje izaziva trudnoća u organizmu svake žene. Upravo tada su i utemeljeni termini rizične i patološke trudnoće, kao temeljnih kategorija koje iziskuju intenzivniji i brižniji nadzor u odnosu na normalne trudnoće, neopterećene ikakvim prijašnjim ili sadašnjim poremećajima. Moramo napomenuti važnu činjenicu: razvoj medicine, medicinske dijagnostike i primjena novih kliničkih i laboratorijskih tehnika rezultiraju otkrićem sve većeg broja novih, do nedavno nepoznatih rizičnih čimbenika pa se sukladno tome povećava i broj trudnoća s raznim čimbenicima rizika. Ali, to je neizbježna posljedica razvoja sveukupne znanosti i tehnologije.

Rizična trudnoća ne znači uvijek i nepovoljan ishod

Pod pojmom rizične trudnoće smatra se svaka ona trudnoća za vrijeme koje postoji nekakva otežavajuća okolnost koja predstavlja potencijalnu opasnost za krajnji ishod trudnoće. Primjerice: podatak o prethodno postojećim pobačajima ili prijevremenim porođajima, postojanje obiteljskih ili nasljednih bolesti koje se mogu pogoršati tijekom trudnoće, kronične bubrežne bolesti, kronične ginekološke ili mokraćne infekcije, šećerna bolest, dob trudnice veća od 35 godina, trudnoća nakon liječene neplodnosti ili trudnoća postignuta metodama umjetne oplodnje i slično. Udio takvih trudnoća s prethodno postojećim opterećenjem je oko 20% u skupini svih trudnoća. Sva takva i slična stanja su potencijalno opasna, jer se tijekom trudnoće mogu pogoršati i time poremetiti njezino normalno napredovanje te ugroziti zdravlje majke i djeteta. Ali, istodobno, uz brižljiv nadzor i primjerenu terapiju uopće ne moraju rezultirati pogoršanjem i ne moraju poremetiti normalan tijek trudnoće. To će prvenstveno ovisiti o ranom i pravodobnom upoznavanju svog liječnika s navedenim rizičnim čimbenicima, ponekad čak i prije početka trudnoće. U ovim slučajevima će od presudne važnosti biti dvije stvari: prvo - detaljan razgovor na samom početku trudnoće (anamneza), u kojem će se predočiti sva dokumentacija i sva saznanja o prethodno postojećim bolestima; drugo - pravodobne pretrage i probir za otkrivanje određenih poremećaja prije no što nastanu prvi simptomi pridruženih bolesti. Tada će biti dovoljno vremena za kompletnu obradu, primjeren nadzor i smanjenje rizika na najmanju moguću mjeru.

Patološka trudnoća - neizbježni izazov suvremenoj medicini

Nasuprot navedenom pojmu rizične ili uvjetno poremećene trudnoće, valja razlikovati patološku ili već poremećenu trudnoću s nazočnim komplikacijama. Udio takvih trudnoća je oko 10-12%. Najčešći poremećaji koji se javljaju u našoj populaciji trudnica i koji takvu trudnoću čine poremećenom ili patološkom su: prijeteći i spontani pobačaj, prijevremeni porođaj, hipertenzija, upala bubrega i mokraćnog sustava, zastoj rasta fetusa zbog poremećenog rada posteljice, šećerna bolest u trudnoći, posebni poremećaji vezani za višeplodnu trudnoću te razvojne anomalije i nakaznosti nerođenog djeteta. Upravo u tu svrhu postoje i specijalnosti unutar naše struke, kao i specijalizirani perinatalni centri tj. odjeli za nadzor i liječenje takvih trudnica.
Uspješnost u otkrivanju i liječenju patološke trudnoće ne ovisi samo o znanju i sposobnosti liječnika koji se time bave, već je izravno vezana i za sveukupni standard zdravstvene skrbi unutar određene države i nacije. To se posebno odnosi na mogućnost nabave i primjene skupocjene tehničke opreme za dijagnostiku pojedinih poremećaja (primjerice ultrazvučni aparati, kardiotokografski uređaji, pH-metri, oksimetri i slično), a isto tako i za nabavu aparata koji služe za održavanje prijevremeno rođene djece na životu (inkubatori, respiratori, monitori za nadzor vitalnih funkcija i slično).

Nažalost, naša zemlja se ubraja u skupinu zemalja u razvoju koja se ne može pohvaliti zavidnim i dovoljnim brojem takvih uređaja u odnosu na sveukupni broj porođaja i poremećenih trudnoća. Stoga je neophodno i važno razvijati strategije preventivne medicine, odnosno pravodobnog otkrivanja mogućih poremećaja, kako bi broj i težina kasnijih komplikacija bio što manji. Štoviše, najnovija medicinska saznanja upravo govore u prilog jedne važne činjenice - početak svih poremećaja u trudnoći najčešće nastaje već na samom početku trudnoće, a samo je pitanje težine poremećaja i kada će se očitovati prvi simptomi. To naročito vrijedi za hipertenziju u trudnoći i poremećaje u radu i funkciji posteljice. Upravo zato, strategija ranog probira rizičnih slučajeva i preventivne mjere u porodništu predstavljaju najučinkovitiji dio moderne antenatalne zaštite.

Otkrivanje mogućih komplikacija

Antenatalna zaštita obuhvaća sve djelatnosti usmjerene na nadzor trudnoće i otkrivanje mogućih komplikacija. Svaka trudnica morala bi se javiti na pregled ginekologu nedugo po izostanku menstruacije radi potvrde postojanja trudnoće, a sav daljnji postupak nadzora ovisi o procjeni radi li se o normalnoj trudnoći ili trudnoći opterećenoj nekim od navedenih rizika. Antenatalna zaštita podrazumijeva trudničke, odnosno ginekološke preglede, ultrazvučne preglede i laboratorijsku obradu. O broju i namjeni ultrazvučnih pregleda pisali smo u jednom od prethodnih brojeva pa to nećemo sada ponavljati. Što se tiče trudničkih pregleda, odnosno posjeta trudničkoj ambulanti, trebalo bi ih biti barem devet, što zapravo znači trudnički pregled jednom mjesečno. Naravno, prvi pregled će biti možda tek u drugom ili trećem mjesecu trudnoće, ali će zato potkraj trudnoće (iza 36. tjedna) pregledi biti raspoređeni na svakih 7-14 dana. Neovisno o navedenim trudničkim pregledima, valjalo bi obaviti i tri ultrazvučna pregleda (između 10. i 12. tjedna; između 18. i 20. tjedna te između 32. i 36. tjedna).

Važno je upamtiti da posjet trudničkoj ambulanti ne znači samo ginekološki pregled. Ponekad će sam ginekološki pregled biti i najmanje važan dio trudničkog pregleda. Sastavni dio svakog posjeta trudničkoj ambulanti mora biti kontrola krvnog tlaka, brza analiza mokraće tzv. test-trakom radi otkrivanja bjelančevina ili šećera u mokraći, kontrola tjelesne težine, a tek potom i pregled. Pregled trudnice podrazumijeva vanjski i unutarnji pregled.

Vanjski pregled obuhvaća procjenu veličine maternice, veličine i položaja djeteta, izgleda zdjelice te slušanje otkucaja djetetova srca slušalicom ili ultrazvukom. Unutarnji pregled uključuje kontrolu papa-testa na početku trudnoće (ako nedavno već nije učinjen), pregled otvorenosti grlića maternice, a kasnije i određivanje unutarnjih mjera zdjelice te ocjenu položaja glavice ili zatka u odnosu na zdjelicu i porođajni kanal.

Ako govorimo o nadzoru rizičnih trudnoća, pri ginekološkom pregledu važno je pravodobno otkriti infekcije grlića maternice koje mogu biti uzročni čimbenik za širenje infekcije na unutrašnjost maternice i nastanak prijevremenog porođaja. Sindrom prijevremenog porođaja je najčešći oblik patološke trudnoće. Javlja se s učestalošću do 10% u sveukupnom broju trudnoća, a u preko 50% slučajeva je izravni uzrok prijevremenog porođaja širenje infekcije iz područja rodnice i grlića maternice na gornje i unutarnje dijelove maternice, posteljicu i plodove ovoje. Posljedice takve teške infekcije (korioamnionitis) su prijevremeni početak trudova, prsnuće vodenjaka, prijevremeni porođaj i nezrelo dijete niske porođajne težine.

Kako spriječiti ovakve nedaće?

Tijekom trudničkih kontrola valja obratiti pozornost na količinu, izgled i mikroskopski izgled rodničkog iscjetka, analizirati stupanj kiselosti rodnice (pH faktor) kao mjerilo lokalne obrambene sposobnosti protiv infekcije ili pak učiniti mikrobiološku analizu sluzi iz grlića maternice (cervikalni brisevi). Na taj način možemo otkriti postojanje bakterijskih uzročnika koji mogu biti odgovorni za kasniji razvoj težih infekcija (E. coli, Proteus mirabilis, Klebsiella, Beta-hemolitički streptokok, Chlamidia, Mycoplasma ).

Laboratorijski nalazi koje bi valjalo učiniti na početku trudnoće, a po potrebi prekontrolirati i kasnije, su krvna slika, analiza mokraće, po potrebi i urinokultura, kontrola šećera u krvi, a iznimno i testovi bubrežne funkcije te testovi zgrušavanja krvi.

Pred sam porođaj, u posljednjih mjesec dana trudnoće, dakle u razdoblju između 36. i 40. tjedna trudnoće, valja obratiti pažnju na redovitost djetetovih pokreta, u trudničkoj ambulanti bi valjalo snimiti i kardiotokografski zapis (CTG), a po potrebi učiniti i amnioskopiju (ASC-pregled izgleda i zamućenosti plodove vode).

Ovo je samo kratki prikaz načina kako pravodobno prepoznati poremećenu trudnoću, koji su najčešći čimbenici rizika i koji su najčešći poremećaji koji trudnoću pretvaraju u bolest, a trudnicu u pacijenta. Na sreću, najveći dio trudnoća prolazi bez komplikacija i završava normalnim porođajem pa neka nam to bude motiv za "pozitivnu" populacijsku politiku.

Izvor: www.vasezdravlje.com

bla123 @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 



Evo nekih preporuka za svakoga koji razmišlja o prenatalnoj stimulaciji ili je spreman planirati program gajenja najzdravijeg mentalnog razvoja djeteta prije rođenja.

Ako planirate imati dijete, potražite dobru medicinsku prekonceptivnu službu tako da prije nego začnete, saznate o mogućim zdravstvenim pitanjima, problemima s vrstom posla, kućnim okruženjem, prehrambenim navikama, izlaganjem medicinskim lijekovima i razini stresa, tako da poduzmete odgovarajuće promjene.

Ako ste već na putu da budete roditelj, postavite si ova pitanja da biste procjenili svoje vlastito ponašanje prema prenatalnoj brizi i obogaćivanju bebinog razvoja.

  • Puši li neki od roditelja?
  • Izlažete li se pasivnom pušenju, na poslu, na javnim mjestima ili u domovima drugih ljudi?
  • Pijete li tijekom trudnoće alkoholna pića?
  • Uzimate li neki potencijalno opasan lijek bez recepta?
  • Uzimate li samo propisane lijekove koje je odobrio vaš opstetričar?
  • Konzumirate tijekom trudnoće pića s kofeinom (kavu, coca-colu i dr.)?
  • Izlaže li se neki od roditelja bilo kakvoj vrsti toksina na poslu?
  • Pratite li pažljivo svoju ishranu pazeći na bjelančevine, vitamine i druge hranjive sastojke?
  • Doživljavate li veoma malo, nešto, ili visoku razinu stresa?
  • Vježbate li opuštati se redovito?
  • Je li vaš život stabilan s nekolicinom očekivanih većih promjena, pored dolazećeg djeteta, ili je ispunjen promjenama posla, selidbom u novu kuću ili stan, promjenama partnera itd.?
  • Imate li veoma malo, nešto ili veliku količinu kontrole nad vašim svakodnevnim aktivnostima i rasporedom?
  • Dosađujete li se ili se osjećate usamljeno, rijetko, ponekad ili nikad?
  • Doživljavate li barem jednom dnevno neki mentalni izazov?
  • Obraćate li pažnju na pokrete fetusa?
  • Govorite li ili čitate fetusu svakodnevno?
Razmatrajte posljedice svega što udahnete ili progutate tijekom trudnoće. Govoriti sebi: "Malo ovoga ne može naškoditi", igranje je ruskog ruleta s najsloženijim procesom u univerzumu. Djetetov mentalni i fizički rast - prije i nakon rođenja - predstavlja dovoljno izazova roditeljima i bez štetnih izlaganja koja mogu trajno osiromašiti djetetov razvojni potencijal.

Ako sumnjate na problem s kućnim ili profesionalnim izlaganjem štetnim kemikalijama, potražite u našem Vodiču na kraju ove knjige popis brošura i adresa agencija koje vam mogu pomoći otkriti izvor i izbjegnite ga tijekom trudnoće.

Vodite dnevnik prehrane i pratite unos bjelančevina, vitamina i kalorija tijekom trudnoće. Vaš liječnik će vas vjerojatno opskrbiti napucima o prehrani za trudnice i djecu od prve do desete godine, a to čine i knjige i članci navedeni u našem Vodiču. Jasno je iz istraživanja koja opisujemo u ovoj knjizi da fetus može čuti i zapamtiti stvari izgovorene uobičajenim, nepovišenim glasom tijekom posljednjih nekoliko tjedana prije rođenja. Kako vaše buduće dijete ionako sluša, zašto mu - u vremenu ne duljem od pet do deset minuta, ujutro i uvečer - ne govoriti, čitati priče, puštati glazbu, nježno ga dodirivati i priopćiti svoju ljubav? Tate i druga djeca mogu se uključiti u ovo ako žele, govoreći uobičajenim glasom blizu majčinog abdomena. U najmanju ruku, ova komunikacija će podstaknuti vaše očekivanje, pomoći vam u vježbanju da sudjelujete u kognitivnom rastu svoje bebe i stvoriti uvjete za blisku obiteljsku povezanost.

Izbjegavajte duga razdoblja prenatalne stimulacije i bilo kakve aparate koji fetusu daju glasne zvukove, produljene zvukove ili svjetlosne bljeskove. Prema našem mišljenju u ovom trenutku naprosto ima suviše nepoznanica da bismo išli na više od filtriranog dodira i prigušenih zvukova s kojima se fetus prirodno suočava.

Čisto za zabavu, vodite dnevnik glazbe koju ste svirali, priča koje ste čitali i glasova koje je fetus čuo i pratite kako biste vidjeli smiruje li se beba ili sretno reagira kada kasnije čuje iste zvukove. Što god planirate raditi, provjerite prvo sa svojm opstetričarom, a ako slijedite neki pisani program pokažite ga i svom liječniku.

Evo nekih glazbenih odabira koje možete potiho svirati svom fetusu. Budući da ti komadi mogu smiriti bebu nakon rođenja dobro je imati mali, ali dobro odabrani repertoar. Ovo savjetuje dr. F. Rene Van de Carr i glazbenik i umirovljeni profesor Dr. Donald Shetler:

  • Glazba za kraljevski vatromet, Händel
  • "Proljeće", iz Četiri godišnja doba, Vivaldi
  • Zrak na G struni, J. S. Bach
  • Brandenburški koncerti, J. S. Bach
  • Kanon u D-duru, Pachelbel
  • Slike s izložbe, Mussorgski
  • Polagani, mirni komadi od Haydna, Mozarta, Beethovena ili Vivaldija
  • Popularna glazba Toma Paxtona, Burla Ivesa, Toma Chapina i Raffija
Izvor: www.trudnoca.net

bla123 @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 0






Rađanje je staro kao i čovječanstvo. Pomoć kod poroda i olakšanje porodnih bolova nije ništa novo.

Rađanje je potpuno prirodni čin. U prirodnom se porođaju nastoje izbjeći bilo kakve medicinske ili tehnološke intervencije. Žene danas žele prirodan i neagresivni pristup porođaju, u prostoru koji više nalikuje kućnom nego bolničkom ambijentu. U takvom pristupu porođaju dolazi do jače povezanosti između liječnika, primalje i rodilje, do jačanja međusobnog povjerenja. Rodilja postaje aktivnim sudionikom svih zbivanja, što povećava njezin njezino pozitivno iskustvo u porodu: spoznaju da je sposobna kontrolirati vlastite postupke, očuvati nadzor nad stanjem i opustiti se. Ugodan ambijent, smirujuća atmosfera uz odabranu glazbu i prisustvo supruga ili osobe za podršku u porodu, dodatno motiviraju rodilju da izdrži sve napore.

Primalje se u svom poslu vraćaju "k ženama", postaju ponovo ono što su tradicionalno bile, iskusni pratioci rodilja koji su u stanju uočiti probleme koji se ponekad pojave. Pravo na humanije rađanje vraća osobnost primalji, kao pomagačici ženi pri porođaju.

U našoj zemlji, s trendom "povratka" prirodnom porodu, sa minimalnim intervencijama od strane medicinskog osoblja, mjesto primalje se donekle promijenilo, iz čiste izvršiteljice odredaba porodničara u aktivne i stručne pomagačice rodilji koja osim zadaće obavljanja medicinskih intervencija samostalno ili u suradnji s liječnikom, aktivno pomaže rodilji da prebrodi porođajnu bol i lakše donese svoje dijete na svijet.

Humanizacijom porođaja i povratkom prirodnom porođaju nastoji se postići da porođaj zaista bude najljepši i nezaboravni trenutak u životu žene i obitelji.

Među promjene koje bi utjecale na udobnost rodilje i fiziološki tijek porađaja spada i odabir primjerenog, učinkovitijeg položaja za rađanje. To više nije porođaj isključivo na leđima, već porođaj u stojećem, čučećem, sjedećem položaju, položaj na koljenima, na boku te porod u vodi.

Položaj na leđima

Položaj na leđima omogućava održavanje asepse, ocjenjivanje srčanih otkucaja djeteta, urez međice i šivanje iste.

Majka se u tom položaju ne osjeća udobno, mnoge žene imaju poteškoća s disanjem zbog pritiska na dijafragmu, koljena su privučena i napinjanje vagine i međice može povećati potrebu za urezom međice, položaj može ometati jačinu i gustoću trudova, rodilja radi protiv gravitacije. Položaj na leđima trebalo bi izbjegavati radi mogućnosti nastanka sindroma vene kave (težina maternice i ploda pritišće na venu kavu i ometa protok venozne krvi pa dolazi do fetalnog distresa).

Položaj na lijevom boku

Rodilja leži na lijevom boku. Lijeva noga je istegnuta ili blago savinuta u kuku i koljenu, desno koljeno je privučeno trbuhu. Taj je položaj za rodilju prirodan i udoban, primalje ga cijene jer je spolovilo pregledno i lako dostupno, a primijećen je i pozitivan učinak kod zastoja ramena u porodu.

Manjkavosti su navedene kod ureza međice i šivanja velikih episiotomija.

Čučeći položaj

Taj je položaj kod nekih na cijeni prvenstveno radi učinka sile teže. Vrlo rijetko se koristi, gotovo nikada, jer smo vrlo konzervativni i ne prihvaćamo stare isprobane metode.

U čučećem položaju žene danas rađaju sasvim slučajno. To se najčešće dogodi kada žena osjeti snažan pritisak prema dolje, zatim čučne s namjerom da se malo odmori, a onda dođe do porođaja.

Kraće drugo porodno doba i lakši porođaj su posljedice sile gravitacije, koja potisne uterus prema naprijed.

Površina zdjeličnog izlaza je za 28% veća nego u ležećem položaju. Rodilja može pratiti cijeli tijek poroda.

Čučeći položaj je pogodan samo za normalni porođaj bez komplikacija. Teškoće nastaju ako treba izvršiti neke zahvate (otežano davanje analgetika, otežano slušanje otkucaja srca djeteta, otežana upotreba instrumenata, teže davanje infuzije).

Klečeći položaj

I klečanje je, kao i čučanje značajno za neeuropske narode, do kojih još nije dopro utjecaj zapada.

Klečanje simbolizira položaj koji opušta. Rodilja lako čučeći položaj zamijeni klečećim i tako rastereti mjesta gdje ju boli. Klečanje je poželjno u fazi spuštanja glavice do dna male zdjelice. Taj položaj rado odabiru višerotke.

Polusjedeći položaj

Neki taj položaj zagovaraju kao sredinu između ležećeg položaja i stajanja. Taj položaj povećava učinkovitost trbušnih mišića kod tiskanja i na taj način skraćuje trajanje drugog porodnog doba.

Porođaj na stolčiću

Mogućnost odabira tog položaja povećala se raspoloživošću stolica za porađanje. Upotreba stolice za porađanje seže još u stari Egipat, bila je raširena u staroj Grčkoj, Rimu i u civilizaciji Inka. Kad je u 19. st. radi borbe protiv babinje groznice upotreba stolice postala higijensko upitna, stolica nestaje iz porodničke prakse. Kad se opet pojavila, upotrebljavali su je u drugom porodnom dobu, a prihvatile su je žene koje žele sudjelovati u porodnom procesu.

Sjedeći položaj nudi više udobnosti nego čučeći. Prednosti ovog načina rađanja su bolje korištenje snage trudova i napona zbog povoljnog djelovanja sile teže. To pojačava silu izgona djeteta i ubrzava porod. U tom je položaju optimalnije širenje porođajnog kanala, bolja prilagodba djetetove glavice zdjelici i povoljan pritisak na međicu, koja se optimalno rasteže, čime se smanjuje rizik razdora međice. Žene koje osjećaju česte bolove u križima tvrde da stolica za porađanje smanjuje ili čak eliminira takovu bol.

Porod u vodi

Porod u vodi omogućava novorođenčetu nježniji dolazak na svijet, jer se rađa iz vode u vodu, pa se zatim iznosi na zrak što ublažava stres koji dijete proživljava prilikom promjene temperature pri dolasku na svijet. Za rodilju koja odabere ovakav način rađanja, porod je olakšan zbog blagodati tople vode, a relaksacija koja se postiže učinkom tople vode može biti vrlo pozitivno iskustvo. Smanjenje težine tijela u vodi omogućava lakšu i dublju relaksaciju. Topla voda ublažava bolove i druge smetnje tijekom poroda. Olakšava kretanje, budući da tijelo u vodi pluta i lakše je, te djeluje opuštajuće što potiče brže napredovanje poroda, te skraćuje vrijeme prvog i drugog porodnog doba. Rodilja lakše podnosi trudove i ugodnije se osjeća u pauzama među trudovima, što štedi energiju te će rodilja biti manje umorna i iscrpljena tijekom poroda.

Sloboda pokreta i mijenjanje položaja tijela puno je lakša u vodi. Boravak u vodi daje osjećaj privatnosti uz prisutnost osobe bliske rodilji i potiče lučenje endogenih tvari koje ublažavaju bol. Prostor u kojem se odvija porod u vodi, mora biti ugodan, smirujući, temperatura zraka 24°C bez strujanja. Temperatura vode odgovara tjelesnoj temperaturi od 37°C, odnosno rodilja može sama podešavati temperaturu vode, ali ne preko 37°C. Voda u kadi za rađanje je protočna i ujedno lagano masira.

U vodi mogu rađati zdrave trudnice, s urednim tijekom trudnoće, s jednim djetetom u stavu glavicom.

Porod na stolčiću i porod u vodi su popularniji među ženama od ostalih položaja za rađanje. Porođaj u vodi žene mogu ostvariti jedino u Rijeci. Sa stolčićem je povoljnija situacija. Na stolčiću se žene mogu poroditi u Rijeci, Varaždinu, Puli i Zadru, a uskoro će moći u Čakovcu i Koprivnici.

Izvor: www.ringeraja.hr

bla123 @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 0
 



Posljednje vrijeme sve više susrećemo žene koje u svojim kasnim tridesetima po prvi puta postaju majke. Takav izbor sve je češći, a jedan od razloga tome je i što danas žene na prvo mjesto stavljaju karijeru i tek nakon što osiguraju financijski samostalan život kreću u potragu za partnerom s kojim će osnovati obitelj.

Nadalje, moramo biti svjesni i činjenice da je životni vijek sve duži pa se sukladno tome i pomiču granice dobi za školovanje, radni staž, brak roditeljstvo i drugo. Zanimljivo je da se u posljednjih petnaest godina u svijetu, broj žena koje dobiju svoje prvo dijete između 30 i 39 godina udvostročio, dok je broj žena koje rađaju s 40 godina i više porastao za čak 50 posto.

Neki liječnici tvrde da godine ne bi smjele biti presudan faktor za rizičnost trudnoće. Liječnici stalno upozoravaju da 40-godišnjakinja dobrog zdravlja i kondicije može imati manje rizičnu trudnoću od žene koja je mlađa dvadeset godina i ne skrbi o svom tijelu i duhu. No, žene koje se odluče za ?kasnije majčinstvo? ipak trebaju biti svjesni rizika koji im prijete. Jedan od rizika svakako je smanjenje plodnosti s godinama.

Naime, poznato je da plodnost doseže svoj vrhunac u dobi između 20 i 25 godina, a nakon tridesete počinje se malo po malo smanjivati zbog rjeđih ovulacija, budući se žena polako bliži menopauzi. Također je bitno napomenuti kako rjeđe ovuliranje može biti povezano i s problemima poput endometrioze kod koje se stanice unutarnjeg sloja maternice nalaze izvan maternice što može otežavati začeće ili pak lakše može doći do vanmaternične trudnoće.

Zanimljivo je i da žene iznad 35 godina imaju veću mogućnost zanijeti blizance od mlađih žena. To se može dogoditi zbog neredovitih ovulacija nakon kojih istovremeno može doći do otpuštanja više od jednog jajašca. Ono što začuđuje je i zabilježena pojava popularno nazvana "last fling", što u prijevodu znači "posljednji zalet", a znala se događati u 39. godini života žene kada se na neobjašnjiv način plodnost naglo povećava na kratko vrijeme te su tada i zabilježene mnoge neplanirane trudnoće.

Još jedan od rizika trudnoće u kasnijoj dobi je i zdravlje žene prije same trudnoće. Kod starijih žena češće se pojavljuje dijabetes i visoki krvni tlak, no u današje vrijeme on sve više pogađa i mlađe žene, pogotovo one s prekomjernom tjelesnom težinom. Svakako je bitno da žena bilo koje dobi, a posebno ona starije dobi prije trudnoće obavi detaljan liječnički pregled, a također od koristi može biti i genetičko savjetovanje budući pomoću toga ginekolog može predvidjeti moguće probleme obzirom na starost roditelja i njihovu zdravstvenu povijest.

Ženama nakon 35. savjetuje se zdravija prehrana i lagana tjelovježba barem tri mjeseca prije začeća, no to se jednako odnosi na sve trudnice. Zdravija prehrana je vitalna za plodnost - pokazala je to britanska nutricionistkinja Marilyn Glenville. Prema njenim nalazima, cink, magnezij i vitamin A od iznimne su važnosti za razvoj spolnih hormona. Osim njih, korisnima su se pokazale i esencijalne masne kiseline, vitamin E te biljke poput "Agnus castus" i sikavice. Ispostavilo se i da žene koje uzimaju multivitamine, imaju manju vjerojatnost da će roditi dijete s nekom urođenom greškom.

Za majku koja rađa u starijoj dobi također se povećava rizik od trudničkog dijabetisa i vaginalnog krvarenja, dok za dijete postoje veće šanse da se pojavi niska porođajna težina, prijevremeni porod pa čak i pobačaj. Također postoji velika mogućnost da dođe do "placente praevie" što znači da placenta potpuno ili djelomično zatvara grlić maternice što može prouzročiti ozbiljna krvarenja tijekom poroda što može ugroziti i majku i dijete, no danas se takve komplikacije uspješno spriječavaju carskim rezom.

Jedan od većih rizika kod zakašnjele trudnoće je i mnogo veća vjerojatnost kromosomskih abnormalnosti. Jedna od tih abnormalnosti koja se pojavljuje kod starijih majki je Downov sindrom. Naime, o čemu se tu zapravo radi? Žena je rođena sa svim jajašcima koje će ikada imati, i kako stari žena, stare i jajašca. I nažalost, jajašca ponekad mogu prouzročiti probleme samo zbog svoje starosti.

Rizik kod žena od 25 godina da rode dijete s tim sindromom iznosi 1 naprama 1,250 dok za 35 godina staru ženu rizik iznosi 1 naprama 378; a za 45 godina staru ženu 1 naprama 30. No, takve abnormalnosti mogu se novim medicinskim tehnologijama otkriti u ranim fazama trudnoće.

Izvor: www.vijestizanju.com

bla123 @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 0

 

Što je HPV?

HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva "Humani papiloma virus"- HPV.

Tko obolijeva?

Smatra se da 60 % žena tijekom generativne dobi biva zaraženo jednim ili više od stotinjak poznatih tipova virusa, dok je prevalencija u muškoj populaciji niža i sama prisutnost virusa teže dokaziva. Prevalencija zaraze HPV-om u mlađim dobnim skupinama (1825 g.) iznosi oko 60 %, a samo 46 % tih žena imat će patološki PAPA nalaz, to se tumači prolaznom prirodom HPV infekcije, jer će 70 % tih žena u slijedećih 12 mjeseci eliminirati virus, a nakon 24 mjeseca samo još 9 % žena biti će pozitivno na virus.

Kako se HPV prenosi?

Virus se širi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama. Pri tome nije neophodno da postoji oštećenje istih, no ono svakako pogoduje infekciji, jer virus lakše dospijeva do bazalnih slojeva epitela. Genitalni HPV može inficirati i sluznicu gornjeg dijela dišnog sustava, spojnicu oka, no osnovni rezervoar za sve te viruse je definitivno sluznica i koža genitalnog trakta oba spola, pa je HPV infekcija najčešće posljedica spolnog kontakta sa zaraženom osobom. HPV je pronađen i kod djevica, tako da za njego prijenos nije neophodno potreban spolni odnos u užem smislu obzirom da se virus nalazi i u koži anogenitalne regije.

Prosječno vrijeme od izloženosti virusu do nastanka promjene iznosi 3 mjeseca, no vrlo je promjenjivo i može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko godina, što najviše ovisi o individualnom imunološkom statusu.

Smatra se da je moguća i genitalno-oralni prijenos, obzirom da su pronađeni niskorizični i visokorizični tipovi u promjenama u usnoj šupljini Prijenos s majke na dijete kroz placentu nije opisan. Genitalni kondilomi opisani su i u djece.

Što uzrokuje HPV?

Danas je poznato više od 70 genotipova papilomavirusa. Svi papilomavirusi pokazuju sklonost epitelu kože i mukoznog tkiva tvoreći tumore epitela.

Virusi HPV spolnog i završnog dijela probavnog sustava obično se dijele na one visokog (16,18,25,56) srednjeg (31, 33, 35, 51, 52, 58) i niskog (6, 11, 42, 43, 44) rizika obzirom na histopatološke promjene s kojima su povezani. Oštećenje epitela visokog stupnja osobito rak vrata maternice povezana su s infekcijom tzv. "visokorizičnih" papilomavirusima HPV-16 i HPV-18.

Molekularnim metodama dokazana je prisutnost različitih tipova HPV-a iz grupe visokog rizika u 99,7 % karcinoma vrata maternice, pa se ti virusi danas opravdano smatraju primarnim faktorom rizika u nastanku tog karcinoma.

Genitalne bradavice ili šiljati kondilomi uzrokovane su tipovima HPV -6, 11,16,18,33 i 35. Prenose se spolnim putem.

Dijagnostika HPV-a

Dokazivanje prisutnosti HPV-a obuhvaća klinički (ginekološki ili urološki) pregled, citološki ili histološki pregled kao i korištenje metoda molekularne biologije. HPV se dokazujem uzimanjem obriska vrata maternice odnosno uzimanje obriska mokraćne cijevi kod muškarca. Uzima se četkicom ili štapićem obloženim vatom.

Kolposkopija je metoda kojom se pod povećalom promatra grlić maternice kako bi se uočile promjene.

Genitalne bradavice (šiljati kondilomi)

Bradavice su mekani, vlažni, ružičasti ili sivi polipi koji postupno rastu i često vise na peteljci, često su u nakupinama poput cvjetače.

U muškaraca se najčešće nalaze ispod prepucija oko korone glansa ili u otvoru mokraćne cijevi. Mogu se nalaziti i na samom tijelu penisa.

U žena smješteni su na vulvi, stijeni rodnice, grliću maternice i međici.

Kod homoseksulaca najčešće su smješteni u perianalnoj regiji i otvoru zadnjeg crijeva. Njihov rast je nepredvidiv, ali neka stanja kao što je trudnoća, imunosupresivna terapija, pogoduju rastu kondiloma kao i njihovu umnožavanju.

Liječenje (uklanjanje) kondiloma

Nijedan do sada poznati oblik liječenja nije zadovoljavajući, jer se kondilomi uvijek iznova javljaju.

Kondilomi se mogu uklonit elektrokauterizacijom ("spaljivanjem"), laserom, krioterapijom, ili pak kirurški ekscizijom. Lokalna aplikacija raznih lijekova (antimikotici, kaustici, induktori interferona i sam interferon-alfa) upotrebljavaju se u liječenju, ali zahtijevaju tjedne i mjesece upornosti i rijetko daju trajnije rezultate.

Cirkumcizija ("obrezivanje")može spriječiti pojavu kondiloma kod muškarca ako su oni smješteni na području prepucija.

Promjene na grliću maternice

Procjenjuje se da najmanje 80 - 100% djevojaka u dobi između 18 - 25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije.

Većina žena s pozitivnim HPV testom neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju (CIN), dok se kod drugih žena HPV infekcija povezuje s nastankom raka vrata maternice. Znanstvena istraživanja pokazuju da kronični stres mijenja dotok krvi u vrat maternice i utječe na lučenje njegovih žlijezda, što upućuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje mogu potaknuti aktivnost virusa.

Razvoju raka cerviksa prethode promjene koje se histološki stupnjuju od lagane do teške displazije, a mogu se sa dobrom osjetljivošću prepoznati i u PAPA razmazima. Te se promjene danas obuhvaćaju kraticom CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija), a stupnjuju se u 3 stadija prema jačini promjena. CIN1 pretpostavlja blagu displaziju, CIN2 srednje tešku, a CIN3 tešku displaziju ili čak karcinom in situ. Sve se te promjene znače da se patološke promjene nalaze unutar samog pločastog epitela i ne prolaze bazalnu membranu. Točnost citologije u otkrivanju tih promjena to je veća što je stadij lezije veći CIN1, CIN2 i CIN3 ne predstavljaju različite promjene na vratu maternice, već više različite stupnjeve iste bolest, tako da možete imati u PAPA testu i stanice koje odgovaraju za CIN1 i stanice koje odgovaraju za CIN2.

Liječenje promjena na grliću maternice

Istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz HPV vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola. Ponavljani nalaz displazija uz HPV infekciju indikacija je za proširenu kolposkopiju s identifikacijom promjena. Po potrebi se provodi histološka dijagnostika ( uzimanje komadića tkiva vrata maternice - biopsija), a ovisno o rezultatima na raspolaganju za daljnje liječenje su kirurške metode konizacije (laser, klasična konizacija,), kojima se odstranjuje nezdravo tkivo vrata maternice (u obliku konusa pa otuda i ime zahvata - konizacija), zajedno s virusom. Kod nižih stupnjeva displazije opisani su izvanredni rezultati liječenja niskim dozama prirodnog interferona, s uspjehom terapije od 80% - 100%. Glavni cilj lokalnog liječenja inteferonom je sprečavanje ugradnje HPV-a u genom još nezaraženih stanica koje izgrađuju sluznice rodnice i vrata maternice. Liječenje je individualno po preporuci ginekologa.

Izvor: www.plivazdravlje.hr

bla123 @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 0

 

Humani papiloma virus

Genitalni HPV najčešće se prenosi vaginalnim ili analnim seksom. Moguće je, iako rijetko, da se virus prenese spolnim kontaktom bez penetracije, oralnim seksom ili dodirivanjem genitalija. Majka može prenijeti HPV na bebu tijekom poroda, ali i to je rijetkost.

Koji su simptomi?

Iako neki tipovi HPV-a uzrokuju pojavu bradavica na dlanovima i stopalima, genitalni HPV obično zahvati samo područje genitalija. Simptomi HPV-a mogu se pojaviti mjesec ili godinu dana nakon što je osoba došla u dodir s virusom, ako se uopće pojave.

Danas je poznato više od 130 tipova HPV-a (oko stotinu kožnih i 30-ak genitalnih). Samo neki tipovi genitalnog HPV-a uzrokuju pojavu bradavica u području genitalija. Te su bradavice vrlo zarazne. Istraživanja pokazuju da će u prosjeku 65% ljudi koji imaju spolni odnos sa zaraženim partnerom i sami dobiti bradavice. One obično nastanu u rodnici i stidnici ili oko njih, blizu anusa i u rektumu, na grliću maternice te ponekad na koži u području prepona. (Rijetki su slučajevi da se nakon oralnog seksa sa zaraženim partnerom bradavice pojave i u ustima i grlu).

Bradavice su mekane, u boji kože ili svjetlije, a mogu biti male ili velike, ravne ili uzdignute. Može biti samo jedna ili više njih, ponekad se pojave u skupini pa izgledaju poput cvjetače. Obično nisu bolne, iako ponekad mogu svrbjeti, žariti ili krvariti. Kod otprilike 20% žena one nestanu same od sebe u roku od tri mjeseca. Većini ostalih žena pomaže liječenje da se riješe bradavica, premda se one mogu i vratiti.

U mnogim slučajevima genitalni HPV nema očitih simptoma, iako virus može uzrokovati promjene u cervikalnim stanicama koje se očituju na Papa testu. Te su promjene često blage i nestanu same od sebe. Neki "visokorizični" tipovi HPV-a mogu uzrokovati ozbiljnije promjene stanica koje mogu prijeći u rak, obično nakon mnogo godina, ako ne nestanu i ne liječe se. To je jedan od razloga zašto je važno redovito raditi Papa test, ali i dodatne testove ili liječenje ako su pronađene kakve abnormalnosti. (Tipovi HPV-a koji obično uzrokuju genitalne bradavice ne povećavaju rizik od raka).

Dobra vijest je da u velikoj većini slučajeva imunološki sustav drži virus pod kontrolom ili ga uništava, čak i visokorizične tipove. Većina žena riješi se virusa godinu do dvije nakon što je dijagnosticiran. Samo mali broj žena s HPV-om razvije promjene u stanicama koje se moraju liječiti, a uz odgovarajuće redovito promatranje i liječenje, HPV će vrlo rijetko dovesti do raka grlića maternice ili do drugih vrsta raka.

Kako HPV može utjecati na moju trudnoću?

HPV neće utjecati na vašu trudnoću niti na zdravlje vaše bebe. Ako imate genitalne bradavice, one u trudnoći mogu brže rasti, a to im omogućuju: višak vaginalnog iscjetka koji virusu pogoduje zbog vlage, hormonalne promjene ili promjene u imunološkom sustavu. U većini slučajeva one neće izazvati probleme ni vama ni vašoj bebi.

Postoji mogućnost da prenesete virus na bebu, ali to se rijetko događa. Čak i ako se vaša beba zarazi HPV-om, ona će ga najvjerojatnije svladati sama, bez ikakvih simptoma i bez problema. Ako se kojim slučajem, što je zaista rijetko, beba zarazi tipom HPV-a koji uzrokuje bradavice, onda bi ona mogla tijekom dojenačke dobi ili djetinjstva dobiti bradavice na glasnicama i drugim mjestima. Takvo se stanje naziva rekurentnom respiratornom papilomatozom, vrlo je ozbiljno, ali srećom i vrlo rijetko.

Hoću li se u trudnoći testirati na HPV?

U trudnoći ćete obavezno napraviti Papa test. Ukoliko Papa test pokazuje neke promjene i pojavi se sumnja u HPV, provodi se testiranje na HPV i njegova tipizacija.

Kako se HPV tretira tijekom trudnoće?

Ne postoji lijek protiv ovog virusa. Ako imate bradavice, vaš će liječnik možda odlučiti da ih ne tretira tijekom trudnoće jer se one često same liječe ili čak potpuno nestanu nakon poroda. Postoje, međutim, i mnogi tretmani kojima se bradavice sigurno uklanjaju i u trudnoći.

Ako vaš liječnik odluči da je potrebno uklanjanje, onda to može učiniti na više načina: posebnom kiselom otopinom, zamrzavanjem tekućom otopinom nitrogena, laserom, spaljivanjem ili kirurški. (Postoje dva proizvoda za liječenje bradavica koji se izdaju na recept i koje žene nanose same, ali oni se uglavnom ne preporučuju tijekom trudnoće. Nikada nemojte pokušati tretirati genitalne bradavice lijekovima koji se koriste za obične bradavice).

Ako vam Papa test pokazuje odstupanje, liječnik vam može pregledati grlić maternice i rodnicu posebnim mikroskopom za kolposkopiju. (Kolposkopija nije ništa više neugodna od Papa testa, iako nešto dulje traje). Ako vidi sumnjive promjene na stanicama, možda će napraviti biopsiju tkiva što može uzrokovati privremenu neugodu i krvarenje.

Ako nema nikakvih pokazatelja raka, vaš će liječnik najvjerojatnije pričekati do poslije poroda i tek tada liječiti abnormalne stanice. Ovisno o vašoj situaciji, kolposkopiju će možda morati ponoviti za vrijeme trudnoće. Šest do osam tjedana nakon poroda liječnik će ponoviti kolposkopiju da vidi je li problem još uvijek prisutan. U mnogim slučajevima abnormalne promjene nestanu same od sebe poslije poroda pa je daljnja intervencija nepotrebna.

Kako spriječiti zarazu HPV-om tijekom trudnoće?

Izglede da se zarazite HPV-om možete smanjiti tako da imate spolne odnose sa samo jednim partnerom koji ima odnose samo s vama i koji nema nikakvih očitih bradavica. Što više partnera imate vi ili vaš partner, veća je vjerojatnost da ćete se zaraziti virusom. Čak i ako već imate (ili ste imali) neki tip HPV-a, to vas neće štititi od drugih tipova tog virusa. Moguće je i da budete zaraženi s više tipova HPV-a u isto vrijeme.

Kondomi štite od mnogih spolno prenosivih bolesti, ali nisu baš dobra zaštita od HPV-a. Virus ne može prodrijeti kroz lateks, ali kondom štiti samo ona područja koja pokriva dok je HPV često prisutan u područjima koja nisu pokrivena.

Izvor: www.roda.hr

bla123 @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009






Mnoge se buduće majke, posebno prvorotkinje, pitaju kako će znati da je porod započeo. Iako je to, vjerujte, nešto što ćete teško previdjeti, nemojte zanemariti pripremu za porod koja vas može umiriti i dati vam odgovore na sva pitanja koja vas zanimaju.

Kakav je to osjećaj kad porođaj krene?

"Osjetit ćeš," kažu žene koje već imaju djecu. No, kako taj savjet može pomoći dok se na dijete čeka nestrpljivo, pomalo i sa strahom? Kad se termin rođenja približi, samo manji broj budućih majki uspijeva zadržati mir. Nažalost, sustav medicinske preventive trudnice ne čini opuštenijima. Naprotiv, doveo je do toga da trrudnice jure liječniku zbog i najmanje neobičnosti. Dobro upoznati sebe, imati povjerenja u svoje tijelo, mnogim ženama je to luksuz kojeg si mogu priuštiti tek kad se medicinski sve provjeri. Posljedica je da danas više od polovice žena u bolnicu juri čim počnu trudovi, ma kako neredoviti ili slabi bili. Grlić maternice je otvoren samo jedan do dva centimetra, a za to vrijeme se može još opušteno ležati kod kuće u sofi ili u kadi.

Ipak većina budućih roditelja ostaje u klinici i dok porod još zapravo nije ni počeo. Jedan od razloga je zabrinutost posebno mladih roditelja, a drugi razlog je strah bolnica od mogućih komplikacija i njihove odgovornosti za njih, bez obzira što su prave komplikacije iznimno rijetke. Mnogi budući roditelji sa zahvalnošću prihvaćaju ponudu bolnice da ostanu. U stanju uzrujanosti pred nadolazeći porod bolnica im se čini kao luka spasa.

To je razumljivo, no ne nužno i dobro. Zapadnoeuropske statistike govore da su porođajne operacije poput izazivanja trudova, vakuum ekstrakcije, prođajnih kliješta ili carskog reza tim vjerojatnije što par dulje boravi u bolnici čekajući dijete. Razlog je prilično prozaičan: babice i liječnici vole da porodi završe što je moguće prije i ako ste u predrađaoni nekoliko sati, velika je mogućnost da će liječnik odlučiti "ubrzati stvar". Tako se, dakle, s vremena na vrijeme daju sredstva protiv bolova, iako to, medicinski gledano, nije nužno. Posljedice su fatalne. Jer ako se trudovi izazovu umjetno, žena treba duplo više sredstava protiv bolova nego prilikom prirodnog porođaja. Usisno zvono vakuuma ili kliješta se pri tome duplo češće primjenjuju.

Imajte povjerenja! Vaše tijelo zna što se sada mora raditi

Još je alarmantnija situacija ako par u bolnici provede više od 24 sata. Iste zapadnoeuropske statistike govore da se dijete se u svakom trećem slučaju rađa carskim rezom. Dakle, što mogu učiniti budući roditelji, kako bi rođenje lijepo počelo i sretno završilo?

Najvažnije je - imajte povjerenja u svoje tijelo! Rođenje nije upala slijepog crijeva, kod koje iz minute u minutu raste opasnost za život. U bolnici ne očekujte spašavanje, nego stručnu pomoć.

Porod vam nitko neće oduzeti. Vaša je odluka koliko dugo ćete biti bez pomoći za vrijeme trudova.

A ovako vam tijelo pokazuje da se bliži porod:

Trudovima

Proteklih tjedana stekli ste određeno iskustvo s tim kontrakcijama, u ovom slučaju predtrudovima: trbuh postaje tvrd, probada vas u leđima i donjem dijelu trbuha, a ponekad se probadanje proteže do nogu. Početak trudova izgleda točno tako stoga je važno pratiti jesu li kontrakcije pravilne i učestale. Trudovi, osim toga, najčešće traju između 30 i 60 sekundi, a pri tom se osjećate kao da ostajete bez daha, kao da ste se upravo uspeli uz stepenice. Mnoge žene kažu da kod trudova imaju potrebu brzo izdahnuti. To su dobri znaci, govore vam da je porod počeo. Prije nego krenete u bolnicu, priuštite si toplu kupku. Osim što bi vam toplina mogla umanjiti bol i nelagodu, potaknut će brže trudove.

Puknućem vodenjaka

Rijetko se dogodi da se vodenjak otvori prsnućem, većinom on malo po malo kapa. Ali čim iscuri plodna voda, znači da je porod započeo. Često trudovi započnu neposredno nakon puknuća vodenjaka. Kada vodenjak pukne, odmah krenite u bolnicu. Jer, plodna voda je topla tekućina, bogata hranjivim tvarima i u njoj se bakterije brzo razmnožavaju. Postoji opasnost od infekcije.

Krvarenjem

Kod oko četvrtine budućih majki početak poroda se objavi laganim krvarenjem. Izlučevina je pomiješana sa sluzi. Ako se grlić maternice počne otvarati, oslobodit će se sluzni čep koji ga je zatvarao. Trudovi većinom počnu dva ili tri dana nakon toga. Još niste sigurni? Nerado sami odlučujete o tome hoćete li još moći ostati kod kuće ili biste već trebali u bolnicu? Nazovite liječnika ili najbližu dežurnu bolnicu. Oni će vam dobro znati objasniti na što trebate pripaziti. Mnoge žene se još tijekom trudnoće dogovore s liječnikom koji će ih pratiti u rađaoni: ako ste među njima, sada je trenutak da ga nazovete i zatražite savjet.

Izvor: www.roditelji.hr

bla123 @ 21:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare






Poznato je da u žena koje doje, a uzimaju medikamentnu terapiju dolazi do izlučivanja malenih količina lijeka putem mlijeka. Stoga je potrebno da se majka dojilja prije uzimanja lijeka uvijek posavjetuje sa svojim liječnikom. Kao i za trudnice, i za dojilje i dalje ostaje preporuka da se propisivanje i davaje lijekova svede na što manju mjeru.

Antibiotici

Žene koje kratko vrijeme moraju uzimati antibiotike, mogu najčešće i dalje dojiti. Ipak se mora uzeti u obzir da može doći do promjena crijevne flore u dojnčeta i da se može razviti alergija na lijek. Žene ne bi smjele dojiti ako uzimaju kloramfenikol, klindamicin i linkomicin. Ako se metronidazol (Efloran, Flagyl, Medazol) uzme u jednoj dozi, onda valja prekinuti dojenje jedan dan jer ovaj lijek uzrokuje kiseli okus mlijeka. Kod tinidazola (Flasygin) pauza mora biti tri dana.

Antidijabetici

Inzulin se ne izlučuje putem majčina mlijeka, za razliku od oralnih antidijabetika, koji teoretski mogu dovesti do hipoglikemije u djece.

Antiepileptici

Feniton (Difetoin, Hydanphen), valproična kiselina i carbamazepin (Tegretol) ne dovode do viših koncentracija u mlijeku i zato vrijede za relativno bezopasne u smislu primjene kod dojilje. Etosuksimid (Asamid), fenobarbital (Phenobarbiton) i primidon (Primidon) nalaze se naprotiv u relativno visokim koncentracijama u majčinu mlijeku i zato ih se smatra nekompatibilnima s dojenjem.

Beta adrenergički blokatori

Koncentracije u mlijeku su premalene da bi izazvale bilo kakav učinak u dojnčeta. Izuzeci su: atenolol (Atenolol, Ormidol, Tenomin), acetbutol, nedolol i sotalol.

Oralni kontraceptivi

Niske doze kontraceptiva ne škode dojenčetu jer su koncentracije hormona u mlijeku vrlo niske.

Psihofarmaci

Većina autora savjetuje da se antipsihotici ne uzimaju u razdoblju dojenja. Antidepresive valja davati samo u strogim indikacijama, kada je korist terapije za majku veća od štetu koju dijete trpi prekidom dojenja. Svakako valja izbjegavati: klorpromazin, klorprotiksen, doksepin, flufenazin, haloperidol, promazin, tioridazin...

Tiazidni diuretici

U visokim dozama ovi lijekovi mogu dovesti do supresije stvaranja mlijeka.

Ostali lijekovi

Tireostatici se ne preporučuju, osim propiltiouracila. Žene pod terapijom citostaticima ne smiju dojiti. Acetilsalicilna kiselina i ostali salicilati mogu biti jako štetni za dojnče pa se njihova upotreba ne preporuča. Majka umjesto toga smije uzimati u propisanim količinama acetaminofen (Panadon, Paracetamol). Soli zlata mogu izazvati alergijske reakcije. Bromokriptin (Bromergon) inhibira stvaranje mlijeka. Dihidroergotamin (Ditamin) i erotaminh mogu dovesti do povraćanja, proljeva, konvulzija i smanjenja laktacije. Antacid cimetidin može smanjiti želučanu sekreciju u djeteta i dovesti do podražaja mozga. Antihistaminik klemastin može izazvati pospanost, iritabilnost, vriskav plač, zakočenost šije i odbijanje hrane.

Izvor: www.free-bj.t-com.hr

bla123 @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 0
 



U fiziološkoj i na prirodan način nastaloj trudnoći (bez metoda potpomognute reprodukcije) mogućnost začeća blizanaca je jedan na stotinu slučajeva. Sklonost začeću više od jednog ploda se prenosi po ženskoj liniji i postoji obiteljska predispozicija za blizanačku trudnoću. Višeplodna trudnoća se može otkriti vrlo rano prilikom pažljivo učinjenog ginekološkog pregleda, a prvi pregled ultrazvukom potvrđuje dijagnozu. Postoje dvije vrste blizanaca:

  • jednojajčani koji su uvijek istog spola i izgledaju jednako i
  • dvojajčani koji su različiti jedan od drugog i koji mogu biti istog ili suprotnog spola.

JEDNOJAJČANI BLIZANCI

Jednojajčani blizanci se razvijaju od jedne jajne stanice, koja je oplođena od jednog spermija. Ta oplođena jajna stanica (zigota) putuje kroz jajovode do maternice i tamo se smješta u sluznici. Iz neutvrđenih razloga dolazi do podjele oplođene jajne stanice u dvije jedinke, koje su potpuno jednake i istog su spola. Ovi blizanci mogu imati odvojene posteljice i odvojene plodove ovoje, a mogu imati i zajedničku posteljicu i svaki svoje ovoje. Također postoji mogućnost da imaju zajedničku posteljicu i zajedničke plodove ovoje. To ovisi o trenutku u kojem dolazi do podjele oplođene jajne stanice u dvije jedinke. Vrlo je važno istaknuti da se kod jednojajčanih blizanaca sa zajedničkom posteljicom i/ili zajedničkim plodovim ovojima mogu razviti teške komplikacije (međublizanačka transfuzija krvi kroz zajedničku posteljicu, nejednak rast blizanaca i sl.) Zato je važno već tijekom prvog tromjesječja (između 8. i 12. tjedna trudnoće) napraviti temeljit ultrazvučni pregled.

DVOJAJČANI BLIZANCI

Dvojajčani blizanci nastaju kao posljedica oplodnje dvije jajne stanice s dva spermija. Mogućnost takve oplodnje postoji kada tijekom jednog menstruacijskog ciklusa dođe do ovulacije dvije jajne stanice istovremeno. To je razlog zašto dvojajčani blizanci ne moraju biti istog spola i ne moraju sličiti. Oni uvijek imaju svaki svoju posteljicu i svoje plodove ovoje. Kada se očekuju blizanci, redoviti ginekološki i ultrazvučni pregledi moraju biti češći. Ultrazvučnim pregledom u prvom tromjesečju trudnoće najlakše se određuje jesu li blizanci jednojajčani ili dvojajčani te je to bitno za daljnji nadzor trudnoće.

POROĐAJ

Porođaj blizanaca često ide prijevremeno, jer je težina i veličina maternice tolika da ne može izdržati do termina. Sam porod može ići vaginalno ako ne postoje neki čimbenici koji povećavaju opasnost za dijete (npr. mala tjelesna težina za odgovarajuću dob). Ako postoji povećani rizik za dijete, učinit će se carski rez.

Izvor: www.maminosunce.hr

bla123 @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 0






Ovarijska cista je vreća ispunjena s tekućinom ili polu-tekućim sadržajem koja nastaje na jajniku. Broj dijagnoza ovarijskih cista se povećao s proširenim korištenjem fizikalnih pregleda i ultrazvuka. Pronalazak ovarijske ciste uzrokuje dosta zabrinutosti za ženu zbog straha od zloćudnosti, iako je većina ovarijskih cisti dobroćudna.

Svaki mjesec normalni jajnici stvaraju male ciste naziva Graafovi folikul od kojih je jedan u sredini ciklusa dominantan i deseže i do 2.8 cm u promjeru i iz njega se otpušta zrela jajna stanica u vrijeme ovulacije.

Rupturirani folikul postaje žuto tijelo koje je veličine oko 1.2 do 2 cm kada je zrelo i ima cističnu sredinu. Ako se ne dogodi oplodnja ono se smanjuje i fibrozira, a u sučaju oplodnje prvo se poveća a potom se polako smanjuje tijekom trudnoće.

Ovarijske ciste koje nastaju u normalnom procesu ovulacije se nazivaju funkcionalne ciste i one su uvijekfunkcionalna dobroćudne, a mogu biti folikularne i lutealne. Multiple funkcionalne ciste mogu nastati kao rezultat povećane hormonske stimulacije ili preosjetljivosti. Neki od slučajeva kada se one pojavljuju je npr. kod liječenja neplodnosti s indukcijom ovulacije gonadotropinima.

Neoplastične ciste nastaju zbog neprikladnog rasta stanica u jajniku i mogu biti zloćudne ili dobroćudne.

Zloćudne mogu nastati od svih stanica i tkiva u jajniku, ali daleko najčešći su oni koji nastaju od površinskog epitela (mezotela) i većina njih su djelomično cistični.

Suprotni njima su dobroćudni tumori nastali iz epitela, serozni i mucinozni cistadenomi. Drugi zloćudni tumori mogu sadržavati cistične dijelove, i ovi uključuju tumore granuloza stanica i tumore porijekla iz zametnih stanica.

Endometriomi su ciste ispunjene krvlju koja nastaje iz ektopičnog endometrija (sluznice maternice).

Policistični ovarijski sindrom je stanje gdje postoji više malih cisti na jajniku veličine 2-5mm u promjeru što se prikazuje na ultrazvuku.

Funkcionalne ciste se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, ali su najčešće u generativnoj dobi i rijetke su poslije menopauze. I većina dobroćudnih tumora se javlja u toj dobi. Ciste na jajniku se prikazuju vaginalnim ultrazvukom u gotovo svih žena u generativnoj dobi, i do oko 15% kod žena u menopauzi. Većina tih cisti su funkcionalne i dobroćudne. Rak jajnika se javlja s učestalošću od otprilike 15 slučajeva na 100,000 žena godišnje. Učestalost zloćudnih tumora raste do 60-tih godina života i onda doseže plato, tumori niskog zloćudnog potencijala su najčešći u 40-tim godinama, a tumori iz zametnih stanica se pojavljuju u adolescenciji i rijetki su kod starijih od 30 godina.

Simptomi kod dobroćudnih cisti su većinom bol i osjećaj nelagode povezane s pritiskom na okolne strukture (debelo crijevo, mokraćni mjehur), poremećaj menstrualnog ciklusa, te osjećaj punoće, žgaravica, poremećaj probave te komplikacije kao torzija (kod koje se javlja jaka bol), ruptura i krvarenje ciste te zloćudna preobrazba.

Kod raka jajnika prognoza ovisi i vrsti karcinoma i stupnju bolesti kod otkrivanja, ali općenito se rak jajnika otkriva većinom u kasnoj fazi bolesti zbog izostanka simptoma. Cistični zloćudni tumori uzrokuju osjećaj boli, distenziju trbuha, opstrukciju crijeva, mučninu, povraćanje, rani osjećaj sitosti, kaheksiju, poremećaj probave, žgaravicu, nepravilna krvarenja iz maternice, duboku vensku trombozu i teško disanje. Neki tumori mogu lučiti i estrogen što može uzrokovati pojavu krvarenja u postmenopauzi ili preuranjeni pubertet u mladih pacijentica.

Pretrage kod uočenih cista na jajniku putem ultrazvuka zapravo i nisu dijagnostičke. Laboratorijske pretrage: CA125 (karcinomski antigen 125) - protein koji se normalno nalazi na membrani stanica normalnog tkiva jajnika i karcinoma jajnika - zavisi od razine u serumu, te drugi tumorski markeri kao inhibin, alfa-fetoprotein, laktat dehidrogenaza i beta-hCG (humani korionski gonadotropin).

Primarna pretraga za dijagnozu ciste jajnika je ultrazvuk koji prikazuje morfološke karakteristike ciste. Jednostavne ciste imaju jednu šupljinu i tanak zid oko nje i kod njih je mala šansa da su zloćudne. Kompleksne ciste maju više odjeljaka, stanjenja zida, izdanke koji stršeunilokularna u unutrašnjost ciste ili nepravilnosti u sadržaju ciste. Kod njih postoji sumnja na zloćudne tumore.

Transvaginalni ultrazvuk detaljnije prikazuje strukture zdjelice, a transabdominalni ultrazvuk je bolje prikazuje velike mase i omogućuje pregled struktura u trbušnoj šupljini (bubrege, jetru, slobodnu tekućinu). Koriste se još doppler kojim se opisuje protok krvi u omotaču ciste i okolnim strukturama, pregradama i čvrstim dijelovima. MR (magnetska rezonanca) većinom nije neophodna kao i CT koji se rade u posebno indiciranim slučajevima razlikovanja cisti od nekih tvorbi u zdjelici i abdomenu. Uzima se i sadržaj ciste aspiracijom iglom za citološki pregled, a ponekad je neophodna i laparotomija zbog procjene većih tvorbi na jajniku. Definitivna dijagnoza se postavlja s histološkim pregledom.

Liječenje kod jednostavnih cisti nije potrebno. Kod pojave cisti u postmenopauzalnih žena je potrebno učiniti CA125. Liječenje se naravno provodi prema uzroku. Perzistentne ciste jajnika veće od 5 - 10 cm kao i kompleksne ciste treba ukloniti kirurški. Mogu se ukloniti laparoskopski (endoskopski) ili laparotomijom (otvaranje trbušne šupljine), i oba zahvata imaju iste ciljeve: potvrditi dijagnozu ciste, procjenu da li je dobvroćudna ili zloćudna, prikupiti uzorak tekućine u abdomenu za citološku analizu, ukloniti cijelu cistu i poslati je na patohistološki pregled.

Prognoza dobroćudnih cisti je odlična. A kod zloćudnih tumora ona ovisi o vrsti i stupnju bolesti u vrijeme postavljanja dijagnoze. A svaka masa koja se nalazi u zdjelici se treba detaljno obraditi, posebno ako je pacijentica preboljela karcinom dojke ili ga ima u obitelji.

Posebna stanja

  • ovarijske ciste u trudnoći se često uočavaju, treba ih obraditi kao i kod ostalih pacijentica koje nisu trudne, većinom se dobroćudne ciste samo prate i većina ih se povuče spontano, a perzistentne ciste veličine 5-10cm ili one koje imaju sumnjiva obilježja za zloćudnost se trebaju kirurški ukloniti;
  • pojava u dječjoj dobi nije česta, ali je postotak zloćudnih cisti viši nego kod odraslih i kod svake pojave mase u zdjelici ili abdomenu treba napraviti obradu.
Izvor: www.mojdoktor.hr

bla123 @ 10:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 




Ovulacija - pucanje folikula na jajniku s oslobađanjem zrele jajne stanice je središnji događaj jednog ciklusa koji stoji pod suptilnom kontrolom gotovo cjelokupnog endokrinološkog sustava žene: hipotalamus svojim realising-hormonima (gonadotropni realising hormon - GnRH, prolaktin - PRL) kontrolira funkciju hipofize, koja opet svojim hormonima daje ritmičke impulse i signale jajniku (folikulostimulirajući hormon - FSH i luteinizirajući hormon - LH), štitnjači (tireotropin - TSH) i nadbubrežnoj žlijezdi (adrenokortikotropni hormon - ACTH). Štitnjača i nadbubrežna žlijezda indirektno - povratnim djelovanjem na hipofizu utječu na funkciju jajnika. U konačnici je ipak vodeći folikul taj koji svojim hormonima (estradiol, progesteron) povratnim djelovanjem na hipofizu dovodi do vlastitog pucanja i oslobađanja jajne stanice.

Izostanak ovulacije obuhvaća poremećaje na 3 razine:

  • I - Centralni defekt: nedostatak pulzacijske sekrecije hormona hipotalamusa koja nastaje u uvjetima stresa, akutnog gubitka tjelesne težine, anoreksije nervosa, kao i hiperprolaktinemije.
  • II - Abnormalni signal: nedostatak FSH stimulacije kod visoke razine hormona jajnika: tumor jajnika ili nadbubrežne žlijezde, prekomjerna ili nedostatna funkcija štitnjače, bubrežne i jetrene bolesti, abnormalna (ekstraglandularna) produkcija estradiola, nedostatak FSH stimulacije uz nisku razinu estradiola: perzistentni folikul, LUF sindrom.
  • III - Lokalni procesi u jajniku: infekcija, endometrioza, sindrom rezistentnog ili insenzitivnog jajnika, heterogenost LH i FSH molekule.

Mogućnosti dijagnostike

Najjednostavniji, iako ne i najtočniji način praćenja ovulacije je mjerenje bazalne temperature. Najveći nedostatak ove metode u planiranju trudnoće je nemogućnost predskazivanja ovulacije: iz skoka bazalne temperature koji prati ovulaciju, tek retrogradno saznajemo da li se ovulacija odigrala ili ne. Nešto bolji postupak je određivanje razine LH u urinu pomoću LH trakica (Ovu-Gnost Test): skok razine LH nekih 36 sati prije ovulacije se u ovom testu prikazuje slično klasičnom testu na trudnoću u vidu dvije crtice na test polju, te metoda predstavlja precizan način predskazivanja ovulacije. Sličan način, koji će uz određivanje LH u urinu, u ciklusu upoznavanja zahtijevati još i mjerenje bazalne temperature se zasniva na uporabi minikompjutora koji se naziva Persona. Svakako najznačajniji postupak u praćenju zbivanja tijekom ženskog ciklusa je ciklus monitoring - ultrazvučno praćenje rasta folikula uz određivanje bazalnog hormonskog statusa - bazalne razine (3. - 5. dan ciklusa) odnosno dinamičkog praćenja kretanja razine relevantnih hormona.

Liječenje

Ukoliko se radi o anovulacijskim ciklusima i liječenju neplodnosti, uz otklanjanje primarnog uzroka anovulacije pristupa se stimulaciji i indukciji ovulacije medikamentoznim putem. U tu svrhu primjenjuju se clomifen, epimestrol i/ili gonadotropini: FSH, FSH+LH i hCG (bez ili u kombinaciji s GnRH-analozima) u svim mnogobrojnim varijacijama. Ukoliko je liječenja anovulacije samostalno, bez liječenja neplodnosti, nastoji se razriješiti osnovni poremećaj ili hormonski disbalans i održati ciklus medikamentoznim putem (najčešće gestagenska terapija tijekom 2. faze ciklusa, uz liječenje osnovnog poremećaja), kao i opće mjere (otklanjanje stresa, hiperkalorična dijeta kod anoreksije) ili kirurško liječenje (endometrioza).

Alternativne mogućnosti

Uvijek kada postoji problem u svezi nečega tako kompliciranog kao što je to proces ovulacije, uzroke tražimo u mehanizmima koji reguliraju menstruacijski ciklus u mozgu. Obzirom da najveći broj uzroka izostanka ovulacije potječe iz hipotalamusa, holistička medicina promatra ovaj problem u sklopu neuravnotežene izmjene energije kod finog usklađivanja razine neuropeptida u mozgu (hipotalamusu) pod utjecajem stresa. Stresovi koji dovode do poremećaja menstruacijskog ciklusa, izostanka ovulacije ili gubitka menstruacije uključuju negativne emocije zbog osjećaja podređenosti ili inferiornosti u ulozi žene. Ponovno uspostavljanje ciklične funkcije jajnika zahtijeva analizu usvojenih negativnih poruka, kao i ponovnu uspostavu ciklične izmjene i protoka emocija. Ovdje svakako spada i psihoterapija, koja izlazi iz okvira alternativnih mogućnosti, a koja sigurno nalazi dodirne točke s holističkim pristupom. Zdrava prehrana podrazumijeva uporabu cjelovitih životnih namirnica, odnosno prehranu koja uravnotežuje eikosanoide i glukagon, odnosno inzulin. Normalizacija tjelesne težine povećava osjetljivost prema inzulinu i smanjuje razinu androgena.

Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

bla123 @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 0
 



Kad trudnoća ne završi porodom, nego se okonča ranije i nenamjerno, govorimo o neželjenom gubitku trudnoće, odnosno pobačaju.

Današnja medicina spontanim pobačajem smatra trudnoće koje su završene prije 24. ili čak 22. tjedna trudnoće, odnosno one kod kojih je plod lakši od 500 grama. Ako žena uzastopno izgubi dvije ili više trudnoća, govori se o ponovljenom ili habitualnom pobačaju.

Razlozi spontanog i habitualnog pobačaja mogu biti višestruki. Oko 70 posto ranih spontanih pobačaja i oko 30 posto pobačaja u drugom tromjesečju posljedica su kromosomskih nepravilnosti ploda. Do takve dijagnoze dolazi se analizom pobačenog ploda. Infekcije ili oštećenja ranog zametka uzrokovat će nepravilan te izostali razvoj ploda i posteljičnog tkiva. Infekcije bakterijama i virusima nisu uzrok spontanih pobačaja, osim infekcije ureaplazmom, toksoplazmom i mikoplazmom. I konzumiranje alkohola, duhana, kave, droge i nekih lijekova može biti uzrok gubitka trudnoće.

Što vodi do gubitka ploda

Dijete i posteljično tkivo na svojim stanicama sadrže antigene koji su strani majčinom imunološkom sustavu te bi prema logici majka trebala odbaciti plod kao strano tijelo. Međutim, priroda se za to pobrinula uspostavljanjem podnošljivosti imunološkog sustava majke na antitijela trofoblasta (zametka). Izostane li ta podnošljivost, dolazi do spontanog pobačaja.

Ako je vrat maternice slab i ne drži, govorimo o insuficijenciji vrata maternice. Zbog tog razloga gube se trudnoće starije od 14 tjedana. Taj poremećaj još nije do kraja razjašnjen, ali je sve očiglednije da se trudnoće gube ili zbog nastupajuće uzlazne infekcije ili ispadanja plodovih ovoja i njihova spontanog prsnuća. Uzrok insuficijenciji vrata maternice može biti prirođena slabost unutarnjeg ušća, koja može postojati samostalno ili biti udružena s nepravilnostima maternice i rodnice. Unutarnje ušće može se oštetiti njegovim nasilnim širenjem (dilatiranjem) kod namjernih pobačaja ili nakon konizacije (zahvata kojem je cilj rješavanje promjena na vratu maternice). Dođe li do kontrakcija maternice, i one mogu izazvati slabost i otvaranje unutarnjeg ušća vrata. I određeni uzročnici infekcija mogu lučiti tvari koje otapaju vezivo unutrašnjeg ušća vrata maternice, pogodujući tako nastanku insuficijencije.

Nepravilno liječena, neliječena ili nekontrolirana šećerna bolest te bolesti sa smanjenim ili povećanim lučenjem hormona štitnjače uzrokuju otežano zanošenje i gubitak trudnoće. Ako se takva patologija na vrijeme dijagnosticira i pravilno liječi, isključuje se mogućnost pobačaja.

Do kontrakcija maternice može doći i ako trudnica boluje od kroničnih bolesti kao što su insuficijencija srca, bubrega, jetre, zatim koagulopatije, kolagenoze i kronične sistemske ili lokalne infekcije koje se prenose na ovoje, maternicu ili plod.Ako maternica nije normalno građena , može biti poremećeno stvaranje mreže krvnih žila između maternice i tkiva koje hrani plod, što plodu može smanjiti prostor za razvoj. Paradoksalno, najveći poremećaji su manji defekti, poput djelomično pregrađene maternice (uterus subseptus).

Četiri stupnja pobačaja

Prepoznajmo simptome

Simptomi pobačaja su krvarenje iz rodnice, bolovi u donjem trbuhu, istjecanje plodne vode i izlaženje dijelova posteljice ili ploda iz rodnice. Mogu se javljati u različitim kombinacijama i biti različite jačine.Primijeti li se bilo koji od navedenih simptoma, pa i u najslabijem intenzitetu, potrebno je posjetiti ginekologa koji će na temelju simptoma, ginekološkog pregleda i ultrazvuka, te eventualno određivanjem razine beta HCG-a iz krvi postaviti dijagnozu tipa pobačaja.

Pobačaj se može javiti u nekoliko stupnjeva. Ako postoji samo krvarenje različitog intenziteta, obično slabijeg, kad vrat maternice drži i ultrazvučni nalaz je uredan, govorimo o prijetećem pobačaju (ab. imminens). Takva se trudnoća nastavlja normalno, uz terapiju progesteronom i mirovanje.

Ako su, pak, krvarenje i bolovi jači, a otvaranje vrata maternice evidentno na ginekološkom pregledu, govorimo o započetom pobačaju (ab. incipiens). I uz takvu kliničku sliku moguće je zadržati trudnoću.

Kad su krvarenje i bolovi jaki, vrat maternice otvoren, a plod i njegovi dijelovi se pipaju u kanalu vrata maternice, kažemo da je pobačaj u tijeku (ab. in tractu).

O potpunom pobačaju (ab. completus) govorimo kad se bolovi i krvarenje smire, vrat maternice je zatvoren i ultrazvučno nema u maternici dijelova ploda i posteljičnog tkiva.

Razvije li se blaga infekcija i upala sluznice maternice, ali nema širenja na ostale spolne organe, govorimo o nekompliciranom febrilnom pobačaju. Ako se upala proširi na jajnike i okolna tkiva, može doći do kompliciranog pobačaja s visokom temperaturom, lošim općim stanjem i krvnom slikom. Liječenje se provodi antibioticima nakon hitnog otkrivanja uzročnika infekcije iz krvi.

U odabiru načina liječenja pobačaja ultrazvuk igra važnu ulogu. Vrlo je važno znati je li plod živ i ima li smisla čekati s dovršavanjem trudnoće ili je dalje održavati. Ako je plod živ, a žena jako krvari, vrijedi pokušati s terapijom, a kod oskudnog krvarenja i mrtvog ploda nema se što čekati.

Način dovršenja spontanog pobačaja ovisi o trajanju trudnoće, jačini simptoma i nalazu na vratu maternice. Kod trudnoće do 12 tjedana provodi se kiretaža. Ako je pobačaj kompletan, nije potrebno raditi kiretažu, nego je dovoljno serijsko određivanje beta HCG-a do njegove negativizacije. Nakon 12. tjedna trudnoće mora se pažljivo provjeriti je li maternica prazna, čak i kod potpunih pobačaja.

Ako je trudnoća starija od 20 tjedana, provjeru obavljamo rukom, tj. manualnom eksploracijom materišta pod anestezijom.

Ako su pobačaji uzastopni

Ponavljaju li se pobačaji, govorimo o habitualnim pobačajima. Kod takvih slučajeva preporučuje se prekoncepcijska obrada (obrada prije zanošenja sljedeće trudnoće), koja uključuje detaljan klinički i ginekološki pregled, isključivanje anomalija vrata i tijela maternice pretragama kao što su HSG (rendgensko snimanje maternice i jajovoda kontrastom s ciljem otkrivanja eventualne nepravilnosti u građi) i HSG pod kontrolom UZV, promatranje šupljine maternice posebnim uređajem pod općom anestezijom (histeroskopija) te promatranje male zdjelice i u njoj smještenih struktura (laparoskopija).

Treba odrediti i kariogram obaju supružnika da se isključe pogreške na kromosomima koje bi mogle uzrokovati pobačaje, utvrditi čimbenike koji bi mogli uzrokovati nepovoljnu imunološku reakciju te uzeti cervikalni bris na klamidiju, ureaplazmu, mikoplazme i aerobe. Test opterećenja glukozom i vrijednosti hormona štitnjače mogli bi ukazati na postojeći, dosad neotkriven ili neliječen poremećaj u metabolizmu šećera i/ili radu štitnjače, koji mogu uzrokovati stvaranje jajne stanice lošije kvalitete, a time i manje vrijednog ploda kojeg organizam odbacuje.

Izvor: www.vasezdravlje.com

bla123 @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Prednosti i nedostaci trudnoće u 20-tima

Kad planiramo trudnoću, često na tu odluku utječe niz faktora poput stabilnog posla, završetka obrazovanja, rješavanje stambenog pitanja... Ne postoji idealno vrijeme za trudnoću, jer različita dob različito utječe na žene, pa je idealno vrijeme za svaku od nas individualno. No trebate imati na umu da trudnoća nije jednaka u 20-tima, 30-tima i 40-tima i svaka dob ima svoje prednosti i nedostatke. Iako se dobna granica sve više pomiče prema gore, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2007.g. najviše je žena (preko 55%) koje su rodile u dobi od 20-29 godina.

Zdravlje - prednosti i nedostaci

Gledajući s fiziološkog stanovišta, dvadesete su idealne za trudnoću, jer su neplodnost, pobačaj i drugi medicinski rizici najmanji. Prema statistici, žena koja zatrudni u četrdesetima ima 13 puta veći rizik da će roditi dijete s Downovim sindromom od trudnice u dvadesetima. Osim toga, žena u dvadesetima će mnogo lakše zatrudnjeti od starije žene. A nakon što se dijete rodi imate ćete mnogo više energije za buđenja po noći i trčanje za djetetom.

Najveći problem kod trudnoće u dvadesetima je anemija - nedostatak željeza u krvi, koji se može uspješno premostiti uzimanjem dodataka prehrani. Prema statistikama američkog nacionalnog zdravstvenog centra, od 1000 žena u dvadesetima, 24 imaju problema s anemijom. Smatra se da je jedan od razloga za ovo neadekvatna prehrana.

Kod žena u dvadesetima su češće neplanirane trudnoće, zbog čega se kod njih javljaju fiziološki problemi prije i nakon djetetova rođenja. Dr. Mary M. Gottesman, prof. pedijatrije na Ohio State University objašnjava: "Mlade trudnice koje nisu planirale trudnoću su bile nesretne što su trebale postati majke, a to nisu željele, jer su htjele postići još mnogo toga u životu. Neke su još studirale, a neke su željele izgraditi karijeru."

Zrelost

Jeste li spremni odreći se slobode? Mnogi mladi u toj dobi još na veliko izlaze i nisu spremni odreći se izlazaka, zabave i slobode. Naravno nije isto rodite li s 20 ili s 28 godina, ali trebate biti svjesni da će vam se život okrenuti naglavačke i da ćete biti odgovorni za dijete i njegov razvoj. Obzirom da ste mladi, veća je vjerojatnost da će vam roditelji moći uskočiti i pomoći oko brige za dijete. Ono na što trebate pripaziti ukoliko ste u braku, su odnosi između vas i supruga. Uključite ga što više u brigu i odgoj djeteta i nemojte zanemariti međusobne odnose i komunikaciju.

Karijera i novac

U dvadesetima tek počinjete graditi karijeru, nadate se promaknućima i ovo nije baš najbolje vrijeme da obznanite svima u poduzeću da ste trudni i da ćete uzeti godinu dana rodiljnog dopusta. No možda ste se odlučili prvo imati djecu, a na karijeru ćete misliti kad budete malo stariji. Promaknuće se ipak ne može mjeriti s radošću majčinstva.

Što se novca tiče, obično u toj dobi još ne zarađujete mnogo, a možda štedite za kupnju kuće ili stana, ili pak otplaćujete kredit. Rodiljni dopust bi mogao negativno utjecati na vaš kućni budžet, ali ako nešto doista želite već ćete pronaći načina kako ćete sve iskombinirati.

Izvor: www.zena.hr

bla123 @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 0

Što ste stariji, sve više je rizika

Za trudnice iznad 35-te, a osobito iznad 40-te prenatalna briga je vrlo važna. Veća je vjerojatnost da ćete oboljeti od dijabetesa ili da ćete imati povišeni tlak. Također je veća opasnost od rođenja djeteta s genetskim poremećajem poput Downovog sindroma.

Ali stariji ste, mudriji i znate što je bitno u životu, no također postoji opasnost da ćete se kao stariji roditelj ponašati previše zaštitnički prema djetetu jer ste svjesni svih opasnosti koje ga okružuju. Dvadesetogodišnje majke se ne boje toliko i nemaju toliko prijateljica koje su već rodile i ispričale im strašne priče.

U četrdesetima vam je posao siguran, pa vam usmjeravanje energije na majčinstvo izgleda kao dobrodošla promjena. Većina je u toj dobi financijski dovoljno sigurna da se može znatno više fokusirati na dijete nego na novac. No stariji roditelji se suočavaju s izazovom ? previše popuštaju djetetu - imate novaca, imate vremena i mnogo više pažnje posvećujete djetetu.

Zdravlje i zdravstvene komplikacije

Umor je sasvim normalan dio vašeg života, kako za vrijeme, tako i nakon trudnoće. No činjenicu da nemate previše energije nadoknađujete na druge načine - stariji roditelji su strpljiviji i neće se lako iznervirati.

No umor nije jedini problem s kojim se susrećete. Starijim ženama je teže zatrudnjeti jer im plodnost opada s godinama, a povećavaju se rizici od komplikacija tijekom trudnoće:

Spontani pobačaj - u dobi od 40 godina rizik je oko 25%.

Placenta previa - je implantacija posteljice preko ili blizu unutarnjeg cervikalnog ušća. Dolazi do iznenadnog i bezbolnog krvarenja u rodnicu. U slučajevima obilnijeg krvarenja ili kada je dosegnuta fetalna zrelost porod je indiciran, obično carskim rezom.

Manja rodna težina novorođenčeta i prijevremeni porod ? rizik od prijevremenog poroda ili smanjene težine novorođenčeta znatno se može smanjiti izbjegavate li pušenje tijekom trudnoće.

Carski rez - kod žena starijih od 35 godina veća je vjerojatnost da će roditi carskim rezom.

Downov sindrom - Učestalost pojave Downovog sindroma se s 1 na 10.000 kod 20-godišnjakinja povećava na 1 na 100 kod 40-godišnjakinja. Iako se ne može spriječiti, može se uočiti na redovitim pregledima tijekom trudnoće.

Povišeni krvni tlak - kod starijih trudnica veća je vjerojatnost da će oboljeti od dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i povišenog tlaka. Sve ovo će liječnik pažljivo pratiti tijekom trudnoće.

Mnoge starije žene smatraju da nemaju kontrolu nad faktorima rizika, ali sami možete napraviti puno. Hranite li se zdravo, vježbate li prije, tijekom i nakon trudnoće, brinete li o zdravlju i slušate savjete liječnika šanse da ćete izbjeći rizične situacije su znatno veće.

Izvor: www.zena.hr

bla123 @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009
 



Redovita kontrola zdravlja trebala bi biti jedna od najozbiljnijih zadaća svakog od nas. Premda to, često, i nije tako. Dovoljno je da se osjećamo zdravo, pa da zanemarimo čak i redovan godišnji sistematski pregled. A upravo je redovita kontrola način da obranimo, pa i spasimo svoj život, te živimo kvalitetnije i zdravo. Prevencija zdravlja temelji se na prevenciji iz temelja a pravilna prehrana i tjelovježba osnove su na kojima počiva zdrav organizam. Obećajte sebi da ćete živjeti zdravije i da ćete jednom u godini obaviti sistematski pregled. Ženama bi ginekološki pregled trebao biti važna obveza. Sa životnom dobi povećava se učestalost tumora i malignih bolesti ženskih spolnih organa. Način života koji odstupa od biološkog sata također može prouzročiti bolesti. Prekovremeni rad, nedovoljno vremena za odmor, pretjerano visoki ciljevi čije nas nedostizanje čini nesretnima - također djeluju stvarajući stres, pa tako i bolest. Stopa mladih oboljelih od zloćudnih bolesti neprestano raste. Na žalost, sve je više bolesnika u 40. godinama s tumorima debelog i završnog crijeva, te tumorima želuca.

Brine vas osteoporoza, ili, pak strah od nje? Jedna američka studija pokazuje da redovito uzimanje tvrdog sira, primjerice parmezana - i to pet dag u danu - prevenira osteoporozu. Jer, u parmezanu ima više kalcija nego u mlijeku!

I za kraj, još jedna zanimljivost - ako vam se čini da za preventivu od bolesti treba uglavnom mnogo odricanja, i samo odricanja - varate se. Pijte crno vino! Muškarcima se preporučuje od dva do tri dl u danu, a ženama jedan i pol. Tako će prevenirati razvoj aterosklerotskih i kardiovaskularnih promjena. Osim studija, tomu svjedoči i poznati tzv. francuski paradoks. U svijetu, naime, oko 50 posto ljudi umire od kardiovaskularnih bolesti (u Hrvatskoj 52 posto), a u Francuskoj samo 23 posto. Smatra se da je jedan od čimbenika tako niske stope u Francuza u usporedbi sa svijetom - njihovo poznato uživanje u vinu!

20. GODINE

Oprez u spolnom životu!

Spolno prenosive bolesti najveći su zdravstveni problem žena u 20. godinama. Mogu rezultirati zdjeličnom upalnom bolesti s oštećenjem prohodnosti jajovoda, ektopičnom trudnoćom ili neplodnosti, spontanim pobačajem, prijevremenim porođajem i infekcijom fetusa ili novorođenčeta, malignim bolestima, hepatitisom C, sidom. I zato, upotrijebite kondome i oralnu kondomsku kontracepciju. Ako vas muči višemjesečni izostanak menstruacije, te vam je ciklus nepravilan, zapažate pojačanu dlakavost, te povećanu koncentraciju inzulina u krvi, možda su to predznaci anovulacije, sindroma policističnih jajnika ? može rezultirati neplodnošću te povećati rizik za razvoj karcinoma endometrija i dojke. Mlađe osobe nerijetko obolijevaju od anemije, te anoreksije i bulimije. Sumnjate li na anemiju, a najčešći su simptomi umor, bljedilo, slabost, apatičnost, lijenost...svakako kontrolirajte krvnu sliku. Ova dobna skupina posebno je ugrožena hepatitisom B i C, i to zbog promiskuiteta i raširenih ovisnosti. Dugoročno virusi hepatitisa B i C mogu uzrokovati cirozu jetre, ali i karcinom.

NAJVEĆE OPASNOSTI:

  • spolno prenosive bolesti
  • anovulacija, sindrom policističnih jajnika
  • anemija
  • anoreksija, bulimija
  • hepatitis B, C

30 GODINE

Depresija i alergije

Ako nisu u braku, žene su u 30-im još prilično izložene spolnim bolestima. Stoga, neka vam kondomi uvijek budu pri ruci! Američki stručnjaci procjenjuju da je više od 70 posto žena iznad 30-te godine depresivno. Gubitak seksualne želje jedan je od osnovnih simptoma depresije! Ostali su simptomi: lupanje srca, osjećaj nezadovoljstva, učestalo mokrenje, otežali mišići. Ako vas muči depresija, važno je osvijestiti prisutnost te bolesti jer to je već pola puta do njena izlječenja.

Alergije se javljaju neovisno o životnoj dobi, no astmatske promjene najčešće se razvijaju nakon 30. godine.

U ovoj životnoj dobi nerijetke su promjene u radu štitnjače. Simptomi su nervoza, ubrzan rad srca, usporen ili ubrzan metabolizam, perutanje kože, opadanje kose, ispucali vrhovi, svrbež u predjelu potkoljenice.

NAJVEĆE OPASNOSTI:

  • spolno prenosive bolesti
  • anovulacija, policistični jajnici
  • depresija
  • alergije
  • bolesti štitnjače

40GODINE

Češća pojava zloćudnih bolesti

Karcinomi genitalnih organa, nepravilnosti menstrualnog ciklusa - ginekološki su problemi koji nerijetko muče žene u 40. godinama. Uzmite nadomjestak s hormonima, ali obavezno odluku donesite u suradnji s liječnikom.

Zloćudne bolesti probavnog sustava također vrebaju. Kako su žene često sklone probleme vezane uz bol u trbuhu povezati s ginekološkim tegobama, uputno je ne zaboraviti na mogućnost promjene u probavnom sustavu. Želučane tegobe treba kontrolirati gastroskopijom. Odlazite na periodičke sistematske preglede, te na ultrazvučne preglede trbušne šupljine. Žene češće imaju žučne kamence, koji ne moraju davati nikakve simptome. Ne preporučuje se operacija žučnih kamenaca ako ne izazivaju tegobe, osim u posebnim skupinama kao što su dijabetičari. Tumor debelog crijeva, tumor žučnjaka i jetre, te jednjaka povezani su uz prekomjernu tjelesnu težinu.

NAJVEĆE OPASNOSTI:

  • karcinomi genitalnih organa
  • anovulacije
  • miomi
  • obilna genitalna krvarenja
  • nepravilnosti genitalnih ciklusa
  • zloćudne bolesti probavnog sustava

50. GODINA I VIŠE

Nastupa menopauza

U ovom životnom razdoblju žene mnogo češće obolijevaju od karcinoma genitalnih organa. Primjenjujte, u dogovoru s liječnikom, hormonsku terapiju!

Nastupa razdoblje perimenopauze. Glavne su tegobe znojenje, osjećaj vrućine, crvenilo u licu i vratu, nesanica, osjećaj nespokoja, razdražljivost, anksioznost i zaboravljivost. S godinama nastaje osteoporoza i zato dodatno uzimajte kalcij i lijekove protiv osteoporoze, te pojačajte tjelesnu aktivnost. U žena su moguće bolesti srca (u muškaraca i ranije, poslije 35. godine). Kontrolirajte srce, pazite na tlak.

Ako vas muče bolni, otečeni zglobovi, osjećaj težine i mobilnosti zglobova, teže saginjanje i bolnost u pokretu ? to su predznaci reume. Rizik zloćudnih bolesti probavnog sustava, sa životnom dobi, osjetno raste. Potrebne su redovite liječničke konzultacije, osobito u vezi s novim simptomima: nagli gubitak apetita, nadutost, nagli i neplanirani gubitak tjelesne težine. Preventivno preporučivanje kolonoskopije i gastroskopije nije uputno, bez jasno postavljenih indikacija.

NAJVEĆE OPASNOSTI:

  • karcinomi genitalnih organa
  • osteoporoza
  • bolesti srca
  • reuma
  • zloćudne bolesti probavnog sustava
Ženama bi ginekološki pregled trebao biti važna obaveza, baš kao i pregled grudi i mamografija poslije 40.

OBVEZNI GODIŠNJI PREGLEDI DO 40. GODINE

  • Kompletna krvna slika i sedimentacija
  • Kontrola urina sa sedimentom
  • Stomatološki pregled

Za žene

  • Ginekološki pregled: PAPA test, HPV Digene test, te test na chlamydiu
  • Pregled dojki i ultrazvuk

OBVEZNI LIJEČNIČKI PREGLEDI IZNAD 40-ih

  • Kompletna krvna slika i sedimentacija
  • Provjerite kolesterol i glukozu u krvi (ako je u redu, ponovite svakih pet godina)
  • Kontrola urina sa sedimentom
  • Kontrolirajte tlak
  • Stomatološki pregled
  • Test na krvarenje u stolici
  • Obavezno otiđite na konzultacije gastroenterologu

Za žene

  • Ginekološki pregled i ultrazvuk
  • Pregled dojki i mamografija
Izvor: www.izaberi-zdravlje.com

bla123 @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare






Pretpostavlja se da se godišnje oko 3.000 Hrvata podvrgne plastičnim operacijama. Najčešće se radi o povećanju grudi, korekcijama nosa, isisavanju masnoća iz tijela i uklanjanju podočnjaka. Kozmetičke operacije postale su ne samo u Americi nego i kod nas sasvim uobičajene. Ipak, Amerikanci i dalje u njima prednjače, njih se takvim operacijama godišnje podvrgne oko 10 milijuna.

Kao i svaki drugi operativni zahvat, plastične operacije nikad nisu potpuno bez rizika. Iako je svaki pacijent prije podvrgavanja plastičnoj operaciji razgovarao sa svojim kirurgom o mogućim rizicima vezanim uz fizičko zdravlje, postoje još neki povezani rizici koji se najčešće ne spominju.

U pravilu, ljudi koji idu pod nož u potrazi za boljim izgledom vjerojatno pate od nekog psihijatrijskog problema. Osim toga istraživanja su pokazala kako je i veća vjerojatnost, gotovo za 45% da će počiniti samoubojstvo.

Povezano s tim je i pitanje donosi li kozmetička kirurgija ikakve koristi za mentalno zdravlje pojedinaca. Ipak, reklame i promocije, osim što obećavaju veće grudi, obećavaju i veće zadovoljstvo životom, obećava se osim fizičkog i psihološki lifting. Većina vjeruje da će im plastične operacije povećati samopouzdanje i poboljšati odnos prema vlastitom tijelu. Jer u protivnom, operacija bi bila bacanje i novaca i vremena.

Ipak, rezultati nekoliko različitih istraživanja kojima se pratio učinak plastičnih operacija na mentalno zdravlje dali su jednake zaključke. Možda vas i neće iznenaditi, ali prema njima pacijenti koji su se podvrgli plastičnoj operaciji imaju lošiju sliku o sebi i svome tijelu. Čak 18 % osoba koje su se podvrgle plastičnim operacijama uzimaju neke lijekove kojima liječe psihijatrijsko stanje, najčešće antidepresive. Za usporedbu samo 5% osoba koji se nisu podvrgli plastičnoj operaciji uzima iste lijekove.

To samo po sebi još uvijek ne znači da je plastična operacija loša ideja, jer pacijenti koji su se podvrgli plastičnim operacijama u prosjeku više pažnje posvećuju izgledu, fitnessu i zdravoj prehrani, a veća upotreba psihijatrijskih lijekova može samo značiti da oni više pažnje posvećuju i svome mentalnom zdravlju.

Mnoga istraživanja pokazala su kako većina pacijenata nakon operativnog zahvata bude zadovoljno učinkom operacije, a kratkoročno operacija zaista povećava i samopouzdanje.

Istraživanje provedeno u Virginiji 2002. godine pokazalo je kako se percepcija svoga tijela kod žena poboljšala, a poboljšanje traje najmanje dvije godine od operacije.

Ono što više uznemirava je istraživanje kojim se povezuju plastične operacije sa samoubojstvima. Pet nedavnih istraživanja, uključujući istraživanje provedeno u SAD-u na 13,000 žena sa silikonskim umetcima u grudima i ono u Kanadi na 24.000 (kojim se pokušalo povezati rak dojke i silikonske umetke u grudima, što se nije uspjelo), otkrila su novu poveznicu - žene koje imaju silikonske umetke u grudima imaju dva do tri puta veće šanse da će se ubiti od onih koje ih nemaju.

Nakon toga je provedeno novo istraživanje vezano uz mortalitet u Kanadi. U njemu je sudjelovalo 25.000 žena sa silikonskim umetcima i 16.000 drugih žena koje su bile na nekoj vrsti plastične operacije. Zaključak je bio kako se rizik samoubojstva skoro udvostručava.

Pokušaj pronalaska uzroka povezanosti između samoubojstva i plastičnih operacija je vrlo težak. Jedno od objašnjenja, ali koje još uvijek nije dokazano, je kako zbog rupa u implantima mijenja se kemijski sastav u mozgu, potičući kod nekih žena samoubojstvo. Drugo objašnjenje je kako žene s implantima u grudima češće pokušavaju samoubojstvo jer su sklonije raznim ovisnostima poput droge i alkohola. Treće objašnjenje je da žene koje se podvrgavaju plastičnim operacijama imaju neke psihijatrijske poremećaje od ranije, ali da ih kirurzi ne primjećuju ili ih ignoriraju.

Još jedno stanje koje je uobičajeno kod ljudi koji se podvrgavaju plastičnim operacijama je "umišljena ružnoća" . Pacijenti su opsjednuti jedva primjetnim ili čak nepostojećim nesavršenostima u njihovom fizičkom izgledu, a ispada kako je "umišljenom ružnoćom" pogođeno više ljudi nego što se sumnjalo. Istraživanje provedeno na Američkom sveučilištu pokazalo je kako 2,5% Američkih studenata ima simptome "umišljene ružnoće" . U Njemačkoj 1 do 2 % populacije ima sve kriterije za dijagnozu, dok mnogo veći postotak ima umjerenije oblike poremećaja. Tri četvrtine ljudi sa simptomima "umišljene ružnoće" traže pomoć plastičnog kirurga ili neki dermatološki zahvat. Plastična operacija je za te ljude rijetko korisna, a često pogoršava simptome. Ako su zadovoljni s tim dijelom tijela, što se ne događa često, svoju zabrinutost prebacuju na drugi dio tijela, ne shvaćajući kako je njihov problem unutra, a ne izvana.

Mnogi kirurzi pokušavaju proučiti svoje pacijente i napraviti "psihološku prihvatljivost" za operaciju, na način da gledaju što motivira pacijenta na operaciju.

Međutim i osobe koje razmišljaju o operaciji trebale bi razmisliti o svojim motivima. Misle li da će im operacija promijeniti život trebali bi prije operacije konzultirati psihologa ili psihijatra, jer oni mogu promijeniti život i od njih se to očekuje, ali takav zahtjev stavljati pred plastičnog kirurga je nerealno.

Izvor: www.covermagazin.com

bla123 @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 0
  





Madeži su lokalizirane nakupine posebne vrste pigmentnih stanica - nevocita. Gotovo da nema čovjeka koji nema makar 1 madež, dok ih pojedinci imaju na stotine. U rijeđim slučajevima madeži mogu poprimiti gigantske dimenzije te prekrivati veće površine tijela. Madeži nastaju kao posljedica utjecaja nasljeđa i prvenstveno izlaganja suncu.

Osobe svijetlije puti koje su puno vremena provele na suncu imaju povećan broj madeža na mjestima izlaganja suncu.U pojedinim obiteljima gotovo svi članovi ili većina članova ima stotine madeža. Madeži mogu poprimati razne oblike, veličine i boju. Prema lokalizaciji nevocitnih stanica mogu se podjeliti u 3 skupine:

  • junkcijski, pigmentne stanice su smještene u površnom sloju kože epidermisu
  • dermalni, pigmentne stanice se nalaze u srednjem sloju kože dermisu
  • kombinirani kada se pigmentne stanice nalaze u dermisu te u potkožju

Zašto je madeže potrebno kontrolirati?

Madeži se tijekom života mijenjanju usljed utjecaja: hormona, okoliša, nasljeđa i nepoznatih faktora. Većina madeža se tijekom života smanjuje te nestaje osim pojedinih oblika madeža tvz. displastičnih madeža koji su nepravilnog oblika, veliki i nastaju tokom cijelog života.

Usljed mijenjanja karakteristika madeža moguće su i zloćudne promjene madeža. Potrebno je na vrijeme prepoznati te promjene kako bi se spasio život. Treba redovito provoditi samokontrolu madeža cijelog tijela svako 6-12 mjeseci, posebno madeža na teže pristupačnim dijelovima tijela kao npr. vlasište. Po potrebi se možemo pomoći ogledalom u tim slučajevima. Postoji jednostavno ABCD pravilo kojim promatramo promjene madeža. Namjenjeno je ne samo dermatolozima nego i laicima koji bi trebali poznavati osnove ABCD pravila koje spašava život, slično kao i prvu pomoć.

  • A (asymmetry) asimetrija, jedna polovica madeža ne odgovara drugoj polovici
  • B (border) rub je nepravilan, neoštro ograničen, širi se u okolicu s tračcima
  • C (colour) boja naročito crna ili siva te primjese boja poput bijelosive
  • D (diametar) promjer madeža je veći od 0,5 cm
  • ostali pomoćni kriteriji : madež iznad razine kože, krvarenje, bolnost promjene

Ukoliko uočite jednu ili više od navedenih promjena odmah se javite dermatologu jer bi to mogao biti prelaz madeža u melanom!

Najopasniji rak kože melanom nastaje iz pigmentnih stanica madeža koje nekontrolirano bujaju i šire se. Kod prvih početnih promjena madeža moramo reagirati odmah jer time spašavamo život. Nažalost svake godine se povećava broj oboljelih od raka kože tako i od melanoma.

Za predvidjeti je dalji porast tumora koža s obzirom na promjene ozonskog sloja te zbog sve duljeg i češćeg izlaganja suncu te solariju.

Zašto je melanom najopasniji rak kože?

Prvenstveno jer se vrlo brzo širi krvnim i lifmnim putem. Često na vrijeme ne bude prepoznat te u vrijeme otkrivanja bude u uznapredovalom stadiju. Melanom se ne širi na samo na kožu nego zahvaća bilo koji unutarnji organ. Postoji velik broj varijacija izgleda melanoma te ga je nekad teško prepoznati pogotovo jer nema tipični izgled te nas podsjeća na neku od brojnih bezopasnih promjena zbog čega na vrijeme ne reagiramo.

Što je epilumiscentni mikroskop - ELM?

ELM je uređaj koji pomoću kamere povećava promjenu do 40 puta pri čemu se može odrediti da li se radi o dobroćudnoj ili zloćudnoj pigmentnoj promjeni.

Kamera za snimanje promjene

Uređaj je spojen s kompjutorom pri čemu se slika promjene prikazuje na monitoru. Prednost uređaja je što ima posebni program predviđen za analizu pigmentnih promjena i njihovo praćenje. Nakon svakog pregleda slika promjene se pohranjuje te se pri novom pregledu uspoređuje paralelno s novom slikom promjene. Promjena se detaljno analizira do najsitnijih detalja: od veličine, površine, njenih rubova, boja, krvnih žilica. Svaka promjena se pohrani u zasebnu bazu podataka pri čemu nije bitno da li pacijent ima 1 madež ili na stotine.

Najveća prednost ELM uređaja je mogućnost paralelne usporedbe slika madeža od zadnjeg i prijašnjih pregleda te novog pregleda pri čemu se slike svih pregleda stave jedna pored druge te uspoređuju. Upravo ovo omogućava da se uočavaju najranije promjene madeže što je najvažnije kod pregleda madeža.

Kako izgleda pregled s ELM?

Radi se o bezbolnoj neinvazivnoj metodi koja se sastoji od stavljanja kamere na samu promjenu pri čemu se određuje veličina povećanja od 20 do 40 puta. Prvo se odrede madeži koje je potrebno detaljno analizirati jer nije potrebno sve madeže pregledati. Nakon određivanja povećanja prikazuje se slika madeža koja se pohranjuje. Potom slijedi unošenja niza podataka o pacijentu i madežu te analiza madež. Postoji velik izbor tehničkih mogućnosti prikazivanja detalja madeža da se što jasnije i bolje prikažu najsitniji detalji.

Kome se preporuča pregled s ELM?

Prvenstveno se preporuča pregled svim osobama pogotovo osobama s rizičnim faktorima kao veći broj madeža, kod displastičnih nevusa, osoba koje su u mladosti više puta izgorile na suncu, obiteljskih slučajeva melanoma i ostalih tumora kože. Posebno se preporuča pojedincima s svijetlom puti te plavim očima i kosom. Također se preporuča pregled svim članovima obitelji i bližim srodnicima kod pojedinaca s navedenim rizičnim faktorima.

Koliko je često potrebno raditi preglede s ELM?

Madeže je potrebno kontrolirati svako 6-12 mjeseci no ponekad u slučaju sumnje može se po potrebi pregledati suspektni madež i prije navedenog perioda.

Ostale mogućnosti primjene ELM

ELM se ne primjenjuje samo kod madeža nego i kod ostalih pigmentnih promjena. Kod ispadanja kose muškog tipa ćelavosti se oko otvora korijena dlake pojavljuje krug smeđkaste boje te se može terapija primjeniti prije početka ispadanja kose što pridonosi uspjehu terapije. Slične promjene se mogu utvrditi kod lokaliziranog tipa ispadanja kose kako bi se pratio tijek bolesti i uspjeh terapije. Kod psorijaze se vidi povećan broj kapilara te se bolest utvrdi prije njenog izbivanja te kontrolira uspjeh terapije odnosno kada se može prekinuti fototerapija. Pri ocjenjivanju stupnja oštećenja kože izazvanog suncem prije provođenja korektivnih mjera i metoda.

Koje su prednosti pregleda s ELM?

  • 1. Pomoću ELM se s sigurnošću s više od 95% prepozna melanom najopasniji rak kože. Moguće je odrediti i debljinu tumora što pomaže u određivanju terapije. Radi se o vrlo preciznoj i pouzdanoj metodi koja pored histološke analize spada u najpouzdanije metode za određivanja vrste madeža.
  • 2. Razlikovanje dobroćudnih promjena od zloćudnih te nije potreban operativni zahvat ili uzimanje kože za analizu što je posebno važno kod osoba koje cijele s ružnim ožiljcima i imaju veći broj madeža.
  • 3. Kod osoba s većim brojem madeža svi suspektni madeži se evidentiraju te nije potrebno pamtiti kako je svaki madež pojedinačno izgledao prije neovisno o broju madeža.
  • 4. Opažaju su najranije promjene madeža bez obzira kako bile sitne promjene. Pacijentu se pruža osjećaj sigurnosti jer svi suspektni madeži su obrađeni te se u slučaju promjena na vrijeme reagira što je osnovna pretpostavka povoljnog ishoda liječenja.
  • 5. Svi madeži se fotodokumentiraju te se čini mapa svih madeža koja se u svakom trenu može analizirati od prvog do zadnjeg pregleda.
  • 6. Metoda se koriste za niz ostalih indikacija pored pregleda madeža.
Izvor: www.vitamini.hr

bla123 @ 09:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 5, 2009






Infekcije u mokraćnom sustavu se dijele na infekcije gornjih (upale bubrega i mokraćovoda) i donjih mokraćnih sustava (mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi). Infekcije mokraćnog sustava mogu izazvati bakterije, virusi, gljivice ili paraziti. Uzročnici koji uzrokuju infekciju mogu ući u mokraćni sustav na dva načina.

Najčešći put širenja infekcije i ulaska u mokraćni sustav je preko vanjskog otvora mokraćne cijevi (kod muškaraca na vrhu penisa, a kod žena na otvoru mokraćne cijevi na mjestu gdje se kod žene otvara na stidnicu). Ishod je infekcija koja se širi uzlazno prema mjehuru, mokraćovodima i bubrezima. Drugi put širenja infekcije u mokraćni sustav je rjeđi, kroz krvotok, ravno u bubrege. Žene su sklonije infekcijama donjeg mokraćnog sustava zbog kratke mokraćne cijevi koja se nalazi u blizini završnog debelog crijeva gdje bakterije lakše ulaze u mokraćnu cijev i uzlazno se šire u mokraćni mjehur i dalje prema bubrezima, ukoliko se širenje ne spriječi terapijom. Mokraćne infekcije su uobičajenije i češće u žena (35% žena ima u svom životu barem jednu mokraćnu infekciju).

Čimbenici koji doprinose bakterijskoj infekciji mokraćnog sustava

Infekcija koja nastaje uzlaznim putem

  • 1) Zapreka (začepljenje mokraćnog sustava-kamencima).
  • 2) Nenormalan rad mokraćnog mjehura koji sprječava potpuno pražnjenje (neke neurološke bolesti)
  • 3) Propusnost mišićnog zaliska između mokraćovoda i mokraćnog mjehura koja omogučava mokraći i bakterijama povrat iz mjehura, uz moguće širenje uzlazne upale do bubrega
  • 4) Uvođenje katetera ilii drugih medicinskih instrumenata (cistoskopa) u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur
  • 5) Spušten mokraćni mjehur nakon operacije maternice i jajnika.
  • 6) Spušten mokraćni mjehur neovisno o operaciji matrenice. Spušten mjehur, stres inkontinencija, nevoljno otjecanje mokraće. Žene koje su rađale više djece, žene koje nakon poroda nisu odležale nekoliko tjedana i tada je nakon poroda još uvijek uvećana maternica povlačila mokraćni mjehur koji ostaje od tada spušten. Zatim spušteni mjehur imaju žene koje su cijeli život nosile teške predmete, dizale teške predmete ili teško fizički radile. Vrlo često kod spuštenog mokraćnog mjehura bakterije iz debelog crijeva ili s površine kože ili iz rodnice lagano kod spuštenog mjehura ulaze u mjehur i izazivaju češće mokraćne infekcije
  • 7) Vezikoureteralni reflux - Mokraćna infekcija najčešće upala bubrega zbog vezikoureteralnog refluxa (urođena anomalija), otkriva se u dječjoj dobi. Kod ove anomalije pri mokrenju jedan dio urina vraća se putem najčešće jednog a ne oba uretreralna ušća u ureter (mokraćovod) a zatim prema bubregu.
  • 8) Dijabetes; jedan od čestih uzroka pojave mokraćnih infekcija

Krvlju prenesene infekcije

  • 1). Infekcija unutar krvotoka (septikemija)
  • 2). Infekcija srčanih zalisaka npr.nakon gnojne angine (infektivni endokarditis)

Uzročnici mokraćnih infekcija

1) Bakterije

Bakterijske infekcije donjeg mokraćnog sustava i mokraćne cijevi vrlo su učestale. Više od 85 % infekcija mokraćnog sustava uzrokovano je bakterijama iz vlastitih crijeva ili rodnice iste osobe. Obično se međutim te bakterije ispiru za vrijeme pražnjenja mokraćnog mjehura, ukoliko osoba pije dovoljno tekućine (barem 1 -1,5 l tekućine na dan). Najčešći bakterijski uzročnici su: E.colli 68 %, Proteus mirabilis 12 %, Klebsiela aerogenes 4 %, Enteroccocus faecalis 6 %, Staphylococcus saphrophyticus ili Staph.epidermidis 10 %. Bakterijske infekcije su češće u muške nego u ženske novorođenčadi dok u dobi od 1 godine postaju oko 10 puta češće u djevojčica. Odprilike oko 10 % adolescentnih djevojaka u neko doba dobiva infekciju mokraćnog sustava, ali dječacima se to rijetko događa.

Kod odraslih osoba u dobi 25-50 godina, infekcije mokraćnog sustava češće su u žena, dok u dobi oko 50 godina i kasnije mokraćne infekcije postaju podjednako učestale u oba spola.

2) Virusne infekcije

Infekcije koje su danas vrlo česte u žena i muškaraca su infekcije mokraćne cijevi. Najčešće je (uretra) - završna mokraćna cijev zahvaćena virusnom upalom Herpes simplexom i citomegalovirusom. Navedeni uzročnici kod žena mogu izazivati uz smetnje bolnog mokrenja i pečenja prištiće s vodenim mjehurićem koji kasnije prelazi u krasticu. Na vanjskom spolovilu žena ili muškaraca može se pojaviti jedna ili više takvih promjena kao na usnicama ili u nosu. Infekcije ovim virusima najčešće se prenose spolnim putem.

3) Infekcije drugim uzročnicima: ureplasmom, mycoplasmom. chlamydiom

Navedeni uzročnici kod žena nalaze se u rodnici jer navedeni uzročnici najčešće se prenose spolnim putem, iako se mogu osobe inficirati pri pregledima, raznim medicinskim zahvatima (cistoskopija) kao i u bazenima . Kod muškaraca navedeni uzročnici mogu izazvati akutni kronični uretritis (upalu završne mokraćne cijevi) i akutni kronični prostatitis (upalu prostate). Ove infekcije zadaju velike probleme muškarcima i liječnicima jer su neugodne, izazivaju bolove (peckanja u mokraćnoj cijevi, žarenje na kraju mokrenja u mokraćnoj cijevi, bolove u donjem dijelu trbuha i iznad stidne kosti, bolove prema testisima i na međici prema debelom crijevu) i teško, dugotrajno i mukotrpno se liječe. Ove spolno prenosive infekcije s obzirom da se ubrajaju u infekcije spolnog trakta bit će detaljno obrađene u jednoj od slijedećih aktualnih tema u muškaraca i žena.

3) Gljivice

Gljivične infekcije najčešće su uzrokovane Candidom albicans (kvasnicom). Ona može istovremeno biti prisutna u mokraćnoj cijevi kod žena i rodnici. Izaziva i kod muškaraca i žena svrbež i sirasti iscjedak gust i bez mirisa. Gljivice i bakterije često istodobno inficiraju bubrege. Navedene infkecije Candidom često su prisute kod dijabetičara, djevojaka koje uzimaju oralnu kontracepciju, u trudnoći i kod osoba nakon dugotrajne upotrebe ili upotrebe određenih antibiotika. Osim Candide postoje od gljivica i drugi oblici gljivica Blastomyces ilu Coccidioides.

4) Paraziti

Paraziti su također mogući uzročnici mokraćnih infekcija. Najčešće to su gliste, trihomonas,parazit malarije, shistosomijaza i filarijaza. Trihomonas, praživotinja, spolno je prenosiva bolest koja može izazvati zelenkasto - žuti pjenušavi iscjedak iz rodnice. Ponekad bude zahvaćen, ali rijetko i mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Kod muškaraca trihomonijaza ne izaziva simptome, ali kod nekih muškaraca može izazvati upalu prostate (prostatitis). Malarija je bolest uzrokovana parazitom koji je također praživotinja. Prenose je komarci. Ona može začepiti male krvne žilice bubrega, oštetiti crvene krvne stanice (raspadanje eritrocita-hemoliza) i time dovesti do akutnog zatajenja bubrega. Shistosomijaza je infekcija crvolikim parazitom, može zahvatiti bubrege, mokraćovode i mokraćni mjehur, a česti je uzrok zatajenja bubrega u Egiptu i Brazilu. Infekcija može izazvati trajne infekcije mokraćnog mjehura koji može dovesti do raka mokraćnog mjehura. Filarijaza je također infekcija crvolikim organizmom. On začepljuje limfne žile, uzrokujući pojavu limfe u mokraći (hilurija). Filarijaza može izazvati ogromno nabreknuće tkiva (elefantijaza) - "slonovske noge" a može zahvatiti i mošnje (skrotum).

Upala mokraćne cijevi (Uretritis)

Uretritis je upala mokraćne cijevi kojom mokraća izlazi iz mjehura izvan tijela. Upalu mokraćne cijevi kod žena mogu uzrokovati bakterije, virusi i gljivice.U žena uzočnici obično putuju u mokraćnu cijev iz rodnice ili iz debelog crijeva. Muškarci znantno rjeđe imaju upalu mokraćne cijevi od žena. Kod muškaraca najčešće upale mokraćne cijevu uzokovane su ureaplasma, mycoplasma, chlamidia, HPV i gonorejom. Uretritisi (upale mokraćne cijevi, upale završne cijevi) su češći kod mlađih muškaraca i žena. Jednostavno se dijagnosticiraju, ali se osobito kod muškaraca dugotrajno, a ponekad i teško izliječe.

Simptomi

Kod oba spola upala mokraćne cijevi popraćena je žarenjem i pečenjem nakon mokrenja, postojanje čestog nagona na mokrenje s ponekad oskudnom količinom urina. Kod muškaraca može se pojaviti iscjedak iz mokraćne cijevi na spolovilu koji može biti sluzav, ukoliko je uzrokovan chlamidiom, ureaplasmom, mycoplasmom ili gnojan ukoliko je uzrokovan gonorejom. Kronične infekcije mokraćne cijevi koje se ne liječe, mogu prijeći u kronične i uzokovati suženje (strikture) mokraćne cijevi. Suženje nadalje povećava opasnost od širenja upale u više (gornje) dijelove mokraćne cijevi, što ponekad može uzrokovati stvaranje apscesa (nakupine gnoja) oko mokraćne cijevi. Navedene ograničene, gnojne upale koje su najčešće zatvorene čak jednom ovojnicom ("začahureni" apscesi) mogu dovesti do prstolikih izbočenja stijenke mokraćne cijevi (divertikula uretre -"slijepi džepovi uretre"), koji također mogu postati mjesta infekcije. Ukoliko infekcija prodre kroz kožu, mokraća može izlaziti kroz novonastali otvor (uretralna fistula).

Dijagnoza

Temeljem navedenih simptoma liječnik će učiniti klinički pregled abdomena, spolovila, a zatim bilo bi dobro učiniti i ultrazvučni pregled geniturinarnog trakta, laboratorijske nalaze krvi i urina kao i obriske uretre na navedene bakterije, urinokulturu, a kod muškaraca još i ejakulat (uzorak sperme ), obrađen bakteriološki s antibiogramom. Terapija se može dati prema odmah učinjenim nalazima, ali se može početi uzimati tek nakon davanja uzoraka za bakteriološke pretrage. Naknadno terapija će se ukoliko bude potrebno korigirati po pristiglim bakteriološkim nalazima.

Danas postoji suvremena molekularna dijagnostika uzročnika ureaplasma, mycoplasma i chlamidia, PCR testom putem urina. Ovo je najnovija metoda otkrivanja navedenih uzročnika putem uzorka urina, a ova pretraga ima najmanje lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata, a za muškarce je znatno ugodnija od obriska uretre štapićem, koji je bolan za muškarce.Kod žena se uvijek uzima i obrisak rodnice i grlića maternice na navedene bakterije uz urinokulturu.

Uzimanje uzorka urina za urinokulturu i ABGU mikrobiologiji je jako važno dobiti točne testove jer terapija neće biti adekvatna, ukoliko dobijemo lažno negativni test što je ponekad moguće. Važno je kako uzeti uzorak urina za urinokulturu ili ejakulat koji pacijent donosi sam u laboratorij i izuzetno je važno da vremenski period od uzimanja uzorka do transporta u laboratorij i nasađivanja na hranjive podloge na kojima rastu bakterije, ukoliko ih ima u donešenom materijalu, bude što kraći. Na taj način transportirani uzorak do laboratorija može biti sačuvan kako prisutne bakterije u njemu ne bi uginule, a mi ne bismo imali lažno negativan nalaz. Također je važno u zimskim mjesecima zamotati sterilnu posudicu s uzorkom, nekoliko puta u toaletni papir ili ubrus i ne voziti je cijelo jutro i ostavljati u hladnom autu, na hladnoj temperaturi, već od kuće odmah odnijeti u laboratorij.

Upala mokraćnog mjehura (cistitis)

Infekcije mokraćnog mjehura česte su u žena tijekom reproduktivnih godina. Bakterije iz rodnice mogu putovati u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur. Žene često nakon spolnih odnosa dobivaju upalu mokraćnog mjehura, najvjerojatnije zato što tijekom spolnog odnosa dolazi do ozljeđivanja mokraćne cijevi Cistokela, protiskivanje mokraćnog mjehura u rodnicu. Neke žene imaju ponavljane mokraćne infekcije mjehura, a rijetko su one uzrokovane abnormalnom povezanošću između mokraćnog mjehura i rodnice (vezikovaginalnom fitulom). Jedan od glavnih razloga čestih upala mokraćnog mjehura u žena je kratka mokraćna cijev kojom bakterije ukoliko ih ima u okolini (rodnici ili završnom debelom crijevu) lagano dospijevaju do mjehura. Rijetko se razvija abnormalna povezanost između crijeva i mokraćnog mjehura (vezikoenterična fistula), koja omogućava bakterijama koje stvaraju plin, ulazak u mokraćni mjehur. Ovakve infekcije mogu stvoriti mjehuriće zraka u mokraći (pneumaturija).

Infekcije mokraćnog mjehura muškaraca rjeđe su, a najčešće započinju upalom mokraćne cijevi, a zatim upalom prostate, a ukoliko se to ne liječi dolazi do upale mokraćnog mjehura. Najčešći uzrok ponavljanih (recidivirajućih) infekcija mokraćnog mjehura u muškaraca je trajna, kronična upala prostate. U starijoj dobi u muškaravca tj. nakon 50 godine života, ukoliko muškarac ima uvećanu prostatu može se dogoditi zadržavanje određene količine mokraće u mjehuru nakon završenog mokrenja. To se dogodi zato što kroz uvećanu prostatu koja je najčešće i tvrđe konzistencije (strukture), kada je uvećana prolazi mokraćna cijev (uretra). Prostata tako uvećana, najčešće stisne mokraćnu cijev i mokrenje se završi prije vremena tj. preostane u mjehuru tkz. ostatni urin koji uvijek može biti dobar medij i hrandibena podloga za bakterije ukoliko ih ima u genitourinarnom traktu.

Zbog ostatnog urina nastaju kod uvećane prostate i kamenci mokraćnog mjehura koji svojom iritacijom sluznice mjehura izazivaju ili podržavaju već prisutnu upalu mjehura, a mogu izazvati i prisutnost eritrocita (mikrohematuriju-prisutnost eritrocita u urinu, ali vidljivo biokemijskom pretragom mokraće) ili prisutnost čiste krvi (makrohematuriju, krv u mokraći vidljiva prostim okom). Antibiotici kojima se liječi upala mokraćnog mjehura razlikuju se u sastavu a i duljini terapije za liječenje samo mokraćnog mjehura, odnosno prostate.

Premda antibiotici brzo uništavaju bakterije u mokraći koja se nalazi u mokraćnom mjehuru, većina tih lijekova ne može dobro prodrijeti u unutrašnjost prostate te svladati infekciju u prostati. Upravo zato nakon prestanka uzimanja antibiotika ukoliko terapija nije bila dovoljno duga ili nije odabran adekvatan antibiotik ili nije prepoznato kako uz upalu mokraćnog mjehura postoji i upala prostate, bakterije koje zaostaju u prostati ponovno inficiraju mokraćni mjehur. U liječenju svih pa tako i mokraćnih infekcija najgore je uzimati nedadekvatan antibiotik i piti ga prekratko vrijeme, jer nakon takvog liječenja imat ćemo preživjele, sada otpornije bakterije u mokraćnom traktu koje će liječniku u daljnjem postupku liječenja otežavati liječenje.

Napominjem to zbog toga što liječnici ipak relativno često u ordinacijama susreću pacijente koji na bolove ili pečenje kod mokrenja sami sebi ordiniraju terapiju nekim od antibiotika iz kućne ljekarne. Savjetujem Vam, nemojte to raditi jer i liječnicima je ponekad teško s obzirom na raznolikost i otpornost bakterija i virusa u mokraćnom traktu odrediti terapiju, a kada Vi sami ordinirate terapiju i ne uspijete riješiti problem, javit ćete se liječniku koji tada ima zamršenu sliku simptoma, ne može odmah učiniti mikrobiološke pretrage, jer ste uzimali ili uzimate antibiotik i liječenje bespotrebno otežavate i sebi i liječniku kojem se javljate za pomoć.

Simptomi

Infekcije mokraćnog mjehura izazivaju čestu, neodoljivu potrebu za mokrenjem, a pri mokrenju i nakon njega javlja se bol. Bol se najčešće osjeća na spolovilu, iznad stidne kosti i u donjem dijelu leđa ("križa"). Vrlo često, gotovo uvijek javlja se i učestalo mokrenje noću. Ponekad simptomi nestaju bez liječenja, ili samo uz Uvin čaj ili konzumiranje tekućine u većim količinama. Infekcija mokraćnog mjehura može biti i bez simptoma, tako da se može otkriti slučajno kod pregleda mokraće. Tada govorimo o asimptomatskoj bakteriuriji. Nju obično ne liječimo ali je liječimo obavezno u trudnica. Postoje osobe čija podraženost mokraćnog mjehura nije odgovarajuća (neurogeni mjehur) ili osoba koja ima trajni kateter u mokraćnom mjehuru može imati infekciju mokraćnog mjehura sve dok se ne razvije upala bubrega Uzrok neurogenog mjehura je najčešće oduzetost cijelog donjeg dijela tijela (paraplegija) ili polovice tijela (hemiplegija).

Paraplegija može biti posljedica multiple skleroze ili ozljeda kralježnice, najčešće u prometnim nesrećama, a hemiplegija je najčešće posljedica CVI (cerebrovaskularnog inzulta). Kod neurogenog mjehura dolazi do zadržavanja mokraće u mjehuru veće količine urina, obično više od 500 ml, jer zbog ndostatka živčanog podražaja iz kralježnice, mišić mjehura se ne kontrahira (voljno stišće) kod nagona ili samog mokrenja. Slično ali iz drugog razloga dolazi do razvoja infekcije u mjehuru zbog zastoja u otjecanju urina iz mjehura.

Najčešći razlozi tome su uvećana prostata ili kamenci odnosno tumor na samom ušću mokraćne cijevi iz mjehura, kao i zbog različitih uzroka suženja mokraćne crijevi, izvan mjehura (urođene anomalije, suženja mokraćne cijevi) zbog prethodnih upala i slično. Upale mokraćnog mjehura imaju često dijabetičari, osobito oni koji imaju vrijednosti šećera u krvi iznad 10 mmol/L, jer tada se pojavljuje šećer i u urinu. Pojava šećera u urinu alkalizira mokraću (ona nije više niskog ph-kisela) kako je to uobičajeno ,već postaje alkalna - lužnatija, manje kisela (većeg ph), a time i pogodnija za razmonožavanje bakterija.

Dijabetičari zato uz bakterijske upale mokraćnog mjehura imaju i gljivice (Candidu) spolovila što im nerijetko zadaje više tegoba od infekcija mokraćnog mjehura. Osim na učestalo mokrenje tuže se na bolove u donjem dijelu trbuha što vrlo često u dijagnostici rezultira otkrivanjem ponovljene infekcije mokraćnog mjehura.

Dijagnoza

Otkrivanje upale mokraćnog mjehura za liječnike je obično jednostavno, anamneza-tegobe pacijenta, klinički pregled, vrlo često bol na pritisak u trbuhu (abdomenu iznad stidne kosti kod ispražnjenog mjehura), ultrazvučni pregled kojim je lako uočljivo zadebljanje stijenke mjehura, a osobito unutarnjeg sloja mokraćnog mjehura, ali zbog zadebljanja unutarnjeg sloja (sluznice mokraćnog mjehura) uslijed upale.

U svojoj praksi susrela sam se s pacijentima koji su imali bolno mokrenje i učestali nagon, a pri mokrenju iznenada, odjednom pojavila im se krv s ugrušcima u urinu. Ultrazvučna slika upale mokraćnog mjehura, klikni za povećanje Slika prikazuje zadebljanje stijenke mjehura, zbog zadebljanja unutarnjeg sloja (sluznice ) mokraćnog mjehura. Pregledom ultrazvukom s kolor doplerom utvrdila sam zadebljanje sluznice mokraćnog mjehura i svijetlija (hiperehogena područja) unutar mokraćom ispunjenog mjehura. Nalaz biokemijski mokraće upućivao je uz krv i na prisutnost verlikog broja leukocita (bijelih , krvnih zrnaca). Takvi pacijenti morali su otići i na cistoskopiju kojom je zatim utvrđeno kako imaju cijelu sluznicu mjehura ozlijeđenu upalom (nađena su plitka oštećenja-erozije) iz kojih su krvarili, a koje su nastale bakterijskom upalom. Dijagnoza se dakle postavlja pregledom biokemijskog urina, prebrojavaju se stanice, crvena i bijela zrnca u urinu, ima li bjelančevina u mokraći, nitrita koji su znak infekcije specifičnim bakterijama i urinokuturom o kojoj je u prethodm opisu dijagnoze upale mokraćne cijevi detaljnije opisan postupak. Uzimanje tkz. srednjeg mlaza obično je lakše dobiti kod muškaraca nego žena jer često uz urin u srednjem mlazu dospije i nešto bakterija iz rodnice u urin. Stoga je ponekad ukoliko se urinokulturom pronađe više od tri bakterije u uzorku urina za urinokulturu potrebno učiniti uzimanje uzorka uran kateterizacijom , tj. uzimanje uzorka urina za urinokulturu kateterom , direktno iz mokraćnog mjehura.

Upala moraćovoda (uretera)

Moraćovodi su dva cijevasta organa koja dovode urin iz svakog bubrega u mokraćni mjehur. Ulijevanje svakog mokraćovoda nalazi se sa strane lijevo i desno u mjehuru. Upala mokraćovoda (ureteritis) je infekcija jednog ili oba mokraćovoda. najčešći uzrok je širenje infekcije iz bubrega iznad (silazni, descendentni put širenja infekcije) ili iz mokraćnog mjehura (uzlazni, ascendentni put) širenja upale. Drugi uzrok infekcije uretera je kamenac u jednom od mokraćovoda,zatim pijesak iz bubrega koji je svojim prolaskom u urinu prema mjehuru, ozlijedio sluznicu mokraćovoda i pomogao razvoju bakterijske infekcije kao i postojanje urođenih ili stečenih suženja (striktura) mokraćovoda koji također pogoduju nastanku i održavanju upale. Jedan od mogućih uzroka ureteritisa je i urođeni vezikoureteralni refluks (anomalija zbog nezatvaranja mišića na ulazu jednog ili oba mokraćovoda u mjehur), tako da pri mokrenju kada bi se ulaz iz mokraćovoda u mjehur morao zatvoriti, on ostaje otvoren i mokraća se spontano ali i pri mokrenju vraća uzlazno iz mjehura u mokraćovode. Preduvjet uspješnog liječenja je najčešće operativni zahvat kojim se rješava refluks a time i povrat mokraće u mokraćovode.

Upala bubrega (pijelonefritis)

Pijelonefritis je upala jednog ili oba bubrega. Bakterija koja je uobičajeni, normalni stanovnik debelog crijeva E. colli uzrokuje oko 90 % infekcija bubrega, a oko 50 % infekcija u bolnicama. Infekcije kako je već ranije napisano dolaze u bubrega uzlaznim putem "penjanjem" uzročnika iz područja spolnim organa ili mokraćne cijevi, prostat ili mjehura. Kod zdravog mokraćnog sustava, infekciju "penjanjem" uzročnika tijelo sprečava time što mlaz mokraće ispire uzročnike van i zatvaranjem ulaza mokraćovoda na mjestu njihovog ulaska u mjehur. Međutim, svako fizičko sprečavanje toka mokraće, poput bubrežnog kamenca ili povećanja prostate ili zbog vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode povećava mogućnost nastanka infekcije bubrega. Drugi način nastanka upala bubrega je krvotokom (hematogeno) kada uzročnici, najčešće streptokok, stafilokok iz nedovoljno liječene upale grla, sinusa, pluća dospiju do bubrega i uzrokuju upalu.

Slijedeći način nastanka upale bubrega je u trudnoći kod neliječenje asimptomatske (bez simptoma) prisutne upale mjehura i kod kao što je napisano dijabetičara, odbnosno kod osoba koje boluju od stanja u kojima je smanjena imunost (HIV) ili kod nekih vrsta leukemija, zatim kod bolesnika koji su na imunosupresivnoj terapiji ili terapiji kortikosteroidima. To su lijekovi koji pomažu kod bolesti za koje su propisani (Chronova bolest, reumatoidni artritis i slične autoimune bolesti), ali dovode do smanjenog imuniteta i povećanoj skonosti infekcijama.

Simptomi

Bolovi u lumbalnom dijelu leđaSimptomi najčešće počinju iznenada tresavicom, povišenom temperaturom od 39-40 C, bolovima u jednoj ili obje strane donjeg dijela leđa, vrlo često osjećajem mučnine a nerijetko i povraćanjem.Osobe najčešće imaju napade jake boli uzrokovane stezanjem (spazmom) jednog mokraćovoda (renalna, bubrežna kolika). Spazme mogu izazvati nadražaji zbog infekcije ili prolaska bubrežnog kamenca. U djece su simptomi infekcije bubrega često slabo izraženi, nespecifični i teže ih se prepoznaje. Treba sumnjati kod djece na moguću upalu bubrega kad dijete ima visoku temperaturu a nema znakova upale dišnih puteva niti znakove neke dječje zarazne bolesti. Kod dugotrajne infekcije (kronični pijelonefritis) bol možer biti neodređena, a vrućica se može pojavljivati i nestajati ili je uopće ne mora biti. Kronični pijelonefritis javlja se samo u osoba s teškom osnovnom bolešću, poput začepljenja mokraćnog sustava, velikih bubrežnih kamenaca koji dugo traju ili zbog povrata mokraće iz mjehura u mokraćovode u vrlo male djece gdje još nije otkriven vezikoureteralni refluks (urođeni povrat urina iz mjehura u mokraćovode). Upale bubrega treba liječiti jer mogu trajno oštetiti fumkciju da mogu prestati raditi. Neliječenje upale bubrega mogu dovesti do stavranja cisteinskih kamenaca u mokraćnom sustavu, a najčešće u bubrezima.

Upalom bubrega zahvaćene su i mlađe i starije osobe. Mlađe osobe zbog lošeg odijevanja (nepokriveni bubrezi, vožnja na motociklu neadekvatno obučeni, spolno prenosive infekcije), česti ponavljajuće upale mjehura (cistitisi) koji su neadekvatno liječeni, a kod starijih osoba, različite zapreke otjecanju mokraće (neurogeni mjehur), uvećanje prostate kod muškaraca, kod žena uvećanje maternice zbog najčešće mioma koji mogu pritisnuti jedan ili oba mokraćovoda, čime mogu uzrokovati razvoj hidronefroze (zastoja urina) u bubregu i razvoja upale bubrega. Oko trećine bolesnika s upalom bubrega imaju upale donjeg mokraćnog trakta.

Dijagnoza

Bolesnici s tipičnim simptomima za najvjerojatniju upalu bubrega liječnika navode kako treba učiniti osim kliničkog pregleda, palpacija i sukusija (lupkanje) u području slabina i ispitivanje osjetljivosti pacijenta na bolni podražaj, zatim ultrazvučni pregled urinarnog trakta, laboratorijske pretrage krvi i mokraće; sedimentaciju i krvnu sliku, kreatinin, ureu, mokraćnu kiselinu i analizu biokemijskog urina i urinokulture s antibiogramom. To je standardna dijagnostička procedura ili slijed pretraga koje je potrebno primijeniti kada smo i u potpunosti sigurni kako se radi o upali bubrega, jer navedene pretrage mogu razjasniti mogući uzrok i intenzitet upale što je važno za tijek i način liječenja.

Liječenje

Nakon dijagnosticiranja mjesta mokraćne upale traži se ukoliko ga je moguće utvrditi mogući uzrok nastale infekcije. To je vrlo važno, jer time možemo spriječiti novonastalu upalu u kratkom vremenu ponovno (relaps) ili recidiviranje (ponavljane upale) u mokraćnom sustavu nekoliko puta tijekom godine. Ukoliko žena ima upalu mjehura ili bubrega treba utvrditi je li to zato što ima spušten mokraćni mjehur, a ukoliko se radi o muškarcu s mokraćnom infekcijom treba utvrditi ima li upalu prostate, je li imao ili ima upalu epididimisa ili testisa i ima li uvećanu prostatu. Za oba spola valja utvrditi postoji li anomalija u mokraćnom sustavu, (urođene se otkrivaju u dječjoj dobi), međutim mogu biti stečene (uslijed neuroloških bolesti - Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, paraplegija-oduzetost dijela tijela i slično). Također se traži postoje li kamenci u bubrezima, mokraćovodima ili mokraćnom mjehuru. Uvijek je pritom potrebno utvrditi postoje li tumori bilo gdje u mokraćnom traktu(bubreg, mokraćovod, mokraćni mjehur, prostata kod muškaraca starijih od 45 godina, testisi - kod mlađih muškaraca do 40 godina). Također treba obratiti posebnu pozornost ukoliko postoje osobito mikrotragovi eritrocita ili krvi u mokraći koji nisu vidljivi prostim okom a osobito kod muškaraca i to pušača. Muškarci u dobi iznad 45 godina, pušači, osobito oni koji u svom poslu dolaze u kontakt s raznim bojama (lakovi za parkete, industrija boja i lakova, autolakireri i slična zanimanja) jer postoji statistički značajna učestalost pojave, u toj dobi raka mokraćnog mjehura i mokraćovoda. Svaka nevidljiva krvarenja prostim okom u mkokraći (mikrohematurija, mikroeritrociturija) mora se razjasniti. Ukoliko ultrazvučnim pregledom nije vidljiv mogući uzrok mikrohematurije, tada je potrebno u tri neoviisna uzorka mokraće ispitati citološki pregled mokraće u citološkom laboratoriju s traženjem porijekla eritrocita.To znači tom pretragom možemo doznati iz kojeg dijela mokraćnog trakta dolaze pronađeni eritrociti u mokraću (gornji ili donji) jer eritrociti različito izgledaju mikroskopski ovisno o njihovom mjestu dolaska u mokraću. Također ćemo u takvom uzorku urina citološkom pretragom doznati postoje li možda odljuštene stanice patoloških tvorbi (tumora) koje mi još ne vidimo nikakvom pretragom .Ukratko (mikrohematurija, mikroeritrociturija) tragovi krvi i eritrocita u mokraći nevidljivi prostim okom ne smiju ostati nerazjašnjeni. Ukoliko svi nalazi dijagnostičkih pretraga budu uredni pa i citološki pregled mokraće, takve pacijente treba kontrolirati svaka 2-3 mjeseca , ovisno o dobi.

Nakon što smo otkrili mogući uzrok mokraćne infekcije, pristupa se primjeni terapije antibiotikom, ali uvijek nakon davanja uzoraka (mokraće sperme, obrisaka) na mikrobiološke pretrage. Nakon dobivanja nalaza mikrobioloških pretraga revidira (preispituje) se prethodno ordinirana terapija i primijenjuje nova ili produžuje u skladu s rezultatima mikrobioloških pretraga.

Ukoliko se utvrdi kako je uzrok, obično ponavljanih mokraćnih infekcija spušten mokraćni mjehur ili cistokela (utisnuće mjehura prema rodnici) tada se bolesnicima predlažem operacija podizanja mokraćnog mjehura čime se sprečavaju ponavljane mokraćne infekcije.

Ponekad se otkrivanjem mokraćne infekcije mjehura ili bubrega otkrije dijabetes koji ranije nije otkrive i tada se naravno treba uz liječenje mokraćne infekcije liječiti dijabetes kako bi se također spriječile ponovljene mokraćne infekcije. Ukoliko se utvrdi kako muškarci imaju dobroćudno uvećanje prostate koje nije potrebno operativno liječiti, ponekad je potrebno učiniti i operaciju takve prostate kako bi se spriječila ponovna infekcija mokraćnog trakta. Litotripsija, razbijanje bubrežnih kamenacaUkoliko se otkriju kamenci ili pijesak u mokraćnom sustavu treab ih liječiti razbijanjem, operacijom a ukoliko se radi o manjim nefrolitima 1-3 mm ili pijesku mogu se predložiti lijekovi koji pospješuju njihovo izliučivanje iz mokraćnog trakta.

Kako spriječiti mokraćne infekcije?

Najprije redovitom higijenom genitourinarnog trakta, upotrebom prezervativa kod osoba koje često stupaju u spolne kontakte i često mijenjaju partnera, ukoliko imate bilo koju smetnju koja upućuje na mokraćni trakt javite se liječniku i ne uzimajte antibiotike sami. Zatim, žene redovito odlazite ginekologu. Osobe koje imaju dijabetes trebaju uz ostale moguće komplikacije nedovoljno kontroliranog dijabetesa imati učestale mokraćne infekcije (znači konzultacija s Vašim liječnikom uz Vaše sudjelovanje u što boljoj regulaciji šećera u krvi a time i mokraći. Tako ćete spriječiti i mokraćne infkecije kao moguće česte komplikacije šećerne bolesti što može dovesti do trajnog oštećenja bubrega. U šećernoj bolesti kako je već napisano, ukoliko je šećer u krvi veći od 10 pojavit će se u mokraći, mokraća je lužnatija i lakše se razvija upala mjehura a kasnije i bubrega. Međutim u šećernoj bolesti dolazi i do oštećenja krvnih žila osobito bubrega. Zbog svega navedenog potrebno je što bolje kontrolirati šećernu bolest, načinom života, prehranom i lijekovima, kako bi se spriječile komlikacije. Muškarci u dobi iznad 45 godina trebaju svake godine otići na pregled prostate (digitorektalni pregled i pregled ultrazvukom s kolor doplerom) pregled urina, urinokulture i PSA, osobito oni koji u obitelji imaju oboljele od bolesti prostate, mjehura ili bubrega.

Na kraju pijte barem 1-1,5 litru vode, negaziranog soka ili čaja na dan. Time ćete osim rehidracije organizma, omogućiti otjecanje urinom bakterija kojih uvijek nešto ima u mokraćnom traktu i stvorit ćete preduvjete za zdrav mokraćni trakt bez infekcija koje mogu biti vrlo neugodne i opasne. Posebno na pijenje tekućine podsjećam žene koje uglavnom premalo piju tekućine. To dovodi do nižeg krvnog tlaka, isušivanja kože i bržeg starenja, stvaranja celulita i nastajanja mokraćnih kamenaca.

Izvor: www.ultrazvuk-tarle.hr

bla123 @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 



Ono što osobu navodi na štetne postupke vezane uz prehranu jesu tjeskoba ili depresija, povezane s nezadovoljstvom vlastitim izgledom ili samim sobom u cjelini.

Info

  • Istraživanja pokazuju da su žene u mnogo većoj mjeri pogođene poremećajima prehrane, i to u omjeru 10:1 u odnosu na muškarce.
  • U životnom vijeku od anoreksije oboli 0,5 - 3,7 posto žena
  • Od bulimije oboli 1,1 do 4,2 posto žena
  • 2 - 5 posto osoba oba spola trpi od poremećaja prejedanja.
  • Anoreksične osobe imaju 15 posto manju težinu od idealne, a bulimične 10 posto, no mogu imati i nešto veću težinu od idealne.
Mnogi zdravstveni poremećaji odražavaju se na hranu, jedenje i težinu, no termin "poremećaji prehrane" u svakodnevnom razgovoru označava anoreksiju, bulimiju i poremećaj prejedanja. Svi su poremećaji prehrane dijelom, a možda i u temelju, psihijatrijske prirode. Ono što navodi osobu na štetne postupke vezane uz prehranu jesu tjeskoba ili depresija, povezane s nezadovoljstvom vlastitim izgledom ili samim sobom u cjelini. Pogled na vlastito tijelo izaziva neugodne osjećaje, koje osoba nastoji ublažiti određenim zahvatima u prehrani ili općenito promjenom tjelesne težine.

Anoreksija - odsutnost apetita

Anoreksija nervoza poremećaj je kod kojeg osoba psihički pati zbog osjećaja da je predebela te je opsjednuta potrebom da smanji tjelesnu težinu. Da olakša sebi psihičku bol, uvodi režim prehrane u cilju mršavljenja i stjecanja osjećaja kontrole nad vlastitim tijelom. Osnovna obilježja poremećaja su tjeskoba, koja proizlazi iz nezadovoljstva vlastitim izgledom (katkad i vlastitom osobnošću općenito), i nesposobnost uviđanja napretka u mršavljenju.

Riječ anoreksija dolazi od grčkog an (bez) i orexis (apetit), dakle znači "odsutnost apetita". Često počinje kao reakcija na neuspjeh, primjerice odbijanje u ljubavi, prekid ljubavne veze, ismijavanje u društvu ili primjedbu bliske osobe da bi bilo dobro smršaviti. Osoba se tada baca na dijetu i slijedi strože režime prehrane od svojih vršnjakinja. Kad su ostale već prekinule dijetu, anoreksična osoba, poticana tjeskobom, nastavlja dalje. Ljudi joj govore da je mršava i ona u tome uživa, no intimno i dalje smatra da bi trebala izgubiti još kilograma. Glad ublažava tako da pije velike količine vode, a moguće je i da se opsesivno bavi tjelovježbom.

Osim samog mršavljenja, anoreksija vodi i do drugih posljedica. Organizam postaje manje otporan na zaraze i na želučane tegobe te osjetljiviji na hladnoću. Može doći do izostanka mjesečnice, opadanja kose, sušenja i diskoloracije kože. Na psihičkom planu javlja se depresija (ako nije već postojala uoči nastupa anoreksije) i negacija problema. Unatoč očiglednoj mršavosti, osoba se doživljava debelom i smatra da ne čini ništa nenormalno time što si uskraćuje hranu.

Dijagnoza i liječenje

Anoreksiju nervozu teško je dijagnosticirati, jer pacijent tipično skriva i niječe svoju bolest. Rijetko će sam potražiti pomoć, jer gubitak težine i ne doživljava kao problem, nego kao cilj. Obično se liječniku obraća na pritisak okoline, i to kad se pojave komplikacije poput izostanka menstruacije i želučanih smetnji.

Prvi cilj tretmana je povratak tjelesne težine na normalu pravilnom prehranom i pod kontrolom liječnika. Tjelesni oporavak povlači za sobom poboljšanje u nekim psihološkim aspektima, poput ispravnijeg doživljaja tjelesne težine i figure. No, liječenje mora ići mnogo dalje od povratka težine. Uz pravilnu prehranu, osoba se mora podvrgnuti psihijatrijskom tretmanu. Moguće je primijeniti antidepresive s anksiolitičkim djelovanjem, koji ublažavaju osjećaj nezadovoljstva i tjeskobe zbog vlastitog izgleda, što i jest neposredni motiv za gladovanje i mršavljenje. Kad se tjelesno stanje poboljša, tretman se usredotočuje na misli, osjećaje i ponašanje koji su poticali ili pospješivali poremećaj. Cilj je pacijentu povisiti samopoštovanje, navesti ga da bolje vrednuje samoga sebe i da se pomiri sa svojim tijelom.

Bulimija - glad kao u bika



Bulimija znači "bikova glad" i dolazi od grčkih riječi bous (bik) i limos (glad). Za osobe koje pate od bulimije, hrana je ugodna i autodestruktivna droga. Bulimija nervoza je bolest koja se najčešće javlja u djevojaka u kasnijoj adolescenciji ili u mlađoj odrasloj dobi, a rijetko se javlja u muškaraca. Obilježavaju je epizode prejedanja - uzimanje velikih količina hrane u kratkom vremenu. U ozbiljnijim slučajevima osoba može proždrijeti goleme količine hrane, obično ugljikohidrata. Namirnice bogate ugljikohidratima sadrže tvar triptofan, koja se u tijelu pretvara u serotonin, kemijski spoj koji donosi osjećaj spokoja i zadovoljstva. Tako su mnoge osobe s manjkom serotonina ovisne o ugljikohidratima, konkretno o raznovrsnim slatkišima, pekarskim proizvodima i tjestenini.

Poremećaj prejedanja

Poremećaj poznat i po engleskom nazivu "binge eating disorder" podrazumijeva često uzimanje velikih količina hrane. Osoba osjeća odsutnost kontrole i nije u stanju prestati jesti prilikom napada prejedanja. Može jesti brzo u većim količinama, ili grickati hranu cijeli dan. Prije nastupa poremećaja, vjerojatno je nekoliko puta neuspješno bila na dijeti. Većinom pati od prekomjerne težine i depresije. Za razliku od bulimičnih pacijenata, oni koji imaju čisti poremećaj prejedanja uglavnom ne povraćaju, ne troše prekomjerno laksative niti pretjerano vježbaju.

Da bi spriječila nepoželjnu posljedicu prejedanja - dobivanje na težini - osoba povremeno ograničava unos hrane i povraća, uzima laksative ili pretjerano vježba. Prejedanje je obično praćeno osjećajima tjeskobe, tuge i krivnje. Neke osobe prejedaju se nekoliko puta tijekom dana, a svaki put nakon što se zasite, pribjegavaju povraćanju. Kad ga "uhvati" prejedanje, oboljeli može konzumirati 5000 kalorija dnevno, a zabilježeni su slučajevi i do 25.000 kalorija u jednom danu. Iznimno je moguća i smrt od akutnog širenja jednjaka.

Kod nekih oboljelih žudnja za hranom toliko je snažna da osoba prekapa po kantama za smeće u potrazi za hranom ili krade s polica u trgovini, samo da zadovolji potrebu. Oboljeli doživljava svoje potrebe bolesnim i gnjusnim te ih drži u tajnosti. U 70 posto slučajeva poremećaj je praćen anoreksijom, a u 30 posto se očituje kao čista bulimija. Temeljna je razlika u tome što kod kombinirane bulimije i anoreksije ne postoji samo ovisnost o namirnicama, nego i izraženo odbijanje hrane, uz povremeno prejedanje. Smrtnost je kod bulimije veća nego u anoreksije, i to zbog medicinskih komplikacija izazvanih prejedanjem, povraćanjem i uporabom laksativa.

Dijagnoza i liječenje

Znaci koji mogu upućivati na bulimični poremećaj uključuju brzo dizanje od stola nakon jela i odlazak iz prostorije za objedovanje. Osoba najčešće izaziva povraćanje gurajući dva prsta desne ruke niz grlo, a taj postupak obično ostavlja kroničan plik na prstima tik ispod zgloba, gdje prsti taru o gornje zube. Ponavljajuće povraćanje dovodi i do oticanja žlijezda slinovnica, što se očituje kao meka nabreknuća na podnožju ušiju ili tik ispod podbratka. Traje li poremećaj nekoliko godina, nabreknuća postaju tvrda i trajna.

Iako skrivanje i nijekanje bolesti kompliciraju dijagnozu bulimije, postoji nekoliko temeljnih kriterija za utvrđivanje bolesti:

  • Česte epizode prekomjerna uzimanja hrane. Pacijent svaka dva sata jede više nego što bi normalnoj osobi bilo dovoljno.
  • Odsutnost kontrole prilikom takve epizode ili nesposobnost odolijevanja potrebi za hranom.
  • Kompenzacijski mehanizam usmjeren na izbjegavanje debljanja - namjerno povraćanje, uporaba sredstava za čišćenje ili pretjerivanje u tjelovježbi.
  • Pretjerivanje u jelu i kompenzacijske mjere moraju se događati barem dva puta tjedno tijekom tri mjeseca.

Medicinske i psihološke komplikacije

Komplikacije je kod bulimije obično moguće izbjeći uz pomoć multidisciplinarnog tretmana, koji sadrži slične komponente kao i tretman protiv anoreksije. Može ga provoditi liječnik, psihijatar, ili u nekim slučajevima klinički psiholog. Primarni cilj tretmana jest zadovoljavanje tjelesnih i psiholoških potreba pacijenta. Konačni je cilj da osoba razvije toleranciju prema svom tjelesnom izgledu i ostalim osobinama te da uzmogne voditi zdrav i uravnotežen osjećajni život. S prikladnim tretmanom, većina se osoba prilično dobro oporavi ili se potpuno otarasi poremećaja.

Uzroci poremećaja prehrane

Zasad nije utvrđen jedan isključivi uzrok anoreksije ili bulimije nervoze, no istraživanja su upozorila na neke biološke i psihološke čimbenike. Postoje naznake da se poremećaji rađaju u hipotalamusu, dijelu mozga koji detektira opasnosti po organizam te regulira stresnu reakciju organizma. Moguće je da kod anoreksije i drugih poremećaja prehrane hipotalamus pogrešno detektira građu tijela i težinu kao opasnost te potiče lučenje stresnih hormona, koji izazivaju tjeskobu. U tom slučaju, osoba se od tjeskobe "liječi" gladovanjem i mršavljenjem.

U aktivaciji anoreksije i bulimije sudjeluju i životne okolnosti, uključujući odnose u obitelji i okolini te kulturne utjecaje. Jedan od stresova koji mogu potaknuti nastanak anoreksije ili bulimije može biti obiteljski ili društveni pritisak. Potonji se najčešće provodi kroz medije ili oglašavanje, u kojima se kao jedini prihvatljiv izgled promiče vitkost.

"

Industrija je odabrala vitkost kao ideal zato što su mnogo veće mogućnosti zarade od prodaje preparata i tretmana za mršavljenje nego od prodaje hrane", ocjenjuje prof. Joachim Dorfner s Instituta za prehrambene poremećaje u Nürnbergu.

Izvor: www.vasezdravlje.com

bla123 @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 0


Povijest

Toksični šok sindrom (TŠS) opisan je 1978. godine kao bolest koja zahvaća više sustava organizma djece, a kao uzročnik je nađena bakterija Staphylococcus aureus. Godine 1980. TŠS se počinje javljati epidemijski kod mladih bjelkinja s početkom za vrijeme menstruacije. U rodnici bolesnica nađen je opet Staphylococcus aureus. TŠS je bio povezan s uvođenjem nekih vrsta jako upijajućih (hiperapsorbilnih) tampona. Javna edukacija i povlačenje hiperapsorbilnih tampona u američkim trgovinama rezultirali su značajnim smanjenjem broja prijavljenih slučajeva TŠS-a.

Uzročnik

Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) je gram-pozitivna kuglasta bakterija. Nakon dijelejenja stanica one ostaju međusobno povezane pa otuda ime roda (prema grčkom staphyle = grozd i coccus = zrno); fakultativni su anaerobi. Prirodno prebivalište S. aureus je tjelesna površina čovjeka, brojnih drugih sisavaca i ptica. Osim na koži može se naći i na sluznicama kao prolazna flora. Prisutan je u prašini i na predmetima opće uporabe, a mogu se naći u mlijeku i drugim prehrambenim proizvodima, kamo najčešće dospiju s ruku čovjeka. Staphylococcus aureus izlučuje niz enzima i otrova, tzv. egzotoksina koji sudjeluju u nastanku infekcija. Egzotoksin koji se naziva TSS1 (prema engleskom nazivu "toxic shock syndrom toxin") uzrokuje toksični šok sindrom. Sindrom toksičnog šoka može nastati kod bilo koje infekcije izazvane sojem zlatnog stafilokoka koji izlučuje ovaj toksin.

Nastanak bolesti

U rodnici 5-20% žena nalazi se Staphylococcus aureus. Ako dođe do oslobađanja njegovih egzotoksina u krvotok može se razviti toksični šok. Razvoj sindroma toksičnog šoka za vrijeme menstruacija pri uporabi tampona nastaje ako se tampon ne mijenja duži period pa se krv duže zadržava u rodnici, stafilokoki se razvijaju u većoj količini, a isto tako i njihovi toksini.

Osim tijekom menstruacija, toksični šok sindrom se pojavljuje i kao komplikacija kožnih infekcija, infekcija rana nakon prirodnog poroda i nakon carskog reza, infekcija tkiva, upala pluća nakon gripe i rijetko nakon primarne stafilokokne bakterijemije (prisutnosti bakterije u krvi). Menstrualni i nemenstrualni TŠS imaju jednake simptome.

Simptomi

Mogući simptomi uključuju visoku tjelesnu temperaturu, osip po cijelom tijelu koji se ljušti na dlanovima i tabanima tijekom slijedeća 1-2 tjedna, nizak tlak, poremećaj probavne funkcije - povraćanje, proljev, nedostatna funkcija bubrega i jetre, pojačana prokrvljenost sluznica, smanjen broj trombocita (trombocitopenija), bolovi u mišićima (mialgija) s povišenom kreatinin kinazom, glavobolja, dezorijentacija, smanjena razina kalcija. O sindromu toksičnog šoka govorimo kad su zahvaćena 3 ili više organskih sustava, a svi ovi simptomi se ne pojavljuju kod svakog bolesnika/bolesnice.

Tijek bolesti

Toksični šok sindrom obično nastaje naglo, oko početka mjesečnice kod mladih žena koje koriste tampone ili dijafragme za kontracepciju. Znakovi infekcije mogu biti minimalni među bolesnicima s infekcijama operacijskih rana, u kojih se početak bolesti tipično javlja drugog dana nakon operacijskog zahvata. TŠS je opisan je također i kao bolnička infekcija.

Smrtnost

Smrtnost je oko 3% - 7%, a uzroci su nizak tlak otporan na liječenje, razvoj oštećenja pluća kod odraslih (respiratorni stres sindrom odraslih - ARDS) i zgrušavanja u krvnim žilama (diseminirana intravaskularna koagulacija).

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja temeljem razgovora s pacijentom, pregleda i uzimanja uzoraka za mikrobiološku dijagnostiku. Uglavnom je dijagnoza jednostavna zbog postojanja tipičnih simptoma i karakterističnih okolnosti pojave sindroma - početkom menstruacije ili uz stafilokokne infekcije.

Liječenje

Liječenje je usmjereno ka rješavanju šoka, nedostatne funkcije bubrega i pluća i diseminirane intravaskularne koagulacije. Antibiotici se daju venskim putem. Potrebne su visoke doze antibiotika - penicilin, klindamicin, gentamicin. Ako je infekcija nastala izvan bolnice pretpostavlja se da je uzročnik stafilokok koji je osjetljiv na penicilinaza-otporne peniciline pa se oni daju u liječenju i nije nužno izolirati soj i ispitati njegovu osjetljivost. Međutim, ako se radi o bolničkoj infekciji, tada se mora uzeti uzorak za mikrobiološku pretragu te se izoliranom soju testira osjetljivost na antibiotike i oni se određuju prema rezultatu testa.

Ako postoje lokalne nakupine gnoja kao rezultat stafilokokne infekcije, trebaju se kirurški zbrinuti. Potrebno je prestati koristiti tampone čime se sprječava mogućnost ponovnog nastanka bolesti.

Prevencija

Sindrom toksičnog šoka se može spriječiti pravovremenim liječenjem stafilokoknih infekcija, pravilnom skrbi o rani nakon operacija te čestim mijenjanjem tampona. U preventivne akcije spada i brzo prepoznavanje toksičnog šoka i hitne mjere liječenja kako bi se spriječila smrt i eventualne posljedice bolesti.

Izvor: www.medicina.hr

bla123 @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 4, 2009

 

Uvod

Sterilizacija pomoću podvezivanja jajovoda jedan je od oblika kontracepcije. Nažalost, ovaj trajni oblik kontracepcije vam ne dopušta da se predomislite i "prestanete ga koristiti" jednom kad se obavi, osim ako se podvrgnete drugom kirurškom zahvatu.

Drugi kirurški zahvat

Ovaj drugi zahvat je opsežniji od prvog. Dok je za sterilizaciju potrebno jednostavno podvezivanje, šivanje, spajanje ili spaljivanje jajovoda, zahvat kojim se uspostavlja ponovni tijek jajovoda koristi mikrokirurške metode i vrlo sitne šavove. Zahvat je vrlo sličan uspostavljanju tijeka male krvne žile i/ili živca koje radi plastični kirurg u slučaju ozljede šake. Neophodno je koristiti operacijski mikroskop ili drugo sredstvo za povećavanje da bi se prikladno prikazala anatomija jajovoda. Zbog toga je ovaj zahvat naporan i može trajati jedan do dva sata.

Vrste zahvata

Podvezivanje jajovoda se obično radi pomoću laparoskopa ili malim zarezivanjem trbušne stjenke (minilaparotomija) i traje svega 15-30 minuta. Ponovno uspostavljanje tijeka jajovoda može se napraviti minilaparotomijom, ali zbog duljine operacije žena obično treba provesti u bolnici par dana. Za razliku od laparoskopske operacije nakon koje žena može nastaviti svoje uobičajene fizičke aktivnosti za 48 sati, nakon mini-laparotomije bolesnica se treba suzdržati od nošenja tereta i vježbanja najmanje dva tjedna.

Nakon uspostavljanja tijeka jajovoda, potrebne su veće doze lijekova protiv bolova nego nakon laparoskopije.

Uspješne trudnoće nakon zahvata

Uspjeh pojedinih tipova kirurških zahvata ovisi o nekoliko čimbenika. Najznačajnija je duljina jajovoda nakon sterilizacije. Ukoliko je ostalo bar 4 cm zdravog jajovoda, uspješna trudnoća događa se u 60-85% slučajeva. Duljina preostalog jajovoda može se odrediti prema izvješću s prvog zahvata, sterilizacije. Ukoliko je sterilizacija uključivala spaljivanje ili kauterizaciju jajovoda, mogućnosti za obnavljanje tijeka jajovoda i uspješnu trudnoću su manje te žene u ovom slučaju lakše postižu trudnoću pomoću in vitro oplodnje (IVF - in vitro fertilization); tzv. oplodnje u epruveti.

Drugi važan čimbenik je stručnost kirurga i njegova specijalistička obuka baš na tom području ginekološke kirurgije.

Komplikacije

Ukoliko žena ostane trudna nakon uspješne operacije obnavljanja tijeka jajovoda, veća je mogućnost vanmaterične trudnoće (oplođena jajna stanica se počinje razvijati u jajovodu umjesto u maternici). Rani test na trudnoću i ultrazvuk mogu otkriti ovo stanje. Vrlo često rano liječenje - kirurški zahvat ili lijekovi, može spasiti jajovod.

Izvor: www.medicina.hr

bla123 @ 23:50 |Komentiraj | Komentari: 0
 




Poput svih intervencija, epiduralna analgezija je mač s dvije oštrice, a ne univerzalni lijek. Kada se daje u odgovarajućim uvjetima, u pravom trenutku i kada je primjenjuje izrazito vješt anesteziolog - može biti idealna. To je posebice istina kod poroda kod kojih se primjenjuje Pitocin. Kod njih su bolovi neobično snažni. Epiduralna analgezija također je dobro sredstvo ako porod polagano napreduje, ako je žena iscrpljena i treba joj nekakvo olakšanje.

Ali tu nije riječ o dobroćudnom postupku, nego o velikoj intervenciji. Epiduralna analgezija podrazumijeva zabadanje goleme igle u poddručje oko ovojnice kralježnične moždine (dure) kako bi se u to područje mogla dati injekcija anestetika i tako otupjeti živci kralježnice. Da bi se igla zabola na pravo mjesto, potrebno je veliko iskustvo i praksa. A kako bi se postupak mogao izvesti, porodilja se mora skvrčiti u lopticu za vrijeme samog poroda. Takav položaj nije uvijek udoban i nije uvijek učinkovit. Ponekad je razina anestezije previsoka, ponekad preniska. Neki anesteziolozi puno uspješnije daju epiduralnu od drugih, ali u većini slučajeva žene nisu u mogućnosti izabrati svog anesteziologa. Za vas će se pobrinuti onaj koji je dežuran. Kao i kod drugih složenih medicinskih postupaka, ni kod epiduralne nema jamstva.

Nema jamstva

Pored navedenih nedostataka, epiduralna također blokira mudrost tijela i narušava dvosmjernu komunikaciju između majke i djeteta. To se događa jer blokira osjetilne živce na maternici, grliću, dnu zdjelice i abdomenu tako da majka ne osjeća senzacije koje se javljaju dok se dijete kreće kroz njezino tijelo. Kao rezultat toga, neće osjetiti povratne informacije koje joj šalje njezino tijelo o tome koji porođajni položaj da zauzme kako bi se bolje prilagodila zahtjevima djeteta za što lakši prolaz kroz porođajni kanal. A to je jedna od funkcija porođajnih bolova. Da biste ih ublažili - prirodno premještajte svoje tijelo u položaje koji najviše koriste procesu poroda.

Ples majke i djeteta

Dr. Mona Lida Schulz kaže da je s neurološkog stanovišta porod dobro vođen ples neuroloških sustava majkei djeteta. Kada otupite organe i mišiće majčinog porođajnog kanala, zapravo ste otupili dirigenta. Blokirate sposobnost majke da se slobodno kreće senzacijama koje osjeća u tijelu, blokirate funkciju mišića dna zdjelice, blokirate majčinu sposobnost da osjeti kadatreba tiskati, a kada zaustaviti i mijenjate kvalitetu kontrakcija maternice.

I na kraju, epiduralna mijenja razine beta endorfina u majčinom krvotoku i samim time smanjuje osjećajekstaze koja se povezuje s porodom i rođenjem.

Izvor: www.sretnodijete.net

bla123 @ 14:03 |Komentiraj | Komentari: 0
 




Cervikalna intraepitelna neoplazija - CIN predstavlja intraepitelni stadij raka vrata maternice. Intraepitelni stadij označava pojavu diskariotičnih i atipičnih stanica unutar epitela vrata maternice. Diskariotične i atipične stanice označavaju stanice čiji izgled manje ili više odstupa od normalnog izgleda, a ova odstupanja se obuhvaćaju nejednakosti u obliku i veličini ne samo stanica već i njihovih jezgara, poremećaju sazrijevanja i odnosa citoplazma/jezgra, različitoj količini i kvaliteti kromatina, izgledu i broju nukleolusa, prisustvu mitoza, kao i načinu orijentacije jezgara. Nisu svi stupnjevi CIN obavezno i prekanceroze: u prekanceroze ubrajamo samo tešku displaziju i CIS (promjene označene s CIN3). Učestalost cervikalne intraepitelne neoplazije se procjenjuje na 2 - 5% svih žena, a maligni potencijal na 10 - 15%. Vrlo rijetko intraepitelna neoplazija potječe od žljezdanog epitela (Adenocarcinoma in situ), što se označava kao cervikalna intraglandularna neoplazija - CIGN.

Razlikuju se 3 stupnja cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN).

CIN 1 - Blaga displazija

Predstavlja najblaži oblik cervikalne intraepitelne neoplazije. Promjene na stanicama ne zahvaćaju više od 1/3 debljine epitela, mjereno od bazalne membrane. U bazalnom sloju se nalaze mitoze, a broj mitoza je malen. Atipične stanice s atipičnim jezgrama su rijetke. Gornje 2/3 epitela su izdiferencirane, a tek po koja atipična stanica dospijeva na površinu epitela. U PAPA testu se nalazi diskarioza na superficijalnim stanicama: citoplazma je intaktna i izdiferencirana, a jezgra je blago povećana, nepravilnog oblika s hiperkromazijom ili zgrudvanim kromatinom.



CIN 2 - Umjerena displazija

Označava srednji teški poremećaj kod kojega su opisane promjene na stanicama nešto izraženije i prisutne u donje 2/3 epitela. Prije svega se radi o poremećaju rasporeda i sazrijevanja stanica, uz vidljivo prisustvo nezrelih stanica, s povećanim sadržajem kromatina. Sazrijevanje epitela je izraženo najviše u gornjoj 1/3 epitela. Sloj bazalnih stanica je jasno proširen i sadrži veći broj mitoza, kao i veći broj stanica s atipičnim jezgrama, odnosno atipičnog izgleda. U PAPA testu se nalazi diskarioza na superficijalnim i intermedijarnim stanicama.

CIN 3 - Teška displazija

Ova grupa promjena obuhvaća tešku displaziju, Ca in situ, kao i atipične kondilomatozne promjene. Kod ovog tipa CIN nezrele displastične stanice se nalaze u više od 2/3 debljine epitela. Mnogobrojne su mitoze, kao i stanice s izrazitim promjenama na jezgrama. Znaci sazrijevanja i diferencijacije epitela nalaze se tek u gornjoj trećini epitela. U PAPA testu diskariotične stanice se nalaze u slojevima superficijalnih, intermedijarnih i parabazalnih stanica.

U kategoriju CIN 3 spada i Carcinoma in situ - CIS. CIS je prekanceroza s maksimalno izraženim citomorfološkim i histološkim znacima atipije. U potpunosti nedostaju znaci regularne građe epitela kao i sazrijevanje stanica. Diskariotične stanice, kao i mitoze prisutni su cijelom debljinom epitela. CIN 3 je predstadij raka vrata maternice (obligatna prekanceroza), a maligni potencijal CIN 3 iznosi 30 - 45%. Latentni period: period između nastanka CIN 3 i nastanka raka vrata maternice najčešće iznosi oko 10 godina, ali su opisani i kraći vremenski intervali (1 - 3 godine).

Intraepitelni predstadiji (CIN 3) i rani stadiji raka vrata maternice obično ne pokazuju nikakovih simptoma. Dijagnoza CIN se postavlja u okviru redovitih ginekoloških pregleda. Veoma rijetko su suspektne promjene vidljive makroskopski. Osnovu dijagnostike intraepitelnih promjena sačinjavaju citološka dijagnostika (PAPA test), HPV tipizacija i kolposkopija. Kod citološki i kolposkopski sumnjivih nalaza dijagnostiku dopunjuju biopsija i endocervikalna kiretaža, odnosno konizacija koja ima istodobno i terapeutsko značenje.

U liječenju CIN-a prevladava stav o što poštednijem liječenju, koje će omogućiti što ranije "rješavanje" displazije, bez značajnijih ili trajnijih posljedica. S obzirom na znatnu mogućnost spontane regresije nalaza: kod CIN 1 do 60%, kod CIN 2 i CIN 3 prosječno 35%, osobito nakon liječenja upalnih promjena, prvi korak je bakteriološka i virusološka obrada vrata maternice, te liječenje prisutne infekcije. U slučaju nalaza HPV infekcije visokorizičnim tipovima, nužno je načiniti kolposkopiju, a ovisno o kolposkopskom nalazu i biopsiju. Regresija nalaza - povlačenje displazije nakon biopsije iznosi i do 70%.

Kako bi obrada i liječenje pacijentica s CIN-om i na našim prostorima bila standardizirana i u skladu s najnovijim spoznajama medicinske znanosti, od 2001. godine u primjeni je "Revidirani dijagnostičko-terapijski postupnik za premaligne bolesti vrata maternice":Ljubojević N et al. Improved National Croatian Diagnostic and Therapeutic Guidelines for Premalignant Lesions of the Uterine Cervix with Some Cost Benefit Aspects, Coll Antropol 2001; 25 (2): 467-74).

Kod progresije nalaza i perzistencije promjena metoda izbora je konizacija. U slučaju perzistencije teške displazije: CIN 3 i CIS, kao i kod nalaza CIN1 i CIN2 uz HPV "high risk", a koji se ne mijenja manje od 12 mjeseci preporučuje se konizacija. Svakako tek histološka analiza konusa omogućuje konačnu dijagnozu. U slučaju da bolesno tkivo nije odstranjeno u cijelosti može se načiniti rekonizacija ili histerektomija (odstranjenje maternice). Nakon operativne sanacije neophodne su 3 - mjesečne citološke kontrole, kao i kontrolni HPV bris.

Izvor:  www.poliklinikazdravlje.com



bla123 @ 13:36 |Komentiraj | Komentari: 0



Definicija



Carski je rez kirurški zahvat prilikom kojeg liječnik napravi rez na ženinom trbuhu i maternici te izvadi dijete iz maternice kroz taj otvor.


Razlozi za carski rez


Liječnik će odlučiti o potrebi obavljanja carskog reza često tek nakon što porođaj počne. Neplanirani kirurški zahvat i porođaj carskim rezom može se napraviti iz nekoliko razloga:
- vrat maternice se prestane širiti ili dijete prestaje napredovati kroz porođajni kanal, a ponavljani pokušaji stimulacije stezanja maternice su neuspješni
- frekvencija dječjeg srca postaje nepravilna te liječnik procjeni kako dijete neće moći izdržati napor poroda
- pupčana vrpca prođe u rodnicu ili posve ispadne, tu se pritisne te djetetu ne dolazi dovoljno kisika
- ukoliko postoje znakovi odvajanja posteljice od zida maternice, carski rez se radi jer je dijete ugroženo




Može li se carski rez planirati?


Ponekad je i prije poroda očito da žena treba roditi carskim rezom. Neka od stanja koja to zahtijevaju su:
- prijašnji opsežni kirurški zahvati na maternici, prethodni carski rez ili višestruki carski rezovi
- dijete smješteno na zadak ili poprečno u maternici
- tri ili više fetusa u maternici
- placenta previa - naziv za nisko usađenu posteljicu u maternici koja blokira djetetov izlazak iz maternice
- u vrijeme poroda majci izbije genitalni herpes, koji se može prenijeti na dijete kod vaginalnog poroda
- preeklampsija majke (otekline, visok krvni tlak, izlučivanje proteina u mokraći) koja se pogoršava te je opasno odgađati porod
- fetus ima bolest ili abnormalnost koja čini vaginalni porod rizičnim
- prevelik fetus, osobito kod majki dijabetičarki, osobito ako je majka već rodila veliko dijete koje je doživjelo opsežne traume tijekom poroda




Što očekivati tijekom carskog reza?

 
Kad carski rez nije planiran, ali nije ni hitan, porodničar će ženi objasniti razloge takve odluke. Nakon toga slijedi posjeta i pregled od strane anesteziologa, koji provjerava različite mogućnosti umanjenja bolova kroz razgovor sa ženom, utvrđujući eventualne alergije na neka sredstva.
Prilikom zahvata, nakon anestezije, liječnik uradi mali vodoravni rez na koži iznad stidne kosti (još se naziva i bikini rez jer žena nakon zahvata može obući bikini, a da se rez ne vidi. Međutim, u slučaju potrebe može se napraviti i viši rez). Drugi rez se radi u donjem dijelu maternice. Nakon toga se izvadi dijete. Dok osoblje pregledava dijete, liječnik vadi posteljicu.
Slijedi šivanje koje može potrajati i 30 minuta jer svaki sloj mišića i kože treba zašiti. Žena nakon toga provodi određeno vrijeme u posebnoj jedinici za post-operativnu ginekološku njegu.


Može li se smanjiti mogućnost za carski rez?



Ne trebaju se svi carski rezovi prevenirati. Međutim, može se smanjiti rizik, što uključuje:
- dobru brigu za zdravlje tijekom trudnoće, pravilno hranjenje, fizičku aktivnost i odmaranje tako da je žena u najboljem mogućem stanju kada počnu trudovi.
- Zadržavanje uspravnog položaja što duže tijekom poroda. Hodanje i stajanje ubrzavaju proces, čak i sjedenje, iako za ovo nema čvrstih dokaza

 


Može li se nakon carskog reza roditi vaginalno? 


Porod kirurškim putem ne znači da se i slijedeća djeca trebaju roditi na taj način. Otprilike 70% žena koje pokušaju vaginalni porod nakon što su prvo dijete rodile carskim rezom, uspijevaju! Vodoravni rezovi maternice značajno su smanjili rizik pucanja maternice. Iako je rizik pucanja manje, vaginalni porod nakon carskog reza trebalo bi svakako obaviti u bolnici gdje su dostupni porodničar i anesteziolog te da se napravi hitan carski rez ukoliko se za tim ukaže potreba.


Izvor: www.medicina.hr


bla123 @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 3, 2009






Rođenje djeteta je jedan od najznačajnijih i najsretnijih događaja u životu žene. Iako život sa novorođenim djetetom može biti uzbudljiv, ponekad može biti težak i stresan. Ženama se tijekom trudnoće i nakon poroda dešavaju brojne fizičke i emocionalne promjene.
Ove promjene mogu kod mladih mama izazvati osjećaje tuge, straha, tjeskobe ili zbunjenost. Većini žena ovi osjećaji (koji se još zovu i baby blues) brzo nestanu. No kad ti osjećaji ne nestanu ili se pogoršaju, postoji mogućnost da se radi o postporođajnoj ili postpartum depresiji. To je ozbiljan poremećaj koji zahtjeva adekvatno liječenje.



Postporođajna depresija se javlja kod jedne od deset žena. Smatra se da je depresija jedan od češćih poremećaja koji se javlja za vrijeme trudnoće i nakon poroda. Može se dogoditi da se simptomi depresije ne prepoznaju ili ne liječe, budući da neke normalne promjene u trudnoći mogu uzrokovati slične simptome koji se odvijaju istovremeno. Umor, problemi sa spavanjem, jače emocionalne reakcije i promjene u tjelesnoj težini mogu se javiti za vrijeme i nakon trudnoće. No ti isti simptomi mogu biti znakovi depresije.



Vrste postporođajne depresije



Postpartum depresija je stanje raznih fizičkih i emocionalnih promjena koje se mogu javiti kod majki nakon poroda. Postpartum depresija se može liječiti lijekovima i psihoterapijom. Ako mislite da bolujete od postporođajne depresije, obavezno se javite liječniku.



Postoje tri vrste postporođajne depresije :



  • Baby blues se javlja kod mnogih žena (80-90%) u prvim danima nakon poroda. Majka može osjećati nagle promjene raspoloženja, tako da se u jednom trenutku osjeća izuzetno sretno, a zatim jako tužno. Može plakati bez razloga i biti nestrpljiva, razdražljiva, nemirna, osjećati tjeskobu, usamljenost i tugu. Baby blues može trajati od nekoliko sati do mjesec dana nakon poroda. Baby blues se obično ne treba liječiti. Često pomaže razgovor sa drugim mladim mamama i podrška obitelji i prijatelja.


  • Postporođajna ili postpartum depresija (PPD) se može javiti nekoliko dana ili čak nekoliko mjeseci nakon poroda. Ne mora se nužno javiti nakon rođenja prvog djeteta, već i drugog ili trećeg. Osjećaji su slični onima kod baby bluesa- tuga, očaj, tjeskoba, razdražljivost, no osjećaji su mnogo izraženiji. Žene oboljele od PPD često ne mogu obavljati svakodnevne obveze. Kad žena ne može normalno funkcionirati u svakodnevnom životu, obavezno se treba javiti liječniku. Ne dobije li adekvatno liječenje, simptomi se mogu pogoršati i trajati sve do godine dana djetetova života. Budući da je PPD ozbiljan poremećaj, obično se liječi lijekovima i psihoterapijom.


  • Postporođajna psihoza je rijetka, ali ozbiljna mentalna bolest ? javlja se u 1-2 slučaja od 1000 i obično počinje unutar 6 tjedana od poroda. Veću vjerojatnost za oboljevanje od ove bolesti imaju žene sa bipolarnim ili drugim shizoafektivnim poremećajem. Bolest se može naglo pojaviti. Žena može izgubiti dodir sa stvarnošću, imati auditorne halucinacije (čuje nešto što se zapravo ne čuje, npr. nekog da govori) i može nešto vidjeti drugačije nego što uistinu jest. Vizualne halucinacije (vidi nešto što ne postoji) nisu tako česte. Među druge simptome možemo ubrojati nesanicu (insomniju), nervozu i ljutnju, čudne osjećaje i ponašanje. Žene oboljele od postpartum psihoze trebaju odmah biti podvrgnute liječenju i gotovo uvijek trebaju uzimati lijekove. Ponekad čak trebaju biti i hospitalizirane, ako postoji opasnost od ozljeđivanja sebe ili nekog drugog.


Znakovi postpartum depresije



Među znakove postporođajne depresije, osim osnovnih simptoma - tuge, depresije i gubitka energije spadaju:



  • osjećaj razdraženosti ili nemira

  • tuga i često plakanje

  • pomanjkanje energije

  • glavobolje, bolovi u prsima, lupanje srca, hiperventilacija

  • nemogućnost spavanja ili jaki umor ili oboje

  • gubitak apetita i mršavljenje ili prejedanje i debljanje

  • nemogućnost fokusiranja, pamćenja i donošenja odluka

  • pretjerana briga oko djeteta ili nepostojanje interesa za dijete

  • osjećaj krivnje i bezvrijednosti

  • strah od ozljeđivanja djeteta ili sebe

  • nezainteresiranost za aktivnosti, uključujući seks.


Majka može osjećati tjeskobu nakon poroda, no to ne mora značiti da boluje od PPD-a. Može se raditi o postporođajnom tjeskobnom ili paničnom poremećaju. Znakovi ovog stanja uključuju jak osjećaj tjeskobe i straha, brzo disanje, brzo kucanje srca, valove hladnoće ili vrućine, bol u prsima i vrtoglavicu. Ako imate neki od ovih simptoma odmah se javite svom liječniku.



Što učiniti ako imate simptome PPD



Neke žene ne govore ništa o svojim osjećajima jer osjećaju stid ili krivnju zbog depresije, kad bi trebale biti sretne. Popričajte sa liječnikom ili medicinskom sestrom osjećate li znakove depresije.



Evo savjeta koji bi vam mogli pomoći:



  • Dobro se odmorite. Probajte spavati kad beba spava.

  • Prestanite vršiti pritisak na sebe da trebate sve učiniti. Napravite koliko možete, ostalo ostavite. Zatražite pomoć oko kućanskih poslova i noćnih hranjenja.

  • Popričajte sa partnerom, obitelji i prijateljima o svojim osjećajima

  • Izbjegavajte samoću - izađite iz kuće i prošetajte

  • Provedite vrijeme sa partnerom

  • Porazgovarajte s liječnikom o načinu liječenja. Nemojte se ustručavati postavljati im pitanja i reći što osjećate

  • Razgovarajte s drugim mamama, tako da saznate njihova iskustva.



Izvor: www.mojedijete.com
bla123 @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 0




Piše: dr.med. Damir Mamuzić, autor članka

Anti baby pilule su još uvijek i to s pravom najbolje kontraceptivno-zaštitno sredstvo. To je i razlog da su one diljem svijeta i najčešće korišteno zaštitno sredstvo. Djeluju blokiranjem ovulacije-pa kako za vrijeme uzimanja pilula nema ovulacije, nema ni trudnoće. Da bi bila oplođena jajna stanica mora izaći iz jajnika ovulacijom, a to upravo blokiraju anti baby pilule.

Drugim riječima za vrijeme uzimanja pilula ovulacije nema, jajnici miruju, menstruacije su slabe i bezbolne, jer sluznica maternice ostaje niska. Žene s neredovitim ciklusom i poremećenjima menstruacije uzimajući pilule misle da su izliječene, no to je često samo privid. Nakon prestanka uzimanja pilula stare smetnje se obično vračaju. Kako je s fertilnom sposobnosti nakon dugogodišnjeg uzimanja pilula, dali se oplodna sposobnost odmah vraća ili je smanjena?

Najnovija istraživanja u tom području (Prof.Herbert Kuhl,Frankturt am Main, Njemačka) dala su dobre rezultate. Može se reći da fertilitet-oplodna sposobnost i nakon dužeg uzimanja anti baby pilula nije smanjena. Nakon 3 mjeseca po prestanku uzimanja pilula ostalo je trudno 56 % žena, nakon 6 ciklusa 83 %, a nakon 12 mjeseci 94% žena.

Usprkos takvih dobrih rezultata moram ipak ovdje upozoriti na moguće rizike. Kod prepisivanja pilula treba isključiti i kontraindikacije a to su oštećenja vitalnih organa kao što su jetra, bubrezi (žutica, visoki tlak, krvno žilne komplikacije i sl.).

Što se tiče bolesti ginekoloških organa treba paziti na PCOS(sindrom policističnih jajnika). Ovdje se radi o povećanim jajnicima gdje je zbog najčešće povišenog muškog, spolnog hormona testosterona, i sniženog ženskog, estrogena ovulacija blokirana, pa bi davanje pilula samo pogoršalo stanje fertiliteta.

Konkretno to znači da bi svaku mladu djevojku ili ženu prije prvog prepisivanja anti baby pilula trebalo pregledati i ultrazvučnom, vaginalnom sondom kako bi se isključili poli-cistični jajnici. Korisna je i ponekad hormonska analiza. Treba izbjegavati uzimanje pilula na vlastitu ruku, bez pregleda ginekologa. Posebno upozoravam na Trinovum koji je za određene indikacije odličan preparat no kao zaštitno sredstvo može biti štetan, jer vrlo često prejako blokira ovulaciju i ciklus, pa menstruacije postaju preslabe a mogu i potpuno izostati.

Izvor: www.mojedijete.com
bla123 @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare





Prosječno 43% žena (i 31% muškaraca) u nekom periodu života iskusi neki od poremećaja seksualnih funkcija

 

Poremećaj seksualne funkcije u žena je bilo koji problem koji perzistira i ponavlja se u seksualnom odnosu čime dovodi do uznemirenosti i nemogućnosti da žena doživi seksualno zadovoljstvo





Normalni dijelovi odnosno koraci seksualnog odgovora su: faza uzbuđenja, plato uzbuđenja,orgazam i faza opuštanja





Vrste seksualnih poremećaja:

 


  • poremećaji seksualne želje - nedostatak seksualnih fantazija ili seksualne želje


  • poremećaji faze uzbuđenja - uključuju probleme s bilo kojim dijelom fiziološke faze odgovora tijela na uzbuđenje tj. podražaj (erekcija bradavica, vaginalna vlažnost, itd)


  • poremećaji orgazma - nemogućnost ili vrlo teško postizanje orgazma


  • bolni odnosi - svaki poremećaj koji uključuje vaginalnu bol ili bol vanjskog spolovila



  • pušenje i/ili alkohol mogu utjecati kako na prognozu i liječenje bolesti, tako i na seksualnu funkciju


  • tijekom menopauze može doći do smanjenja seksualnog odgovora i općenito do smanjenja
    interesa za seks


  • bolesti i stanja koja mogu dovesti do poremećaja seksualne funkcije u žena su dijabetes,
    bolesti srca, endometrioza i artritis


  • poremećaj seksualne funkcije može nastati i zbog neke druge ozbiljne bolesti koja fizički
    utječe na zdravlje i izgled ženskog tijela (primjerice karcinom dojke, ginekološki karcinomi
    i sl.)


  • hormonske promjene vezane bilo uz menopauzu ili ginekološke karcinome mogu dovesti do
    vaginalne suhoće ili vaginalne atrofije pri čemu se mijenja oblik i smanjuje fleksibilnost
    vagine a sve to posljedično može uzrokovati poremećaje seksualne funkcije


  • gotovo polovica svih žena nakon operacije karcinoma dojke iskusi jedan od dugoročnih
    problema vezanih uz poremećaj seksualnosti


  • nakon dijagnoze tumora ili kronične bolesti normalno je da žena osjeti anksioznost koja
    posljedično utječe na njezinu sposobnost izražavanja seksualnosti i potiče pitanja o
    seksualnoj privlačnosti


  • edukacija i psihološka pomoć u kombinaciji sa ranom dijagnozom poremećaja su ključ za
    efikasan tretman seksualnih poremećaja u žena


  • ukoliko je postoji medicinski razlog disfunkcije, potrebno je prvo tretirati osnovnu bolest


  • od velike je pomoći komunikacija s partnerom i dijeljenje osjećaja i zabrinutosti


  • na tržištu postoji velik broj proizvoda koji mogu pomoći u slučajevima vaginalne suhoće i
    bolnih odnosa



Izvor: www.izaberi-zdravlje.com

bla123 @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 0






Trudnice u tridesetima više uživaju u trudnoći, no izloženije su zdravstvenim problemima.



Danas nije rijetkost odgađati trudnoću do nakon tridesete, kad imate stabilan posao, osiguran krov nad glavom i spremni ste za korak dalje u vezi. Žene u tridesetima imaju razvijeniji osjećaj samopouzdanja, znaju što hoće, imaju bolje mišljenje o sebi i općenito se osjećaju bolje od mlađih žena. Samopouzdanje je najbolji pokazatelj kako će se žena snaći u ulozi majke. Obično su žene u tridesetima zrelije, zbog čega imaju blaži pristup trudnoći i majčinstvu. One bolje prihvaćaju trudnoću i više uživaju u njoj od mlađih žena te više uključuju muževe u cijeli proces.



Od 1980.g. broj žena koje su rodile nakon tridesete se gotovo udvostručio. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2007.g. je gotovo 37% rodilja bilo staro 30-39 godina. Prvi se puta od 2005.g. na dalje događa da je viši broj rodilja u skupini žena 30-34 godine nego u skupini žena u dobi 20-24 godine, što pokazuje da se sve manji broj žena opredjeljuje za rađanje u dobi najoptimalnijoj za rađanje, prema biološkim, ali i medicinskim kriterijima.



Češći zdravstveni problemi



Trudnoću u tridesetima prate više stope kromosomskih abnormalnosti, dijabetesa, povišenog tlaka, eklampsije i češći porod carskim rezom. Prema američkoj statistici, kod žena u dobi 30 do 34 godine 49 beba na 100.000 poroda je rođeno s Downovim sindromom. Pojava oboljenja je udvostručena kod djece koju su rodile žene u dobi od 35 do 39 godina. Također 27 posto žena u dobi od 35 do 39 rodilo je carskim rezom.



Još jedan od rizika trudnica starih 35 do 39 godina je preuranjeni porod, no taj je postotaj još uvijek je ispod 10. Isto tako u toj dobi nije ni lako zatrudnjeti. Vjerojatnost začeća po ovulacijskom ciklusu opada oko 37 godine, dok je još manja nakon 40-te godine, zato jer starenjem opada kvaliteta jajnih stanica.




U tridesetima vam malo počinje opadati energija, stoga češće odmarajte tijekom trudnoće i ranije otiđite na rodiljni dopust, osobito ako imate zahtjevan posao.



Karijera i novac



U toj je dobi obično karijera sigurna i možete si priuštiti odlazak na dopust, te se nakon rodiljnog vratiti gdje ste stali. Nekim se ženama teško odvojiti od posla, pa ima slučajeva da su neke provjeravale poruke tijekom poroda.



Što se novca tiče, prihodi su vam u pravilu stabilni, neke dugove ste otplatili, sredili stambeno pitanje i nećete imati većih problema s uklapanjem dodatnih troškova djeteta, niti će vam smanjena primanja tijekom rodiljnog dopusta značajno ugroziti egzistenciju.



Obitelj



Vaši roditelji vam možda više nisu u mogućnosti uskočiti previše u pomoć oko djeteta radi zdravstvenih problema, ali je zato vaša bračna zajednica spremna za ovakvu vrstu odgovornosti.



Izvor: www.zena.hr
bla123 @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 0






Budite zdravi, poletni i spremni na sve!



Puno radite, po stresom ste i imate osjećaj kako se samo vama događaju loše stvari, i kako više ne možete?


U vama postoji želja za promjenom, ali uvijek odustanete jer ste umorni/gladni/loše volje. Niste jedini! Žene diljem svijeta osjećaju prazninu svakidašnjice. Od jutarnje kave, pripremanja ručka za djecu, posao, pranje, kuhanje, spremanje, peglanje... Recite STOP!



Svaka žena zaslužuje vrijeme za sebe. Za svoj dio mira. Već ste pokušali uskladiti vrijeme raznoranim planerima? Uvijek naiđe nešto neplanirano i na kraju morate odustati od vlastitih planova?
To ne mora biti tako. Stvari koje se čine hitnima, nekad to doista i nisu. Naprimjer u kadi ste, nema nikoga doma i zazvoni telefon. Ionako ste pod stresom te mokra trčite prema telefonu, zaprskate pod, srušite sušilo za kosu, poskliznete se, uspijete se javiti, a s druge strane slušalice zove vas agencija koja želi da ispunite anketu.



Pokazalo se da razina stresa uglavnom pada preko dana, osim kod žena koje pokazuju nezadovoljstvo i zabrinutost za svoj izgled. Prema statistikama istraživači smatraju da su žene koje su pretjerano okupirane svojim tjelesnim izgledom osjetljive na brojne podsjetnike osobnog nesavršenstva kao što su obroci, fotografije atraktivnih žena u medijima i izrazi nezadovoljstva kada vide svoj odraz u ogledalu, nakon čega se to odražava na svakidašnjicu i nedostatak vremena.



Kako ostati zdrava, poletna, simpatična i spremna na svaku situaciju? Evo nekoliko savjeta:



1. Započnite dan zdravo!


U silnoj žurbi u kojoj se nalazi spremanje doručka, odlazak na posao, odvoženje djece u školu/vrtić, briga o ljubimcima, oblačenje itd. postat ćete puni stresa, te ćete na posao doći loše volje i puni negativne energije. Kako to izbjeći?


Ustajete li rano učinite si uslugu - isplanirajte jutro!


Neki se možda neće pronaći u sljedećim satnicama. Uzmite ono što vam odgovara, te ako izbacite pokoju minutu, zamjenite je s onim što je vama bitno.



Primjer savršenog jutra za duh i tijelo:



  • 1) 6:00 - 6:05 Buđenje

  • 2) 6:05 - 6:10 Tjelovježba - Razgibajte svoje tjelo za sve nadolazeće situacije. Osim što je dobro za liniju, također je dokazano da se tijekom dana razina stresa znatno smanji za čak 60%! Ne znate koje bi vježbe radili? Započnite s 10 čučnjeva, 15 trbušnjaka, napravite preklon i taknite rukama nožne prste 10 puta, podignite laktove i spojite šake, te se tijelom pomaknite 10 puta u desnu stranu, isto toliko i u ljevu.

  • 3) 6:10 - 6:25 Tuširanje - Probudite svoje tijelo kapljicama mlake vode!

  • 4) 6:25 - 6:45 Doručak! Najzdraviji početak dana. Umjesto da i ovo jutro nabrzinu složite sendvič s majonezom i kulenom, uzmite zdrave žitarice prelivene mlijekom, kuhano jaje, svježi sok od naranče (koji će na kvalitetan način zamjeniti kavu), papriku, neku svježu (sezonsko voće ima prednost) voćku i tost. Tijelo će vam biti zahvalno i garantirano nećete ubrzo osjetiti želju za hranom.

  • 5) 6:45 - 7:00 Odijevanje i šminkanje. Dobro bi bilo da vam prijeđe u naviku svaku večer ostaviti ono što ćete obući sutradan tako da vam ostane što više vremena za preparativnu kozmetiku.

  • 6) 7:00 - Kretanje na posao!


Posao - ovdje je izazvano najviše stresa. Sljedećih nekoliko natuknica govori vam kako se nositi s poslovnom svakodnevnicom.



2. Ne dajte se isprovocirati


Ovo je namjerno na prvom mjestu jer je i najbitnije. Koliko puta vas je klijent/stranka/šefica/šef isprovocirala/o? Što god da vam se na ovom području dogodilo, što god da vam je netko rekao, ostanite mirni. Vi ste ta sila. Imajte na umu da imate moć samokontrole, te da je zapravo jako smiješno što je netko nema (ovo se odnosi na personu koja se dere na vas, živčani, prijeti se). Zapamtite da vas NITKO ne može isprovocirati ako vi to ne dopustite!



3. Osmijeh na lice!


Osim što je lijek za dušu postoji još hrpa stvari koje osmjehom možete učiniti.


Možete:



  • nekom uljepšati dan

  • se osjećati sretnom

  • pobjediti stres

  • pokazati da ste vedra, simpatična i pristupačna osoba

  • nasmijati nekoga

  • širiti pozitivnu energiju

  • upoznati nekog novog

  • zaraditi kompliment...



4. Maknite se od tračeva


Dobro je poznato kako mi žene volimo pričati, a zna se dogoditi i da pričamo nekome iza leđa. Pokušajte kontrolirati svoje riječi i svoje misli. Slijedeći put kad vam kolegica prišapne najnoviji trač o "onoj novoj, šta nosi one babske iste cipele svaki dan i ulizuje se šefici", nabacite svoj najljepši osmijeh i nastavite raditi ono što radite. Budite dobri sa svima, možda ta ista kolegica baš trača vas, a možda kolegica s "babskim cipelama" uopće nije loša osoba. Između ostalog, radno mjesto sigurno nije mjesto za trač, a kolegice s istog, još manje povjerljive osobe. Želite li izbaciti sve iz sebe, radije nazovite prijateljicu kojoj vjerujete i koja nema veze s vašim poslom, nađite se na kavi i prepričavajte novosti, tračeve i događaje s posla do mile volje, bez da ikog povrijedite, a pritom se dobro nasmijte.



5. Imate dug u kasi/niste dovršili posao


Nema veze. Nemojte se uzrujavati. Prebrojite novce još jednom, ako fali, platite, drugi put budite pažljiviji. Kasnite s reportažom? Ostanite duže na poslu i završite ono što trebate. Za to ste plaćeni, koliko god da se čini nepravedno, to je vaš posao i vaša dužnost. Osim toga, završite li na vrijeme zaduženo, ili čak prije vremena, uvijek ćete ostaviti dobar dojam.



6. Pauza za ručak


Imate pauzu određeno vrijeme i umjesto da i danas pojedete čokoladu, sendvič ili čips, sa sobom uzmite ili kupite svježe voće, poput mandarina ili jabuka, nahranite se vitaminima te dobijte snage i volje za ostatak radnog vremena.



Za kraj - prehrana za dušu



Prezauzeti ste poslom i obitelji da bi išta učinili za sebe? Netočno!
Evo par savjeta kako se osjećati sretno:



  • Nazovite staru prijateljicu

  • Poklonite dragoj osobi neku sitnicu

  • Sjetite se nečijeg rođendana

  • Počastite sebe nekom sitnicom

  • Pročitajte knjigu

  • Jednom mjesečno priuštite si odlazak u spa centar

  • Otvorite štednju

  • Slušajte opuštajuću glazbu

  • Posjetite neki dječji dom ili bolnicu te obradujte djecu starim plišanim igračkama vaše djece, ili pak slatkišima

  • Ispecite kolač

  • Upišite kakav tečaj (strani jezici, večernja škola, škola šminkanja, škola masaže...)

  • Upišite kakvu aktivnost - trbušni ples ili strip dance probudit će ženstvenost i senzualnost u vama

  • Bar jednom mjesečno priuštite sebi i dragom nezaboravnu noć punu strasti uz svijeće i laganu glazbu


Ne dopustite da vam loše navike zauzmu sva polja u životu. Osjećajte se sretno! Budite svjesni svojeg postojanja, zračite pozitivnom energijom i život će jednostavno sam preokrenuti stranicu.



Izvor: www.zena.hr
bla123 @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 0






Što je vulvodinija?





Vulvodinija je prilično dugotrajan osjećaj nelagode u vagini, što ga prate bolovi, svrbež i osjećaj pečenja.. Iako je intenzitetbolova kod svake žene različit, ipak je najčešći simptom vulvodinije osjećaj snažnog pečenja na genitalijama. Bol varira od žene do žene, kako po mjestu koje boli tako i po trajanju. Pojava vulvodinije može utjecati na ženin spolni život, ali i na njeno svakodnevno funkcioniranje. Vulvodiniju su stručnjaci istražili vrlo malo jer se javlja prilično rijetko. To je i razlog zbog kojeg za nju na tržištu nema primjerenog lijeka.




Stručnjaci su bolest vrlo malo istražili, što je razlog da u ljekarnama nema odgovarajućeg lijeka.





Što uzrokuje vulvodiniju?





Razlozi pojave vulvodinije još nisu dobro znani, a stručnjaci su uvjereni kako ju prouzrokuju razne bolesti i povrede vagine ili njihove posljedice. Čest uzrok je iritacija vanjskih dijelova spolovila, gljivično oboljenje, alergija ili grčenje mišića, koji podupiru i obujmljuju spolne organe. U nekim slučajevima vulvodiniju može uzrokovati i prisutnost kristala oksalata u urinu. Za sada nije poznato da je vulvodinija spolno prenosiva, ali za sada stručnjaci ni u to nisu sto posto sigurni. U slučaju vulvodinije koža vagine će biti crvena i otečena, a za potvrdu dijagnoze ginekolog će morati isključiti gljivična oboljenja, genitalni herpes i bakterijske infekcije. Tek nakon što budu isključena spomenuta bolesna stanja, liječnik će posumnjati na vulvodiniju.



Vulvodinija može vrlo snažno utjecati na ženino svakodnevno funkcioniranje.




Kako se izliječiti od vulvodinije?



Kako trenutno na tržištu ne postoje nikakvi lijekovi protiv vulvodinije, znači da niti jedna terapija ne može dati pouzdane rezultate. Direktor Sveučilišnog Michiganskog centra za vaginalne bolesti dr. Hope K. Haefner kaže kako su najbolji standardni oblici zdravstvene higijene. Neka žena za higijenu oboljele vagine ne koristi sapun, neka nosi pamučne gaćice i upotrebljava lubrikante na bazi vode. Ujedno preporučuje gel za hlađenje, koji će ublažiti bolove. Naravno, bolove možete ublažiti i tabletama. Na iznenađenje oboljelih u takvom slučaju liječnik neće propisati aspirine, već antidepresive. U ovom slučaju njihova svrha nije utjecati na osjećaje već olakšavanje nesnosnih vaginalnih bolova. Vulvodinija se može liječiti operativnim zahvatom, što se preporučuje onim ženama koje vulvodiniju osjećaju na ulazu u vaginu, a koji ne reagiraju na ostale metode liječenja. Takvim zahvatom odstranjuju oboljelo tkivo.




Liječnik će vam preporučiti pranje vagine bez upotrebe sapuna i nošenje pamučnog donjeg rublja.



Što žena može učiniti za svoju vaginu?




Iako u današnjem svijetu riječ seksepil često podrazumijeva donje rublje izrađeno od sintetskih materijala, važno je da se žena za svoju vaginu zna pobrinuti izborom primjerenih gaćica. Često je upravo neprimjeren materijal, od kojeg su izrađene gaćice, uzrok nadraženosti ili upale rodnice. Ženama stručnjaci uvijek iznova preporučuju kupnju pamučnog donjeg rublja, pri čemu je također vrlo važno nošenje potkošulje, jer ona ženama grije donje dijelove leđa i trbuha.


Primjerenim izborom donjeg rublja žene preventivno mogu izbjeći prejako bijelo pranje,upalu vagine i bolove u donjem dijelu trbuha. Svojoj bi vagini mogle povremeno priuštiti i kupku od kamilice. Priredit ćete je tako što ćete osušeni cvijet od kamilice na nekoliko minuta namočiti u vrućoj vodi, procijediti i vodu upotrijebiti za umivanje vagine i njene okolice. Spomenuta se kupka također preporučuje kod pojave upale ili gljivičnog oboljenja. Za pranje vagine uvijek upotrebljavajte sapun neutralne PH vrijednosti, ili onaj posebno napravljen za njegu intimnih dijelova tijela. Ni u kom slučaju nije preporučljivo sapun unositi u unutrašnjost vagine, a ako biste je ipak željele isprati, za to koristite samo običnu mlačnu vodu.



Izvor: www.sexation.info
bla123 @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 0






Što je implantacijsko krvarenje?


Nije neobično da se kod nekih žena u ranim stadijima trudnoće pojavi implantacijsko krvarenje. Svako krvarenje koje se ne odnosi na implantacijsko, može biti znak spontanog pobačaja. Oko 25% svih trudnoća završi spontanim pobačajem, a oko polovica prijetećih pobačaja se smiri i trudnoća se normalno nastavi.



Kad se pojavljuje implantacijsko krvarenje?


Implantacijsko krvarenje se javlja u vrlo ranom stadiju trudnoće, kao posljedica usađivanja oplođene jajne stanice u maternicu (endometrij). Implantacijsko krvarenje se javlja 6-12 dana nakon začeća. Ovo krvarenje bi se vremenski moglo poklopiti s danom kad očekujete mjesečnicu.



Znakovi implantacijskog krvarenja


Znakovi implantacijskog krvarenja se razlikuju od trudnice do trudnice. Obično je vrlo slabo, znatno slabije od normalne mjesečnice.



Boja implantacijskog krvarenja


Boja implantacijskog krvarenja može varirati od svjetlo crvene do smeđe. Svjetlocrveno implantacijsko krvarenje značida postoji aktivno područje krvarenja unutar maternice i da se krv brzo slijeva u vaginu. Može značiti da se implantacija upravo dogodila.
Smeđa boja implantacijskog krvarenja se odnosi na staru krv. Kad vidite smeđi trag krvi, to znači da se prilikom usađivanja oplođene jajne stanice pojavilo malo krvi. Ta je krv ostala neko vrijeme u maternici, prije nego ste je primjetili na rublju.



Koliko dugo traje implantacijsko krvarenje?


U većini slučajeva, implantacijsko krvarenje traje od nekoliko minuta, do par dana. Ako traje duže od par dana, može se raditi o vaginalnoj infekciji ili opasnosti od spontanog pobačaja.



Koliko je obilno implantacijsko krvarenje?


Obilno implantacijsko krvarenje je neuobičajena pojava. Kod implantacijskog krvarenja obično primjetite crvenkasti ili smeđkasti iscjedak kod brisanja.



Grčevi


Može se dogoditi da implantacijsko krvarenje poprate grčevi. Možda ćete osjetiti samo grčeve, bez krvarenja. Razlog pojave grčeva je usadnja oplođene jajne stanice u endometrij, uslijed čega dolazi do kontrakcije mišića maternice. Ove kontrakcije pritišću završetke živaca, pa se zbog toga javlja blaga do umjerena bol, slična menstrualnoj, a traje oko 24 do 48 sati.



Što učiniti kad primjetite znakove implantacijskog krvarenja?


Nemojte paničariti ako imate neki od gore navedenih znakova implantacijskog krvarenja. 50% svih slučajeva implantacijskog krvarenja završi normalnom trudnoćom.



Saznajte svoju krvnu grupu. Ovisno o partnerovoj krvnoj grupi i vašoj rhesus negativnoj krvnoj grupi, možda ćete trebati primiti injekciju Rh-imuno globulina unutar 24 sata od bilo kakvog krvarenja u trudnoći.



Ako sumnjate na trudnoću i smatrate da se radi o implantacijskom krvarenju, napravite test na trudnoću. Ukoliko je test pozitivan, a ne znate koji vam je Rhesus-faktor, obavezno se javite ginekologu.



Za vrijeme krvarenja nemojte stavljati tampon, kupati se ili imati seksualne odnose. Pratite da li se krvarenje pojačava ili smanjuje i koliko uložaka ste potrošili. Ako osjetite da se krvarenje pojačava ili traje duže od 2 dana, odmah nazovite liječnika.



Izvor: www.zena.hr
bla123 @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 0





Amenoreja (izostanak menstruacije)

 

Amenoreja je izostanak menstruacije. Obično se razlikuje primarna, kad se menstruacija uopće nije pojavila, i sekundarnu amenoreja, kad su krvarenja u početku bila pravilna pa počinju biti sve rjeđa ili potpuno izostanu. Smatra se da je amenoreja nastupila ako menstruacija preskoči barem tri ciklusa. Djevojku koja ne dobije menstruaciju do 16-te godine treba poslati na pregled zbog sumnje na primarnu amenoreju. Rijetki i slabi menstrualni ciklusi (oligomenoreja) su vrlo česti u ranom pubertetu i nisu zabrinjavajući. U početku menstrualnih krvarenja, prvih par godina se ciklusi obično ne reguliraju. Čak i normalni ciklusi kod odraslih žena mogu svaki mjesec varirati za nekoliko dana. Kod nekih žena menstrualno krvarenje javlja se svaka tri tjedna, kod drugih svakih pet tjedana. Jačina krvarenja takoder je različita, krvarenje može biti obilno ili slabo. Ponekad krvarenje može izostati a sljedeće krvarenje nakon toga može biti obilno, što je najvjerojatnije posljedica preskočene ovulacije a ne pobačaja. Zabrinjavajuće je ako ciklusi traju manje od 21 dan, a krvarenja više od osam do deset dana ili ciklusi jako vremenski variraju tokom nekoliko mjeseci. Takvi slučajevi ukazuju na probleme s ovulacijom.





Menoragija (Obilno krvarenje)

 

Obilno krvarenje ili menoragija javlja se kod 9% do 14% svih žena i može biti posljedicom niza problema. Duga krvarenja (oko sedam dana) te česta mijenjanja tampona ili uložaka nisu uvijek pokazatelj menoragije. Svega dvije trećine žena koje se žale na obilna krvarenja zaista i gubi zabrinjavajucu količinu krvi. Ako mijenjaju uloške ili tampone češće od sat vremena, žene bi se trebale posavjetovati sa svojim liječnikom. Stvaranje ugrušaka je kod obilnih krvarenja često i nije razlog za zabrinutost. Medutim u slučaju krvarenje između ciklusa ili u vrijeme trudnoće treba posjetiti liječnika. Kapljice ili lagano krvarenje kod djevojčica koje su tek dobile menstruaciju nije neobično, a ponekad se javlja tokom ovulacije i kod mladih odraslih žena.





Dismenoreja (Snažni menstrualni grčevi)

 

Kod svih žena se tokom krvarenja javljaju kontrakcije maternice, ali kod nekih ti grčevi mogu biti česti i vrlo intenzivni. U tim slučajevima govorimo o dismenoreji (bolna menstruacija). Dismenoreja može biti primarna i sekundarna. Primarna je posljedica normalnih kontrakcija mišica maternice i ima je više od polovice žena s menstruacijom. Kod sekundarne dismenoreje su menstrualni bolovi posljedica abnormalnih medicinskih stanja, kao na primjer endometrioze.





Pred-menstrualni sindrom

 

Prije početka menstruacije oko tri četvrtine svih žena ima neke simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovice njih ti su simptomi blagi i ne utječu na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovica ima teške simptome, jedan od kojih je i depresija. Najčešće je pred-menstrualni sindrom (PMS) posljedica kombinacije fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je dijagnosticiran PMS ne mogu normalno funkcionirati prije menstrualnog krvarenja.





Fizički simptomi

 

Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije intenzitet koje se pojacava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica.





Emocionalni simptomi

 

Emocionalna preosjetljivost je česta. Žene se žale na niz simptoma uključujuci depresiju, tjeskobu, ljutnju i uznemirenost. Žale se i na oslabjelu koncentraciju ili izvjestan gubitak pamćenja, iako je u nedavnom ispitivanju malih razmjera utvrdeno da žene koje pate od PMS-a, usprkos osjecaju da nisu kako treba, na testovima mentalne oštrine provedenima u pred-menstrualnoj fazi postižu jednake rezultate kao i žene koje ne pate od PMS. Teška depresija, razdražljivost i napetost prije menstruacije zajedno se nazivaju pred-menstrualnim disforičnim poremećajem (ili kasnim-lutealnim disforicnim poremećajem). Procjenjuje se da poremećaj zahvaća 3% do 8% žena u reprodukcijskim godinama. Ovi simptomi mogu se pojaviti kod većine menstrualnih ciklusa s pogoršanjem oko tjedan dana prije menstruacije te smirenjem nakon toga. U rijetkim slučajevima javljaju se deluzije i halucinacije. Treba međutim napomenuti da se kod nekih žena prije menstrualnog krvarenja javljaju vrlo pozitivne navale kreativne energije. Spolni nagon je različit kod različitih žena, kod nekih je smanjen a kod drugih pojačan.





Koji su uzroci poremećaja menstruacije?





Uzroci amenoreje (izostanka menstruacije)

 

Kod adolescenata potrebno je izvjesno vrijeme da se ovulacija ustali, a ponekad krvarenja čak i prestanu na nekoliko mjeseci. Svaki puta kada zakasni krvarenje, treba provjeriti ne radi li se o trudnoći, iako svaka stresna situacija, čak i zabrinutost za trudnoću, može odgoditi krvarenje. Poremećaji u ovulaciji obično su uzrokom vrlo nepravilnih menstruacija ili čestog preskakanja menstrualnih ciklusa. Kod žena starijih od 40 godina koje se približavaju menopauzi, ovulacija postaje neredovita i čak može nekoliko mjeseci izostati.





Pretjerana tjelovježba i promjene težine

 

Sindrom poznat pod nazivom trijas sportašica povezuje se s poremećajima uzimanja hrane, amenorejom i osteoporozom (smanjenjem gustoće kostiju). Ukoliko se ne prepozna, ovaj se sindrom može razviti u ozbiljan poremećaj. Vjeruje se da prekomjerna tjelovježba (na primjer trčanje oko 20 sati tjedno tokom velikog broja mjeseci) utječe na smanjenje spolnih hormona. U jednom je ispitivanju, medutim, utvrdeno da tjelovježba može djelovati zaštitno te da su u tim slučajevima glavni razlozi amenoreje niske koncentracije hormona leptina. Leptin izlučuju masne stanice, koncentracija mu pada kada se manje masnoće odlaže u stanice, što se događa kod žena koje intenzivno vježbaju. Izgleda da niske koncentracije leptina smetaju spolnim hormonima, naročito luteinizacijskom hormonu. Ova smetnja mogla bi biti posljedicom primitivnog zaštitnog biološkog mehanizma, čija je svrha spriječiti potencijalno štetne trudnoće za vrijeme gladovanja. Treba međutim napomenuti da se amenoreja može pojaviti kod mladih žena s poremećajem u uzimanju hrane čija tjelesna težina je normalna ili viša, što ukazuje na to da su za reprodukcijske poremećaje i amenoreju odgovorni drugi faktori a ne niske zalihe masti. Ekstreman višak težine također se povezuje s nepravilnostima, vjerojatno zato jer se nešto estrogena proizvede u masnim stanicama, a to može utjecati na ciklus.





Sindrom policističnih jajnika

 

Javlja se kod 6% žena a rezultat je toga što jajnici stvaraju velike količine androgena (muških hormona), pogotovo testosterona. Povećano stvaranje androgena dovodi do visokih koncentracija LH i niskih koncentracija FSH, pa folikuli ne mogu proizvesti zrelo jajašce. Kad ne proizvode jajašca, folikuli nabreknu tekućinom i pretvaraju se u ciste. Svaki puta kada je jajašce zarobljeno u folikuli formira se nova cista, pa jajnik nabrekne i ponekad do veličine grejpfruta. Kad nema ovulacije, progesteron se više ne proizvodi, a koncentracije estrogena ostaju normalne. Povećane koncentracije androgena (hiperandrogenizam) mogu izazvati pojačanu dlakavost lica i akne, dok su druge muške karakteristike, kao dublji glas i povećani klitoris, rijetke. Amenoreja i oligomenoreja (vrlo slabo krvarenje) prilično su uobičajene. Uzrok pojave policisticčih jajnika još je uvijek nepoznat, iako su istraživaci naveli da mnoge žene s tim poremecajem imaju povećane koncentracije inzulina ali ga tijelo ne može efikasno koristiti, stanje poznato kao rezistencija na inzulin. Takve visoke koncentracije inzulina mogu povećati proizvodnju androgena u jajnicima nekih žena s genetskim defektom koji uzrokuje takvu reakciju na inzulin.





Povišene koncentracije prolaktina

 

Hormon prolaktin proizvodi hipofiza koja stimulira proizvodnju majčinog mlijeka. Visoke koncentracije prolaktina kod žena koje nisu trudne ili ne doje mogu međutim inhibirati ovulaciju te tako prouzročiti amenoreju. Povišene koncentracije prolaktina mogu ukazivati na tumor hipofize. Pojava mlijeka kod žena koje nisu trudne niti ne doje (pod nazivom galaktoreja) je simptom koji ukazuje na visoke koncentracije prolaktina i treba ga ispitati. Neki lijekovi, uključujući oralna kontracepcijska sredstva (tablete) i neki antipsihotici, takoder mogu povećati koncentraciju prolaktina.





Drugi medicinski problemi

 

Terapije karcinoma mogu uništiti folikule i poremetiti funkciju jajnika. Turnerov sindrom je rijedak genetski poremećaj kod kojega nedostaje kromosom X, pa se ne razvijaju funkcionalni jajnici. Problemi sa štitnjačom, bilo da hormona štitnjače ima previše (hipertiroidizam) ili premalo (hipotiroidizam) mogu prekinuti ciklus. Malapsorpcijski sindrom kod celijakije s poremecajima probave, takoder se povezuje s kasnim pubertetom, ranom menopauzom i amenorejom. Cushingova bolest (poremećaj nadbubrežne žlijezde) takoder može prouzrociti amenoreju.





Uzroci menoragije (preobilnog krvarenja)

 

Gotovo sve žene u neko doba svojeg reprodukcijskog života imaju obilna menstrualna krvarenja. Tumori maternice su česti uzroci obilatog krvarenja. Žene koje uzimaju oralna kontracepcijska sredstva, one kod kojih krvarenja počinju kasno ili one koje se približavaju menopauzi često imaju povremene menoragije. Izoliran slučaj obilatog krvarenja može biti pobačaj. Kada se krvarenje pojavi u vrijeme uobičajeno za menstruaciju, manje je vjerojatno da je razlog pobačaj. U nekim slučajevima liječnici ne mogu dijagnosticirati uzroke menoragije. Ako uslijed neravnoteže estrogena i progesterona dode do preskakanja menstruacije, može se pojaviti prekomjerno bujanje endometrija, pa kad se krvarenje konačno pojavi ono može biti vrlo obilno. Žene s menoragijom često imaju vrlo visoke koncentracije prostaglandina i endotelina, supstancija koje značajno doprinose dilataciji (širenju) krvnih žila. Čini se da endotelini stupaju u interakcije s dušicnim oksidom, supstancijom koja opušta glatke mišiće oko krvnih žila. Prostaglandini također doprinose kontrakcijama maternice. Adenomioza, kod koje se endometrijske žlijezde usade u mišić uterusa, uzrokuje obilato krvarenje i bolove. Ovakav poremećaj češci je kod sredovječnih žena koje su imale mnogo djece. Menoragiju može pratiti čitav niz medicinskih poremećaja: infekcije zdjelice; problemi sa štitnjačom; endometrioza; sistemski lupus erythematosus; dijabetes; neke vrste karcinoma i kemoterapija, te neki neuobičajeni poremećaji u krvi, uključujući von Willebrandovo oboljenje i idiopatsko trombocitopenično crvenilo (purpura). Neki lijekovi, uključujuci antikoagulanse i protu-upalna sredstva, također mogu uzrokovati obilna krvarenja.





Uzroci dismenoreje (teških menstrualnih bolova)

 

Uzrok primarne dismenoreje povezan je s kontrakcijama mišića uterusa (miometrija) izazvanim prostaglandinima i arahidonskom kiselinom. Dismenoreja često prati menoragiju kod koje prostaglandini također igraju značajnu ulogu. Sekundarna dismenoreja javlja se i kod drugih medicinskih stanja, posebice kod endometrioze. Endometrioza je kronično i često progresivno oboljenje koje nastaje kada se komadići endometrijskog tkiva implantiraju izvan materične šupljine, obično u druge dijelove zdjelice. Abnormalno krvarenje i bolove mogu takoder izazvati uterini ulošci (spirala) ili upalni proces u zdjelici, tumori maternice, pobačaj, ektopicna trudnoća, polipi ili karcinom. Jaki bolovi u gastrointestinalom traktu zbog upale slijepog crijeva, crijevnih upala, divertikulitisa ili sindroma iritabilnog crijeva mogu biti nalik na dismenoreju. Žene s prekomjernom težinom izložene su dvostruko većem riziku pojave jakih i dugotrajnih grčeva od onih normalne težine, dok su pušači izloženi 50% većem riziku od nepušača. Kod žena koje pate od menstrualnih grčeva uzimanje alkohola produljuje bol. Kada menstruacija nastupi u dobi od 11 godina ili ranije rizik pojave jake boli, produženih krvarenja i dužih menstrualnih ciklusa je veći.





Koliko su ozbiljni menstrualni poremećaji?





Procjenjuje se da ukupno 10% svih žena u reprodukcijskoj dobi ima kronične ginekološke probleme. Gotovo 30% žena koje se žale na takve probleme godišnje zbog njih provede dan ili više u krevetu.





Jačina bolova

 

Danas je upotreba nesteroidnih protu-upalnih lijekova (NSAID) koji se izdaju bez recepta, kao što su to acetilsalicilna kiselina i diklofenak, obično dovoljna pomoć kod većine dismenoreja. Efikasna su i oralna kontracepcijska sredstva (hormonske tablete). Ukoliko ova sredstva ne umanje bolove i žena mora pribječi jačim lijekovima protiv bolova (narkotici i opijati) treba razmisliti o laparoskopiji kako bi se isključila endometrioza.





Neplodnost

 

Mnoga oboljenja zbog kojih dolazi do neredovitih menstruacija, ukljucujuci poremećaje ovulacije, tumore maternice i endometriozu, glavni su uzročnici neplodnosti. Žene s neredovitim krvarenjima teže ostaju trudne i često im je potrebno liječenje protiv neplodnosti.





Anemija

 

Menoragija je najčešći uzrok anemije kod žena u pred-menopauzi. Pravilna prehrana u takvim slučajevima pomaže, ali stanje se pogoršava kod žena s obilnim krvarenjima. Anemija je u većini slucajeva blaga, ali čak i blaga anemija može prouzročiti slabost i umor. Umjerena do teška anemija može biti uzrokom kratkoće daha, brzog kucanja srca, ošamućenosti, glavobolja, zvonjenja u ušima (tinitus), razdražljivosti, bljedila kože, sindroma nemirnih nogu i mentalne zbunjenosti. Ako se dugotrajna i teška anemija ne liječi, mogu se pojaviti srčani problemi. Trudnice koje su anemične, pogotovo u prvom tromjesečju, izložene su većoj opasnosti lošeg ishoda trudnoće.





Osteoporoza

 

Niske koncentracije estrogena glavnim su uzrokom osteoporoze, kod koje je povećana opasnost od fraktura kostiju. Smanjenje koncentracije estrogena obično je povezano s amenorejom a može takoder biti posljedicom nekih hormonskih tretmana kod drugih menstrualnih poremećaja. Amenoreja se često javlja kod mladih sportašica i žena s poremećajem uzimanja hrane. Budući da rast kostiju dosiže svoj maksimum tokom adolescencije i rane zrelosti, za dugoročni zdravi život vrlo je opasan gubitak kostiju u to vrijeme. Nakon što se vrate menstrualna krvarenja često se dobiva na težini.





Kako se dijagnosticiraju menstrualni poremećaji?





Liječnik ce pregledati zdjelicu kako bi se uvjerio da se ne radi o trudnoći ili bilo kakvim abnormalnostima, kao na primjer tumorima maternice. Treba isključiti druge uzroke menstrualnih poremećaja, a to je čitav niz medicinskih problema, uključujući probleme sa štitnjačom i druge hormonske poremećaje ili čak karcinom. Čak i mnogi lijekovi mogu izazvati poremećaje menstruacije.

 

Ultrazvuk i magnetska rezonancija (MRI) ponekad se koriste za utvrđivanje strukturalnih abnormalnosti reprodukcijskih organa. Laparoskopija i histeroskopija - kirurški postupci za dijagnostiku i terapiju - koriste se posebnim fiberoptičkim kanilama sa sićušnim kamerama za pregled unutrašnjosti zdjelice i trbuha (laparoskopija) ili maternice (histeroskopija).





Liječenje menstrualnih poremećaja (samopomoć + liječnik opće prakse)





Dijeta

 

Opća pravila zdrave prehrane odnose se na svakoga. Uključuju dijetu s mnogo cjelovitih zrna, svježeg voća i povrća te izbjegavanje zasićenih masti i komercijalne bezvrijedne hrane (junk food). Neke izmjene u prehrani 14 dana prije krvarenja mogu pomoći ženama sa pred-menstrualnim sindromom i blagim menstrualnim poremecajima kao što su grcevi. Kod nekih žena pomaže izbjegavanje crvenog mesa i mliječnih proizvoda u pred-menstrualnom periodu. Pozitivno je smanjenje unosa kofeina, šećera i alkohola. Redovito uživanje alkohola može smanjiti rizik od pojave grčeva, ali isto tako kod nekih žena može produžiti grčeve. Stoga se alkohol ne preporucuje kao prevencija menstrualnih grčeva. Prehrana bogatija ribom može smanjiti menstrualne poremećaje. Postoje i izvještaji o tomu da nedostatak nekih vitamina ili drugih prehrambenih tvari može prouzročiti ili pojačati menstrualne poremećaje. Jedno ispitivanje je pokazalo da uzimanje vitamina B1 (tiamina) djeluje na smanjenje menstrualnih bolova. Vitamin B1 se nalazi u gotovo svakoj hrani, ali najbolji mu je izvor svinjetina. Drugi dobar izvor vitamina B1 su suhe obogaćene žitarice, zobena kaša i sjemenke suncokreta.






Fizička aktivnost je vrlo važna za očuvanje zdravlja. Vrlo energično vježbanje može izazvati neredovite menstruacije, čak i amenoreju, ali malo je žena koje vježbaju tako intenzivno. Natjecateljice ne moraju prekinuti sa sportskim aktivnostima da bi povratile plodnost, već jednostavno trebaju više jesti. Iako nema čvrstih dokaza da se tjelovježbom može ublažiti dismenoreja, pregledom pojedinacnih ispitivanja pokazalo se da većina povezuje tjelovježbu sa smanjenjem menstrualnih bolova.





Biljni i drugi takozvani prirodni lijekovi

 

Analiza nekoliko ispitivanja ulja jaglaca pokazala je da može dobro ublažiti menstrualne grčeve. Čaj od dumbira je zdrav i može ublažiti mučninu. Sve dok se znanstvenim ispitivanjima ne utvrde stvarne koristi, ispravne doze i popratne pojave ovakvih pripravaka, bolesnik je izložen liječenju koje može biti neefikasno pa čak i štetno. Biljni čajevi ne moraju biti manje opasni od tradicionalnih lijekova, zbog toga što nema propisanih standarda u njihovoj proizvodnji niti znanja o njihovoj toksičnosti i interakcijama s drugim lijekovima. Oni mogu biti čak i još opasniji.





Metode smanjenje stresa

 

Kod nekih žena akupunkturom se uspjelo smanjiti menstrualne bolove. Posebno je zanimljiva refleksologija, metoda koja se koristi manualnim pritiskanjem akupunkturnih točaka na ušima, rukama i stopalima. Joga i meditacija koje djeluju opuštajuće također mogu biti od pomoći kod menstrualnih grčeva. Ima i izvještaja o tome da orgazam smanjuje jačinu menstrualnih grčeva.





Higijena u vrijeme mjesečnice

 

Tampone treba mijenjati svakih 4 do 6 sati. Treba izbjegavati parfimirane uloške i tampone. Intimni dezodoransi mogu na genitalije djelovati iritirajuće. Tokom i između krvarenja žene ne bi trebale ispirati rodnicu. Dovoljno je redovito tuširanje.





Socijalna i terapijska podrška

 

Radi se na tome da žene promijene percepciju menstruacije u pozitivnijem smjeru kako bi se smanjio negativan ucinak na zdravlje.





Koji se lijekovi koriste kod menstrualnih poremećaja?





Uobičajeni analgetici





Nesteroidna protu-upalna sredstva (NSAIDi) blokiraju prostaglandine (tvari koje pojačavaju kontrakcije maternice). Posebno su djelotvorni u smanjenju obilnog krvarenja i grčeva. Acetilsalicilna kiselina je najčešce korišteno protu-upalno sredstvo, ali ima još nekoliko desetaka drugih (diklofenak, ketoprofen, ibuprofen) koji se izdaju na recept ili bez recepta. Efikasna su i druga protu-upalna sredstva. Za postizanje maksimalnog učinka treba ih uzimati sedam do deset dana prije očekivane mjesečnice. Probavni problemi (žgaravica, bol u želucu) su najcešće popratne pojave uzimanja nesteroidnih protu-upalnih sredstava.





Paracetamol smanjuje nivo gonadotropina i estradiola (jednog oblika estrogena) cime se može utjecati na menstrualne poremećaje.





Hormonske terapije menstrualnih poremećaja





Oralna kontracepcijska sredstva, koja se kolektivno nazivaju "pilulom", a sadrže kombinaciju estrogena i progestina (sintetičkog oblika progesterona), sprečavaju produkciju muških hormona i inhibiraju estrogenske receptore u maternici. Često se koriste za regulaciju mjesečnica kod žena s menstrualnim poremećajima, uključujući dismenoreju (jaku bol), amenoreju (izostanak mjesečnice) i menoragiju (obilno krvarenje). Oralna kontracepcijska sredstva se takoder koriste za liječenje endometrioze te štite od karcinoma jajnika i endometrija. Popratne pojave kod oralnih kontracepcijskih sredstava uključuju nadutost, debljanje i akne. Faktori rizika za primjenu su migrene (kojima prethode aure),pušenje, obiteljska anamneza prekomjernog zgrušavanja krvi, ili drugi faktori koji utječu na povećano zgrušnjavanje krvi. Provedena su mnoga ispitivanja kako bi se utvrdilo postoji li opasnost od karcinoma dojke kod dugotrajne uporabe oralnih kontracepcijskih sredstava, ali rezultati su bili oprečni a stručnjaci su mišljenja da je takva opasnost, ako i postoji, veoma mala.





Progesteron, sintetički oblici progesterona, koriste se kod menoragije te kako bi se korigirala neredovitost ili preskakanje mjesečnica. Progestini uključuju medroxyprogesteron, norethindron acetat i norgestrel. Treba istaknuti da korištenje samog progesterona nije prepreka začeću.





GnRH analogna sredstva

 

Injekcije jakih hormonskih sredstava (agonisti hormona koji izlučuje gonadotropin (GnRH)), smanjuju ili potiskuju nivo estrogena. Ti se lijekovi ponekad koriste za ublažavanje simptoma teških oblika endometrioza, tumora maternice ili menoragije. Takoder se koriste u pripremi maternice za ljuštenje endometrija. Budući da gubitak estrogena može prouzročiti osteoporozu, žene obicno ne uzimaju GnRH analoge duže od šest mjeseci.





Danazol je sintetička tvar koja nalikuje muškim hormonima. Potiskuje estrogen i menstruaciju i koristi se, ponekad u kombinaciji sa nekim oralnim kontracepcijskim sredstvom, kod algomenoreje, menoragije, tumora maternice i simptoma endometrioze. Nepovoljne popratne pojave uključuju pojavu dlakavosti lica, duboki glas, dobitak na težini, akne i prhut. Može povećati rizik od povišenog kolesterola. Trudnice i žene koje žele zatrudnjeti ne bi trebale koristiti ovaj lijek zbog potencijalnih porođajnih defekata.





Koji operativni i drugi zahvati se koriste kod menstrualnih poremecaja?

 

Ženama s obilnim menstrualnim krvarenjima, dismenorejom ili s oba ova poremecaja danas su na raspolaganju kirurške i druge mogucnosti. Vecina operativnih zahvata isključuje mogućnost rađanja, no kada to nije bitno operacija je daleko efikasnija od lijekova u smanjenju bolova i krvarenja.





Ablacija i resekcija endometrija

 

Kod ablacije kao i resekcije endometrija uklanja se kompletna sluznica maternice (endometrij). Kod resekcije se koriste kirurški zahvati za uklanjanje sluznice, dok se to kod ablacije postiže bilo vaporizacijom ili koagulacijom čime se uništava sluznica. Ovi postupci korisni su kod onih žena koje pate od obilnih menstrualnih krvarenja ali nemaju drugih abnormaliteta maternice, kao što su polipi, miomi, hiperplazija endometrija ili karcinom. Niti ablacija ni resekcija nisu primjenjive kod žena s velikim tumorima maternice, ali i jedna i druga metoda mogu biti efikasne kod malih. Treba napomenuti da se plodnost ne može sačuvati iako sam uterus ostaje čitav.





Kirurško uklanjanje maternice

 

Najcešći simptom zbog kojega se pribjegava histerektomiji je menoragija izazvana tumorom maternice ili drugih oboljenja, kao što je na primjer adenomioza. Endometrioza je drugi najčešći razlog za histerektomiju. Kod oko 40% kirurških zahvata uklanjaju se jajnici (ooforektomija), zbog čega dolazi do prerane menopauze kod mladih žena. Čak i najbolji liječnici i kirurzi nemaju uvijek sve odgovore na pitanja o histerektomiji. Donošenjem najbolje moguće odluke prije kirurškog zahvata smanjit ce se kasnije emocionalne posljedice.



Izvor: www.on-a.info

bla123 @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 0






1. Promisliti svoju odluku


Imati dijete je doživotna obaveza. Prije nego što odlučite imati dijete, važno je da da vi i vaš partner razmotrite što vas očekuje i jeste li spremni za to. Neka od ključnih pitanja su:



  • Jeste li oboje jednako predani tome da postanete roditelji?

  • Ako imate religijske razlike, jeste li razgovarali kako će to utjecati na vaše dijete?

  • Jeste li razmislili kako ćete izbalansirati posao i obitelj?

  • Jeste li spremni da postanete roditelj djetetu sa posebnim potrebama?

  • Jeste li spremni da nađete nekog svaki put kad želite izaći bez djeteta?


2. Ugovoriti sastanak kod ginekologa


Ginekolog će vas pitati pitanja o tvojoj vlastitoj i obiteljskog zdravstvenoj povijesti. Treba provjeriti štete li neki ljiekovi koje se koristi zaćeću ili trudnoći, razgovarati će se o prehrani i vježbi, preporučiti će se prenatalni vitamini, pitati će se i o dječijim bolestima koje su se preboljele u djetinjstvu. Obaviti će se i uobičajni ginekološki pregled: Papa test, palcipacija i bris rodnice.


3. Povećati unos folne kiseline


Čak i ako jedete uravnoteženu prehranu, teško da ćete uspjeti unjeti sve nutriente koji su vam potrebni, posebno su neki bitni. Uzimanjem 400 mg folne kiseline dnevno najmanje mjesec dana prije nego što se počnete truditi i tijekom prvog tromjesjećja, možete smanjiti mogućnost da vaša beba ima neural tube defect kao spinia bifida do 70%. Folna kiselina se može kupiti kao dodatak ili unutar nekih multivitamina. Ako uzimate multivitamin provjerite da ne sadrži više od dnevne količine (770 mcg) vitamina A osim ako nije u formi beta karotena da ne dođe do nekog defekta embrija. Postoje i posebni dodaci za trudnice i dojilje.


4. Izračunati plodne dane


Neke žene jednostavno prestaju koristiti kontracepciju i svejedno im je kad će zatrudniti. Neke puno razmišljaju i računaju dan ovulacije mjereći bazalnu temperaturu ili gledajući iscjedak. Bilježeći to dvoje nekoliko mjeseci može se prilično točno doći do prilično točnog dana ovulacije.


5. Prestati koristiti kontracepciju


Prestati koristiti kondome je vrlo lagano. Prestati piti pilule može zahtjevati više planiranja. Ako je to slučaj pametno je završiti tu tablicu da se sprijeći nepravilno krvarenje. Može potrajati nekoliko mjeseci da se ciklus vrati u normalu, ali su žene plodne već prvi mjesec nakon prestanka uzimanja pilula.


Kad prestanete koristiti kontracepciju dobro je početi voditi menstualni kalendar. To će pomoći da znate kad imate ovulaciju ili kad će ti biti termim rođenja.


6. Paziti na mentalno stanje i izbjegavati stres


Žene koje pate od depresije imaju duplo veću mogućnost da imaju problema sa neplodnošću od ostalih žena. Preporučuje se da sve žene, a pogotovo one koje u obitelji imaju depresiju odu kod stručnjaka radi pregleda prije nego zatrudne. Ako imate simptome depresije (gubitak interesa ili zadovoljstva u stvarima koje ste voljeli, promjena u apetitu ili spavanju, gubitak energije, osjećaji beznađa i bezvrijednosti) obavezno je potrebno otići specijalistu zbog moguće terapije. Neke terapije neće onemogućavati začeće. Dobro je koristiti i antistresne tehnike.


7. Reći ne zabavama


Zbog dima cigarete, alkohola i droge koja se nudi. Pušenje i udisanje dima može dovesti do težeg začeća, spontanog pobačaja, preranog rođenja, i niže porođajne težine bebe. Preporuča se da trudnice uopće ne piju alkohol, a dobro je ne piti i kad se pokušava ostati trudna.


8. Ne piti kofein


Kofein smanjuje sposobnost tijela da upije željezo (čega je potrebno u većim količinama u trudnoći) i povećava mogućnost mrtvorođenja. Dobro je smanjiti kavu, čaj i coca colu. Dobro je postepeno smanjiti uzimanje kofeina ili se prebaciti na proizvode sa smanjenim udjelom kofeina da ne dođe do jakih glavobolja.


9. Dovesti svoju težinu u normalu


Ako ste normalne težine vjerojatno ćete lakše zatrudniti. Ako nemate normalnu težinu, bilo da ste predebeli ili premršavi, probajte doći do normalne težine. Mršavite ili se debljajte postepeno, da bi se ta težina održala. Probajte zatrudniti tek kad se težina ustabili.


10. Jesti zdravu hranu


Još uvijek ne jedete za dvoje, ali bi već sad trebali početi jesti za trudnoću korisne nutriente tako da tijelo ne bi bilo još i zbog toga u šoku dok zatrudnite. Probajte dnevno jesti 5 obroka voća i povrća kao i dovoljno žitarica i hrane koja je bogata kalcijem (mlijeko, sokovi bogati kalcijem, jogurt). Ako volite ribu kontrolirajte se. Iako je riba izvrstan izvor bjelančevina, određene vrste riba (sabljarka, morski pas, skuša, tuna) jer sadrže puno žive što može štetiti bebi. Preporuča se najviše dvaputa tjedno jesti bilo kakvu ribu.


11. Napraviti i slijediti plan vježbanja


Počnjite vježbati i doći ćete do zdravog tijela koje je sposobno za trudnoću. Osim toga i vježbanje, tj. znojenje pomaže u oslobađanja od stresa koji može sprečavati začeće. Po Američkom institutu Sportske medicine zdravo vježbanje uključuje 20-60 min aerobica, šetnje ili vožnje bicikla, tri do pet puta tjedno. Čak i u trudnoći je dobro vježbati - tijelo ostaje u formi i lakše se tijelo oporavi od trudnoće i poroda.


12. Otići kod zubara


Oralna bakterijska infekcija može dovesti do do preranog poroda i niske porođajne težine bebe i to za čak 7 puta više. Promjene u hormonima prisutne u trudnoći mogu biti dobra baza za bolesti zubnog mesa - zubno meso postaje naotečeno, mekan i može krvariti. Posjet zubaru prije trudnoće smanjuje mogućnost poteškoća.


13. Upoznati se sa medicinskim korjenima


Dobra je ideja sa partnerom istražiti zdravstvenu povijest obitelji, i bliže i dalje. Najbitnija stvar za provjeriti je postoji li genetskih ili kromosomskih bolesti (kao Downov sindrom) ili poremećaj krvarenja. Bitno je doznati postoji li mentalna retardacija ili drugih zastoja u razvoju.


14. Izbjegavati infekcije


Izbjegavati sve infekcije, a pootovo one koje mogu naštetiti embriju. Dobro je izbjegavati neku hranu kao nepasterizirani mekani sir i drugi mliječni proizvodi, pakirani objed i delikatesna mesa, kao i sirova ili premalo kuhana riba i unutrašnji organi. Ti proizvodi sadrže opasnu bakteriju koja uzrokuje listeriju koja može uzrokvati pobačaj ili mrtvorođeno dijete. Također treba izbjegavati nepasterizirani juice jer može sadržavati bakteriju kao salmonela ili E.coli. Sirova riba i pogotovo školjke mogu sadržavati štetne mikroorganizma.


Trebalo bi također prati ruke prije kuhanja i provjeriti je li hladnjak između 2 i 4şC i zamrzivač oko -18şC da se hrana ne pokvari.Konačno, dobra je ideja prilikom vrtlarskih poslova koristiti rukavice. Toksoplazmoza se može dobiti prilikom čišćenja mačjeg pijeska pa je pametnije da to radi neko drugi.


15. Eliminirati opasnosti u okolišu


Neki poslovi mogu mogu biti opasni za vas i vaše dijete. Ako ste često izloženi kemikalijama ili radijaciji, morate pokušati to promjeniti prije začeća. Također, imajte na umu da su neki proizvodi za čišćenje, pesticidi, otapalo ili pijenje vode iz starih cijevi može biti opasno. Pokušajte bar umanjiti takve opasnosti doma ili na poslu.


16. Riješiti manje zdravstvene probleme


Dobar dio zdravstvenih problema se u trudnoći intenzivira. Raspitajte se kod doktora o eventualnom cijepljenju protiv rubeole, potrebno je 3 mjeseca prije začeća da bi se stekao imunitet. Za svaki slučaj, nemojte piti nikakve lijekove bez odobrenja liječnika jer možda ste u međuvremenu zatrudnjeli. Od sada se liječite unaprijed, dakle borite se da ne obolite, pa ćete izbjegavati nepotrebne gužve i blizinu oboljelih. Ukoliko imate priliku obaviti sistematski pregled nemojte je propustiti.


17. Kupiti si nešto sexy


Stručnjaci kažu da sperma bolje napreduje ako se žena jako uzbudi prilikom odnosa. Drugi kažu da to ne stoji. U svakom slučaju ne može škoditi. Možete posegnuti i za svjećama, masažnim uljima. To može odkloniti osjećaj i da imate odnos samo zato da zatrudnite.


18. Napravite sve što bi htjeli, a ne možete u trudnoći ili s bebom


Kupajte se u vrućoj vodi, odite na tečaj jahanja ili rafting, rolajte se, spavajte na trbuhu i sve drugo što bi htjeli. Tko zna kad ćete ponovo imati prilike za to.


19. Ne vodite ljubav samo da zatrudnite


Mnogi parovi su u tolikom iščekivanju i planiranju djeteta, da se vođenje ljubavi svede samo na radnju da se zatrudni. Ako svo vrijeme razmišljate o začeću, računate, planirate i živcirate se vrijeme je da napravite pauzu. Pod stresom ni muški ni ženski organizam ne funkcionira normalno (ovulacija može izostati, kvaliteta i kvantiteta sjemenih stanica opada) i gubi se volja za vođenjem ljubavi. Ako se malo uspori tempo rezultati će biti ohrabrujući. Nađite si neki hobi koji će vam odvratiti pogled od zaćeća na trenutak i opustiti vas. Ne zaboravite da je osmijeh jedan od najvećih lijekova pa pogledajte komediju, družite se sa zabavnim ljudima. Ako vam je teško i suze su dopuštene, nekad i to pomaže.


20. Upoznati se s porodom


Od djetinjstva su žene okružene mišlju da je porod najgore iskustvo koje žena može proći. Istraživanja su pokazala da dobar dio porođajnih boli dolazi iz psihe, straha pa je pametno da se upoznate sa samim sitemom i procesom rađanja jer se neke žene toliko boje samog poroda da fizički ne mogu zatrudniti. Boli inaće dolaze kao zaštita i znak da prestanemo s onim što nam nanosi bol. Očito je da ne možemo prestati s porodom što dovodi do toga da je strah taj koji ukazuje na opasnost i šalje mozgu signal da nešto nije u redu. Najbolji način da se predvlada strah/bol/napetost je vjera, vjera da će sve proći bez problema. Imajući to na umu pametno je pripremiti se što bolje i tako zaskočiti strah.



Izvor:www.ringeraja.hr
bla123 @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 0