Sve o ženskom zdravlju i brizi za žensko zdravlje
Žensko zdravlje
Blog
ponedjeljak, kolovoz 23, 2010
 



Dijagnoza policističnih jajnika uzima u obzir niz čimbenika, uključujući ispitivanja krvi, postupke kao što su ultrazvuk, fizikalni pregled i osobna povijest (nepravilne menstruacije).

Sindrom policističnih jajnika je hormonalni poremećaj u kojem se androgeni (muški hormoni) proizvode u većim količinama od uobičajenih. To utječe na 5 do 10 posto žena. Iako se početni znakovi mogu pojaviti ranih do srednjih tinejdžerskih godina, dijagnoza se često postavlja u 20-im i 30-im godinama. To je zato što simptoma može biti malo (stanjivanje kose, akne) ili mnogo (nepravilne mjesečnice, povećana dlakavost, debljanje), što rezultira različitim dijagnozama koje se u početku pripisuju određenom stanjima.

Nažalost, ovo kašnjenje često rezultira pogrešnim dijagnozama i nedjelotvornim tretmanima. Međutim, nakon što je postavljena pravilna dijagnoza, sindrom policističnih jajnika može se liječiti lijekovima i promjenama životnog stila (vježbanje, gubitak težine, zdravija prehrana i sl.) koji su se pokazali vrlo korisnima u smanjivanju znakova, simptoma i dugoročnih zdravstvenih rizika povezanih s ovim zdravstvenim stanjem.

Hormonske promjene kod policističnih jajnika imaju potencijal da utječu na mnoge tjelesne sustave. Dok su neke promjene očigledne, druge nisu. I, što može utjecati na jednu ženu ne mora utjecati na druge. Vanjski znakovi uključuju:

  • Povećan rast dlačica na licu, leđima, prsima, nadlakticama i natkoljenicama
  • Akne
  • Debljanje
  • Stanjivanje kose ili ćelavost
  • Dodatni rast kože oko vrata ili ispod pazuha
  • Tamnija i deblja koža ispod pazuha, vrata, ispod dojki, unutarnje strane bedara, itd.
  • Smanjenje veličine grudi
  • Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja

Tu su i unutarnje promjene koje imaju potencijal da se razviju. One su:

  • Smanjena plodnost ili neplodnost
  • Nepravilan menstruacijski ciklus (35 dana ili dulje) ili manje menstrualnih ciklusa (osam ili manje na godinu)
  • Povišene razine inzulina i inzulinska rezistencija (povećava rizik za kardiovaskularne i šećerne bolesti)
  • Dijabetes  
  • Visok krvni tlak
  • Povišeni trigliceridi
  • Povećan rizik za bolest masne jetre
  • Više razine lošeg LDL kolesterola  
  • Smanjena razina dobrog HDL kolesterola
  • Stanjivanje unutarnje sluznice maternice (endometrija). Kao rezultat toga, postoji povećani rizik za karcinom endometrija.
  • Uvećani jajnici i, kod nekih žena, povećan broj cisti jajnika

Postoje i drugi uzroci nepravilnih menstruacija (poremećaj štitne žlijezde, loša prehrana, bolesti, stres, intenzivno vježbanje) koji mogu doprinijeti razvoju ovog problema. Posebno je važno imati iscrpne analize od strane liječnika, ginekologa ili reproduktivnog endokrinologa. Dijagnoza PCOS-a se temelji na mnogim čimbenicima:

  • Vaša povijest bolesti (početak prve menstruacije, koliko dugo traju, duljina između ciklusa)
  • Obiteljska anamneza (moguće nasljedne veze s majkom ili sestrom sa sličnim simptomima)
  • Fizički izgled i pregled zdjelice (povećani jajnici)
  • Krvni testovi za androgene (muški hormoni kao što je testosteron), ženske hormone (estron, estradiol), štitnjaču, šećer u krvi i luteinizirajući hormon poznat kao LH, folikulostimulirajući hormon (FSH), prolaktin i drugi.
www.centar-zdravlja.net

anita983 @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 31, 2010



Seks je zabavan, bolest nije. To nije nešto što itko od nas želi napraviti, ali testiranje je bitno, za vašu dobrobit i dobrobit partnera...

1. Sifilis
Ukoliko se ne liječi može dovesti do oštećenja živaca, demencije i smrti.
Kako provjeriti: testiranje krvi.

2. HIV
Potrebno je 10 godina da se razvije u punom opsegu, ali može proći neprimijećen mnogo godina.
Kako provjeriti: testiranje krvi.

3. Klamidija
Posebno je opasna za žene, može oštetiti jajovode, što može povećati rizik od izvanmaterične trudnoće (trudnoće izvan maternice).
Kako provjeriti: testiranje urina ili bris.

4. Genitalni herpes
Može uzrokovati potencijalno smrtonosne infekcije kod beba.
Kako provjeriti: fizički pregled, test krvi i/ili laboratorijska testiranja brisa.

5. Gonoreja
Širi se putem krvi u zglobove, uzrokuje slične simptome kao artritis.
Kako provjeriti: test urina i/ili laboratorijskih testiranja brisa.

6. Hepatitis B i C
Kronični hepatitis B i C može dovesti do ciroze ili raka jetre.
Kako provjeriti: testiranje krvi.

7. Humani papiloma virus HPV
Može dovesti do raka vrata maternice.
Kako provjeriti: PAPA test.

8. Trihomonijaza
Može uzrokovati prerani porod ili nisku porođajnu težinu beba.
Kako provjeriti: fizički pregled i/ili laboratorijska testiranja brisa.

9. Upalna bolest zdjelice
Može trajno oštetiti ženske reproduktivne organe ili izazvati ektopičnu trudnoću.
Kako provjeriti: fizički pregled i/ili ultrazvuk.

10. Bakterijska vaginoza
Može uzrokovati upalnu bolest zdjelice ili povećati rizik od preranog poroda.
Kako provjeriti: fizički pregled i/ili laboratorijska ispitivanja vaginalne tekućine.

www.centar-zdravlja.net


anita983 @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 13, 2009






Baš kao i auto, vaše tijelo treba rutinsko održavanje. Pitali smo stručnjake da nam pomognu napraviti ovaj jednostavan raspored za preglede sa 20, 30 i 40 godina.

Svaki dan

Konac - 20, 30, 40 godina

Čak i ako perete zube dvaput dnevno, bakterije još uvijek mogu biti skrivene između zuba. To može dovesti do bolesti desni, što povećava rizik od bolesti srca, moždanog udara i ako ste trudni, preranog porođaja. Gingivitis ima više od 50 posto ljudi iznad 30 godine.

Stanite na vagu - 20, 30, 40 godina

Studije pokazuju da ljudi koji se važu svaki dan imaju veću vjerojatnost za održavanje zdrave tjelesne težine.

Uzmite multivitamin - 20, 30, 40 godina

Kroz vaše dvadesete, multivitamini nude bitan unos željeza i folne kiseline. I bez obzira na dob, ako pokušavate zatrudniti (ili već jeste trudni), trebate ove minerale kako bi spriječili porođajne defekte. U 30-im i 40-im, kalcij i vitamin D pomažu držati kostur jakim.

Svaki tjedan

Vodite ljubav  - 20, 30, 40 godina

Istraživanje je pokazalo da seks jednom ili dvaput tjedno za 30 posto poveća proizvodnju imunoglobulina, antitijela koji pomaže u borbi protiv virusa i bakterija.

Svakih 3-6 mjeseci

Otvorite usta i recite: "ahh" - 20, 30, 40 godina

Trebate posjetiti stomatologa najmanje dva puta godišnje. Pobrinite se da najmanje jedan posjet svake godine uključuje pregled usana, desni i jezika jer se oralni rak širi brzo, a rano otkrivanje je ključna stvar.

Testirajte se na spolno prenosive bolesti - 20, 30, 40 godina

Većina ih je izlječiva, ali ako se ne otkriju na vrijeme mogu ugroziti plodnost i zdravlje. Sigurni ste da niste zaraženi? Nemojte biti: simptomi se često ne pojavljuju mjesecima ili nikada. Testirajte se ako ste nedavno imali novog partnera, ako osoba s kojom imate odnose ima ili sumnjate da ima spolnu bolest ili ako niste nikada bili testirani. Tri su spolne bolesti na koje trebate obratiti pažnju: klamidija, gonoreja i HIV-a.

Godišnje

Pregledajte kožu - 20, 30, 40 godina

Melanom - najsmrtonosniji oblik raka kože - u porastu je kod žena, a 25 posto tih slučajeva javlja se prije dobi od 40 godina. Posjetite dermatologa jednom godišnje za pregled cijelog tijela. Svakih par mjeseci pregledajte madeže koji su asimetrični, imaju nepravilne rubove ili promjene u boji.

Posjetite ginekologa - 20, 30, 40 godina

Obavite pregled dojki i Papa test svake godine. Ako imate visok rizik za rak vrata maternice, zamolite svog liječnika da vas testira na HPV. Istraživanja pokazuju da je 40 posto bolji od Papa testa za otkrivanje prekancerogenih lezija.

Pregledajte oči - 30, 40 godina

Testirajte se na glaukom, makularnu degeneraciju, kataraktu u dobi od 35 godina ili ranije ako uočite smetnje.

Mamografija - 40 godina

Učinite to svake godine nakon 40 godine života. Ako u obitelji imate oboljele od raka dojke, obavite pregled najmanje pet godina prije najranije dobi kada je rak dijagnosticiran u vašoj obitelji. Ako imate vrlo visok rizik, vaš doktor može isto tako preporučiti MR, koji daje detaljniji prikaz vaših grudi.

Svake 2-3 godine

Naručite se za sistematski pregled - 20, 30, 40godina

Mnoge žene misle da godišnji posjet ginekologu obuhvaća sve potrebne preglede. Ali puno zdravstvenih problema, uključujući srčane bolesti koje su sve veći ubojica žena ne mogu biti otkrivene tim pregledom. Kao dodatak svakom pregledu doktor bi trebao provjeriti vaš puls, krvni tlak, visinu i težinu.

Pripazite na dijabetes - 40 godina

Provjerite razinu glukoze u krvi kada navršite 45 godina. Čak i ranije ako ste pretili, ako u vašoj obitelj ima oboljelih od dijabetesa ili ako pokušavate zatrudnjeti.

Provjerite lipide - 20, 30, 40 godina

S početkom u 20-im godinama, provjerite LDL, HDL, ukupni kolesterol i trigliceride. Ako su razine povišene potrebno je češće provjeravanje.

Pregledajte štitnjaču - 30, 40 godina

Osam od 10 oboljelih od bolesti štitnjače su žene, a budući da su simptomi uobičajeni i lako ih je zanemariti (umor, debljanje), možda niste ni svjesni da imate problem. Provjeravajte razinu hormona štitnjače nakon 35 godine.


Izvor: www.centar-zdravlja.net
anita983 @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 2, 2009

 

Pazite na prehranu

Što je dobro za vaše arterije, također je dobro i za vaša jajašca. Žene koje unose više zdravih nezasićenih masti (maslinovo ulje) imaju manju vjerojatnost da dožive neplodnost zbog problema s ovulacijom od onih čija prehrana sadrži više trans masti.

Opustite se

Stres ometa rad mozga koji obavještava jajnike da rade svoj posao. Ako ste osoba sklona anksioznosti i tjeskobi, opustite se uz, primjerice, tai chi.


Redovito se testirajte na spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti mogu blokirati vaše jajovode. Jajovodi mogu završiti ispunjeni tekućinom koja može spriječiti implantaciju embrija.


Prestanite pušiti  

Pušenje sužava krvne žile, što uključuje i one koje hrane jajnike, što ubrzava gubitak jajašaca. Naravno, žene koje puše mogu zatrudnjeti - kad su mlade. No, pušenje može uzrokovati da postanu neplodne ranije nego nepušačice.

Odaberite oralnu kontracepciju

Ako ste u monogamnoj vezi odaberite pilulu. Pilula može smanjiti rizike od upalne bolesti zdjelice, endometrioze i raka endometrija; i zato što žene na piluli ne ovuliraju, njihov rizik od ciste jajnika i raka jajnika je također smanjen. Mnoge žene zatrudne već sljedeći ciklus nakon prestanka uzimanja pilula.

Redovito odlazite na preglede

Odlazite redovito ginekologu, ali što je s ostatkom anatomije? Glavni uzrok neplodnosti su nedijagnosticirani ili neliječeni zdravstveni problemi, kao što je dijabetes, bolesti štitnjače, ili policistični jajnici što utječe na vaš hormonalni balans. Obavite sistematski pregled svake dvije godine.

Preskočite skalpel

Nitko ne želi provesti mjesečnicu u fetalnom položaju bolujući od endometrioze ili ciste jajnika. Ali ako doktor želi operacijom riješiti problem, učiniti sve što možete da izbjegnete odlazak pod nož. Vaše tijelo stavlja sva jajašca u supertanki vanjski sloj [korteks] - tako da rezanje skalpelom ili laserom ima očite posljedice. Pitajte da li možete pokušati neinvazivnu opciju prvo, kao što je pilula. Ako morate na operaciju, recite svom liječniku da ne odstranjuje bilo koji dio korteksa.


Izbrojite svoja jajašca

Tijekom sljedećeg pregleda raspitajte se o vaginalnom ultrazvuku kako bi se procijenilo koliko jajašaca još imate. Ženska plodnosti je igra brojeva: rođeni ste sa svim jajašcima koja ćete ikada imati i uz jedan ili dva koja se oslobađaju za vrijeme ovulacije, drugi umiru od starosti. Neke žene imaju dovoljno dobrih jajašaca i u četrdesetima. Ako je vaš broj nizak, mogli biste razmisliti o zamrzavanju jajašaca.

Izvor: www.centar-zdravlja.net


anita983 @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 14, 2009

 

Kako funkcioniraju?

Na početku trudnoće testovi otkrivaju hormon hCG, ili humani korionski gonadotropin, izdajnički hormon trudnoće koji proizvodi posteljica. Svi testovi u biti funkcioniraju na isti način, tako da nema potrebe za dodatnim troškovima i traženjem određene marke.

Koje je najbolje vrijeme za napraviti test?

TV reklame uvjeravaju vas da se možete testirati 5 dana prije menstruacije. Ali ono što možda ne znate je da mnoge žene ne proizvode dovoljno hCG hormona tako rano za otkrivanje trudnoće. Dva tjedna nakon začeća, bit će dovoljno da se formira hCG pozitivan rezultat za većinu žena. Dakle, osim ako želite nekoliko testova ili lažno negativan rezultat, najbolje je čekati najmanje do dana kada bi trebali dobiti mjesečnicu.

Kako se testirati?

Prije svega, provjerite je li vaš test istekao. Vaš prvi urin je koncentriraniji, tako da je najbolje vrijeme za test ujutro (iako ćete vjerojatno dobiti isti rezultat u bilo koje doba dana). Pročitajte upute pažljivo prije nego što se pomokrite na štapić i čekate rezultate. Neki će se registrirati jednu ili dvije linije, neki pozitivni/negativni predznak, a drugi će vam dati digitalni odgovor - "da" ili "ne".

Da li je bolje da to učinite kod doktora?

Test koji će vam napraviti ginekolog je otprilike isti. Međutim, on vam može napraviti osjetljiviji test krvi ako dobivate negativan rezultat, a još uvijek mislite da ste možda trudni.

Mogu li dobiti lažno pozitivan rezultat?

Iznimno rijetko dobiti lažno pozitivan rezultat. No, ako je test negativan, a vi još uvijek ne dobivate menstruaciju, testirajte se opet za dan ili dva. To može ovisiti o razini hCG-a koji možda nije dovoljno visok za otkrivanje. Što kada mislite da vidite linije, ali niste sigurni jer se ne vide dobro? Tada ste vjerojatno trudni. Idući dan opet se testirajte ili zamolite ginekologa za test krvi.

Izvor: www.centar-zdravlja.net


anita983 @ 12:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 1, 2009






Ako ste seksualno aktivni, možda imate simptome spolno prenosivih bolesti. Simptomi se mogu pojaviti bez obzira na vrstu spolnog odnosa - vaginalni, oralni ili analni - koju prakticirate ili bez obzira na korištenje kondoma. Iako su kondomi kada se koriste ispravno vrlo učinkoviti kod smanjenja prijenosa spolnih bolesti, niti jedna metoda (osim apstinencije) nije 100 posto učinkovita. To posebno vrijedi za određene spolno prenosive bolesti, kao što su genitalne bradavice i genitalni herpes.

Simptomi mogu varirati od suptilnih do očitih. Ako mislite da imate neke simptome, posjetite liječnika. Neki simptomi se mogu lako tretirati i eliminirati. Ostali simptomi zahtijevaju dugoročno liječenje.

Isto je bitno obavijestiti sve partnere, tako da se mogu i oni testirati. Ako se ne liječe, spolno prenosive bolesti mogu povećati rizik od dobivanja drugih bolesti kao što je HIV. To se događa jer spolno prenosive bolesti mogu potaknuti imunološki odgovor u predjelu genitalija ili uzrokovati čireve, koji povećavaju vjerojatnost prijenosa HIV-a. Neke spolno prenosive bolesti ukoliko se ne liječe mogu dovesti do neplodnosti.

Ovdje su neke česte spolno prenosive bolesti i njihovi simptomi.

Klamidija

Klamidija je bakterijska infekcija genitalnog trakta. Klamidija se teško teško otkriva jer u ranoj fazi infekcija često ima malo ili nimalo znakova i simptoma. Kada se pojavljuju, obično počinju tri tjedna nakon izloženosti klamidiji. Čak i kada se znakovi i simptomi ne javljaju, oni su često blagi i prolaze, tako da ih je lako previdjeti.

Znakovi i simptomi uključuju:

  •      Bolno mokrenje
  •      Bol u donjem dijelu trbuha
  •      Vaginalni iscjedak kod žena
  •      Iscjedak iz penisa u muškaraca
  •      Bolan spolni odnos u žena
  •      Bol u testisima u muškaraca

Gonoreja

Gonoreja je bakterijska infekcija genitalnog trakta. Prvi simptomi gonoreje obično se pojavljuju u roku od dva do 10 dana nakon izlaganja. Međutim, neki ljudi mogu biti zaraženi mjesecima prije nego se pojave znakovi ili simptomi.

Znakovi i simptomi gonoreje mogu uključivati:

  • Gust ili krvav iscjedak iz penisa ili vagine
  • Bol ili peckanje prilikom mokrenja
  • Često mokrenje
  • Bol prilikom spolnog odnosa

HIV

HIV ometa sposobnost tijela da se učinkovito boriti protiv virusa, bakterija i gljivica koje uzrokuju bolesti, a to može dovesti do AIDS-a, kronične, po život opasne bolesti.

Kod prvog kontakta vjerojatno nećete imati nikakvih simptoma. Neki ljudi razviju simptome slične gripi, obično dva do šest tjedana nakon infekcije. Rani simptomi HIV-a mogu uključiti:

  •       Vrućicu
  •       Glavobolju
  •       Slabost
  •       Natečene limfne žlijezde
  •       Osip
Ovi rani simptomi obično nestanu unutar jednog tjedna do mjesec dana i često se smatraju simptomima neke druge virusne infekcije. Tijekom ovog perioda, vrlo ste zarazni. Uporniji ili ozbiljniji simptomi HIV infekcije ne moraju se pojaviti unutar 10 ili više godina nakon početne infekcije.

Kako se virus nastavlja razmnožavati i uništavati imunološke stanice, mogu se razviti blage infekcije ili kronični simptomi kao što su:

  •      Otečeni limfni čvorovi - često jedan od prvih znakova zaraze HIV-om
  •      Proljev
  •      Gubitak težine
  •      Vrućica
  •      Kašalj i teško disanje
Znakovi i simptomi kasnije faze infekcije HIV-om uključuju:

  •     Konstantan, neobjašnjiv umor
  •     Noćno znojenje
  •     Groznica ili temperatura veća od 38°C u trajanju od nekoliko tjedana
  •     Naoticanje limfnih čvorova više od tri mjeseca
  •     Kronični proljev

Genitalni herpes

Genitalni herpes je vrlo zarazan i uzrokovan tipom herpes simplex virusa (HSV). HSV ulazi u tijelo kroz male pukotine u koži i sluznici. Većina ljudi s HSV-nikad ne znaju da ga imaju, jer nema znakova ili simptoma. Znakovi i simptomi mogu biti tako blagi da prođu neopaženo. Kada su znakovi i simptomi primjetni, prva epizoda je generalno najgora. Neki ljudi nisu nikad iskusili drugu epizodu. Drugi ljudi, međutim, mogu doživjeti epizode u razdoblju od desetljeća.

Kada su prisutni, simptomi genitalnog herpesa mogu uključivati:

  •       Male, crvene kvržice, mjehuriće (vezikule) ili otvorene rane (ulkusi) u genitalnom, analnom i obližnjim područjima
  •       Bol ili svrbež oko genitalnog područja, stražnjice ili unutarnje strane bedara 
Početni simptom genitalnog herpesa obično je bol ili svrbež, s početkom od nekoliko tjedana nakon izlaganja zaraženom seksualnom partneru. Nakon nekoliko dana mogu se pojaviti male, crvene kvržice. One tada pucaju, postajući čirevi koji mogu krvariti.
U žena, rane mogu izbiti u vaginalnom području, na vanjskim genitalijama, stražnjici, anusu ili cerviksu. U muškaraca, rane se mogu pojaviti na penisu, skrotumu, stražnjici, bedrima ili anusu.

Dok imate čireve, mokrenje može biti bolno. Možete također doživjeti bol ili osjetljivost u području genitalija dok se infekcija ne riješi. Tijekom početnih epizoda, možete imati simptome slične gripi, kao što su glavobolja, bolovi u mišićima i groznica, kao i natečene limfne čvorove u preponama.

U nekim slučajevima, infekcija može biti aktivna i zarazna čak i kada ranice nisu prisutne.

Genitalne bradavice (HPV infekcija)

Genitalne bradavice, uzrokovane human papilloma virusom (HPV), su jedna od najčešćih vrsta spolno prenosivih bolesti. Znakovi i simptomi genitalnih bradavica uključuju:

  •     Male, sive otekline ili u boji kože u genitalnom području
  •     Nekoliko bradavica zajedno 
  •     Svrbež ili nelagoda u genitalnom području
  •     Krvarenje tokom spolnog odnosa
Često, međutim, genitalne bradavice ne uzrokuju nikakve simptome.
U žena genitalne bradavice mogu rasti na stidnici, stjenci vagine, prostoru između vanjskog spolovila, anusu i grliću maternice. U muškaraca, mogu se pojaviti na penisu, skrotumu i anusu. Kondilomi se mogu razviti u ustima ili grlu osobe koja je imala oralni seks sa inficiranom osobom.

Hepatitis

Hepatitis A, hepatitis B i hepatitis C su zarazne virusne infekcije koje utječu na  jetru. Hepatitis B i C su najozbiljniji, ali svaki od njih može uzrokovati upalu jetre.

Neki ljudi nikad ne razviju znakove i simptome. Ali za one koji razviju, simptomi se mogu pojaviti nakon nekoliko tjedana i mogu uključivati:

  •      Slabost
  •      Mučninu i povraćanje
  •      Bol ili nelagodu u trbuhu, posebno u području jetre, na desnoj strani ispod rebara
  •      Gubitak apetita
  •      Vrućicu
  •      Tamnu mokraću
  •      Bol u mišićima ili zglobovima
  •      Svrab
  •      Žutu kožu i bjeloočnice (žutica)

Sifilis

Sifilis je bakterijska infekcija. Bolest utječe na genitalije, kožu i sluznicu, ali može uključivati mnoge druge dijelove tijela, uključujući mozak i srce.

Znakovi i simptomi sifilisa se pojavljuju u četiri faze - primarna, sekundarna, latentna i tercijarna.

Primarna

Ovi simptomi mogu se pojaviti 10 dana do tri mjeseca nakon izloženosti:

  •      Mali, bezbolan čir na dijelu tijela gdje je prenesena infekcije, obično genitalije, rektum, jezik ili usne. Jedan čir je tipičan, ali može ih se pojaviti  i više.
  •      Povećani limfni čvorovi.
Znakovi i simptomi primarnog sifilisa obično nestaju bez liječenja, ali osnove bolesti ostaje i mogu se ponovno pojaviti u srednjoj ili trećoj (tercijarnoj) fazi.

Sekundarna

Znakovi i simptomi sekundarnog sifilisa mogu početi dva do 10 tjedana nakon pojave čira i mogu uključivati:

  •     Crveni ili crvenkasto-smeđi osip, čirevi na bilo kojem području vašeg tijela, uključujući i dlanove 
  •      Vrućica
  •      Umor i neodređen osjećaj nelagode
  •      Bol  
Ovi znakovi i simptomi mogu nestati u roku od nekoliko tjedana ili nekoliko puta doći i otići u periodu od godine dana.

Latentna

Kod nekih osoba, razdoblje nazvano latentni sifilis - u kojem se simptomi ne pojavljuju. Znakovi i simptomi se ne moraju nikada vratiti ili bolest napreduje u tercijarnu fazu.

Tercijarna

Bez liječenja, sifilis se može proširiti, što dovodi do ozbiljnih oštećenja unutarnjih organa i smrti godinama nakon originalne zaraze.

Neki od znakova i simptoma tercijarnog sifilisa uključuju:

Neurološke probleme
Ovo može uključivati moždani udar i infekcije, upale membrane i tekućine oko mozga i leđne moždine (meningitis). Ostali problemi mogu uključivati lošu koordinaciju mišića, ukočenost, paralizu, gluhoću ili vizualne probleme. Promjene osobnosti i demencija također su mogući.

Kardiovaskularne probleme
Mogu uključiti aneurizme i upale aorte - glavne arterije tijela - i drugih krvnih žila. Sifilis može također uzrokovati bolesti srčanih zalistaka.

Ako sumnjate da imate spolno prenosivu bolest, posjetite liječnika

Ako sumnjate da imate navedene ili druge spolno prenosive bolesti posjetite liječnika i testirajte se. Pravovremena dijagnoza i liječenje su važni za izbjegavanje ili odgađanje težeg, potencijalno po život opasnog zdravstvenog stanja i širenja zaraze.

Izvor: www.centar-zdravlja.net


anita983 @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 31, 2009

 

1. Vagina je organ koji se sam čisti

Njena lubrikacija osigurava da ostaje čista i zdrava, uz malu pomoć. Gelovi za tuširanje i sapuni zapravo mogu narušiti prirodnu pH ravnotežu tako rezultat može biti iritacija i neugodan miris. Dovoljno je samo vanjski dio vagine oprati blagim sapunom i isprati vodom, bez iritacije i oštećenja kože koje sapuni mogu izazvati.

2. Ženski orgazam je moćan lijek protiv bolova

Upravo zbog oslobađanje endorfina kod orgazma, glavobolje su zapravo loša isprika za izbjegavanje seksa. Orgazam ublažava menstrualne grčeve zbog snažne kontrakcije mišića koji tjeraju krv i druge tekućine daleko od bolnog organa.

3. G-točka je nazvana po dr. Ernest Grafenbergu

Grafenberg je znanstvenik koji ju je "pronašao" i upozorio na njen potencijal i blagodati za seksualnost. Stimulacija G točke može biti intenzivna i nježna, orgazmička ili ništa od navedenog. Većina žena doživljava ugodnu senzaciju stimulacijom G-točke, a za neke žene G-točka može igrati ključnu ulogu kod postizanja orgazma (pogotovo kada je u suradnji s klitoralnom ili analnom stimulacijom). Svatko reagira drugačije, tako da je vrijeme za istraživanje definitivno nešto što trebate staviti na vrh popisa.

4. Klitoris i penis građeni su od istog tkiva

Slična stvar je kod testisa i jajnika. Negdje nakon šestog tjedna trudnoće spolne stanice se počinju razlikovati. Tek kasnije tijelo zapravo oblikuje penis ili klitoris.

5. Gljivične infekcije nisu zapravo infekcije

One su jednostavno porast broja organizama u vagini i stidnici. Obično su uzrokovane lošom prehranom, antibioticima, nošenjem tkanina poput najlona koji uzrokuju razmnožavanje gljivica. Najbolji način prevencije je ograničavanje šećera i kruha u prehrani, dodajući acidofil i jogurt svom redovitom unosu hrane i nošenje pamučnog donjeg rublja.

6. Jeste li znali za A-točku?

O ovoj točci se tek nedavno počelo pisati, opisana je početkom 1990. godine. Označava Anterior Fornix erogen zone (također se naziva AFE zona). To je osjetljivo tkivo na kraju vagine, ispred vrata maternice. Stimulacija tog mjesta može proizvesti lubrikaciju i orgazmičke kontrakcije. Preporuča se stimulacija zajedno s G-točkom za jači orgazam.

7. Zdrava vagina trebala bi imati isti miris

Što znači da kada miris postaje izraženiji to je odličan način za rješavanje zdravstvenih problema prije nego što postanu veliki. Jači miris nego obično može biti pokazatelj dehidracije, gljivične infekcije ili čak uzimanja previše vitaminskih dodataka.

Izvor: www.centar-zdravlja.net


anita983 @ 15:40 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 13, 2009






Recite istinu svom doktoru ili riskirate više od crvenila.

U anketi Sveučilišta Columbia, istraživači su utvrdili da više od polovine žena u dobi između 25 - 49 nije sasvim iskrena prema svojim doktorima. Kao glavni razlog navode neugodu, činjenicu da nisu smatrale taj podatak relevantnim ili jednostavno nisu htjele slušati prigovaranje. Ali ako doktor nema pravovaljane informacije može doći do pogrešaka u dijagnozi ili liječenju. Tri slučaja u kojima se isplati reći istinu, cijelu istinu i ništa osim istine:

Kada kažete da ne pušite..

..a zapravo pušite kada izađete van

Ne trebate liječnika da vam kaže da na taj način može povećati rizik za oboljenje od raka. Ali ono što možda ne znate je da pušenje također povećava rizik od začepljenja krvnih žila i moždanog udara ako koristite hormonsku kontracepciju. Ako vaš ginekolog zna da pušite  vjerojatno će preporučiti nehormonalnu opciju kao što je primjerice dijafragma, što će smanjiti rizik od grušanja krvi na gotovo 0. Pušenje također povisuje krvni tlak, pa ako uzimate bilo koji lijek koji također može povećati tlak, (određeni antidepresivi), recite svom liječniku ako i koliko pušite.

Kažete da svaki dan popijete multivitamin...

...ali, zapravo činite to iznimno rijetko

Iako većina ljudi vodi ažurnu evidenciju o lijekovima na recept, manje od polovice to čini za lijekove koji su u slobodnoj prodaji i za vitamine, a samo njih 20 posto za biljne lijekove. "Suplementi mogu biti u interakciji s drugim lijekovima i smanjiti njihovu učinkovitosti," kaže liječnica Julie Dolan. Na primjer,  za gospinu travu za koju se vjeruje da ima utjecaj na razinu serotonina u mozgu, liječnik će vam savjetovati da ju prestanete uzimati ako ste na određenim antidepresivima. Za svaki slučaj: recite liječniku što sve uzimate.

Kažete da pijete povremeno, uglavnom samo za vikend  i nikada više od jedne čaše

ali,  povremeno pijete pivo, zatim čašu vina uz večeru, par koktela poslije večere

Kombinacija margarita  s određenim lijekovima može oštetiti jetru. A ako imate dijabetes, pretjerano pijenje može dovesti do visokog krvnog tlaka i oštećenja živaca. Ako vaš noćni izlazak ima tendenciju da se pretvori u četiri  martinija (čak i samo povremeno), recite to doktoru da izbjegnete probleme.

Izvor: www.centar-zdravlja.net


anita983 @ 00:08 |Komentiraj | Komentari: 0






Što je to Chlamydia?

Chlamydia je rod bakterija koji sadržava tri vrste: Chlamydia psittaci, Chlamydia trachomatis i Chlamydia pnemoniae.
Chlamydia trachomatis je glavni uzročnik spolno prenosivih bolesti i novorođenačkih infekcija.

Važnost spolno prenosivih bolesti uzrokovanih C. trachomatis

Spolno prenosive bolesti uzrokovane ovom bakterijom najčešće su spolno prenosive bolesti. Mogu biti bez simptoma zbog čega osoba nije svjesna infekcije i to olakšava prijenos infekcije seksualnim putem partneru. Iznimno su velik problem moguće posljedice klamidijskih infekcija kod žena - neplodnost i vanmaternična trudnoća. One također mogu nastati zbog napredovanja neprepoznate infekcije.

Kako se prenosi Chlamydia

Chlamydia se prenosi spolnim putem - spermom, vaginalnim iscjetkom i krvlju.

Tko se može zaraziti Chlamydiom

Chlamydiom se može zaraziti svaka spolno aktivna bolest. Zaraza ovom bakterijom je najčešća spolno prenosiva bolest. Procjene o njenoj raširenosti uvijek su podcijenjene jer se teško otkriva i često ne uzrokuje simptome. Chlamydia je vrlo raširena u seksualno aktivnoj tinejdžerskoj populaciji.

Bolesti koje uzrokuje Chlamydia trachomatis

Uretralni sindrom u žena, mukopurulentni cervicitis, upalna bolest zdjelice, nespecifični uretritis muškarca, epididymitis, Reiterov sindrom, proktitis, novorođenački konjunktivitis, dojenačka pneumonija, lymhogranuloma venereum. Neplodne žene s oštećenjima jajovoda te prijašnjim izvanmaterničnim trudnoćama imaju u 30-45% slučajeva pozitivnu kulturu na klamidiju u vratu maternice.

Infekcije ovom bakterijom su češće u žena. Klamidije se razmnožavaju u stanicama cilindričnog epitela unutar vrata maternice vrlo često bez jasnih simptoma.

Uretralni sindrom u žena jest upala mokraćne cijevi koja se očituje otežanim mokrenjem, učestalim mokrenjem i nalazom gnoja u mokraći.

Mukopurulentni cervicitis je gnojna upala vrata maternice. Premda mnoge žene zaražene C. trachomatis nisu imale nikakvih simptoma, u 30-50% njih se prilikom ginekološkog pregleda može otkriti znakove ove bolesti. Bolest se očituje žućkastim iscjetkom, oteklinom vrata maternice i sklonosti njegova krvarenja nakon i najmanje povrede, npr. pri uzimanju brisa.

Upalna bolest zdjelice jest infekcija koja nastaje uspinjanjem bakterije iz rodnice u maternicu, jajovode i najzad u potrbušnicu pa postoji upala svih tih struktura. Upala vrata maternice, cervicitis, već je opisana. Upala unutarnjeg sloja maternice, endometritis, ima slijedeće simptome: vaginalno krvarenje, bolna osjetljivost donjeg dijela trbuha i osjetljivost maternice.
Izražena blaža osjetljivost jajovoda i maternice u seksualno aktivnih žena koje imaju upalu vrata maternice ukazuje na upalnu bolest zdjelice.
Važnost svih ovih bolesti, a osobito zaraze bez simptoma jest u mogućnosti napredovanja infekcije i nastanku upalne bolesti zdjelice koja često ostavlja ožiljke u jajovodima i neplodnost. Promjene koje dovode do neplodnosti mogu nastati i bez izražene upalne bolesti zdjelice, kada postoji tzv. tiha upala jajovoda. Vanmaterična trudnoća je u mnogo slučajeva također povezana s klamidijskim ožiljnim promjenama.

Reiterov sindrom se odlikuje upalom očne spojnice (konjunktivitis), zglobova (artritis) i mokraćne cijevi (uretritis) te promjenama na koži i sluznicama. Smatra se kako klamidijska infekcija započinje izmijenjeni i hiperaktivni imunološki odgovor koji uzrokuje upalu ciljnog organa u genetski predodređenih osoba.

Lymhogranuloma venereum
(LGV) je spolno prenosiva bolest uzrokovana Chlamydiom trachomatis. LGV klamidije ulaze u organizam kroz sitne ozljede na koži ili sluznicama i šire se u čodručne limfne čvorove u kojima nastaju apscesi - nakupine gnoja. U neliječenim infekcijama može nastati širenje upalnog procesa na okolno tkivo. 1-4 tjedna nakon spolnog kontakta javlja se na mjestu ulaska bezbolna promjena (ulkus ili mjehurić), a bolesnik obično ima i vrućicu, glavobolju, bolove u mišićima. U tom ranom stadiju bolest često ostaje neprepoznata. Nakon 1-3 tjedna povećavaju se limfni čvorovi, kod heteroseksualnih muškaraca najčešće u preponama, a kod homoseksualnih u području oko završnog dijela debelog crijeva. U žena je najčešće vaginalno širenje. Zahvaćeni limfni čvorovi se povećavaju, gnoje i gnoj izlazi kroz brojne kanale van. Tada se osim vrućice, glavobolje, osipa, upale jetre, može javiti i upala mozga i moždanih ovojnica (meningoencefalitis). Limfni čvorovi zacjeljuju ožiljcima, ali infekcija može dugo trajati i uzrokovati opsežna razaranja tkiva.

Konjunktivitis
je upala očne spojnice. U spolno aktivnih žena i muškaraca osim infekcije genitalnog sustava Chlamydia trachomatis može uzrokovati konjunktivitis karakteriziran sluzavo-gnojnim iscjetkom iz oka, otokom očne spojnice i upalom rožnice (keratitis). U kroničnim slučajevima mogu nastati ožiljci na rožnici, ali se sljepoća rijetko razvija. Vjeruje se kako je glavni način prijenosa samo-zaraza kada osoba prljavim rukama nakon kontakta s genitalnim sekretom dira oči. Može se pojaviti i nakon zagađenja vode sekretima genitalnog sustava u bazenima.

Nespecifični uretritis
jest upala mokraćne cijevi kod muškarca. Simptomi su: iscjedak iz mokraćne cijevi koji je najčešće bjelkast ili sluzav, otežano mokrenje, svrbež, crvenilo i osjetljivost oko otvora mokraćne cijevi na vrhu penisa. Barem jedna trećina muškaraca nakon zaraze Chlamydiom trachomatis nema nikakvih znakova ni simptoma upale mokraćne cijevi zbog čega postoji veća opasnost za prijenos bolesti partnerici.

Epididymitis
jest upala pasjemenika (epididmis) muškarca. C. trachomatis je glavni uzročnik epididimitisa u spolno aktivnih heteroseksualnih muškaraca do 35. godine. Upala pasjemenika obično nastaje širenjem infekcije iz mokraćne cijevi. Simptomi su: jednostrana bol u predjelu mošnji, povišena tjelesna temperatura i osjetljivost ili oteklina epididimisa prilikom pregleda.

Proktitis
je upala završnog dijela debelog crijeva. Nastaje prilikom obavljanja analnog spolnog odnosa. Bolesnici imaju blagu bol u završnom dijelu debelog crijeva, sluzavi iscjedak, grčeve i povremeno krvarenje.

Dijagnoza

Četiri tipa laboratorijskih metoda je dostupno za potvrdu infekcije Chlamydiom trachomatis: direktni mikroskopski pregled tkivnih strugotina gdje se traže tipične inkluzije u citoplazmi stanice, izolacija mikroorganizma na staničnim kulturama, otkrivanje klamidijskog antigena ili nukleinske kiseline imunološkim ili hibridizacijskim metodama i otkrivanje antitijela u krvi ili lokalnom sekretu.
Analiza staničnog razmaza nije osjetljivija od kultivacije, a po nekima nije ni dovoljno specifična te se danas u svakodnevnom radu najčešće preporučuje izravna imunofluorescencija - DIF i metode molekularne dijagnostike

Prevencija

Infekcije genitalnog sustava i konjunktivitis te njihove posljedice mogu se spriječiti sigurnijim spolnim ponašanjem, korištenjem kondoma, promjenom manjeg broja partnera, vjernošću svom partneru te pravodobnim liječenjem oboljelih osoba sa simptomima i njihovih partnera. Osoba kojoj se dijagnosticira infekcija Chlamydiom trachomatis trebala bi upozoriti svoje bivše partnere na mogućnost da su zaražene kako bi se spriječilo širenje infekcije i njene posljedice.

Liječenje

Infekcija klamidijom liječi se antibioticima. Potrebno je napraviti laboratorijski test kojim se utvrđuje osjetljivost bakterije na pojedine antibiotike te na temelju toga odrediti najbolji lijek.
Visok postotak oboljelih od infekcije ovom bakterijom posljedica je neadekvatnog dijagnosticiranja i s tim povezanog neliječenja bolesnika i njihovih spolnih partnera. Infekcija mokraćne cijevi i vrata maternice uzrokovana Chlamydiom trachomatis dokazana je u visokom postotku kod partnera/partnerica osoba oboljelih od nespecifičnog uretritisa, epididimitisa, Reiterova sindroma, upale jajovoda ili maternice.
Ako je moguće, partnerima oboljelih osoba treba napraviti adekvatne laboratorijske testove, ali čak i onima koji nemaju znakova bolesti, a bili su nedavno izloženi mogućoj zarazi klamidijom, treba biti ponuđena terapija.

Izvor: www.medicina.hr


anita983 @ 00:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 27, 2009






Hormonski kontraceptivi često dolaze u paru sa nuspojavama, koje se kreću od podnošljivih do nešto teže podnošljivih. Nećete znati reakciju tijela na njih dok ih ne isprobate, ali evo nekoliko rješenja za najčešće probleme.

Glavobolje, vrtoglavica, osjetljivost grudi

Budite strpljivi. "Ove nuspojave najčešće prestaju nakon što se pilule uzimaju neko vrijeme", kaže Hilda Hutcherson,doktorica i profesor na Sveučilištu Columbia. Ako ne prestaju niti nakon 3 mjeseca, promjena pilule može pomoći.

Mučnina

To će vjerojatno prestati nakon nekoliko mjeseci. Ako ne prestane, a vi uzimate oralni kontraceptiv, pokušajte uzimati ga s hranom. Ukoliko to ne pomogne, možda ćete trebati promijeniti metodu zaštite.

Probojna krvarenja

"Mislim da je to nuspojava koja najviše zabrinjava žene nego bilo koja druga", kaže dr. Hutcherson, uglavnom zato što je tako nepredvidiva. Uzimanje pilula u isto vrijeme svaki dan može pomoći. Razgovarajte s liječnikom ako ste zabrinuti oko toga.

Smanjen libido

Pokušajte s drugačijom vrstom pilula. "Neke žene, ako prijeđu na pilule koje imaju više testosterona, mogu povratiti svoj libido", kaže dr. Hutcherson. U protivnom, nađite neku drugu metodu zaštite.

Promjene raspoloženja

Ako je stvar u hormonima, a ne postoji neki drugi faktor koji uzrokuje promjene raspoloženja, možda je bolje da se odlučite za nehormonalnu metodu. "Po mom iskustvu, ako je žena depresivna na jednoj piluli, promjena pilule obično ne pomaže", kaže dr. Hutcherson. Sve hormonalne metode će vjerojatno izazvati isti problem. Za neke pacijentice koji stvarno žele ostati na piluli, Dr. Hutcherson nekada propisuje antidepresivni koji daje dobre rezultate.

Izvor: www.centar-zdravlja.net
anita983 @ 13:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 8, 2009

 

Što je amniocenteza?

Amniocenteza je dijagnostički i terapijski zahvat kojim se uzima mala količina amnionske tekućine iz vodenjaka koji okružuje fetus, odnosno uzimanje plodne vode iz maternice. U toj se tekućini nalaze stanice fetusa čijom se analizom u laboratoriju mogu dobiti genetske informacije i otkriti genetski poremećaji fetusa. Tekućina može dati informacije i o zdravlju fetusa.

Zahvat je prvi put obavljen 1882. godine za odstranjenje viška plodne vode. Dugo vremena se provodila u kasnoj trudnoći za procjenu anemije ili plućne zrelosti djeteta. Danas se najčešće provodi u drugom tromjesečju (15-18 tjedana nakon zadnje menstruacije) kako bi se dijagnosticirale ili isključile određene bolesti djeteta.

Kad se radi?

Amniocenteza za genetske testove obično se radi između 15.i 17.tjedna trudnoće. Može se obaviti i prije 14.tjedna trudnoće pa se tada naziva rana amniocenteza. Kako se obavlja u ranoj trudnoći rezultati se mogu dobiti ranije, ali je veći rizik od gubitka ploda. Zahvat se ne može obaviti ranije jer prije 14.tjedna nema dovoljno plodne vode.

Zahvat nakon 20. tjedna trudnoće može biti problematičan ako o njegovim rezultatima ovisi prekid trudnoće.

Amniocentezom se može procijeniti zrelost pluća djeteta i obično se provodi nakon 32. tjedna jer je mala vjerojatnost da će zrelost nastupiti prije.

Tijek zahvata

Trudnica je na stolu, leži na leđima. Prvi je korak ultrazvučna pretraga sadržaja maternice kojom se može prikazati fetus, plodna voda, posteljica i neki od organa u majčinom trbuhu. Nakon čišćenja kože trbuha pod kontrolom ultrazvuka liječnik uvodi tanku šuplju iglu unutar maternice u plodnu vodu. Velika pozornost pridaje se izbjegavanju fetusa i ostalih organa. Kad igla dođe u dodir s plodnom vodom izvlači se mala količina tekućine (oko 14 g; jedna do dvije žlice). Ponekad je potrebno uvesti iglu nekoliko puta kako bi se dobila dovoljna količina tekućine. Ako se u maternici nalaze dva (ili vise) fetusa često je potrebno uzimanje dva (ili više) uzoraka. Nakon uzimanja uzorka liječnik ultrazvukom provjerava jesu li uredni otkucaji čedinjeg srca. Cijeli zahvat traje nekoliko minuta.

Blaga neugoda tijekom pretrage nastaje u dva navrata:

  • kad igla probije kožu trbuha
  • kad igla prolazi kroz stjenku maternice
Kako bi se umanjila neugoda može se dati lokalna anestezija na trbuhu gdje će se uvesti igla. Ta lokalna anestezija nije učinkovita za sprječavanje boli koja nastaje prolaskom kroz maternicu. Ipak, bol obično nije jaka i dobro se podnosi.

U malom broju slučajeva uzorak ne daje potrebne informacije, što se može vidjeti tek nakon završenog pokušaja analize. U tim rijetkim slučajevima preporučuje se ponoviti pretragu.

Koje informacije daje amniocenteza?

Najčešći razlog za izvođenje amniocenteze jest dobivanje materijala za genetske testove kad plod ima povećan rizik za obolijevanje od određenih genetskih bolesti. Npr. neke žene mogu imati veći rizik rađanja djeteta s Downovim sindromom zbog dobi, abnormalnog rezultata pretrage seruma u drugom tromjesečju, prethodnog rađanja djeteta s Downovim sindromom ili javljanja bolesti u obitelji.

Amniocentezom se mogu otkriti i:

  • defekti neuralne cijevi (kao sto su spina bifida ili anencefalija)
  • krvna grupa ploda (važno ako majka ima antitijela koja mogu reagirati s djetetovim crvenim krvnim stanicama - eritrocitima)
  • krvi poremećaji fetusa kao što je anemija srpastih stanica
  • infekcija fetusa
  • zrelost pluća fetusa (amniocenteza za ovu svrhu radi se u kasnoj trudnoći, obično kad se očekuje prijevremeni porod)
Uzorak plodne vode dobiven amniocentezom šalje se u laboratorij koji provodi test za poremećaj koji je naručio liječnik. Tipičan rezultat genetske amniocenteze daje informacije o broju kromosoma (kod Downova sindroma nađe se kromosom viška, kod Turnerovog sindroma točno određeni kromosom manjka), spolu djeteta te postojanju povećanog rizika za nastanak defekata kao što je spina bifida. Ne daje informacije o određenoj nasljednoj ili genetskoj bolesti osim ako se ta pretraga posebno ne naruči. Ponekad se bolesti ne prepoznaju ovim testom pa normalan nalaz ne garantira rađanje zdravog djeteta. U nekim slučajevima ovaj zahvat ima terapijsku svrhu jer se njime uklanja višak plodne vode.

Komplikacije

Amniocenteza može uzrokovati slijedeće komplikacije:

  • stres i depresija kod trudnice
  • blagi grčevi nekoliko sati nakon pretrage
  • oskudno krvarenje
  • pucanje plodnih ovoja - kapanje plodne vode nastaje češće kod žena koje su obavile amniocentezu. Gubitak tekućine je obično skroman i prestaje unutar jednog tjedna. U rijetkim slučajevima kapanje ne prestaje i tada je potreban intenzivan nadzor majke i djeteta kako bi se na vrijeme uočila moguća infekcija i/ili abnormalan rast djeteta. U tim rijetkim slučajevima kad ne prestane istjecanje plodne vode povećan je rizik od komplikacija poput prijevremenog poroda, poremećaja kostura ploda, plućnih problema i fetalne smrti. Rizik ovisi o količini tekućine koja ostaje oko fetusa.
  • indirektna ozljeda fetusa - istraživanja pokazuju kako amniocenteza povećava rizik od nastanka slijedećeg: pes equinovarus, iščašenje kuka i dišni poremećaji djeteta. - infekcija - istraživanjima su proučavane žene koje imaju kronične infekcije i mogućnost njihova prenošenja djetetu ako obave amniocentezu. Istraživanjima je obuhvaćen HIV (virus koji uzrokuje AIDS), citomegalovirus, hepatitis C i Toxoplasma gondii. Podaci nisu jasni i jednoznačni te bi žene svakako trebale biti svjesne ove mogućnosti. Infekcija plodne vode nakon amniocenteze moguća je, ali iznimno rijetka; nastaje u manje od jednog na svakih 1000 zahvata. Infekcija može uzrokovati gubitak ploda.

Kako ću se osjećati nakon zahvata?

Odmah nakon zahvata može se javiti blago grčenje u stomaku, oskudno vaginalno krvarenje i kapanje male količine plodne vode iz vagine. Sve bi to trebalo prestati unutar nekoliko sati. Ako ovi simptomi traju duže od nekoliko sati, pojačavaju se i/ili nastane vrućica, potrebno je odmah se javiti liječniku.

I ako je sve prošlo u redu liječnik može preporučiti prekid spolnih odnosa i tjelesnih napora dan nakon pretrage. Općenito se nakon jednog dana odmaranja mogu nastaviti uobičajene aktivnosti. Ženama s Rh negativnom krvnom grupom se nakon amniocenteze daje Rh(D) imunoglobulin kako bi se spriječili budući problemi ako je dijete Rh pozitivno.

Koliko dugo trebam čekati rezultate?

Rezultati se ne mogu dobiti odmah zbog osobitosti testova koji se provode na uzorku. Stanice koje plutaju u plodnoj vodi uzgajaju se (kultiviraju) u laboratoriju tijekom 1-2 tjedna, a nakon toga obavljaju naručeni testovi. Rezultati su obično gotovi unutar tri tjedna. Ako se mjeri AFP, nije potrebno kultiviranje stanica i rezultat je gotov za nekoliko dana.

O točnoj duzini čekanja rezultata treba pitati liječnika.

Postoje li drugi načini za dobivanje informacija o zdravlju fetusa? Postoje testovi kojima se iz majčine krvi mogu dobiti podaci o riziku za Downov sindrom ili defekte neuralne cijevi. Ovi testovi probira (kao sto su AFP, tripl test, kvadri test) ne daju dijagnozu već ukazuju na vjerojatnost postojanja problema. Ako su ti testovi pozitivni preporučuje se obaviti daljnje pretrage (kao što je amniocenteza) za potvrdu. Ako su krvni rezultati negativni (uredan nalaz) to nije garancija da ne postoji poremećaj zdravlja djeteta, ali može ublažiti brige roditelja koji se ne žele podvrći invazivnoj pretrazi kakva je amniocenteza. Ultrazvučnim snimanjem mogu se dobiti određene informacije o razvoju ploda, ali se ne može sa sigurnošću postaviti dijagnoza genetskog poremećaja.

Jedini test koji daje informacije usporedive s amniocentezom jest uzimanje uzorka korionskih resica. Tijekom ovog testa uzima se uzorak posteljice za genetske analize. Može se obaviti ranije nego amniocenteza, već u 8. tjednu trudnoće. Mogućnost ranije dijagnoze privlačna je mnogim ženama. Treba imati na umu kako je uzimanje uzorka korionskih resica povezano s većom mogućnošću gubitka djeteta nego amniocenteza.

Je li amniocenteza pretraga izbora za mene?

Amniocenteza se ne preporučuje svim trudnicama zbog realne, iako niske, mogućnosti komplikacija. Preporučuje se ženama čija djeca imaju povećan rizik od kromosomskih bolesti, defekata i malformacija. Amniocenteza ni tada nije obavezna. S liječnikom treba porazgovarati o rizicima i koristi kod svake preporučene pretrage. Kako je rizik od genetskih bolesti veći kod žena dobi iznad 35.godina amniocenteza se preporučuje većini žena u ovoj grupi. Ipak, svaka žena odlučuje sama za sebe hoće li ili ne obaviti zahvat.

Mogu li se izliječiti bolesti djeteta otkrivene amniocentezom?

Trenutno liječnici mogu dijagnosticirati mnogo više bolesti nego ih mogu izliječiti prije poroda. Ipak, napredak medicine je omogućio liječenje nekih bolesti prije rođenja. Npr. ovisnost o biotinu i MMA (metilmalonska acidemija), dva životno opasna nasljedna poremećaja mogu se otkriti amniocentezom, liječiti prije poroda i rezultirati porodom zdravog djeteta.

Ukoliko fetus ima stanje za koje još ne postoji odgovarajuće liječenje, dijagnoza prije porođaja omogućuje roditeljima emocionalnu pripremu, planiranje poroda i naknadne zdravstvene skrbi. Nakon dobivanja dijagnoze roditelji mogu raspraviti mogućnosti u genetskom savjetovalištu.

Izvor: www.medicina.hr

anita983 @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 6, 2009

 

Uvod

Jajnici su parni ženski spolni organi smješteni u maloj zdjelici, sa svake strane maternice po jedan. Normalni jajnici su bademastog oblika, čvrste konzistencije i nepravilno uleknute vanjske površine, dužine oko 4 cm, te 3cm u širem i 1.5 cm u užem promjeru.

Jajnici su središte ženske spolnosti, njihova glavna funkcija je proizvodnja ženskih spolnih hormona, razvoj i otpuštanje jajne stanice koje se događa tijekom svakog normalnog menstrualnog ciklusa.

Učestalost raka jajnika je različita od zemlje do zemlje: najniža je u Japanu, a najviša u Skandinaviji. Po učestalosti svih zloćudnih tumora nalazi se na petom mjestu, dok je u ukupnoj smrtnosti žena od raka spolnih organa rak jajnika na prvom mjestu. Dakle, iako se rak vrata maternice i maternice pojavljuju češće od raka jajnika, više žena umire od raka jajnika.

Razlozi za to su kasnije dijagnosticiranje zbog nedostatka simptoma u ranim fazama bolesti i brže širenje malignih stanica po tijelu, te se zbog toga rak u više od polovice žena otkrije tek u uznapredovanoj fazi bolesti.

Opis bolesti

Budući da je jajnik je građen od više vrsta stanica (pokrovnih koje se nalaze se na površini jajnika, spolnih stanica, te specijaliziranih stanica moždine jajnika), tumori jajnika koji potječu iz tih stanica spadaju u najraznolikiju skupinu tumora. Oko 80% zloćudnih tumora potječe od pokrovnih stanica i među njima je najčešći tip serozni cistadenokarcinom, a ostali iz te skupine su mucinozni, endometrioidni, prijelazni, Brennerov tumor i neklasificirani. Preostalih 20% zloćudnih tumora jajnika potječe iz spolnih stanica (dizgerminomi, nezreli teratomi, koriokarcinomi, embrionalni karcinomi, endodermalni sinus tumori) i od njih najčešće obolijevaju mlade žene, iz stanica moždine jajnika i iz tumora koji metastaziraju u jajnik, a to su najčešće tumori dojke i probavnog sustava.

Rak jajnika često se nalazi u oba jajnika, a širi se neposrednim širenjem na okolne organe (mokraćni mjehur, maternica, debelo crijevo), po trbušnoj šupljini stanicama oljuštenim od tumorske mase, putem limfe, te putem krvi u udaljene organe.

Uzroci i rizične skupine

Uzrok nastanku raka jajnika je nepoznat. Među faktorima koji imaju utjecaj na nastanak važni su: dob, pojava raka u obitelji, reprodukcijska funkcija žene ,te faktori okoliša. Tako je npr. poznato da se učestalost raka jajnika povećava s godinama žene (najveći broj slučajeva je u dobi od 55 do 75 godina), neki oblici raka nastaju vrlo često ili isključivo u nekim dobnim skupinama (većina tumora spolnih stanica nastaje u žena mlađih od 25 god, a većina zloćudnih tumora pokrovnog epitela nastaje u žena koje su starije od 45 god). Prethodne zloćudne bolesti, rak dojke, jajnika ili maternice u obitelji upućuju na povećan rizik. Rizik je veći u žena koje nisu rađale, koje su kasno rađale i one s kasnijom menopauzom. Trudnoće i uzimanje oralnih kontraceptiva štite jajnike i smanjuju rizik od pojave raka. Nije sa sigurnošću dokazana povezanost s čimbenicima okoliša.

Simptomi bolesti

Većina žena dolazi liječniku u uznapredovanom stadiju bolesti, jer tumori jajnika i kada dosegnu znatnu veličinu obično ne prave smetnje ili su one sasvim neznatne. Smetnje koje dovode ženu liječniku su većinom neodređene poput:

  • mukla bol u donjem dijelu trbuha
  • smetnje u probavi i prehrani
  • napuhnutost
  • bolovi u križima
  • promjene u mokrenju
  • bolni vjetrovi, opstipacija
  • slabost, anemija, gubitak apetita
Neke bolesnice potraže pomoć liječnika kada primijete povećanje trbuha ili same napipaju tumorsku masu koja se već proširila na trbuh. Bolesnica može biti bez simptoma sve dok se tumor ne otkrije tijekom rutinskog vaginalnog pregleda. Menstruacijske smetnje nisu karakteristične za tumore jajnika, ali pojava krvarenja prije puberteta kao i u postmenopauzi može ukazati na tumore jajnika koje proizvode hormone.

Dijagnoza

Nakon osobne i obiteljske povijesti bolesti, ginekolog će najprije učiniti vaginalni pregled, te će odrediti eventualno povećanje jajnika ili postojanje tumorske mase i njen odnos prema okolnim organima. Upotrebom vaginalnog ultrazvuka i color dopplera znatno je povećana preciznost dijagnostike. U dijagnostici se koriste i tumorski biljezi (pretraga krvi koja otkriva postojanje proteina kojeg ponekad proizvode karcinomi jajnika) , a među njima najčešće se koristi CA-125 (povećane vrijednosti mogu se pronaći kod nekih dobroćudnih stanja) ili ginekološkim pregledom i transvaginalnim UZV može se postaviti sumnja na tumor.

U dijagnostici se može koristiti CT, a za postavljanje konačne dijagnoze raka jajnika i za određivanje tipa tumora i proširenosti bolesti potrebno je otvaranje trbušne šupljine i uzimanje uzorka tkiva za analizu.

Liječenje

U liječenju raka jajnika koriste se kirurška terapija, kemoterapija i radijacijska terapija. Ovisno o stupnju bolesti koriste se zasebno ili se pojedini oblici liječenja kombiniraju. Osnovni je oblik liječenja kirurško odstranjenje maternice, jajovoda i jajnika kao i najveće moguće odstranjenje tumorskih masa. Primjenjuje se u svih bolesnica osim u početnim stadijima tumora koji sporo rastu kod žena koje još žele roditi. Tada se odstranjuje samo zahvaćeni jajnik. Kemoterapija je primjena lijekova koji uništavaju tumorske stanice, a naziva se još i sistemska terapija jer lijekovi krvotokom djeluju na čitav organizam. Upotrebljava se kad se rak proširio po tijelu ili kad ga nije moguće odstraniti u cijelosti. Radijacijska terapija može se koristiti kao dodatak kirurškom liječenju radi uništavanja stanica koje su ostale. Kao i kirurško liječenje , ovo je lokalna terapija jer djeluje na stanice područja koje se liječi. Ispituju se mogućnosti unošenja kemoterapije i radioterapije u trbušnu šupljinu. Budući da rak jajnika u uznapredovanom stadiju često recidivira, u praćenju učinka terapije koristi se i marker CA-125.

Pretrage za rano otkrivanje i prevencija

Rano otkrivanje raka je najbitnije u liječenju, jer su povoljni rezultati liječenja najbolji u ranim stadijima bolesti. Zbog toga su redoviti ginekološki pregledi, gdje liječnik vaginalnim i ultrazvučnim pregledom može postaviti sumnju na rak jajnika od velike važnosti. Kao pomoć u dijagnozi u nekim slučajevima može poslužiti CA-125. U smislu sprječavanja pojave raka ženama se može preporučiti uzimanje oralnih kontraceptiva, zdrava prehrana, a ženama s pozitivnom obiteljskom anamnezom koje ne žele više rađati ili su starije od 40 godina neki stručnjaci preporučuju profilaktičko odstranjenje jajnika iako se mišljenja o tome jako razlikuju.

Izvor: www.plivazdravlje.hr

anita983 @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 26, 2009






Je li moja beba zdrava? To pitanje postavljaju svi budući roditelji. Uz pomoć metode mjerenja nuhalnog nabora mogu se pravodobno i precizno otkriti poremećaji kromosoma. U svakom slučaju, apsolutne sigurnosti ni ovdje nema.

Zašto se mjeri debljina potiljka kod beba?

Koliki je rizik da će dijete imati Downov sindrom ili kakav drugi kromosomski poremećaj? Na to pitanje odgovor daje pretraga kojom se mjeri zatiljak ploda. Pritom ultrazvuk mjeri samo debljinu nuhalnog nabora. Liječnik izračunava kolika je vjerojatnost da se iz toga pokaže Downov sindrom. Budući da samo mjerenje nuhalnog nabora donosi neprecizne rezultate, kombinirani probir Downovog sindroma sve više dobiva na popularnosti. Ovdje se iz različitih mjernih vrijednosti djeteta i majke izračunava individualni rizik za Downov sindrom i neke druge kromosomske poremećaje.

Kada se provodi pretraga?

Mjerenje nuhalnog nabora provodi se između 11. i 14. tjedna trudnoće.

Za koga je pogodna ova pretraga?

Zapravo su sve prenatalne dijagnoze posebno zanimljive ženama koje na svijet ne žele donijeti dijete smanjenih sposobnosti. Budućim majkama starijim od 35 godina ginekolog je dužan objasniti da postoji povećani rizik da dijete ima neki kromoski poremećaj (kod trudnice koja ima 25 godina vjerojatnost da će dijete imati Downvov sindrom je 1:1350, kod 35-godišnjakinje vjerojatnost je 1:380, dok je ona kod 40-godišnjakinje 1:100)

Kako metoda funkcionira?

Liječnik ultrazvukom mjeri debljinu vodenog jastuka pod kožom u zatiljku ploda. Između 11. i 14. tjedna u zatiljku se između kože djeteta i tkiva koji omataju kralježnicu skuplja tekućina. Ona se na ultrazvuku vidi kao transparentna mrlja. Taj je vodeni jastuk inače jako tanak (i manje od dva milimetra) i ponovno nestaje u daljnjem tijeku trudnoće, kada bubrezi djeteta preuzmu svoju funkciju te kanaliziraju tekućinu. Kod djece s kromosomskim poremećajima, ali i kod djece sa srčanim manama vodeni jastuk je često upadljivo debeo.

Što pokazuju rezultati pretraga?

Trenutačno se u ginekološkoj praksi primjenjuju razne metode proračunavanja rizika koje se veoma razlikuju prema preciznosti. Dijelom se izmjerena vrijednost jednostavno uspoređuje s "graničnom vrijednošću". U tom bi se slučaju znak za uzbunu oglasio ako je nuhalni nabor deblji od dva i pol, tri ili četiri milimetra - ovisno o tome u kojem tjednu trudnoće se mjerenje provodi. Ova skraćena interpretacija je, u svakom slučaju, neprecizna i ona sasvim bezrazložno mnoge parove čini nesigurnima. Mjerenje je ozbiljnije ako se osim mjerenja nuhalnog nabora izmjeri i fetalna duljina, što daje preciznu informaciju o starosti embrija. No i u tom slučaju postoje granične vrijednosti: na primjer, ako kod djeteta dužina od tjemena do trtice iznosi 45 milimetara, područje nuhalnog nabora nije deblje od 2,1 milimetra.

Već nekoliko godina sve se više etablira takozvani kombinirani probir Downovog sindroma jer se pokazalo da on donosi najpouzdanije rezultate. Umjesto pukih graničnih vrijednosti, ovdje se izračunava individualni rizik za svaku pojedinačnu trudnoću: Osim debljine zatiljka i dužine od tjemena do trtice, liječnik mjeri koncentraciju dvaju trudničkih hormona u krvi majke. Rizična vrijednost se potom dobiva putem složenog izračuna u kojem je relevantna i dob majke.

Koji su rizici prilikom mjerenja nuhalnog nabora?

Prije se svakoj ženi iznad 35 godina savjetovala pretraga plodne vode (amniocenteza) jer je u toj dobi povećan rizik da dijete ima Downov sindrom. U svakom slučaju, kod ove pretrage može se dogoditi da žena izgubi dijete. Pri mjerenju nuhalnog nabora takav rizik ne postoji. Ako i ne pokaže nikakav upadljiv rezultat, metoda će pomoći mnogim trudnicama da izbjegnu punkciju plodne vode.

Kako često se primjenjuje metoda?

Otprilike 50 posto trudnica podvrgava se ovoj prenatalnoj dijagnostičkoj metodi koja nije invazivna. Pri tome je udio trudnica iznad 35 godina veći od trudnica mlađe dobi. U gradskoj okolici očito je uobičajenije da se dijete podvrgne ispitivanju eventualnih poremećaja nego u seoskim regijama.

Što još moram znati?

Prije svega kako se interpretiraju izmjerene vrijednosti. Jer rezultat nije točna dijagnoza, nego predstavlja samo faktor rizika! Najtočnije rezultate o stanju kromosoma djeteta može dati samo daljnja pretraga, na primjer pretraga plodne vode. Preciznost pretrage, pritom, jako ovisi o metodi: mjerenjem nuhalnog nabora tijekom trudnoće se otkrije prosječno 75 do 100 djece sa Downovim sindromom - dakle ni ovdje nema apsolutne sigurnosti. Podaci iz Njemačke govore da se kombiniranim probirom (izračunavanje rizika prilikom mjerenja nuhalnog nabora, testiranje krvi, starost majke itd.) otkrije do 95 posto djece sa Downovim sindromom.

Upravo zato što rezultati testa ne predstavljaju dijagnozu, nego samo rizičnu vrijednost, već se unaprijed zajedno sa liječnikom mora odrediti koji će se faktor rizika prihvatiti (onaj 1:600 ili 1:200) i zbog toga se odreći sljedeće pretrage plodne vode.

Roditelji koji smatraju da je faktor rizika dobiven iz mjerenja nuhalnog nabora, previsok, u pravilu se odlučuju za pretragu plodne vode koja nedvojbeno pokazuje je li sastav kromosoma djeteta normalan ili nije.

Izvor: www.roditelji.hr

anita983 @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 8, 2009

 


Definicija

Gestageni su 21C-steroidni hormoni koji slično progesteronu izazivaju sekrecijsku transformaciju endometrija, omogućavaju implantaciju oplođenog jajašca, a kod određenih vrsta su u stanju održavati trudnoću i nakon otklanjanja jajnika. Utječu na motilitet tuba, laktaciju i regulaciju gonadotropinske sekrecije. Izazivaju promjene cervikalne sluzi koje otežavaju ascenziju i koče kapacitaciju spermija. Aktivacija gestagenskih receptora u središnjem živčanom sustavu vodi povišenju tjelesne temperature i sedaciji. Pad razina progesterona vodi tijekom ciklusa nastanku probojnog ili koncem ciklusa nastanku abrupcijskog krvarenja i odlubljivanju endometrija.

Sinonimi za gestagene su progesteron, progestageni i progestini.

Mehanizam djelovanja

Nakon vezivanja na specifični progesteronski receptor (P-Rp) u citosolu, novonastali kompleks mijenja alosteričku konformaciju. Prostorna struktura nastalog kompleksa je manje ili više pogodna za stupanje u vezu sa odgovarajućim mjestima u genomu stanice. Na ovaj način se uloga gestagena snažno podudara s definicijom transkripcijskih faktora (aktivacija procesa transkripcije odgovarajućih gena).

Gestageni posjeduju jaka antagonistička svojstva u odnosu na djelovanja estrogena. I dok estrogeni prije svega djeluju snažno proliferativno, gestageni imaju daleko diferenciraniji učinak. S druge strane gestageni djeluju samo u sinergizmu s estrogenima i njihov učinak se ispoljava samo u prisustvu estrogena.

Antagonizam (antiestrogensko djelovanje) gestagena očituje se u:

  • blokiranju estrogen-ovisne proliferacije, tj. estrogen-inducirane mitotičke aktivnosti i time DNA-sinteze. Ovaj učinak se ostvaruje redukcijom broja receptorskih mjesta za vezivanje estradiol-E-Rp kompleksa u staničnoj jezgri. Opisani receptori, tzv. "Tip II receptorska mjesta" su odgovorni za kasne učinke estrogena, prije svega za proliferaciju i sintezu estrogenskih receptora. Obzirom da je produkcija progesteronskih receptora također jedan od kasnih učinaka estrogena u staničnoj jezgri, na ovaj način gestageni ograničavaju preko svog antiestrogenskog učinka i svoju vlastitu djelotvornost i
  • indukciji enzima koji metaboliziraju estrogene: osobito 17-ß-dehidrogenaze i estrogen-sulfotransferaze. Pod utjecajem progesterona snažno aktivirana dehidrogenaza prevodi estradiol u estron, tako da opada intracelularna razina estradiola. Na taj način se smanjuje i sinteza novih estrogenskih receptora (koju stimulira estradiol). Estron je slabi estrogen i zbog veoma kratkog zadržavanja u staničnoj jezgri praktički nije u stanju inducirati kasne učinke estrogena. Djelovanje dehidrogenaze nadopunjuje estrogen-sulfotransferaza, koja konjugira estron u estronsulfat, koji je biološki inaktivan i brzo se gubi iz stanice.
Strukturni uvjeti za vezivanje na progesteronski receptor, a time i gestagensko djelovanje su:

  • keto-skupina na C3-atomu,
  • dvostruka veza između C4-C5 atoma, kao i
  • bočni lanac s 2C atoma na C17.
Svi gestageni čija struktura odstupa od navedene spadaju u tzv. "pro-drugs", tvari čije se gestagensko djelovanje ispoljava tek preko njihovih metabolita.

Gestagene dijelom u dvije skupine: prirodne i sintetske gestagene.

PRIRODNI GESTAGENI

  • PROGESTERON
  • 17a-hidroksi- PROGESTERON
  • 20a-dihidro- PROGESTERON
  • 20ß-dihidro- PROGESTERON
Prirodni progesteron se stvara u corpusu luteum kao i posteljici, a od značaja je i kao intermedijarni metabolit u sintezi ovarijskih i adrenalnih steroida. S izuzetkom funkcije održavanja trudnoće ne razlikuje se u pogledu djelovanja od sintetskih gestagena, pri čemu djelomično postoje značajna razilaženja u pogledu parcijalnih djelovanja.

Progesteron se kod oralne primjene tijekom resorpcije u tankom crijevu kao i prvog prolaska kroz jetru ("first pass effect") u najvećoj mjeri razgrađuje, tako da je tek postupkom mikronizacije stvorena oralno djelotvorna forma, pri čemu se radi o dozama od 200 - 400 mg progesterona/dan (prosječna serumska koncentracija).

Progesteron posjeduje aldosteron-antagonistički učinak, dok ostali metabolički efekti nedostaju. Otuda je mikronizirani progesteron veoma povoljan za problematične pacijentice. Progesteron se u serumu veže s oko 17% na globuline koji vezuju kortikosteroide (CBG, transcortin), 80% na albumine, a oko 3% dolazi u slobodnom obliku. Vrijeme poluraspada za a progesteron (t 1/2a) iznosi 6 minuta, dok za ß-progesteron t 1/2ß iznosi 42 minute.

Nakon oralnog uzimanja 200 mg progesterona maksimalna razina od oko 20 ng/ml se dosiže za 1 - 2 sata i potom vrlo brzo opada, pri čemu postoje velike individualne varijacije. Nakon vaginalne aplikacije 400 mg progesterona se postižu nešto niže vrijednosti nego kod oralne primjene 200 mg, a maksimalne vrijednosti nastupaju nešto kasnije.

SINTETSKI GESTAGENI

Sintetski gestageni su prema svojoj strukturi potomci 17a-OH-i-progesterona ili 19-nortestosterona.

1. DERIVATI 17a-OH-PROGESTERONA: PREGNANI

Derivati 17a-OH-progesterona modificiraju djelovanje estrogena na fiziološki način kao progesteron i ne posjeduju androgensko i estrogensko parcijalno djelovanje. U ovu skupinu gestagena spadaju:

  • MEDROKSIPROGESTERONACETAT - MPA
  • MEGESTEROLACETAT - MGA
  • MEDROGESTON
  • CHLORMADINONACETAT - CMA
  • CIPROTERONACETAT - CPA
  • HIDROKSIPROGESTERONKAPROAT
  • DIDROGESTERON
Derivati 17a-OH-progesterona imaju sličan učinak kao progesteron. Gestagensko djelovanje se značajno pojačava supstitucijom klor-atomom ili CH3-skupinom na C6. Prilikom uobičajenog terapijskog doziranja ne opterećuju ili u neznatnoj mjeri opterećuju hepatički metabolizam. U većini su veoma visoke biološke raspoloživosti, i uglavnom se vezuju na albumin, dok ne pokazuju afinitet za SHBG.

MEDROXIPROGESTERONACETAT (MPA)

MPA je jedan od najsnažnijih oralnih gestagena. Posjeduje antiestrogensko i slabo glukokortikoidno parcijalno djelovanje. Intestinalna apsorpcija je individualno vrlo različita. MPA je veoma postoja prema enzimskoj razgradnji uslijed CH3 skupine na C6 i 17a-acet-oksilne skupine. Maksimalna razina u krvi se postiže nakon 1 - 3 sata od oralnog uzimanja, a t 1/2 iznosti 2.2 - 33 sata. U visokim dozama može djelovati lako virilizirajuće, te smanjuje produkciju gonadotropina vjerojatno preko androgenskog receptora. Pri doziranju od 100 mg/dan i više dolazi do jasnog pada razine HDL- i apoprotein-A1 u krvi. U visokim dozama MPA djeluje slično glukokortikoidima. Inhibira osovinu hipofiza-nadbubrežna žlijezda (ACTH), ali istodobno supstituira tako nastali manjak kortizola. Nije poznato estrogensko parcijalno djelovanje.

MEGESTEROLACETAT (MGA)

MGA pripada skupini gestagena s najjačim djelovanjem nakon oralne aplikacije. Enzimska razgradnja je još jače zaštićena nego kod MPA na osnovu D6 dvostruke veze. Posjeduje antiestrogensko, antiandrogensko i slabo glukokortikoidno parcijalno djelovanje, dok estrogensko i androgensko parcijalno djelovanje nedostaju. Tek u visokim dozama MGA pokazuje glukokortikoidno i androgensko parcijalno djelovanje, koje je slično djelovanju MPA. Terminalni t 1/2 iznosi 45 sati.

MEDROGESTON

Medrogeston je oralni gestagen koji ne posjeduje androgenska, anabolna, estrogenska ili glukokortikoidna svojstva. Nakon oralne primjene se relativno brzo i gotovo u potpunosti resorbira (biološka raspoloživost 100%). Maksimalna koncentracija u plazmi se nakon jednokratne primjene dosiže za oko 2.8 sati. U oko 97% se medrogeston u plazmi nalazi u vezanoj formi (albumin). Slobodni udio iznosi oko 3%, i ostaje i kod višekratnog davanja praktički nepromijenjen. Terminalni t 1/2 iznosi nakon jednokratnog davanja 39 sati i kod višekratnog davanja 62 sata.

CHLORMADINONACETAT (CMA)

CMA se nakon oralnog davanja u porpunosti resorbira (biološka raspoloživost gotovo 100%), a u jetri se sasvim neznatno razgrađuje. Nagomilava se u potkožnom masnom tkivu, koje se ponaša kao svojevrsni depo, odakle se postupno oslobađa. Injicijalni t 1/2 iznosi 2.4 sata i terminalni t 1/2 3.3 dana. Gestagensko djelovanje je još jače više pojačano prisustvom klor atoma na C6. Od kliničkog značenja je antiandrogensko djelovanje CMA, od kojega su samo jači antiandrogenski učinak ciproteronacetata i dienogesta (20 - 40% antiandrogenskog učinka CPA). CMA posjeduje osim toga i antiestrogensko djelovanje. Nisu prisutni estrogensko niti androgensko parcijalno djelovanje.

CIPROTERONACETAT (CPA)

CPA se nakon oralnog davanja resorbira u potpunosi (biološka raspoloživost 100%). Maksimalna djelotvorna razina se dosiže nakon 1-4 sata. CPA se nagomilava u masnom tkivu, odakle se postupno oslobađa. Injicijalni t 1 iznosi 2 sata, a terminalni t 1/2 2.5 dana. Kod svakodnevnog uzimanja dolazi do kumulacije tako da se injicijalni t 1 produžava na 8 sati. Nakon 5-8 dana postiže se ravnoteža između uzimanja i izlučivanja.

Od kliničkog značaja je izrazito antiandrogensko djelovanje CPA. Stoga se ordinira kod hiperseksualiteta i hiperandrogenemije. Djelovanje CPA počiva na kompetitivnoj inhibiciji s endogenim androgenima. CPA posjeduje osim toga gestagensko, antigonadotropinsko i u visokim dozama glukokortikoidno svojstvo. Estrogensko parcijalno djelovanje nedostaje. CPA ne mijenja koncentracije oba važna transportna proteina - SHBG i CBG.

DIDROGESTERON

Didrogesteron je retroprogesteron, čija se struktura razlikuje od progesterona prije svega drugačijom stereokemijom prstena A. Ne posjeduje androgensko djelovanje, a za razliku od drugih gestagena nema utjecaja na gonadotropinsku sekreciju, kao niti na porast bazalne temperature. Nedostatak ovog centralnog učinka objašnjava se stereokemijskom promjenom, pri čemu je zadržana dvostruka veza između C4-C5 atoma. Posjeduje kratko vrijeme poluraspada tako da unutar 24 sata izluči oko 85% uzete doze.

2. DERIVATI 19-NORTESTOSTERONA

Derivati 19-nortestosterona dijele se u estrane i gonane. Estrani su gestageni s jednom angularnom metil-grupom na C13 atomu zbog čega se nazivaju i 13-metilgonani, a ovdje spadaju noretisteron i srodni derivati. Gonani su gestageni s jednom angularnom etil-grupom na C13 atomu, otuda i naziv 13-etilgonani, a obuhvaćaju levonorgestrel, desogestrel, gestoden, norgestimat. Pri oralnoj aplikaciji razvijaju snažnije gestagensko djelovanje od derivata progesterona.

I dok derivati progesterona tek pri visokim dozama pokazuju slabo androgensko, prije svega antiandrogensko i glukokortikoidno djelovanje, derivati 19-nortestosterona odlikuju se androgenskim i antiestrogenskim parcijalnim djelovanjem, dok glukokortikoidno djelovanje nedostaje. Od kliničkog značenja je androgensko djelovanje, koje se prije svega primjećuje na hepatičkom metabolizmu: ovisno o dozi dolazi do pada razine SHBG, a lipoproteinska raspodjela se pomjera u nepovoljnom pravcu (pad HDL, porast LDL). S druge strane potiskuju testosteron iz veze s SHBG, koji je glavni transportni protein za 19-nortestosteron derivate. Androgensko parcijalno djelovanje se u potpunosti gubi kada se dvostruka veza između C4 i C5 premjesti između C5 i C10 (noretinodrel). Ovo djelovanje praktički nije prisutno kod modernih gonana (desogestrel, gestoden, norgestimat). Kod supstitucije metilgrupe na C13 s etilgrupom (gonani) gestagensko djelovanje se značajno pojačava.

1. ESTRANI

  • NORETISTERON, NORETISTERONACETAT
  • LINESTRENOL, ETINODIOLACETAT I NORETINODREL
  • TIBOLON
  • DIENOGEST

NORETISTERON, NORETISTERONACETAT (NETA)

Noretisteron je najstariji od sintetskih gestagena ("prva generacija"). Podliježe snažnom "first pass effect"-u u jetri, pri čemu se biološka raspoloživost smanjuje na oko 50-70%. Vrijeme poluraspada iznosi 2,5 odnosno 8 sati. Neznatno androgensko parcijalno djelovanje kod nižih doza (ispod 5 mg) se očituje u lakom pomjeranju lipidne i lipoproteinske raspodjele. Tek pri visokom doziranju i dugotrajnoj primjerni dolazi do klinički relevantnih promjena u raspodjeli lipida (pad HDL) s odgovarajućim kliničkim konzekvencama. Ovakove promjene počivaju djelomično na određenom afinitetu noretisterona za androgenski receptor. Ovdje bi svakako i jedan od metabolita noretisterona - 5a-dihidro-noretisteron mogao igrati određenu ulogu.

Noretisteronacetat (NETA) i depo gestagen noretisteron-enantat prelazi nakon kidanja estraske veze u noretisteron, tako da njihova farmakokinetika uvelike odgovara onoj kod noretisterona. Nakon injekcije od 200 mg NETA najveće koncentracije od 8-12 ng/ml se postižu unutar 5-10 dana.

LINESTRENOL, ETINODIOLACETAT I NORETINODREL

Prestavljaju "pro drugs", obzirom da postaju djelotvorni tek nakon prelaska u noretisteron. Transformacija se odvija veoma brzo tijekom resorpcije u tankom crijevu i prvog prolaska kroz jetru. Stoga vezivanje, biološka raspoloživost i farmakokinetika sliče onoj kod noretisterona. U životinjskim eksperimentima je dokazano androgensko i estrogensko parcijalno djelovanje.

TIBOLON

Tibolon je 7a-metil derivat noretinodrela, te kao i ovaj "pro drug" svoja različita hormonska djelovanja ostvaruje tek preko metabolita. Gestagensko i androgensko djelovanje ostvaruje preko 7a-metil-noretisterona, dok su 3a- i 3ß- hidroksi tibolon odgovorni prije svega za lako estrogensko djelovanje. Vrijeme poluraspada iznosi 45 sati. U serumu je tibolon kao i metaboliti u vezi s albuminima. Ne posjeduje gluko- niti mineralokortikoidno parcijalno djelovanje, niti ima proliferacijski učinak na endometrij.

DIENOGEST

Dienogest je jedini gestagen i skupine derivata 19-nortestosterona koji posjeduje antiandrogensko djelovanje. Također je jeidni od derivata nortestosterona koji umjesto etilne skupine na C17 ima cijanometilnu skupinu. Maksimalnu razinu u serumu dosiže pri oralnoj primjeni nakon 1-2 sata. Terminalni t 1/2ß je relativno kratak i iznosi oko 9 sati. Prednost ovako niskog vremena poluraspada se ogleda u tome što se dienogest ne akumulira. S druge strane to je razlog većih oscilacija u serumskoj razini dienogesta kod 24-satnog intervala primjene. Ne vezuje se na SHBG i CBG. Dienogest se vezuje za androgenski receptor, ali pri tome dovodi do antiandrogenskog djelovanja koje u pokusima na životinjama odgovara približno 40% antiandrogenskog djelovanja CPA. Ovo antiandrogensko djelovanje je istodobno snažnije od antiandrogenskog djelovanja CMA. Dienogest ne posjeduje antiestrogensko niti estrogensko parcijalno djelovanje.

2. GONANI

  • LEVONORGESTREL I NORGESTREL
  • DESOGESTREL
  • GESTODEN
  • NORGESTIMAT

LEVONORGESTREL (LNG) I NORGESTREL

Ranije primjenjivani norgestrel predstavlja zapravo mješavinu obaju stereoizomera levonorgesrela LNG (50%) i dekstronorgestrela DNG (50%), od kojih DNG nije hormonski aktivan. Otuda je djelovanje norgestrela jednako otprilike polovici doze LNG. Biološka raspoloživost LNG je 85-95%. Vrlo brzo se apsorbira i u oko 25% deponira u masnom tkivu. Ne podliježe bitnijem "first-pass effect"-u u jteri. Najviše vrijenosti LNG se nalaze u krvi nakon 1-2 sata, pri čemu vrijeme poluraspada iznosi 90 minuta (t 1/2 a) odnosno 21 sat (t 1/2 ß). LNG se snažno vezuje na SHBG i potiskuje djelomično testosteron čija slobodna, biološki aktivna koncentracija raste. Kao posljedica ovoga mogu nastupiti znaci lakog androgeniziranja. Ukoliko se LNG uzima zajedno s estrogenom, dolazi do kumulacije LNG uslijed porasta SHBG koncentracije (estrogenski učinak). Ukoliko se LNG primjenjuje samostalno ovaj ostaje pak konstantan.

LNG podliježe u početnoj fazi sulfokonjugaciji, a u kasnijoj fazi glukuronizaciji. Jedna trećina je u obliku glukuronida, a jedna četvrtina kao sulgat. LNG posjeduje veoma jako gestagensko i antiestrogensko, te relativno slabo androgensko djelovanje. LNG ne pokazuje gluko, mineralo niti antimineralokortikoidno parcijalno djelovanje.

DESOGESTREL

Desogestrel pripada također skupini "pro-drugs". Nakon oralne aplikacije dijelom pri apsorpciji u tankom crijevu, dijelom pri prvom prolazu kroz jetru brzo prelazi u djelotvorni oblik 3-keto-desogestrel. Biološka raspoloživost iznosi oko 76%. Serumska razina 3-keto-desogestrela je na isti način kao i razina LNG uvjetovana snažnim vezivanjem na SHBG. Injicijalni t 1/2 a iznosi 1,6 sati, a terminalni t 1/2 ß 16 sati. Minimalno androgensko paricjalno djelovanje nastupa tek pri dozama koje su veće za faktor 3-10 od doze koja izaziva gestagensko djelovanje. U kombinaciji s estrogenom ovo minimalno androgensko djelovanje ne dolazi do izražaja. Desogestrel ne posjeduje kortikoidno niti antikortikoidno djelovanje, a antiestrogensko djelovanje je veoma nisko.

GESTODEN

Gestoden posjeduje najsnažnije gestagensko djelovanje među do sada otkrivenim gestagenima. Nije "pro-drug", a nakon oralnog davanja resorbira se u potpunosti. Ovo snažno gestagensko djelovanje je poajčanao dodatnom dvostrukom vezom između C15 i C16 atoma. Biološka raspoloživost je nakon oralne aplikacije gotovo 100%. Maksimalnu razinu u plazmi u prosjeku dosiže nakon 1-2 sata. Vrijeme poluraspada iznosi 1,5 i 18 sati. U serumu se s visokim afinitetom vezuje na SHBG. Iako posjeduje afinitet prema androgenskom, glukokortikoidnom i aldosteronskom receptoru, androgensko, glukokortikoidno i antimineralokortikoidno djelovanje su pri uobičajenom doziranju bez kliničkog značenja.

NORGESTIMAT

Norgestimat spada također u "pro-drug", a stvarno djelotvorna supstanca - LNG nastaje intermedijarnim metabolizmom preko LNG-17ß-acetata kao i LNG-3-oksi oblika. Sam norgestimat kao i njegovi intermedijarni metaboliti imaju veoma slab afinitet prema progesteronskom receptoru. Maksimalnu razinu u serumu nakon oralnog davanja dosiže nakon 1-2 sata. Terminalni t 1/2ß iznosi 44-57 sati. Kao i LNG posjeduje (veoma slabo) antiestrogensko djelovanje i slabo androgensko parcijalno djelovanje, a ne posjeduje estrogensko niti antiandrogensko djelovanje. Razina LNG koja se postiže nakon uzimanja norgestimata je u poređenju s uzimanjem LNG daleko niža, pa tako i kombinacija etinilestradiola i norgestimata pokazuje u daleko manjem stupnju androgensko parcijalno djelovanje.

GESTAGENI    
DERIVATI 17-OH-PROGESTERONA
PREGNANI
MPA Provera 5 i 10 mg tab 2x1 tab
medrogeston Prothil 5 mg tab 2x1 tab
CMA Gestafortin 2 mg tab 2x1 tab
CPA Androcur 10 i 50 mg tab 2x1 tab
didrogesteron Dabroston 10 mg tab 2 (3) x1 tab
mikronizirani progesteron Utrogestan 100 mg kaps 2 kps uvečer; 2x2 kps;
3x2 kps
DERIVATI NORTESTOSTERONA
ESTRANI (13-metilgonani)  
NETA Primolut Nor 5 mg tab 2x1 tab
linestrenol Orgametril 5 mg tab 2x1 tab
tibolon Livial 2,5 mg tab 1x1 tab
GONANI (13-ethylgonani)

LNG Norgestrel 250 mg tab 2x1 tab


Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

anita983 @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 22, 2009

 

NALAZ:

Primjerenost uzroka:

  • Je li papa test dobro uzet od strane ginekologa ili ne.
    • Opća podjela:

      • nije bitna za pacijenticu

      Opisna dijegnoza

      Vrsta stanica:

      • Skvamozne stanice ili mnogoslojni pločasti epitel koji oblaže rodnicu i vanjski dio grla maternice
      • cilindrične stanice oblažu cervikalni kanal i šupljinu maternice
      • metaplastične - prijelazne stanice
      • ostalo za pacijenticu nije bitno

      Hormonska procjena:

      • nije bitna za pacijenticu

      Mikrobiologija

      • Bacilus vaginalis flora - normalan nalaz
      • miješana flora - normalan nalaz
      • Gardnerella vaginalis - gram negativna bakterija koja u rodnici izaziva gusti žućkasti iscjedak jakog mirisa
      • Chlamydia trachomatis - uzročnik koji se po svom obliku nalazi između bakterija i virusa te je zbog toga teško liječenje, a izaziva teške upale jajovoda i posljedičnu neplodnost
      • Promjene povezane s HVS - HVS herpes simplex virus
      • Promjene povezane s HPV - HPV - humani papiloma virus
      • Actinomyces israeli - izaziva lokalnu upalu u rodnici
      • Trichomonas - protozoa ili praživotinja koja izaziva neugodan pjenušavi iscjedak u rodnici
      • fungi - gljivice, mogu se pojaviti u obliku spora i pseudomicelija

      Reaktivne i reparatorne promjene

      • upala - stupnjevi promjene
      • površinska reakcija - parakeratiza i hiperkeratoza pokazuju tipove ororžnjenja na površini epitela

      Abnormalnost epitela

      Skvamozne stanice - mnogoslojne pločaste stanice

      abnormalne skvamozne stanice neodređena značenja - radi se o sumnjivom nalazu promjenjenih stanica mnogoslojnog pločastog epitela. Takav nalaz traži daljnju obradu.

        Skvamozna intraepitelna lezija (SIL)

        • Dysplasia levis - CIN I - promjena zahvaća površinsku 1/3 epitela grla maternice
        • Dysplasia media - CIN II - promjena zahvaća površinsku i srednju 1/3 epitela grla maternice
        • Dysplasia gravis - CIN III - promjena zahvaća površinsku, srednju i duboku 1/3 epitela grla maternice
        • Carcinom in situ - početni karcinom koji nije prošao bazalnu membranu, tj. ne može metastazirati.
        • Carcinoma planocellulare - karcinom mnogoslojnog pločastog epitela

        Cilindrične stanice

        Abnormalne cilindrične stanice neodređženog značenja

      • Endometralne - iz šupljine maternice
      • Endocervikalne - iz kanala grla maternice
      • Ekstrauterini - vanmateričnog porijekla
      • Histeroskopija je pretraga kojom se prikazuje šupljina maternice. Obavlja se u slučaju neplodnosti, pri sumnji na nepravilnosti u građi maternice, pri nepravilniom krvarenjima i pri sumnji na tumor endometrija (sluznica maternice). U ovom se posljednjem slučaju uzima i biopsija.

        U rodnicu se uvode spekulum i histeroskop koji na ekran prikazuje šupljinu maternice. Radi jasnijeg prikaza također se može i upuhati mala količina plina kako bi se razdvojile stijenke maternice.

        Pretraga se NE radi u trudnoći.

        Kasnije se može osjetiti bol poput menstrualne koja prolazi unutar cca pola sata.

anita983 @ 10:38 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 21, 2009






Nizak indeks BMI smanjuje plodnost, dok je sunčanje povećava. Žene koje rode barem dvoje djece u 20-ima smanjuju rizik od raka, a 200 orgazama godišnje smanjuje žensku psihološku dob za šest godina. Tih bi se zapovijedi, vjeruju znanstvenici, trebale pridržavati žene kako bi živjele sretnije, dulje i zdravije.

Ni pretjerana čistoća nije dobra

Oko 30 posto žena ne pere dovoljno dobro svoje ruke, pokazala su neka britanska istraživanja. Međutim, običan sapun i voda su sasvim dovoljni za održavanje higijene, stoga ne trebate posezati za raznim antibakterijskim sapunima i dezinficijensima jer možete postići kontraefekt. Ne samo što njihovim korištenjem nećete spriječiti obolijevanje od prehlade i gripe, nego oni mogu naštetiti i osjetljivoj ravnoteži bakterija u našim tijelima jer dopuštaju jačim bakterijama da postanu dominantnije.

Izbjegavate gazirane napitke

Dijetne kole sadrže fosfat u obliku fosforne kiseline koja se koristi za poboljšavanje okusa, a označena je kao E338 na popisu sastojaka, a ona dokazano umanjuje apsorpciju kalcija u organizmu. Istraživanje je pokazalo da je gustoća kostiju kod žena koje su konzumirale pet gaziranih napitaka tjedno, uključujući četiri kole, za četiri posto niža, što nije malo kad se govori o ljudskim kostima.

Ne mršavite previše

Idealan indeks tjelesne težine (BMI) je oko 24. Za ženu prosječne visine od 163 cm to znači da bi trebala težiti oko 63,5 kilograma. Iako se o rizicima koje sa sobom nosi debljina (povećava rizik za obolijevanje od dijabetesa, raka i srčanih bolesti) puno piše i zna, malo su poznate negativne strane pretjerane mršavosti. Nizak indeks BMI utječe na plodnost, pa tako žene s MBI od 18,5 imaju manje šanse za začećem, a imaju i veću mogućnost da obole od osteoporoze.

Ne pušite

Pušenje ne samo da uzrokuje rak pluća, već i rak vrata maternice. Istraživanja su pokazala da žene koje puše imaju dva puta veću šansu da obole od te zloćudne bolesti. Rak vrata maternice uzrokuje HPV, humani papilona virus, a nikotin slabi otpornost organizmu prema tom virusu.

Sunčajte se ako želite ostati u drugom stanju

Jedan od većih uzročnika neplodnosti kod žena je policistički sindrom jajnika koji uzrokuje neredovite ovulacije. Većina žena koja pati od tog sindroma i ne ovulira redovito ima manjak vitamina D, tvrde stručnjaci za plodnost. Znanstvenici sa Sveučilišta Yale također su otkrili da ako se ženama koje imaju neredovite menstruacije daju dodatne količine vitamina D, rizik od pojave policističkog sindroma jajnika i neredovitih ovulacija se dramatično smanjuje, čak i do 99 posto.

UV zrake jedan su od glavnih izvora vitamina D, a samo 20 minuta dnevno na suncu dovoljno je da osiguramo tijelu potrebnu dozu tog vitamina. Sve više od toga je štetno za naše zdravlje.

Jedite više banana

Četvrtina sredovječnih žena pati od depresije ili tjeskobe, pokazalo je istraživanje britanske zaklade za mentalno zdravlje. Poznato je da je depresija povezana s niskom razinom hormona sreće, serotonina. Manjak serotonina uzrokovan je nedostatkom aminokiseline triptofana koju tijelo ne može samo proizvesti. Neki stručnjaci smatraju da se serotonin može povećati konzumacijom hrane koja je bogata tom aminokiselinom poput puretine, sira i banana, pa čak i šljiva. Četiri do 11 banana tjedno više je nego dovoljna količina za stvaranje dovoljnih količina hormona sreće.

Ne pijte alkohol

Samo jedna čaša vina dnevno može povećati šanse za obolijevanjem od raka dojke, i to od 9,5 do 10,6 posto, pokazala su istraživanja. Također je otkriveno da se rizik od obolijevanja od bilo koje vrste raka povećava konzumacijom alkohola. Znanstvenici su zaključili da jednostavno nema donje granice količine alkohola koju bismo mogli unijeti u organizam, a da ne bude štetna za zdravlje.

Rodite barem dvoje djece u 20-im godinama

Istraživanja su pokazala da rađanje djece u dvadesetim godinama smanjuje rizik od obolijevanja od raka dojke za sedam posto u usporedbi s drugim ženama. Iz toga proizlazi da ako žena ima prosječno dvoje djece i doji svako dijete 12 mjeseci duže nego je uobičajeno, godišnje bi se brojka oboljelih od te zloćudne bolesti smanjila za 11 posto. Smanjena izloženost estrogenu je vjerojatno ključni faktor u tom slučaju jer i trudnoća i dojenje smanjuju količinu estrogena, hormona kojim se rak hrani. Što dulje dojite, rizik je tim manji.

Nedavna švedska studija pokazala je da dugotrajnije dojenje (dulje od 13 mjeseci) upola smanjuje šanse da žena oboli od reumatičnog artritisa. Čak i dojenje u trajanju od mjesec dana smanjuje šanse za 25 posto, iako znanstvenici još uvijek ne rzanju prave razloge.

Seksajte se 200 puta godišnje

Američki kardiolog, profesor Mehmet Oz sa Sveučilišta Columbia rekao je: "Ako imate 200 orgazama godišnje, možete smanjiti psihološku dob za šest godina." Ta nevjerojatna statistika zasnovana je na istraživanju koje je proučavalo utjecaj seksa na sveukupno zdravlje, a profesor Oz zaključio je da seksualna aktivnost očito nudi neku korist za opstanak.

Izvor: www.tportal.hr

anita983 @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 20, 2009

 

Definicija

Papa test je test probiranja (screening test) kojim se uzima obrisak rodničkog dijela vrata maternice, rodnice i kanala vrata maternice, a služi za otkrivanje upale, uzročnika infekcije, abnormalnosti stanica i zloćudnih promjena. Test se još naziva i VCE obrisak (vagina-cervix-endometrij).

Povijest

Metodu bojanja stanica je prije pedesetak godina otkrio američki znanstvenik grčkog podrijetla Papanicolau, po kojem je i nastao naziv PAPA test. Prva klasifikacija nalaza bila je Papanicolauova numerička klasifikacija objavljena 1954. godine.

Izvođenje testa

Papa test se izvodi jednostavno, brzo i bezbolno. Dok žena leži na ginekološkom stolu, liječnik u rodnicu uvodi speculum. Test se sastoji u uzimanju obriska unutarnjih genitalnih organa: drvenom špatulom se uzima obrisak blagim struganjem sa stražnjeg svoda rodnice kao i rodničkog dijela vrata maternice, a pomoću drvenog štapića omotanog vatom iz kanala vrata maternice. Obrisak sa špatule i štapića razmaže se na predmetno stakalce i nakon toga uroni u alkohol radi fiksiranja stanica. Nakon toga se u citološkom laboratoriju (laboratoriju za stanice) obavlja specijalno bojanje uzorka te se obojani uzorak na stakalcu promatra pod mikroskopom i traže se abnormalnosti stanica.

Tko se testira

Papa test radi se ženama koje nemaju simptoma karcinoma niti nalaze koje ukazuju na njegovo postojanje. Test se preporučuje ženama koje su seksualno aktivne ili su dosegle dob od 18 godina. Ukoliko se PAPA kontrola obavlja jednom godišnje smanjuje se rizik umiranja od raka vrata maternice za 90 posto. Optimalna je PAPA-kontrola na 6 mjeseci, obavezna jednom godišnje.

Kada je najbolje vrijeme za test?

Test se provodi kada žena nema menstruaciju, najbolje je 10-20 dana nakon prvog dana zadnje menstruacije, dakle oko sredine ciklusa. Otprilike dva dana prije Papa testa žena treba izbjegavati tuširanje rodnice ili umetanje vaginalnih lijekova, spermicidnih pjena, krema ili želea (osim po preporuci liječnika). To je potrebno jer navedeni postupci mogu isprati ili sakriti promijenjene stanice.

Točnost Papa testa

Točnost PAPA testa je oko 75 do 80 posto, u kombinaciji s drugim metodama (kolposkopija i histologija) točnost raste do 95 posto.

Kakav može biti nalaz

U skladu s aktualnom klasifikacijom, nalaz se može opisati kao:

  • uredan
  • bez promjena stanica, ali uz upalne promjene i možda vidljive uzročnike upale
  • abnormalan nalaz

Što znače abnormalni rezultati

Liječnik često pacijentici rezultat nalaza zna opisati jednostavno kao abnormalan. Međutim, što to znači? Pacijentice su često zabrinute jer odmah pomišljaju na karcinom.

Stanice na površini vrata maternice i rodnice mogu biti abnormalne, a da nisu karcinomske. Abnormalna stanja ne postaju uvijek zloćudna, iako je za neke od njih veća vjerojatnost da će se razviti u tom smjeru.

Abnormalni rezultati obriska vrata maternice se mogu opisati s nekoliko naziva:

Displazija je naziv za promjene koje nisu karcinomske, ali se mogu razviti u karcinom. Displazija podrazumijeva promjene stanica vrata maternice, prije svega jezgara u izgledu, obliku, veličini i intenzitetu obojenosti, kao i smetnje u 'sazrijevanju' epitela. Stanice pod mikroskopom izgledaju promijenjene, ali ne šire se u okolno zdravo tkivo. Razlikuju se tri tipa displazije, blaga, umjerena i teška, ovisno o izgledu stanice pod mikroskopom, odnosno stupnju abnormalnosti. Displazije su prisutne u oko 2 - 5% žena. Njihov maligni potencijal (prijelaz u karcinom) iznosi 10-15%, a ako se radi o CIS 30 - 50%.

Cervikalna intraepitelna neoplazija - CIN

Cervix je vrat maternice, epitel površinski sloj stanica, a neoplazija je novotvorina (abnormalan rast stanica). CIN je dakle novotvorina površinskih stanica vrata maternice. CIN se dijeli u tri stupnja (I - III) kojima se označava debljina zahvaćenosti epitela.

Skvamozna intraepitelna lezija - SIL

Riječ skvamozno odnosi se na tanke stanice na vanjskoj površini vrata maternice. Lezija je oštećenje, a odnosi se na abnormalno tkivo. Intraepitelna lezija znači da su promjene lokalizirane samo u površinskom sloju stanica. SIL se dijeli u dvije kategorije - niski i visoki stupanj. Niski stupanj znači rane promjene veličine, oblika i broja stanice, dok visoki stupanj podrazumijeva pre-kancerozne stanice koje se jako razlikuju od normalnih. U engleskoj terminologiji ove se dvije promjene nazivaju LSIL (low SIL) i HSIL (high SIL).

Atipične skvamozne, onosno glandularne stanice neodređenoga značenja (ASCUS i AGCUS - atypical squamous /glandular/ cells of undetermined significance)

Ovi se izrazi koriste za opisivanje slučajeva u kojima nije moguće postaviti dijagnozu (zbog, npr. loše tehničke pripreme, jake upalne ili degenerativne promjene na stanicama) pa se nalaz opisuje kao netipične skvamozne ili glandularne (žljezdane) stanice neodređenog značenja (engl. ASCUS i AGCUS). Ove abnormalnosti ne ispunjavaju kriterije za CIN, SIL ili displaziju. Kod prosječno 5-10 % pacijentica nakon daljnjih pretraga se otkriva SIL visokog stupnja ili, rijetko, invazivni karcinom.

Carcinoma in situ

Ovaj izraz podrazumijeva nalaz karcinomskih stanica u površinskom dijelu staničnog sloja, koje se nisu proširile u dublje tkivo. Karcinom vrata maternice (cervikalni karcinom; invazivni cervikalni karcinom) nastaje daljnjim širenjem karcinomskih stanica dublje u maternično tkivo ili u druga tkiva i organe.

Abnormalne promjene stanica stidnice i rodnice nazivaju se VIN - vulvarna intraepitelna neoplazija i VaIN - vaginalna intraepitelna neoplazija nalik su onima na vratu maternice. Problem je dijagnosticiranje planocelularnog karcinoma stidnice jer su njegove stanice slične normalnim rožnatim stanicama stidnice.

Klasifikacija nalaza

Promjene epitelnih (površinskih) stanica oduvijek su se pokušavale klasificirati u stupnjeve. Papanicolau klasifikacija iz 1954. je numerička, bez predviđanja histološke dijagnoze:

  • Papa I - uredan nalaz
  • Papa II - netipične upalne promjene
  • Papa III - displazija: blaga, srednje teška ili teška
  • Papa IV - carcinoma in situ
  • Papa V - sumnja na invazivni karcinom
Dvadesetak godina kasnije javljaju se promjene ove klasifikacije koje uključuju opisnu dijagnozu. Klasifikacija citoloških nalaza vrata maternice "Zagreb 1990" modifikacija je Bethesda sustava iz 1988 "The Bethesda System 1988" sukladna našem zdravstvenom zakonodavstvu i prihvaćena je kao jedinstvena klasifikacija za Hrvatsku 1991. godine:

Displazija lakog stupnja

(dysplasia levis; cervikalna intraepitelna neoplazija - CIN I; skvamozna intraepitelna lezija - SIL niskog stupnja)

Ovaj je stupanj najblaži oblik displazije; promjene koje se vide u PAPA testu su slabo izražene, citoplazma stanica je uredna, a jezgre blago povećane, nepravilnog oblika, jače obojane. Jezgra zauzima više od trećine površine stanice. Kod lake displazije može se, prema iskustvu, očekivati spontanu povlačenje u oko 70% slučajeva unutar 1 godine.

Displazija srednje teškoga stupnja

(dysplasia media; CIN II, SIL visokoga stupnja)

Srednje teška displazija iskazuje se promjenama površnih i dubokih stanica do 2/3 debljine epitela, pri čemu je sloj bazalnih stanica jasno proširen s većim brojem mitoza, kao i većim brojem stanica s netipičnim jezgrama, odnosno netipičnog izgleda. Jezgra zauzima polovinu površine stanice.

Displazija teškoga stupnja

(dysplasia gravis et carcinoma in situ; CIN III; SIL visokog stupnja)

Kod teške displazije zahvaćeno je promjenama više od 2/3 debljine epitela. U PAPA testu se stanice kojima je promijenjena jezgra nalaze u svim slojevima stanica.

Kod karcinoma 'in situ' - CIS promjene jezgre se nalaze na svim slojevima stanica, a znaci normalne građe epitela kao i sazrijevanje stanica u potpunosti nedostaju. Razlika prema invazivnom karcinomu je histološke naravi - očuvana je naime 'bazalna membrana', membrana koja razdvaja epitel i vezivno tkivo s krvnim i limfnim žilama koje se nalazi ispod epitela.

Uzroci nastanka abnormalnih promjena

Danas je gotovo sigurno kako se čimbenici koji uzrokuju abnormalnosti stanica i mogući razvoj karcinoma prenose spolnim putem. Više njih smatra se odgovornim, ili barem suodgovornim, a među njima su sperma, parazit Trichomonas vaginalis, bakterija Chlamydia trachomatis, herpes simplex virus (HSV) te humani papilomavirus (HPV). Istraživanja pokazuju kako od svih tih čimbenika humani papilomavirus (HPV) ima značajnu ulogu u nastanku promjena. Kako se HPV prenosi uglavnom spolnim putem, rizik se povećava s većim brojem partnera. Žene koje su rano počele seksualnu aktivnost, koje su imale mnogo partnera ili čiji je partner imao veći broj partnerica pod povećanim su rizikom.

Lažno pozitivni i lažno negativni rezultati

Nalaz može biti i netočan. Lažno je pozitivan kada pokazuje promjene koje objektivno ne postoje, a lažno negativan kada ne pokazuje promjene koje žena ima. Iako se ne događaju često, ovakvi nalazi mogu uzrokovati nepotrebnu zabrinutost, ili pak odgoditi potrebno liječenje. Međutim, ukoliko žena redovito radi Papa test, na slijedećem testu se može otkriti stvarno stanje i na taj način umanjiti šteta.

Metode za povećanje pouzdanosti Papa nalaza

U travnju 1996. je na konferenciji Consensus Development Conference of Cancer of the Cervix zaključeno kako je polovina lažno negativnih rezultata rezultat neprikladnog uzimanja obriska, a druga polovina lošom interpretacijom rezultata. Iako je konvencionalni Papa test pouzdran u većini slučajeva, na konferenciji je jasno pokazano kako su potrebne nove metode uzimanja uzoraka i očitavanja stanica kako bi se smanjio broj lažno negativnih rezultata.

Jedna nova metoda zove se liquid-based thin-layer slide preparation i može olakšati traženje abnormalnih stanica. Stanice vrata maternice se uzimaju četkom ili drugim instrumentom za prikupljanje. Instrument se ispire u bočici s tekućinom za prezerviranje (očuvanje) stanica. Bočica se zatim šalje u laboratorij gdje automatski tankoslojni uređaj za slajdove priprema slike za gledanje. Dosadašnji rezultati ukazuju da je jednaka ili još osjetljivija nego Papa test. Computer automated readers se također koriste za poboljšanje očitavanja nalaza. Ova tehnologija koristi mikroskop koji prenosi sliku stanice u računalo koje analizira sliku i traži abnormalne stanice.

Ako je nalaz abnormalan, što dalje

Ukoliko Papa test ima dvosmislene ili manje abnormalnosti, liječnik može ponoviti test ili napraviti HPV test za utvrđivanje je li potrebna daljnja obrada. Ukoliko Papa test pokazuje viši stupanj abnormalnosti liječnik može napraviti kolposkopiju, pretragu kod koje se koristi instrument nalik mikroskopu (naziva se kolposkop) za pregled rodnice i vrata maternice. Kolposkop ne ulazi u tijelo. Kolposkopski pregled se može nadopuniti Schillerovim testom. Za ovaj se test vrat maternice premaže otopinom joda (Lugolova otopina). Jod oboji glikogen u pravilnom epitelu vrata maternice u tamnosmeđu boju. Abnormalne stanice nemaju glikogena pa ostaju neobojene, bijele ili žućkaste.

Liječnik može također uzeti mali komad tkiva vrata maternice koji će pregledati patolog. Ovaj se zahvat naziva biopsija i jedini je siguran način za utvrđivanje jesu li te abnormalne stanice karcinom.

Liječenje

Sastoji se od konzervativnog i/ili operativnog liječenja. Konzervativno znači neoperativno, dakle - antibiotsko liječenje pratećih infekcija (uzimanje bakterioloških/virusoloških briseva vrata maternice i terapija prema antibiogramu), opće mjere za jačanje imunološkog sustava (uravnoteženi ritam aktivnosti i odmora, kao i uravnotežena prehrana), lokalna primjena interferona ili lokalnih citostatika (podophyllin). Od alternativnih postupaka preporučuju se aktivacija imunološkog sustava preparatima imele i aloe vera, te dodatak antioksidativnih vitamina prehrani. Za vrijeme liječenja obavezan je zaštićeni spolni odnos (kondom) radi prevencije tzv. "ping-pong" efekta (partneri prenose HPV i druge čimbenike rizika jedan drugom). Operativne metode se primjenjuju kod težih oblika displazija (CIN III i CIS) koje traju duže vrijeme i ne reagiraju na konzervativno liječenje. Liječnik odlučuje koliko tkiva maternice treba odstraniti i kojom operativnom metodom. Može se odstraniti samo vrat maternice (konizacija) ukoliko su promjene lokalizirane.

Izvor: www.medicina.hr

anita983 @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, svibanj 8, 2009






Da se razumijemo: trudnoća nije bolest, već prirodno stanje tokom kojeg se većina žena osjeća dobro, kako fizički tako i psihički. Međutim, ima i onih koje nisu te sreće! Budući da je tijelo trudnice izloženo velikim iskušenjima, zbog hormonalnih promjena, rasta i razvoja bebe, kao i zbog priprema za porođaj, kod određenog broja žena javljaju se tipične tegobe. Ako spadate u ovu grupu, evo savjeta kako da se borite sa najčešćim zdravstvenim problemima...

ANEMIJA

Nizak nivo hemoglobina, materije koja prenosi kisik kroz organizam, uzrokuje pojavu poznatu pod nazivom anemija. Nedostatak željeza prilično je česta pojava u trudnoći. Upravo zbog toga, potrebno je često raditi analize krvi da bi liječnik na vrijeme uočio pojavu anemije i preduzeo potrebne mjere. Prvi test krvi obično se radi u 12. tjednu trudnoće, a zatim se ponavlja u drugom i trećem tromesečju trudnoće.

Simptomi anemije

  • Umor
  • Bljedilo kože
  • Opća slabost
  • Glavobolja

Može li se spriječiti?

Da bi organizam stvorio dovoljno crvenih krvnih zrnaca, potrebno je da trudnica konzumira namirnice bogate željezom. U dobre izvore ovog minerala spadaju: crveno meso, plava morska riba, špinat, crveni grah, leća, integralni kruh i žitarice.

Kako se liječi?

Ukoliko rezultati krvne slike ukažu na anemiju, liječnik će vam propisati dijetetski preparat na bazi željeza. Važno je znati da ne smijete sami, na svoju ruku, određivati terapiju. Napominjemo da je jedna od najčešćih nuspojava uzimanja željeza, pojava zatvora. Ovaj problem lako se rješava ishranom bogatom vlaknima (svježe voće i povrće), kao i ispijanjem velikih količina tekućine (negazirana mineralna voda i biljni čajevi). Savjetujemo vam da se prije primjene bilo kojeg sredstva prvo posavjetujete sa liječnikom.

Koliko je ozbiljno?

Jedna od posljedica anemije jest kroničan osjećaj iscrpljenosti, otežano ili ubrzano disanje, kao i vrtoglavica. Zato je važno da se na vrijeme obratite liječniku da biste dobili odgovarajuću terapiju. Vitalni organi anemičnie trudnice ne dobivaju dovoljno kisika, pa je samim tim ugrožena i njena beba.

BOLOVI U LEĐIMA

Zglobovi, ligamenti i mišići "omekšavaju" pod učinkom hormona trudnoće, i to spada u normalan proces pripremanja organizma za porođaj. Međutim, ova pojava povećava rizik od povreda i bolova, naročito u donjem dijelu leđa. Težina bebe, koja se prirodno povećava, vrši dodatni pritisak na kralježnicu i karlicu utječući na držanje tijela trudnice.

1. Poduprite se

Kada ležite na leđima, poduprite se jastucima. Ako ležite na boku, između butina postavite jedan jastuk, a drugi ispod koljena. Na taj način ćete sprečiti istezanje leđa.

2. Ugrijte se

Ako osjetite bol u leđima, na bolno mjesto postavite termofor ili topli oblog - osjetit ćete olakšanje.

3. Uzmite sredstvo protiv bolova

Ako ništa od navedenih metoda ne ublaži bol, popijte paracetamol. Samo oprez: nipošto ne smijete prekoračiti dozvoljenu dozu za trudnice, navedenu u uputstvu za upotrebu lijeka.

4. Zategnite mišiće

Da biste ojačali mišiće leđa, zatežite mišiće bedara i trbuha.

5. Čučnite i ne savijajte leđa

Nikada se nemojte savijati iz struka da biste nešto podigli sa poda. Umjesto toga, ispravljenih leđa, spustite se u čučanj.

6. Isprobajte alternativne metode

Nekoliko komplementarnih terapija, kao što su akupunktura, osteopatija ili kiropraktika, mogu biti vrlo efikasne u rješavanju problema bolova u leđima.

Obratite se liječniku ako...

Imate povišenu temperaturu ili osjećate bol i peckanje tokom mokrenja. Oba simptoma ukazuju na infekciju mokraćnih kanala koja, također, uzrokuje bol u leđima. Infekcija bubrega se mora brzo sanirati odgovarajućom terapijom.

CISTITIS

Ova vrsta infekcije mjehura uzrokuje potrebu za učestalim mokrenjem, kao i peckanje u gentilanom dijelu kada to činite. Cistitis se češće javlja tokom trudnoće, zbog većeg pritiska na mokraćni mjehur. Ipak, infekcija se ne mora obavezno manifestirati bilo kakvim simptomima, zbog čega je važno raditi i analizu urina na redovnim pregledima.

Stop peckanju!

  • Praznite mjehur čim osjetite potrebu (nemojte zadržavati urin!).
  • Nosite pamučne gaćice, izbjegavajte nošenje hulahopki, kao i upotrebu parfimiranog toaletnog papira i jakih deterdženata za pranje rublja.
  • Pijte dosta vode - najmanje dvije litre dnevno. Sok (ili čaj) od brusnice, kao i od kamilice, efikasno ublažavaju tegobe i ubrzavaju oporavak (ispiraju urinarne puteve).
  • Izbacite iz prehrane kisele i prerađene namirnice (naročito bijeli šećer) i jedite dosta bijelog luka, peršina.
  • U akutnoj fazi infekcije, nakon uriniranja ispirite genitalni dio mlakim čajem od kamilice.

Da li je opasno?

Ukoliki simptomi traju duže od nekoliko dana, onda je neophodna primjena terapije antibioticima. A ako, osim simptoma cistitisa, osjećate bolove u leđima, imate povišenu temperaturu, povraćate, boli vas glava, ili primjetite krv u urinu, odmah se obratite liječniku, jer postoji opasnost od infekcije bubrega.

DIJABETES

Dijabetes nastaje kada u organiznu ponestane inzulina, koji kontrolira nivo šećera u krvi. Oko 5% trudnica oboli od ovog tipa dijabetesa (manifestira se isključivo u trudnoći i povlači se nakon porođaja). Budući da često izostaju očigledni simptomi, potrebno je redovno davati urin na analizu. Ukoliko se uoči prisustvo šećera (glukoze) u urinu, liječnik će vas uputiti na analizu krvi, da bi provjerio da li se radi o gestacionom dijabetesu.

Kolike su šanse da obolite?

Sama činjenica da ste u drugom stanju, povećava rizik od pojave dijabetesa. Ipak, rizik je veći ukoliko ste gojazni, konzumirate slatku hranu u većim količinama, stariji ste od 35 godina, ili nosite više od jedne bebe.

Kako se liječi?

Injekcije inzulina najčešće nisu potrebne, ali je neophodna stalna kontrola i nadzor, često i boravak u bolnici. Srećom, u većini slučajeva, trudnoća napreduje normalno i ne postoje kontraindikacije za normalan porođaj.

Što trebate učiniti?

Najbolji način kontroliranja dijabetesa je adekvatno korigiranje prehrane. Smanjite unos slatkiša i zaslađene hrane i pijte mnogo vode. Određena istraživanja pokazuju da namirnice bogate vitaminom B6 mogu umanjiti komplikacije trudničkog dijabetesa. U dobre izvore ovog vitamina spadaju meso, riba, žumance i zeleno lisnato povrće.

Da li je opasno?

Jest, ali samo u ekstremnim slučajevima. Ukoliko se ne tretira na pravi način, gestacioni dijabetes može uzrokovati i vama i bebi ozbiljne probleme, kao što su oštećenje bubrega i koma. Zbog toga je neophodno da bolest bude adekvatno regulirana i stalno pod kontrolom.

EDEMI (OTOCI)

Oticanje nožnih i ručnih zglobova, stopala, prstiju i lica u određenom stupnju smatra se normalnom pojavom u završnim mjesecima trudnoće. Otoci su obično naglašeniji krajem dana, po toplom vremenu, ili ako je trudnica gojazna. Ta otečenost može biti privremeno još uočljivija nakon porođaja, jer organizam počinje razgrađivati višak tkiva stvorenog tokom trudnoće.

Mogu li se spriječiti?

Umjerena fizička aktivnost (šetnja) poboljšava cirkuaciju krvi, čime se eliminira pojava otoka. Nosite ravnu obuću, a dok sjedite, radite kružne pokrete stopalima. Blaga masaža je također djelotvorna.

Da li je opasno?

Obavezno spomenite liječniku bilo koju pojavu oticanja zglobova i zadržavanja tekućine u tijelu, da bi mogao eliminirati eventualne ozbiljnije probleme, kakav je, recimo, preeklampsija.

GRČEVI U MIŠIĆIMA

Bolni grčevi, najčešće u listovima, javljaju se kao posljedica povećanog opterećenja nogu zbog dodatne težine koju nosite u trudnoći.

Može li se spriječiti?

Nedostatak kalija (sadrže ga banane), kalcija (mliječni proizvodi), ili soli u organizmu često su uzroci pojave grčeva u nogama. Također, i prekomjerno unošenje gaziranih napitaka i mesnih prerađevina, koje izaziva pojavu viška fosfora u oragnizmu, može izazvati grčeve. Zato treba preranu prilagoditi svom stanju.

HEMOROIDI

Hemoroidi su, zapravo, proširene vene u anusu, koje se mogu pojaviti i na njegovoj vanjskoj strani. Ponekad su praćeni bolom, svrabom ili krvarenjem. Kao i u slučaju proširenih vena, tokom trudnoće se povećava sklonost ka pojavi hemoroida, jer hormoni trudnoće šire krvne žile, a rizik povećava i pritisak koji beba vrši na njih.

1. Pijte mnogo vode

Tako ćete spriječiti pojavu konstipacije, koja uzrokuje veći pritisak i napor za debelo crijevo. Također, jedite namirnice koje sadrže balastne materije.

2. Koristite mast protiv hemoroida

U ljekarnama postoje mnogi preparati kojima se ublažavaju svrab i bol uslijed nastanka hemoroida, ali možete se poslužiti i oblozima, hladnim ili toplim. Isprobajte koja metoda vam najviše odgovara.

3. Izbjegavajte dugo sjedenje

Dugotrajno sjedenje povećava pritisak na mišiće dna karlice čime se pogoršava stanje hemoroida.

4. Izvodite Kegelove vježbe

Ove vježbe poboljšavaju cirkulaciju i rad sustava za probavu: stisnite mišić dna karlice kao da želite zaustaviti mlaz mokraće, ostanite u tom položaju pet sekundi, a zatim opustite mišić. Ponavljajte vježbu svakog dana po deset puta.

5. Vodite računa o higijeni

Nakon pražnjenja crijeva obavezno se operite toplom vodom i sapunom.

Obratite se liječniku ako...

Primjetite krvarenje iz anusa da biste eliminirali drugi, možda ozbiljniji, problem.

KRVARENJE IZ DESNI

Tokom trudnoće desni postaju mekše i osjetljivije zbog djelovanja hormona, pa se događa da prokrvare prilikom pranja zuba. Zbog mogućnosti pojave upale desni (gingivitis) potrebno je da se obratite stomatologu.

Spriječite krvarenje iz desni

Redovno perite i čistite zube zubnim končićem (najmanje dva puta dnevno) i obratite se zubaru čim uočite neki problem. Važno je naglasiti da je zdravlje zuba i usne duplje jednako važno kao i zdravlje ostalih dijelova tijela.

Da li je opasno?

Periodontalno oboljenje (oboljenje desni) ponekad može ukazati na mogućnost preranog porođaja ili na rađanje bebe ispodprosječne tjelesne težine. Zato je važno da se, u slučaju neprekidnog krvarenje iz desni, obratite zubaru.

KONSTIPACIJA (ZATVOR)

Budući da progesteron, jedan od hormona trudnoće, utječe na opuštanje crijeva čime se usporava rad probavnog sustava, logična posljedica je pojava zatvora. Vjerovali ili ne, od njega pati čak 65% trudnica. Štoviše, ovaj problem postaje izraženiji, ako ste i prije trudnoće patili od zatvora ili ako uzimate preparat željeza.

Da li je opasno?

Obratite se doktoru u slučaju da osjećate grčeve i nadutost stomaka, glavobolju, povraćate ili niste imali stolicu tjedan dana. Sve ovo ukazuje na opstrukciju debelog creva, koja se mora hitno riješiti.

MUČNINA

Iako se često naziva "jutarnja mučnina", možete je osjetiti u bilo koje dobu dana ili noći. Iako spada u najneugodnije pojave tokom trudnoće, možete biti potpuno mirni, jer ne ugrožava zdravlje bebe.

Da li je opasno?

Ukoliko se mučnina ne povlači tokom cijelog dana, i ne možete zadržiti nimalo hrane u želucu, obratite se liječniku. Povremeno, povraćanje može postati ekstremno, što je stanje koje zahtjeva hospitalizaciju. Takva pojava se naziva hyperemesis gravidarum, a liječi se intravenoznim nadoknađivanjem hranjivih materija i tekućine, kao i medikamenata za zaustavljanje povraćanja.

PROŠIRENE VENE

Proširene vene najčešće se pojavljuju na nogama, ali mogu se primjeti i oko vulve. Kako se povećava bebina težina tako se obično javlja pulsirajući, bolan osjećaj u venama.

Kako izbjeći pojavu proširenih vena?

  • Bavite se umjerenim fizičkim aktivnostima svakog dana. Šetnja je odličan oblik fizičke aktivnosti, jer aktivira mišiće listova i potiče cirkulaciju.
  • Držite noge podignute kada god je to moguće.
  • Ako ste duže vremena stajali, savijajte listove (mišiće).
  • Kada sjedite, nemojte prekrižiti noge. Također, držite noge na nižoj stolici.
  • Pokušajte spavati s nogama podignim na podlogu otprilike 15 cm.

Da li je opasno?

Zahtjevajte od liečnika da vas pregleda zbog proširenih vena, da bi otklonio mogućnost pojave tromboze (stvaranje krvnih ugrušaka). Ako primjetite crvenilo, bol, ili povišenu temperaturu u jednom dijelu nogu, odmah se obratite liječniku.

SVRAB KOŽE

Svrab kože, a naročito na trbuhu, jedna je od najčešćih pratećih pojava trudnoće, prvenstveno zbog njenog rastezanja. Ponekade se događa da se svrab javi na koži cijelog tijela, što je naročito često pred kraj trudnoće.

Kako pobijediti svrab

  • Rashlađujte se - tuširanje, ili kupanje, u mlakoj vodi dobar je način rashlađivanja.
  • Dodajte u kupku nekoliko kapi esencijalnog ulja kamilice.
  • Perite odjeću u blagom deterdžentu bez mirisa i temeljito je isperite, da biste izbjegli reakcije na kemijske materije.
  • Kada god je to moguće, držite trbuh otkriven, da bi koža mogla "disati" i da biste izbjegli iritaciju tkaninom, ili deterdžentom u kojem ste je prali.
  • Svrab nestaje čim se beba rodi, ali ako je intenzivan i konstantan trebate se obratiti liječniku.

Da li je opasno?

Ukoliko svrab prati i žutilo kože, odmah se trebate obratiti liječniku. Intenzivan svrab može ukazati na pojavu vrlo rijetke, ali ozbiljne, komplikacije u funkciji jetre, koja se utvrđuje analizom krvi.

VRTOGLAVICA

Smanjenje broja eritrocita, koji prenose kisik kroz tijelo, može se odraziti pojavom vrtoglavice, pa čak i gubitkom svijesti. Česte nuspojave trudnoće su i pad krvnog tlaka i razine šećera u krvi, što također uzrokuje nesvjestice.

3 načina da pobijedite vrtoglavicu

  • 1. Uzimanje visokoproteinskih namirnica, kao što su sir i jogurt, sprečava nagle padove šećera u krvi. Ipak, izbjegavajte slatkiše, jer oni izazivaju velike oscilacije glukoze u krvi (nagli porast, a potom pad).
  • 2. Samo polako! Kada se podižete iz sjedećeg, ili ležećeg položaja, onda to činite polako i pažljivo. Ukoliko vam se zavrti u glavi, lezite i podignite noge na jastuk da bi se krv vratila u gornje dijelove tijela i u mozak. Ili, spustite glavu između koljena.
  • 3. Nemojte ležati na leđima. Zbog uvećane težine, može pritisnuti glavne krvne žile, a naročito na kraju trudnoće. Zato je bolje da ležite na boku.

Da li je opasno?

Jake nesvjestice ponekad mogu biti znak anemije, zbog čega se obavezno treba obratiti liječniku. Također, odlazak kod liječnika je neophodan u slučaju da gubite svijest, ili osjećate snažnu nesvjesticu, naročito na kraju trudnoće, jer bi to mogli biti znaci visokog krvnog tlaka.

VISOK KRVNI TLAK

Redovno kontroliranje krvnog tlaka obavezno je tokom trudnoće, jer je to precizan indikator brojnih problema koji se mogu javiti u ovom periodu. Iako je povišen krvni tlak najčešće kratkotrajna reakcija na stres ili anksioznost, on također može ukazati na preeklampsiju. Ovo stanje, ako se ne uoči i ne tretira na vrijeme, može ugroziti i vaš i bebin život. Ostali simptomi preeklampsije nisu uvijek uočljivi, naročito u prvim mjesecima trudnoće.

Simptomi preeklampsije uključuju

  • Prisustvo proteina u urinu.
  • Otečenost prstiju i zglobova.
  • Glavobolje, a naročito u čeonom dijelu glave.
  • "Točkice" ispred očiju i druge smetnje vida.
  • Bol ispod grudnog koša (sa desne strane).

Da li se može liječiti?

Ne, ali je stalno kontroliranje stanja obavezno. Mirovanje u krevetu (najčešće u bolnici) je jedini efikasan način reguliranja krvnog tlaka. Ova mjera je obično dovoljna do kraja trudnoće, ali ako se simptomi pogoršaju, i utvrdi se da ugrožavaju bebu, porođaj će biti izazvan prije predviđenog termina. Nakon porođaja, krvni tlak majke se obično brzo vraća u normalu, a simptomi se povlače.

Da li je opasno?

Osim ako se budno ne prati stanje buduće majke, preeklampsija je potencijalno vrlo opasna, čak može biti i fatalna (negativno utječe na rad bubrega, srca i placente).

Žgaravica

Žgaravica je neugodan osjećaj pečenja u jednjaku i želucu, koje se često javlja tokom trudnoće, zbog opuštanja "poklopca" (valve) na želucu. Zbog toga se djelomično probavljena hrana i želučana kiselina vraćaju u jednjak, što izaziva spomenuti osjećaj.

Pobijedite žgaravicu

  • Jedite pomalo, ali često
  • Podignite dok spavate gornji dio tijela više nego što imali običaj prije trudnoće (postavite dva jastuka ispod glave).
  • Izbjegavajte konzumiranje začinjene hrane i prerađenih namirnica, kao i napitaka sa kofeinom.
  • Pijte čaj od kamilice i đumbira.
  • Liječnik vam može propisati antacid (sredstvo koje neutralizira želučanu kiselinu) koji je siguran za primjenu tokom trudnoće.
Izvor: www.lepotaizdravlje.rs

anita983 @ 12:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 6, 2009






U trenutku spajanja muške i ženske spolne stanice stvara se novi život. Da li će biće, koje je u tom trenutku začeto, biti vitalno i zdravo zavisi, prije svega, od genetskog materijala koji mu roditelji prenose. Na to ne možemo utjecati, ali zato postoji mnogo toga što se da učiniti. Nažalost, malo je žena svjesno da svojim životnim navikama direktno utječu na zdravlje beba. Ukoliko razmišljate po sistemu "jedna cigareta ili čaša vina neće naškoditi ni meni ni bebi" - griješite! Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi koji postotak otrovnih supstanci škodi plodu. Sigurno je samo jedno: žene koje u trudnoći ne puše i ne piju alkoholna pića, odgovornije su i zrelije od onih koje se ne mogu oduprijeti tim porocima (o nekim "žešćim" supstancama da i ne govorimo!). S druge strane, buduće majke koje nastave s lošim navikama u trudnoći, moraju biti svjesne da time preuzimaju na sebe svu odgovornost za štetu koju nanose svom djetetu. Kolika će ona biti, to nitko ne zna! Zašto onda, riskirati?!

Pogled iznutra

U vrijeme naših baka postojala je izreka "siguran kao beba u materici". Ova izreka bazirala se na činjenici da je "tamo unutra" toplo, meko i sterilno i da je beba, koja pliva u plodnoj vodi, najazaštićenije biće na svijetu. U današnje vrijeme, ova izreka više ne vrijedi. I pored brojnih upozorenja o štetnosti duhanskog dima i alkohola na ljudsko zdravlje, čak 25% budućih majki puši u trudnoći, a 18% pije alkohol. Drugim riječima, to znači da se svaka četvrta beba rađa zatrovana nikotinom, a svaka šesta alkoholom. Ako se pitate, kako je to moguće kada posteljica ne propušta otrovne supstance, znajte da jest. Baš kao što kroz nju prolaze kisik i hranljive materije do bebe, tako prolazi i sve ostalo što majka unese u organizam.

Štetno djelovanje cigarete

Duhanski dim sadrži više od 4.000 štetnih supstanci. Od tog broja, više od dvije trećine, preko posteljice, dospjeva u bebin krvotok. Najopasniji je nikotin, koji ometa protok krvi, čime se smanjuje dotok kisika i hranljivih materija do fetusa. Ovaj alkaloid oštećuje krvne žile unutar posteljice, pa tako posteljica žene-pušača izgleda dva puta starije od posteljice majke-nepušača. Osim toga, događa se da uslijed djelovanja nikotina, posteljica se počne odvajati od zida materice, što dovodi do prijevremenog porođaja. Zbog toga se bebe majki-pušača rađaju s manjom tjelesnom težinom od one koju bi imale da njihove majke nisu pušile. Osim nikotina, izuzetno je štetan ugljik monoksid koji se oslobađa prilikom sagorjevanja duhana. Kada ovaj plin dospije u fetalni krvotok, smanjuje se količina kisika u njemu. Da bi ga nadoknadio, bebin organizam proizvodi dodatnu količinu crvenih krvnih zrnaca, zbog čega njena krv postaje gušća. To dovodi do smanjenja protoka krvi kroz organizam, pa neki bebini organi ostaju "gladni", između ostalih i mozak. Trebamo li navesti još neki razlog zbog kojeg već danas trebate prestati pušiti?

Mislili ste da je to sve?

E pa nije! Štetne posljedice pušenja u trudnoći ne moraju biti vidljive odmah po rođenju djeteta (mala tjelesna težina, razvojne malformacije, nedovoljna razvijenost pluća i dr.). Postoje i one skrivene koje će se odraziti mnogo godina kasnije. Evo o čemu je riječ: mozak fetusa najintenzivnije se razvija u trećem tromjesečju trudnoće (ovaj proces se nastavlja i poslije rođenja). Ako u tom periodu bude izložen štetnom djelovanju duhanskog dima, sporije će se stvarati neuronske veze između sivih stanica, što dovodi do opadanja umnih sposobnosti djeteta. Ukoliko želite preuzmeti na sebe ovakav rizik, slobodno nastavite pušiti!

Kako prestati?

Najbolje bi bilo kada biste pročitavši ovaj tekst, odmah ustali, zgužvali kutiju cigareta i bacili je u kantu za otpatke. Znamo, naravno, da to nije lako, stoga evo nekoliko savjeta:

  • Ako baš ne možete u potpunosti se osloboditi ove štetne navike, počnite postepeno smanjivati broj popušenih cigareta. Primjera radi, ukoliko ste do sada pušili 20 cigareta dnevno, u toku narednih dva-tri dana smanjite taj broj na 10, zatim na 5 i tako redom.
  • Kavu i slične napitke svedite na minimum.
  • Šetajte, šetajte i samo šetajte! Što više budete fizički aktivni, manje ćete osjećati potrebu za cigaretom.
  • Nemojte koristiti preparate na bazi nikotina (guma za žvakanje, flaster i slično) jer se ne zna kakav je njihov učinak na plod.

Štetno djelovanje alkohola na plod

Da li ste čuli za FAS (Fetal Alcohol Syndrome)? Ako niste, evo objašnjenja: riječ je o skupu oštećenja koja nastaju na plodu ukoliko njegova majka pije alkohol, naročito u prva tri mjeseca trudnoće, kada se razvijaju bebini vitalni organi. Nemojte živjeti u zabludi vjerujući da jedna čaša vina, flaša piva ili čašica likera neće naškoditi bebi! Znanstveno NIJE dokazano koja količina alkohola oštećuje bebin mozak, a koja pluća, srce i ostale organe. Zašto onda riskirati i sa najmanjom dozom? Jednostavno, pijte vodu, prirodne sokove, i sva druga bezalkoholna pića kojih ima ih na pretek.

Izvor: www.lepotaizdravlje.rs

anita983 @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 0

1. Gubitak pamćenja

U toku trudnoće nabavili ste mnogo literature o porođaju, sve ste iščitali i zapamtili do posljednjeg slova, i mislite da ste potpuno spremni za najveći "ispit". Međutim, kada trudovi započnu i porođaj se "zahukta", žena se uglavnom ne može ničega sjetiti i osjeća se kao da su joj isprali mozak. Kroz ovo iskustvo prođe većina porodilja, jer se sva energija preusmjerava na istiskivanje bebe, a ako vam je teško povjerovati u ovaj fenomen, znajte da ne biste bili u stanju izgovoriti abecedu dok vas neko udara čekićem po glavi.

2. Napad povraćanja

Nekim ženama se događa da u toku porođaja osjete vrlo jaku mučninu i ne mogu je se osloboditi sve dok ne povrate. Jedna novopečena mama tu pojavu je opisala ovako: "To je užasan osjećaj, kao kada ste patili od jutarnje mučnine, samo deset puta jače!" Nagon za povraćanjem u toku porođaja izazvan je mnogim faktorima. Jedan od njih je epiduralna anestezija koja izaziva nagli pad krvnog tlaka, a ta pojava opet izaziva mučninu. Međutim, nagon za povraćanjem može se pojaviti i zato što trudovi zaustavljaju sve ostale tjelesne funkcije uključujući i probavu.

3. Drhtavica i cvokotanje

Ženi nije hladno, ali drhti cijelim tijelom i zubi joj cvokoću. Nije potpuno jasno zbog čega dolazi do napada drhtavice, jer u toku porođaja temperatura tijela raste, ali nedavno provedene znanstvene studije, pokazuju da se to događa zbog nekompatibilnosti krvi. Naime, u toku porođaja mala količina bebine krvi uđe u majčin krvotok, pa ukoliko krvne grupe nisu iste, pojavit će se drhtavica.

4. Pretvaranje u "divljaka"

Nije rijetka pojava da se žena, koja je inače pristojna, fina, mirna i povučena, u porođajnoj sali pretvori u pravu prostakušu koja psuje, viče i udara sve oko sebe. Naime, u toku porođaja, u krvotok žene se izlučuju velike količine progesterona i estrogena koji utječu na promjenu psihe i ponašanja.

5. Ispuštanje vjetrova

Za većinu žena, najveća sramota koja joj se može dogoditi je da ispusti vjetar na javnom mjestu, u prisustvu ljudi. Međutim, u toku porođaja to je sasvim normalna i česta pojava. Kako se beba kreće kroz porođajni kanal, tako pritišće i organe na koje nailazi. U jednoj fazi porođaja, taj pritisak je najizraženiji na debelo crijevo i anus, tako da nije teško zaključiti što se može dogoditi uslijed naprezanja.

6. Odbojnost prema bebi

Ova pojava je naročito izražena među prvorotkinjama. Mlade mame očekuju da njihova beba izgleda kao sa reklame za bebi kozmetiku, pa se neke od njih razočaraju kada ugledaju svoju novorođenu bebu. Sve bebe su pomalo ružnjikave jer im je koža crvenkasta ili plavkasta, naborana, nosići im izgledaju veliki, a oči sitne... Međutim, sve će se to vrlo brzo promijeniti i beba će svojoj mami postati najljepša na svijetu.

OTKLANJANJE BOLI U TOKU POROĐAJA

Mnogo se polemiziralo oko toga da li ženama treba ili ne treba davati analgetike tokom porođaja. Istina leži negdje između te dvije tvrdnje, a izbor analgetika je sljedeći:

Analgetici i sedativi

Kako djeluju: Ovi lijekovi imaju učinak na centralni nervni sustav tako što ublažavaju bol i imaju blago sedativno djelovanje, pa se rodilja može odmoriti između dvije kontrakcije.

Kada se uzimaju: U toku prve i druge porođajne faze

Kako se daju: Uglavnom preko infuzije ili injekcijom. Iako pomažu, ovi lijekovi mogu omamiti rodilju i bebu.

Regionalna blokada nervnih završetaka (kao što je epiduralna anestezija)

Kako djeluje: Blokiraju "protok" informacija o boli, pa ga porodilja ne osjeća.

Kada se daje: Tek kada porođaj započne.

Kako se daju: Između dva kralježna pršljena uvodi se igla preko koje se daje anestezija. "Loša strana" ove anestezije dolazi do izražaja kada se rodilja treba napinjati i potiskivati bebu, a ona ne "prepoznaje" taj trenutak.

Lokalni anestetici

Kako djeluju: Blokiraju osjećaj boli na određenom dijelu tijela.

Kada se daju: U toku porođaja.

Kako se daju: Injekcijom. Lokalna anestezija ublažava bol u kralježničkom dijelu, vagini i rektalnom području koji nastaju u fazi napona.

Izvor: www.lepotaizdravlje.rs

anita983 @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 30, 2009






Predstavljamo vam oblike dugoročne kontracepcije, koja će ženama koje su rodile olakšati nadziranje ponovnog začeća.

U različitim životnim razdobljima trebamo različite oblike kontracepcije, što široka lepeza sredstava za spriječavanje začeća i omogućava. Djevojke i mlađe žene najradije posižu za kratkoročnim oblicima kontracepcije - najčešće su to kontracepcijske tablete ili kondomi, a drugačije želje i potrebe imaju nešto starije žene, koje su se odlučile na dužu pauzu između pojedinih poroda, a posebno one koje više ne žele rađati.

Nakon sterilizacije nema povratka

Ove posljednje se mogu odločiti i na sterilizaciju, čija je prednost da ne utječe na spolni život i nema potrebe za korištenjem kontracepcije, ali moramo biti svijesni da je to trajan zahvat. Pokušaj ponovnog uspostavljanja prohodnosti jajovoda je naime rizičan i zamršen kirurški postupak, koji nije uvijek uspješan. Zato stručnjaci preporučuju da se žene prije konačne odluke na sterilizaciju temeljito informiraju o metodama dugoročne kontracepcije, koje su jednako učinkovite ali nisu trajne, što znači da žena nakon prestanka korištenja odmah ili kroz kratko vrijeme može opet zanijeti.

Bakreni ulošci za maternicu

Bakreni ulošci za maternicu već su duže vrijeme poznata i priznata metoda kontracepcije. Izrađeni su od plastike i bakra i ne sadrže hormone, a djeluju tako da onemogućavanjem pokretljivosti spermija na njihovom putu prema jajovodima i lokalnim učincima na maternicu spriječavaju susret spermija i jajašca. Zaštita traje od tri do deset godina, ovisno o tipu uloška, a uz pravilno korištenje njihova je pouzdanost 99,5 posto. Moguće ga je umetnuti već četiri do šest tjedana nakon poroda, a i tijekom dojenja je korištenje sigurno. Upravo tako ga je moguće bilo kada odstraniti, i plodnost se odmah obnavlja. Budući da kod nekih korisnica menstruacije mogu postati snažnije, duže i bolnije, a ponekad se može pojaviti i upala maternice, ginekolozi ga ne preporučuju ženma koje još nisu rodile, a također niti slabokrvnim ženama.

Intrauterini sistemi s hormonom

Slični po obliku i načinu korištenja su intrauterini sistemi s hormonom, koji umjesto bakra sadrže rezervoar s hormonom progestagenom, iz koga se dnevno oslobađa mala doza hormona u maternicu. Taj hormon spriječava začeće na način da zgusne sluz u vratu maternice i zakoči prolazak spermatozoida u maternicu, a također koči i normalno kretanje spermatozoida koji su se probili u maternicu, a zbog svog lokalnog djelovanja na maternicu smanjuje se i bujanje sluznice maternice. Zbog toga menstruacije obično postaju blaže, kraće i manje bolne, a neke žene koje koriste ovu vrstu kontracepcije uopće nemaju menstruaciju. Istovremeno sistem štiti od zaraza u zdjelici i nastanka raka na sluznici maternice. Sistem djeluje prije svega lokalno, pa se ne mijenja hormonalna ravnoteža u tijelu žene. Uložak je moguće namjestiti već šest tjedana nakon poroda i primjeren je i za majke koje doje, jer hormon ne utječe na nastajanje mlijeka. Njegova pouzdanost je 99,9 posto, učinkovit je pet godina, a po želji se može bilo kada ukloniti i odmah zanijeti. Obično nije prvi na top listi žena koje još nisu rodile.

Kontracepcijske injekcije

Među novije hormonalne metode kontracepcije sa srednjeročnim djelovanjem spadaju i hormonalne progestagenske (depo) injekcije. Žena injekciju dobije svaka tri mjeseca, a u tom razdoblju hormon s polaganim oslobađanjem u tijelo spriječava ovulaciju, te istovremeno utječe na zgušnjavanje sluzi u vratu maternice, što priječi prolazak spermijima. Uz pravilno su korištenje pouzdane 99,97 posto, a njihova je loša strana mogućnost smetnji menstrualnog ciklusa i povećanje tjelesne težine. Primjerene su za žene koje ne podnose estrogen i za majke koje doje nakon navršenog šestog tjedna od poroda. No, ipak nakon prestanka primjenjivanja ove vrste kontracepcije može potrajati i do jedne godine dok se vrate redovite menstruacije i plodnost.

Uz to treba upozoriti da niti jedna od dugoročnih metoda kontracepcije, niti sterilizacija, ne štiti od spolno prenosivih zaraza. Najbolja je zaštita od zaraza još uvijek dobri stari kondom.

Izvor: www.intimatemedicine.com.hr

anita983 @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 29, 2009






Menstruacijski ciklus obično traje 28 dana, a započinje krvarenjem koje prosječno traje 6 dana. 14.-og dana nastupa ovulacija i u tom vremenu žena može zatrudnjeti. Cijeli ciklus pod kontrolom je brojnih hormona.

Ženski reproduktivni organi

Jajnici su organi u kojima se proizvode jajašca s oko 200.000 do 400.000 folikula.

Maternica (uterus) je organ u obliku kruške smješten između mjehura i završnog dijela debelog crijeva. Sastoji se iz dva dijela - tijela i vrata maternice. Kod žena koje nisu trudne maternica je veličine jajeta, a stjenke su joj oble i spljoštene. Za vrijeme trudnoće stjenke maternice se razmiču s rastom zametka. Vrat je donja trećina maternice, s otvorom koji omogućuje istjecanje menstrualne krvi iz maternice u rodnicu (vaginu). S obje strane tijela maternice nalaze se jajovodi.

Pri kraju svakog jajovoda nalazi se po jedan jajnik. Jajnici su organi u kojima se proizvode jajašca s oko 200.000 do 400.000 folikula. Sadrže tvari potrebne za proizvodnju zrelih jajašca. Maternica je obložena endometrijem (sluznicom) koji tijekom trudnoće postaje sve deblji i ispunjen krvnim žilama za smještaj i potporu razvoja fetusa. Ako nema začeća, endometrij se ljušti i odlazi kao dio menstrualnog krvarenja.

Što su spolni hormoni i kako se luče?

Kod žena, šest ključnih hormona kemijski regulira reproduktivni sustav.

Hipotalamus (područje u mozgu) i hipofiza (žlijezda smještena u donjem dijelu mozga) reguliraju razine spolnih hormona. Kod žena, šest ključnih hormona kemijski regulira reproduktivni sustav. Hipotalamus izlučuje hormon koji otpušta gonadotropin (GnRN). Zatim ovaj hormon stimulira hipofizu na proizvodnju hormona koji stimulira folikule (FSH) i proizvodnju luteinizacijskog hormona (LH). Jajnici pod utjecajem FSH-a i LH-a izlučuju estrogene, progesteron i muški hormon, koji čine hormonsku skupinu neophodnu za normalnu reprodukcijsku funkciju.

Koje su faze menstrualnog ciklusa?

Menstruacijski ciklus uglavnom se dijeli na 3 faze: folikularnu (ili proliferativnu), ovulaciju i lutealnu (ili sekretornu ) fazu.

Menstrualni ciklus odražava promjene koje se događaju u endometriju - sluznici koja oblaže maternicu. Slojevi endometrija odljušte se na kraju ciklusa i dijelom su menstrualnog krvarenja. Menstruacijski ciklus uglavnom se dijeli na 3 faze:

  • folikularnu (proliferativnu) fazu
  • ovulaciju
  • lutealnu (sekretornu) fazu

Što je folikularna (proliferativna) faza?

Prvi dan ciklusa je obično prvi dan krvarenja. Krvarenje u prosjeku traje 6 dana.

Folikularna faza uključuje menstrualno krvarenje nakon čega dolazi do proliferacije (rasta i zadebljanja) endometrija. Obično traje 10 do 14 dana. Kako bi proces bio jasan, važno je shvatiti kako se broje dani menstrualnog ciklusa. Prvi dan je obično prvi dan krvarenja. Krvarenje u prosjeku traje 6 dana. U to su vrijeme koncentracije estrogena i progesterona najniže. Na kraju menstrualnog krvarenja počinje proliferativna faza kada endometrij počinje rasti i postaje deblji. Koncentracija FSH se povećava i stimulira dozrijevanje nekoliko folikula tijekom perioda od dva tjedna, dok jajašca ne dosegnu svoju trostruku veličinu. U tom razdoblju FSH također potiče jajnike na proizvodnju estrogena, koji stimulira snažno povećanje LH oko 14. dana. Zatim to povećanje LH aktivira ovulaciju, kod koje, najveći folikul puca i jajašce odlazi u jedan od dva jajovoda.

Što je ovulacija, a što sekretorna (lutealna) faza?

S ovulacijom (obično 14. dana u 28-dnevnom ciklusu) proliferativna faza prestaje i počinje sekretorna (lutealna) faza koja traje oko 14 dana.

Ovulacija je proces pucanja folikula i izbacivanja zrelog jajašca u trbušnu šupljinu prema jajovodima. S ovulacijom (obično 14. dana u 28-dnevnom ciklusu) proliferativna faza prestaje i počinje sekretorna (lutealna) faza koja traje oko 14 dana. Ovo se obično zove pred-menstrualnim razdobljem. Nakon ovulacije, pod utjecajem LH rasprsnuti folikul razvija se u corpus luteum, žuto tijelo koje proizvodi progesteron. zajedničkim djelovanjem progesteron i estrogen potiču tkivo kojim je obložena maternica (endometrij) na pripremu gustog sloja krvnih žila na koje se oplođeno jajašce može pričvrstiti i dalje razvijati. Ako je jajašce oplođeno, taj sloj krvnih žila se pretvara u posteljicu.

Corpus luteum ili žuto tijelo nastavlja proizvoditi progesteron i estrogene. Kada ne dođe do oplodnje, corpus luteum propadne u oblik koji se naziva corpus albicans (latinski za "bijelo tijelo"), a koncentracije estrogena i progesterona padaju. Na kraju sloj endometrija se ljušti i gubi s menstrualnim krvarenjem.

Kada nastupa prva menstruacija?

Prva menstruacija ili menarha obično nastupa u dobi od 12 do 13 godina.

Prva menstruacija ili menarha obično nastupa u dobi od 12 do 13 godina. Najnovija ispitivanja, međutim, pokazuju da danas djevojčice ranije ulaze u pubertet. Prekomjerna težina rizični je faktor za rani početak puberteta.

Što treba znati o dužini mjesečnog ciklusa?

Normalni ciklus može trajati od 20 do 40 dana.

Tijekom prvih godina (1-2) menstruacija može biti vrlo nepravilna. Nakon toga se ciklus stabilizira i u prosjeku traje 28 dana. Međutim, normalni ciklus može trajati od 20 do 40 dana. Dob je bitan faktor za varijaciju ciklusa. Prosječno ciklus traje 33 dana kod žena mlađih od 21 godine, a 26 dana kod 40-godišnjakinja. Ciklus se produži u dobi od 46 godina te doseže u prosjeku 31 dan u dobi od 49 godina. Mršave žene i sportašice obično imaju dulje cikluse.

Koliko može trajati krvarenje?

Krvarenje kod mladih djevojaka u prosjeku traje 6 dana. Nakon 21. godine menstrualno krvarenje u prosjeku traje 6 dana sve do menopauze. Treba međutim napomenuti da oko 5% zdravih žena Ima krvarenje kraće od 4 dana, a 5% žena duže od 8 dana. Sve su te varijacije u granicama normalne dužine krvarenja. Mršave žene, naročito one koje puše, obično duže krvare, a sportašice kraće. Žene koje kao kontracepciju koriste materničine uloške (spiralu) obično imaju nešto duža krvarenja.

U kojim slučajevima dolazi do prestanka menstruacije?

Predmenopauza počinje kad intervali između krvarenja postaju sve duži, a prestaje s menopauzom.

Menstruacija, naravno, prestaje za vrijeme trudnoće. Kod nekih žena nastavlja se neregularno krvarenje u prvom tromjesečju trudnoće. Takvo krvarenje može biti prijetnja nadolazećeg pobačaja pa se odmah treba obratiti liječniku. Za vrijeme dojenja žene će rijetko imati ovulaciju i menstrualno krvarenje 8 tjedana nakon porođaja. Nakon tog vremena menstruacija se obično vraća i žena opet postaje plodna. No i tu nema pravila, pa period od poroda do uspostavljanja ovulacije i ponovnog ciklusa može biti i znatno duži.

Predmenopauza počinje kad intervali između krvarenja postaju sve duži, a prestaje s menopauzom (potpunim prestankom menstruacije). Menopauza obično nastupa u dobi od oko 51 godine.

Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

anita983 @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 28, 2009






Spolno prenosive bolesti, pa tako i klamidijske infekcije, prenose se spolnim kontaktom tj. pod rizikom su samo osobe koje su stupile u spolne odnose. Način spolnog ponašanja osobe određuje i njezin rizik za zarazu.

Prevencija i mjere zaštite

Svaka osoba može zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite, prezervativa, pri spolnim odnosima.

Rano stupanje u spolne odnose i veći broj spolnih partnera tijekom života, povećavaju rizik od spolno prenosivih bolesti i njihovih posljedica. Mijenjanje spolnih partnera također povećava rizik, jer imati spolni odnos s nekom osobom, znači imati ga sa svima s kojima je ta osoba prije imala spolni odnos.

Apstinencija (suzdržavanje od spolnih odnosa) ili trajna, uzajamno vjerna veza dvaju zdravih partnera, su jedine pouzdane mjere prevencije spolno prenosivih bolesti. U ostalim slučajevima, svaka osoba može zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite, prezervativa, pri spolnim odnosima.

Primarna prevencija temeljena na edukaciji i promjeni ponašanja ključna je za prevenciju i suzbijanje spolno prenosivih bolesti, pa tako i klamidijskih infekcija. Promjena ponašanja kao što je povećanje uporabe prezervativa, odgađanje početka spolnog života, te smanjenje broja spolnih partnera, kao odgovor na kampanje u prevenciji HIV/AIDS-a i spolno prenosivih bolesti, opisane su u pojedinim zemljama Europe i SAD-a i povezane su sa smanjenjem klamidijske bolesti i komplikacija.

Smanjenje rizika od spolno prenosivih bolesti:

  • procijeniti rizičnost spolnog partnera razgovorom o njegovom prethodnom spolnom ponašanju
  • uvijek koristiti lateks-prezervativ od samog početka do kraja bilo kojeg spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog)
  • upotrebljavati lubrikantna sredstva (sredstva za podmazivanje) temeljena na vodi, a ne na uljima jer mogu oštetiti prezervativ
  • spermicidna sredstva uz prezervativ treba odabrati prema uputi proizvođača i primijeniti ih u rodnicu
  • potrebno je spriječiti bilo kakvo oštećenje kože i sluznice genitalnog područja, sluznice usta ili anusa koja mogu dovesti do krvarenja, jer takva oštećenja olakšavaju ulaz drugih uzročnika spolno prenosivih bolesti, osobito HIV-a
Mjere zaštite od klamidijske infekcije su iste kao i mjere zaštite od spolno prenosivih bolesti. U slučaju preboljele infekcije potrebno je spriječiti ponovnu infekciju, koja povećava rizik neplodnosti. Za osobe koje imaju spolne odnose preporučuje se uporaba lateks prezervativa od samog početka do kraja spolnog odnosa.

Redovita i ispravna uporaba prezervativa predstavlja najbolji mogući način zaštite od klamidijske infekcije za spolno aktivne osobe. Ne treba zaboraviti da rizik za klamidijsku infekciju raste s brojem spolnih partnera. Osobe koje su pod rizikom za klamidijsku infekciju trebaju se posavjetovati s liječnikom i provesti testiranje na uzročnike spolno prenosivih bolesti jednom godišnje. Rizični faktori podrazumijevaju adolescentnu dob i spolnu aktivnost, višestruke spolne partnere, nekorištenje prezervativa te prethodnu infekciju uzročnikom neke druge spolno prenosive bolesti.

Važnost prezervativa (kondoma)

Prezervativ je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna upotreba prezervativa definitivno i nedvosmisleno sprečava klamidijsku genitalnu infekciju.

Najbolji način zaštite od spolno prenosivih bolesti je uporaba prezervativa od lateksa pri spolnim odnosima. Prezervativ je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna upotreba prezervativa definitivno i nedvosmisleno sprečava klamidijsku genitalnu infekciju.

Prezervativ predstavlja najbolju zaštitu i od HIV/AIDS-a. Da bi zaštita bila djelotvorna, upotreba prezervativa mora biti pravilna i redovita, kod svakog spolnog odnosa koji nije u trajnoj, uzajamno vjernoj, monogamnoj vezi. Ljudska pogreška tijekom upotrebe je češća i ozbiljnija od grešaka u samoj proizvodnji.

Kod otvaranja i stavljanja prezervativa treba paziti da se ne ošteti noktima ili nakitom. Prezervativ se ne smije dulje vrijeme držati u džepu jer se može mehanički i termički oštetiti. Višak zraka zadržanog u prezervativu može izazvati njegovo pucanje, te zrak treba prije stavljanja istisnuti iz vrška prezervativa. Prezervativ se stavlja na penis u erekciji i prije bilo kakvog genitalnog dodira.

Uvijek treba uporijebiti novi prezervativ prije bilo kojeg spolnog odnosa. Ukoliko se tijekom odnosa upotrebljavaju sredstva za vlaženje (lubrifikantna sredstva), smiju se rabiti samo ona na bazi vode, jer u suprotnom mogu oštetiti prezervativ i dovesti do pucanja. Prezervativ se skida dok još uvijek postoji erekcija kako bi se spriječilo razlijevanje ejakulata.

S obzirom da je klamidijska infekcija u 70% žena i oko 50% muškaraca asimptomatska, redoviti ginekološki odnosno dermatovenerološki pregledi, uz specifičnu laboratorijsku dijagnostiku i liječenje, jedini su način da se klamidijska infekcija prepozna, izliječi i da se spriječi njezino širenje.

Sekundarna prevencija - periodičko testiranje (screening) na klamidijsku infekciju

Odgođena dijagnoza i neliječenje asimptomatskih klamidijskih infekcija doprinosi širenju ove spolno prenosive bolesti u društvu i razvoju teških komplikacija i trajnih posljedica po opće i reproduktivno zdravlje, prvenstveno u žena.

Genitalna klamidijska infekcija je najčešća bakterijska spolno prenosiva infekcija u svijetu. Neliječena klamidijska infekcija može dovesti do teških komplikacija i trajnih posljedica u žena, muškaraca i novorođenčadi, a liječenje ovih zdravstvenih problema je izuzetno skupo.

Zakašnjela dijagnoza i nepravovremeno liječenje genitalnih klamidijskih infekcija u adolescentica i mladih žena najvažniji je uzrok zdjelične upalne bolesti koja rezultira u trajnoj neplodnosti i izvanmaterničnoj trudnoći. Zbog toga je rana detekcija putem skrininga, te liječenje kako simptomatskih tako i asimptomatskih infekcija, vrlo važno u smanjenju dugoročnih posljedica po reproduktivno zdravlje žena.

Periodičko testiranje (screening) na genitalnu klamidijsku infekciju ima velike javno-zdravstvene i finacijske koristi. Screening omogućuje detekciju inficiranih osoba koje bi razvile komplikacije i prenosile infekciju na svoje seksualne partnere. Rana detekcija i liječenje izlječivih spolno prenosivih bolesti kao što su klamidijske infekcije, može spriječiti razvoj daljnjih komplikacija uključujući neplodnost i izvanmaterničnu trudnoću. Sekundarna prevencija ili dijagnoza i liječenje asimptomatskih genitalnih klamidijskih infekcija (screening) je uspješna u smanjivanju kako proširenosti klamidijske infekcije tako i povezane zdjelične upalne bolesti. Istraživanja koja su ispitivala efikasnost screeninga na klamidiju pokazala su da dovodi do smanjenja zdjelične upalne bolesti za 50% i izvanmaternične trudnoće za 20%.

S obzirom na to da se klamidijska infekcija prenosi i vertikalno s majke na dijete tijekom poroda, efikasna mjera sekundarne prevencije je testiranje trudnica na klamidiju i njihovo liječenje prije poroda.

Odgođena dijagnoza i neliječenje asimptomatskih klamidijskih infekcija doprinosi širenju ove spolno prenosive bolesti u društvu i razvoju teških komplikacija i trajnih posljedica po opće i reproduktivno zdravlje, prvenstveno u žena. Zato postoji konsenzus javnog zdravstva da je rutinsko periodičko testiranje (screening) na klamidiju i liječenje inficiranih i njihovih partnera ključ za suzbijanje bolesti, a donosi javno-zdravstvene i financijske koristi.

Javnozdravstvene preporuke skrininga na klamidiju u asimptomatskih mladih žena

Testiranje (i liječenje) ima za cilj sprečavanje posljedica klamidijske infekcije u trudnoći, te prevenciju maternalnih postpartalnih komplikacija kao i infekciju novorođenčeta.

Od prvih preporuka Centra za kontrolu bolesti SAD-a iz 1985. o screeningu na klamidiju u cilju suzbijanja klamidijske infekcije, preporuke su se mijenjale tijekom vremena u skladu s rezultatima epidemioloških istraživanja i istraživanja spolnog ponašanja rizičnih populacija. Zadnja revizija preporuka za screening na klamidiju izvršena je 2002. godine.

U preporuci zdravstvenim djelatnicima stoji da se sve spolno aktivne adolescentice i mlade žene dobi do 25 godina trebaju testirati na klamidiju najmanje jednom godišnje i liječiti pozitivne na klamidiju. Sve pacijentice koje imaju pozitivan nalaz na genitalnu klamidiju nakon specifičnog testa (i liječenja), trebaju biti ponovno testirane nakon 3 do 4 mjeseca kako bi se utvrdila reinfekcija. Preporuča se testirati na klamidiju sve trudnice u prvom tromjesečju trudnoće, a sve trudnice adolescentne dobi i mlađe od 25 godina, osim u prvom tromjesečju, na klamidiju se trebaju testirati i u trećem tromjesečju trudnoće.

Testiranje (i liječenje) ima za cilj sprečavanje posljedica klamidijske infekcije u trudnoći, te prevenciju maternalnih postpartalnih komplikacija kao i infekciju novorođenčeta. Svaka trudnica s pozitivnim testom mora biti retestirana 3 tjedna nakon liječenja, zbog moguće netolerancije na lijek ili neprovođenja kompletnog liječenja.

Centar za kontrolu bolesti je strategiju za prevenciju genitalne klamidijske infekcije i zdjelične upalne bolesti usmjerio i prema mladim ženama. Ova strategija potiče mlade žene da same zatraže testiranje na klamidiju prateći svoje vlastito spolno ponašanje, rizik za spolno prenosive bolesti i pojavu genitalnih simptoma. Žene se ohrabruju da:

  • 1. traže medicinsku provjeru nakon nezaštićenog spolnog odnosa s nekim za koga sumnjaju da ima spolno prenosivu bolest
  • 2. traže testiranje na spolno prenosive bolesti ako su imale spolne odnose izvan uzajamno vjerne monogamne veze, čak i ako nema simptoma
  • 3. traže zdravstvenu skrb odmah ako se pojave genitalni simptomi
U više zemalja svijeta već se provode uspješni javnozdravstveni programi prevencije spolno prenosivih bolesti, uz preporuku da screening na klamidiju bude dio rutinske zdravstvene skrbi za mlade žene. U posljednjem desetljeću, u zemljama koje provode programe prevencije i rane detekcije klamidijskih infekcija i njihovih posljedica provedbom screeninga i pravovremenog liječenja asimptomatskih inficiranih osoba (Švedska, Engleska, SAD itd.) došlo je do smanjenja prevalencije klamidijskih infekcija, kao i njihovih posljedica. Pokazalo se da takvi programi skrininga na klamidiju i liječenja inficiranih žena, mogu prevenirati primarnu klamidijsku infekciju, reinfekcije i ozbiljne, trajne i skupe posljedice po zdravlje žena.

Novi dijagnostički testovi (NAAT) i jednokratna oralna anitibiotska terapija koji su razvijeni posljednjih godina omogućavaju screening, dijagnozu i liječenje znatno lakšim i jeftinijim. To su učinkoviti alati za borbu protiv ove tihe, ali ozbiljne epidemije.

Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

anita983 @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 24, 2009
 



Kako zapravo funkcionira umjetna oplodnja? Postoji li dobna granica za tu terapiju? Kako taj postupak utječe na naš odnos? Odgovaramo na najvažnija pitanja o fertilizaciji in vitro.

Koliko dugo trebamo čekati da odemo liječniku?

To ovisi o starosti para. Krajnje je neuobičajeno da mlade žene (mlađe od 35 godina) ne zatrudne nakon što dvije godine nisu rabile kontracepciju, a ista je ta situacija normalna za četrdesetgodišnjakinju. Ipak, normalno je da parovi nakon otprilike godinu dana seksa bez kontracepcije naprave spermiogram da bi isključili mogućnost muškarčevih problema s plodnošću. Za obavljanje pripremnih pretraga još se ne mora ići u kliniku.

Kako točno funkcionira umjetna oplodnja?

Precizno uzevši, ono što se naziva umjetnom oplodnjom, zapravo nije umjetno. Fertilizacija in vitro (IVF) odvija se kao i prirodna oplodnja - samo što se događa u epruveti. Sperma i jajna stanica spajaju se baš kao u jajovodu. Umjetna oplodnja uključuje sljedeće korake:

  • Pregled spermija: Testiraju se brojnost, pokretljivost, oblik i moguće infekcije muškarčevih spermija. Na takozvanom spermiogramu može se raspoznati je li muškarac plodan i u kojoj mjeri.
  • Hormonalna stimulacija: Prvo se pomoću lijeka zaustavlja prirodna aktivnost jajnika. Potom dnevna doza hormona omogućuje paralelno sazrijevanje većeg broja jajnih stanica. Nakon otprilike dva tjedna one su, također hormonski uvjetovano, spremne za ovulaciju i time plodne.
  • Punktiranje jajnih stanica: Liječnik ženi uzima pet do 15 jajnih stanica koje se stavljaju u hranjivu tekućinu.
  • Oplodnja: Muškarčevi spermiji ciljano se pripremaju i u epruveti se spajaju s jajnim stanicama. Do tri zdrave "predjezgre", dakle oplođene jajne stanice koje se još nisu podijelile, smiju dalje sazrijevati.
  • Prijenos embrija: Nakon dva do tri dana iz predjezgri nastaju embriji s osam stanica. Umeću se u maternicu putem jedne cijevi - oko 48 sati nakon punktiranja.

Može li se test spermija donijeti od kuće?

Ako Vam pođe za rukom da za 30 minuta spermu donesete u kliniku u prokuhanoj staklenoj ili plastičnoj posudi koju je moguće zatvoriti, može. Test spermija treba se nositi uz tijelo da bi zadržao tjelesnu temperaturu - tako spermiji ostaju pokretljivi.

Je li ova terapija jako neugodna za ženu?

Dugo je žena morala svakodnevno ići liječniku kako bi joj on od šestoga dana ciklusa ubrizgavao hormone. U međuvremenu su se pojavile jednokratne injekcije s unaprijed određenom dozom aktivnih supstanci koje si žena može sama dati. Homoni potiču jajnike da stvaraju više od jedne jajne stanice. Otprilike trećina žena osjeća se napuhnuto u fazi stimulacije. Mnoge se znoje brže i intenzivnije. Ali posve je rijedak slučaj da se mora prekinuti s hormonskom stimulacijom zato što je žena ne podnosi.

Prilikom uzimanja jajnih stanica mnogi liječnici savjetuju uzimanje sredstava za spavanje, lokalnu anesteziju ili potpunu narkozu (oko deset do 15 minuta) zato što se tada proces odvija s mnogo manje komplikacija.

Koliki su izgledi da umjetna oplodnja uspije?

Jajna stanica i spermij spajaju se u najpovoljnijem trenutku Prilično su veliki, uspoređuju li se s onima prilikom normalnog spolnog odnosa. Tijekom seksa bez zaštite mogućnost za trudnoću iznozi 15 do 20 posto po ciklusu. Umjetna oplodnja povećava mogućnost za deset posto.

Razlog tome jest precizan izbor pravog trenutka: jajna stanica i spermij spajaju se u najpovoljnijem trenutku. Doduše, majčina je dob od iznimne važnosti: dok 30-godišnjakinja ima još 34 posto šanse za uspješnu umjetnu oplodnju, taj postotak u slučaju 45-godišnjakinje iznosi tek 12 posto.

Kako piše British Medical Journal, čini se da akupunktura pozitivno utječe na fertilizaciju in vitro. Analizom različitih studija znanstvenici su izračunali da se stopa trudnoće povećala za 65 posto kod pacijentica koje su se odlučile za umjetnu oplodnju, a koje su se, neposredno prije i nakon umetanja oplođenih jajnih stanica, podvrgnule terapiji akupunkturom. Točna povezanost još nije objašnjena.

Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ ili o taloženju neurotransmitera koji utječu na ženin ciklus i plodnost, o utjecaju na maternicu ili pak o povećanoj proizvodnji opioida koji nastaju u tijelu žene i smanjuju tjelesne reakcije na stres prilikom umjetne oplodnje.

Zašto se nakon umjetne oplodnje često rađa natprosječno mnogo blizanaca?

Da bi se šanse za uspjehom umjetne oplodnje povećale, u maternicu se smiju vratiti najviše tri embrija - i oni se svi dalje mogu razvijati prirodnim putem. Ženama mlađima od 38 godina liječnici danas u pravilu vraćaju najviše dvije jajne stanice. Stoga gotovo svaki drugi par blizanaca u Njemačkoj dolazi na svijet kao posljedica liječenja neplodnosti. Logično je da su ti blizanci dvojajčani.

Je li prilikom umjetne oplodnje veći rizik od hendikepa?

Iza ovog pitanja krije se konkretna bojazan: prilikom intracitoplazmatske mikroinjekcije (ICSI) jajna stanica nema mogućnost odabrati prikladan spermij. To znači sljedeće: i spermiji koji prirodnim putem nikada ne bi došli u jajnu stanicu sada dobivaju priliku. Dosad se ipak mogao dokazati blago povećani rizik. Rijetko je krivac za to vrsta oplodnje, prije bi to bili problemi s plodnosti roditelja. Oni se naime mogu dati u naslijeđe tijekom terapije.

Što se događa ako je muškarac neplodan?

Inseminacija, dakle unošenje prerađenog ejakulata izravno u maternicu sa sjemenom davatelja (heterološka inseminacija) u Hrvatskoj je dopuštena - za razliku od donacije jajnih stanica. Prilikom donacije sperme strogo se testiraju kvaliteta, količina i prikladnost za zamrzavanje. Odbijaju se kandidati s negativnim nasljednim predispozicijama - kao što su česti infarkti ili oboljenja od raka unutar obitelji. U pravilu tek deset posto kandidata ispunjava sve uvjete.

Što je biopsija polarnog tijela?

Postupak tijekom kojeg se prije umetanja oplođenih jajnih stanica u maternicu dio majčinih kromosoma testira na moguće genetske anomalije. Ne testiraju se svi, već se testira samo pet do šest kromosoma koji su odgovorni primjerice za trisomiju 21 (Downov sindrom) i druge nepravilne razdiobe kromosoma.

Pod mikroskopom je samo ženin nasljedni materijal

Biopsija polarnog tijela u Njemačkoj je dopuštena zato što zahvat u nutrinu jajne stanice pomoću lasera slijedi nakon ulaska spermija, ali ipak prije spajanja dviju staničnih jezgri. Dijeli li se jajna stanica prije spajanja po prvi put, svi kromosomi jedne stanice dolaze u takozvano polarno tijelo. Ono za trudnoću više nije potrebno, u idealnom slučaju pak sadrži savršenu kopiju svih kromosoma koji ostaju u jajnoj stanici.

Nedostatak ovog postupka: može se testirati tek pet do šest kromosoma, a čovjek ih ima 23! I pod mikroskopom je samo ženin nasljedni materijal, muškarčeve anomalije na genima ne uzimaju se u obzir. Ni pogreške pri diobi stanica, koje često nastaju tek nakon spajanja jezgri, ne uzimaju se u obzir. Tomu treba dodati da se treba računati s troškovima između 800 i 3000 eura, ovisno o broju pregledanih jajnih stanica.

Postoji li dobna granica za umjetnu oplodnju?

Žene starije od 40 godina trebale bi imati realna očekivanja od terapije. Jer s umjetnom oplodnjom ili bez nje, što je žena starija, to su manje šanse da zatrudni. S godinama se smanjuje broj jajnih stanica, sve su češći ciklusi bez ovulacije. Uz to je i znatno povećana mogućnost da dođe do spontanog pobačaja.

Je li među parovima koji ne mogu imati djecu na prirodan način veća stopa rastave braka?

Jedno je sigurno: ne poduzimati ništa da žena zatrudni, umara. Razdvajaju li ova iskustva parove ili ih prije zbližavaju, stručnjaci ne mogu jednoznačno reći. Novija studija sveučilišta u Jeni i Freiburgu, u kojoj su ispitani parovi između 43 i 65 godina koji ne mogu imati djecu ne zato što to tako žele, ipak je ohrabrujuća: Ti su parovi bili jednako sretni i pristupačni kao slični parovi s djecom.

Izvor: www.roditelji.hr

anita983 @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

 

Definicija

Menstruacija je cikličko krvarenje iz maternice koje nastaje kao posljedica ovulacije. Ovulacija je izbacivanje jajne stanice iz jajnika. Rezultat ovulacije je i proizvodnja hormona estrogena i progesterona koji se "pripremaju" za oplodnju jajne stanice i trudnoću. Ukoliko oplodnja izostane, jajna stanica propada, razina hormona pada i nastaje ljuštenje maternice. Krv i odljušteno tkivo maternice izlučuje se kroz rodnicu što se naziva menstruacija, mjesečnica ili menzes.

Jajnik i ovulacija

Ženski fetus u 24-26. tjednu trudnoće ima mnoštvo primordijalnih folikula (jajnih stanica okruženih potpornim, hranidbenim stanicama). Do puberteta ih velika većina odumire i u njega se ulazi s 300-500 primordijalnih folikula. Folikuli se mogu razvijati i doživjeti ovulaciju ako postoji hormonalna podrška od strane hipotalamusa i hipofize. Pod utjecajem hormona FSH i LH stanice folikula rastu i razvijaju se u Graafov folikul. Maksimalno raste razina estradiola i posljedično LH i dolazi do pripreme za ovulaciju. U roku od 24-36 sati nastupa ovulacija: izbacivanje jajne stanice s nešto potpornih stanica iz Graafovog folikula. Nakon ovulacije, pod utjecajem LH rasprsnuti folikul razvija se u corpus luteum, žuto tkivo koje proizvodi progesteron. Zajedničkim djelovanjem progesteron i estrogen potiču tkivo kojim je obložena maternica na pripremu gustog sloja krvnih žila na koje se oplođeno jajašce može pričvrstiti i dalje razvijati. Ako je jajašce oplođeno, taj sloj krvnih žila se pretvara u posteljicu. Corpus luteum nastavlja proizvoditi progesteron i estrogen. Kada ne dođe do oplodnje, corpus luteum propadne u oblik koji se naziva corpus albicans (latinski za "bijelo tijelo"), a koncentracije estrogena i progesterona padaju. Na kraju sloj endometrija se ljušti i gubi s menstrualnim krvarenjem.

Zašto u ciklusu sazrijeva samo jedan folikul kad ih u jajniku ima 300-400?

Hormoni hipofize FSH i LH djeluju na sve jajne stanice koje su u određenoj fazi, ali se u jajniku događa selekcija i izbor dominantnog folikula. On počinje brže rati jer je bolje prokrvljen pa mu stiže više FSH i LH, stvara estrogene i blokira hipofizu. Dominantni folikul izlučuje protein inhibin, dominantnu tvar za potiskivanje izlučivanja FSH i LH iz hipofize. To znači da hipofizu potiskuje s dva mehanizma - estrogenom i inhibinom.

Hormonska regulacija menstruacije

Hipotalamus (područje u mozgu) i hipofiza (žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem smještena na bazi mozga) reguliraju reprodukcijske hormone. Kod žena sedam ključnih hormona kemijski regulira reprodukcijski sustav.

Hipotalamus prvo izlučuje hormon koji otpušta gonadotropin (GnRH). GnRH se otpušta u hipofizu kroz posebni krvotok koji povezuje te dvije strukture - portalni krvotok. Zatim ovaj hormon stimulira hipofizu na proizvodnju hormona koji stimulira folikule (FSH) i proizvodnju luteinizacijskog hormona (LH). Jajnici pod utjecajem FSH i LH izlučuju estrogen, progesterone i muški hormon koji čine hormonsku skupinu neophodnu za normalnu reprodukcijsku funkciju. Hipofiza također izlučuje prolaktin za koji se čini da nije značajan za odvijanje ovulacijskog ciklusa, ali je odgovoran za dojenje nakon poroda.

Ako se tijekom života poremeti odnos FSH i LH stvara se više muških hormona i posljedice su izostanak ovulacije, pojačana dlakavost, debljanje.

GnRH se izlučuje u pulzatilnom (valovitom) obliku. Osim u hipofizu preko portalnog krvotoka otpušta se i u moždanu tekućinu preko ependimskih stanica treće moždane komore. Smatra se da jedan dio ima pulzatilno, a drugi bazalno djelovanje (stalno se izlučuje). Muški hipotalamsu ima trajno bazalno, a ženski pulzatilno izlučivanje što je bitno za cikličke promjene ženskih spolnih organa i nastanak ovulacije i menstruacije. Ako izostane pulzatilno izlučivanje, izostaje i ovulacija. Na ovom principu se temelji hormonska kontracepcija.

Vanjske manifestacije menstruacije

Kad govorimo o vanjskim manifestacijama menstruacije, mislimo na promjene sluznice maternice. Te se promjene mogu dogoditi i u novorođenčeta pod utjecajem hormona majke. Promjene sluznice maternice događaju se i opisuju u dvije faze: proliferativna i sekretorna.

  • Proliferativna (folikularna) faza
  • Folikularna faza uključuje menstrualno krvarenje nakon čega dolazi do rasta i zadebljanja (proliferacije) sluznice maternice - endometrija.
Obično traje 10 do 14 dana. Prvi dan je obično prvi dan krvarenja. Krvarenje u prosjeku traje 6 dana. U to su vrijeme koncentracije estrogena i progesterona najniže. Na kraju menstrualnog krvarenja počinje proliferativna faza kada endometrij počinje rasti i postajati deblji. Koncentracije FSH se povećavaju i stimuliraju dozrijevanje nekoliko folikula tijekom perioda od dva tjedna, dok jajašca ne dosegnu svoju trostruku veličinu. U tom razdoblju FSH također potiče jajnike na proizvodnju estrogena, koji stimulira snažno bujanje LH oko 14-og dana. Povećanje LH uzrokuje ovulaciju kod koje najveći folikul puca i jajna stanica se izbacuje.

Ovulacija i sekretorna (lutealna) faza

S ovulacijom (obično 14-og dana u 28-dnevnom ciklusu) proliferativna faza prestaje i počinje sekretorna (lutealna) faza koja traje oko14 dana. U ovoj fazi stanice sluznice endometrija se povećavaju i skuplja se sluz u žlijezdama. Maksimalni stupanj sekrecije se postiže 21-22- dan ciklusa. Ovo se obično zove pred-menstrualnim razdobljem. Nakon ovulacije, pod utjecajem LH rasprsnuti folikul razvija se u corpus luteum, žuto tijelo, koje proizvodi progesteron. Ako ne dođe do oplodnje, corpus luteum propadne u oblik koji se naziva corpus albicans (lat.: "bijelo tijelo"), a koncentracije estrogena i progesterona padaju. Sloj endometrija se ljušti i gubi s menstrualnim krvarenjem. Osnovni uzrok menstruacije je, dakle, pad razine hormona ispod određene razine. Svaki pad hormona dovest će do krvarenja u sluznicu.

Trajanje i količina menstruacijskog ciklusa

Kao pravilo se navodi trajanje menstrualnog ciklusa od 28 dana počevši od prvog dana menstruacije. 29. dan bi se trebala pojaviti nova menstruacija. Međutim, ginekolozi izvješćuju kako jedva 10-12% žena ima takav, idealan, ciklus. Stoga se normalan menstruacijski ciklus uzima kao 28ą7 (sedam dana duže ili kraće od idealnog). Trajanje menstruacije je obično 4-7 dana. Duža krvarenja postoje kod žena koje koriste kao kontracepciju unutarmaternične uloške - spirale. Ginekolozi kao pravilo uzimaju da svako krvarenje koje traje duže od 7 dana nije menstruacija već krvarenje, dakle nenormalna pojava kojoj treba otkriti uzrok.

Količina menstrualne krvi je varijabilna, prosječno do 80 ml. Ta krv je uvijek tekuća, ne zgrušava se. Komadići koji izgledaju kao ugrušci u biti su veći komadi izljuštene maternice.

Kad je menstruacija moguća

Menstruacija je kod žena moguća ako ima folikul, endometrij, uredne hormone i dovoljnu količinu masnog tkiva. Tijekom puberteta, menstruacija se prvi put javlja kad količina masti u tijelu naraste na 17%, a menstruacija prestaje ako ta količina padne ispod 12%. Stoga balerine i sportašice koje intenzivno treniraju često nemaju menstruaciju.

Žena koja uzima hormone nema menstruaciju nego krvarenje iz maternice uzrokovano umjetnim davanjem hormona, odnosno nakon prestanka njihova uzimanja. Menstruacija je jedino moguća ako postoji normalno unutrašnje izlučivanje hormona i ovarijski ciklus.

Prva menstruacija

Prva menstruacija još se naziva menarha ili menarhe, a nastupa u dobi od 10-13 godina pri početku puberteta. Povećana količina masnog tkiva, odnosno prekomjerna tjelesna težina dovodi do ranijeg puberteta (kad količina masti u tijelu naraste na 17% i više).

Menstruacije prve dvije godine često su neredovite, a kasnije su ciklusi uglavnom pravilni.

Zadnja menstruacija

Menopauza je posljednja menstruacija u životu. Možemo govoriti o trajnom prestanku menstruacijskog ciklusa tek kada godinu dana nema menstruacije. Dob žene u kojoj nastupa menopauza veće je stoljećima oko 50 godina. U žena koje puše menopauza nastupa nekoliko godina ranije.

Prijevremena menopauza (menopausis praecox) nastaje prije 40. godine života, a nastanak menopauze nakon 55. godine života se zove kasna menopauza (menopausis tarda). Razdoblje u životu žene koje počinje nakon posljednje menstruacije naziva se postmenopauza. Perimenopauza je naziv za razdoblje od nekoliko godina prije i poslije menopauze.

Predmenopauza, razdoblje koje obično počinje nakon 45. godine, očituje se postupnom pripremom za menopauzu u obliku poremećaja menstrualnog ciklusa i neurednih krvarenja.

Izostanak menstruacije - amenoreja

Amenoreja (amenorrhoea) je naziv za izostanak menstruacije u dobi do 16. godina, bez obzira na postojanje ili nepostojanje ostalih spolnih karakteristika, ili izostanak menstruacije u razdoblju od 6 mjeseci kod žene koja je već imala menstruaciju.

Podjela

Amenoreja može biti fiziološka i patološka.

Fiziološka amenoreja je normalni izostanak menstruacije u razdoblju prije puberteta, u trudnoći, za vrijeme dojenja i nakon menopauze.

Patološka amenoreja znak je bolesti, a dijeli se na primarnu i sekundarnu.

Primarna amenoreja postoji kad uz normalno razvijene spolne osobine prva menstruacija ne nastupi do 16. godine života. Primarna se amenoreja javlja u 0.1% žena.

Sekundarna amenoreja je izostanak menstruacije kroz tri ciklusa ili 6 mjeseci kod žena koje su već imale menstruaciju kraće ili dulje vrijeme. Ova vrsta amenoreje javlja se u 1% žena.

Dismenoreja

Dismenoreja (dismenorrhoea) je naziv za bol koja se javlja prilikom menstruacija, a nije povezana s nekim patološkim procesom u zdjelici. Bol nastaje zbog stezanja mišićnog sloja maternice.

Nenormalna krvarenja iz maternice

Oligomenoreja (oligomenorrhoea)

Oligomenoreja je naziv za produljeni razmak (6 tjedana do 6 mjeseci) među menstruacijama. Oligomenoreja može biti uzrokovana istim čimbenicima kao i amenoreja, a kad se poremećaj pogorša, oligomenoreja prelazi u amenoreju.

Menoragija

Menoragija (menorrhagia, hypermenorrhoea) je naziv za obilna menstruacijska krvarenja kod kojih je menstrualne krvi više od 80 ml i/ili menstruacija traje dulje od sedam dana.

Metroragija

Metroragija (metrorrhagia) je naziv za potpuno nepravilno i često krvarenje različite veličine.

Menometroragija

Menometroragija (menometrorrhagia) je naziv za produljeno, obilno i nepravilno krvarenje.

Polimenoreja

Polimenoreja (polimenorrhoea) naziv je za učestale cikluse. Radi se o pravilnim krvarenjima u ciklusima kraćim od 21 dan.

Intermentruacijska krvarenja

  • naziv je za krvarenja između menstruacija

Postmenopauzalno krvarenje

  • jest krvarenje koje se javlja nešto više od godinu dana nakon menopauze

"Spotting" krvarenje

  • je točkasto, mrljasto krvarenje

Hemoragijska metropatija

Hemoragijska metropatija (metropathia haemorrhagica) naziv je za obilna, iscrpljujuća, nepravilna krvarenja.

Izvor: www.medicina.hr

anita983 @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 22, 2009






Vanmaternična trudnoća može biti vrlo opasna. Trudnica u nekoliko sati čak može iskrvariti.

Što je izvanmaternična trudnoća?

Kako već sam naziv govori - izvanmaternična trudnoća je trudnoća, koja se razvije izvan maternice. To se dogodi kada se oplođeno jajašce ne usidri normalno u maternicu, nego se počne razvijati negdje drugje u donjem dijelu trbuha. Plod takve trudnoće je abnormalan i ne može se razviti u fetus. Takvo se jajašce najčešće usidri u jajovodima, a može se zaustaviti i na jajnicima ili se pričvrstiti za crijevo. Izvanmaterničnu trudnoću moguće je otkriti u 5. do 10. tjednu trudnoće, a može dovesti i do ozbiljnijih komplikacija - recimo do krvarenja. Naime, s rastom oplođenog jajašca polako se počnu širiti i jajovodi, što može uzrokovati njihovu rupturu odnosno trganje. Budući da se uz jajovode nalazi glavna arterija, njihovo širjenje može biti jako opasno jer može doći do prsnuća arterije, što uzrokuje snažno krvarenje.

Uzroci izvanmaternične trudnoće

Do izvanmaternične trudnoće dođe kada oplođeno jajašce ne nastavi svoj put do maternice, nego se zaustavi u jajovodu. Jajašce se zaustavi ako je jajovod oštećen, ogreben ili savijen. Mogućnosti za izvanmaterničnu trudnoću povećavaju prošle upale jajovoda, klamidija ili gonoreja. Ako je žena u prošlosti imala operaciju organa u donjem dijelu trbuha, recimo na jajovodima, jajnicima, maternici ili crijevima, mogućnosti za izvanmaterničnu trudnoću bi mogle biti također veće. Na pojavu trudnoće te vrste utječu i izvanmaternične trudnoće iz prošlosti.

Izvor: www.intimatemedicine.com.hr

anita983 @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 20, 2009






Početak porođaja uglavnom ovisi o tjelesnim čimbenicima, ali i o psihičkim i vanjskim utjecajima.

Vanjski utjecaji koji utječu na početak poroda su mjesečeve mijene ili vrijeme. Poznato je da se u razdoblju punog ili mladog mjeseca rađa najviše djece. Veći postotak djece se rađa i pod utjecajem juga ili za vrijeme ljetnih oluja.

Psihički čimbenici još nisu u potpunosti istraženi, međutim stres i briga često nepovoljno utječu na početak poroda. Nasuprot tome relaksacija i duševno olakšanje stimuliraju porod. Često se događa da trudovi počinju onaj dan kada se omiljeni ginekolog ili primalja vraćaju s ljetovanja ili kada se riješi neki privatni problem.

Najčešće porod počinje čim su ispunjeni tjelesni uvjeti:

Veličina maternice

Kada maternica dosegne kritičnu veličinu početak porođaja je blizu. Time se može objasniti zašto višeplodne trudnoće završavaju ranije. Maternica svoju kritičnu veličinu doseže prije 40. tjedna trudnoće.

Utjecaji hormona

Najvažniju ulogu za početak rađanja imaju hormoni. Prema kraju trudnoće majčino tijelo proizvodi ogromne količine steroida. Poslijedica toga je da placenta izlučuje još više estrogena. Paralelno tome smanjuje se produkcija progesterona (hormon koji održava trudnoću). Prije početka porođaja naraste i produkcija prostaglandina koji omekšavaju vrat maternice i potiču kontrakcije. Hipofiza zbog pristiska djeteta na cerviks proizvodi oksitocin, takozvani ?hormon za trudove? . Što je dijete teže, to je veći pritisak i zbog toga počinje dolaziti do ritmičkog stezanja maternice koje dijete potišće sve niže. Zbog sve većeg pritiska produkcija oksitocina se još poveća sve dok nije razina dovoljno visoka da se pojave pravi trudovi.

Tri najsigurnija znaka za početak porođaja su:

Sluzavi čep koji se zbog pritiska odvojio od vrata maternice. To je sluzavi iscjedak pomiješan s tragovima krvi.

Trudovi koji su sada pravilnog razmaka i pojačavaju se.

Prsnuće vodenjaka koje se manifestira kao nagli izlijev ili kapanje plodne vode.

Izvor: www.ringeraja.hr

anita983 @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 17, 2009






Hormonskim nadomjesnim liječenjem unosi se u organizam prirodni estrogen koji se u jajnicima više ne stvara u dovoljnim količinama i zbog čega u mnogih žena nastaju nabrojene posljedice nedostatka estrogena. Druga je komponenta koju unosite u organizam je gestagenska i ona oponaša učinak progesterona na maternicu. Za gestagensku je komponentu važno da je snažna kako bi precizno regulirala ciklus (u žena koje još menstruiraju) i sigurno štitila sluznicu maternice od bujanja (u žena koje više ne menstruiraju). Neki među gestagenima potpomaže učinak estrogena, npr. dodatno smanjujući i ublažavajući valove vrućine i štiteći kosti od osteoporoze.

Koji je naziv pravilniji: hormonsko nadomjesno liječenje ili hormonsko liječenje?

Naziv hormonsko nadomjesno liječenje odražava činjenicu da se njime nadomještaju hormoni koji nedostaju i slijedi medicinsko načelo nadomještanja drugih hormona koji u organizmu mogu nedostajati (npr. inzulina u hormona štitnjače, hormona rasta, hormona nadbubrežne žlijezde, itd.). Nadomještanje predmnijeva da se samo unosi ono što nedostaje i da takav postupak nema nuspojave. U praksi se pokazalo da hormonsko nadomjesno liječenje, kao uostalom i sva druga medikamentozna liječenja ima nuspojave. Zbog toga neki stručnjaci sve otvorenije zagovaraju upotrebu naziva hormonsko liječenje.

Tipovi hormonskog liječenaj u perimenopauzi i postmenopauzi

Sekvencijsko liječenje: hormonsko nadomjesno liječenje za žene koje imaju maternicu i koje još imaju menstruacije

U žena koje još imaju menstruaciju estrogeni i gestageni kombiniraju se tako da u potpunosti oponašaju hormonske promjene tijekom prirodna menstruacijskog ciklusa. Na kraju svakog ciklusa hormonskoga liječenja, nastupa krvarenje poput menstruacijskog.

Kontinuirano liječenje: hormonsko liječenje za žene koje više nemaju menstruacije ili ih ne žele i dalje imati

Kada se žena može koristiti pripravkom uz koji nema menstruacija?

  • Nakon najmanje godine dana uzimanja sekvencijskog liječenja, ako su menstruacije pravilne tijekom najmanje šest mjeseci, prvog dana nakon prestanka krvarenja može se prijeći na kombinaciju estrogena i gestagena koja je odmjerena tako da više nema menstruacija. U praksi se liječnici najčešće odlučuju za liječenje ovim tipom tijekom tri godine, jer to smanjuje vjerojatnost krvarenja prelaskom na drukčiji tip liječenje.
  • Kontinuirano kombinirano hormonsko liječenje (kombinacija estrogena i gestagena) namijenjeno je i ženama koje najmanje godinu dana više nemaju prirodnih menstruacija, dakle u razdoblju postmenopauze, i tada se može započeti bilo kojeg dana. Dakle, riječ je o tipu liječenja bez mjesečnih krvarenja.
Iskustvo je pokazalo kako mnoge žene, nakon što iskušaju takav način liječenja želi tip liječenja ne želi više povratak na tip liječenja s održanim mjesečnim krvarenjima sličnima menstruaciji.

Kontinuirani je oblik liječenja dostupan u različitim dozama. Pri započinjanju hormonskoga liječenja savjetuje se niža doza aktivnih sastojaka. Tek ako i nakon 3-4 mjeseca učinak nije potpun, ili se pojavljuju oskudna krvarenja, može se prema preporuci liječnika prijeći na pripravak sa standardnom dozom aktivnih sastojaka. Niža doza u hormonskome liječenju zadržava sve povoljne učinke kao i viša doza, dok istodobno ima manje nuspojava. Za žene koje započinju hormonsko liječenje u kasnijoj postmenopauzi, također se preporučuje liječenje niskom dozom. Ako je već prethodno započeto liječenje pripravkom u kojem je standardna doza aktivnih sastojaka i dobro ga podnosite, liječnik vam, nakon redovitih kontrolnih pregleda, može preporučiti nastavak liječenja tom dozom. No, ako imate nuspojave koje se ne povlače, ili je procjena kako ipak postoji i stanovita količina hormona koja se stvara u tijelu u masnom tkivu, tada se za liječenje može odabrati i kontinuirani pripravak u kojem je niska doza.

Kontinuirano liječenje savjetuje se i ženama kojima su odstranjeni maternica i jajnici, no tada uzimaju pripravak koji ne sadrži kombinaciju, nego samo estrogen.

Lokalno hormonsko nadomjesno liječenje: za žene koje žele nešto treće

Osim hormonskoga nadomjesnoga liječenja u obliku tableta koje se uzimaju na usta, ili naljepaka koji se lijepe na kožu, postoje i vaginalne tablete s vrlo malom dozom prirodnog estrogena koje se stavljaju u rodnicu. One služe samo za liječenje lokalnih tegoba (suhoće i žarenja rodnice, boli pri spolnom odnosu, nevoljnog otjecanja mokraće pri kašljanju, smijanju, tjelesnom naporu). Namijenjene su ženama koje se ne mogu ili ne žele koristiti drugim tipovima i putovima primjene hormonskog liječenja, a imaju simptome urogenitalne atrofije. Može ih se kombinirati s drugim tipovima i oblicima hormonskog liječenja. Nakon prva dva tjedna uporabe dovoljno ih je primjenjivati dva puta tjedno. Pogodne su osim toga i zato jer ne ostavljaju mrlje na rublju.

Oblici primjene i doze hormonskoga nadomjesnoga liječenja

Najčešći oblik hormonskoga nadomjesnoga liječenja su tablete. Suvremen i praktičan način pakiranja omogućuje uzimanje tablete bilo kada i na bilo kojem mjestu, nakon čega se možete posvetiti drugim aktivnostima. Drugi je najčešći oblik naljepak ("flaster"). Hormoni koji se otpuštaju iz naljepka kroz kožu izravno ulaze u krvotok. Mjesto primjene naljepka valja neprestano mijenjati kako bi se izbjegla iritacija kože. Manje je učestala primjena hormona u obliku gela koji se razmazuje po koži, odnosno spreja koji se ušmrkava u nos, te potkožnih usadaka koji se usađuju u pod kožu malim kirurškim zahvatom. Bez obzira na put primjene, današnje su preporuke da se primjenjuje što niža učinkovita doza. Ako do ublažavanja simptoma ne dođe ni nakon nekoliko mjeseci, tada dolaze u obzir i pripravci sa standardnom dozom.

Provjerite na pakiranju pripravka koji uzimate koje doze hormona sadrži. Preporučene usporedive dnevne doze za različite putove primjenesu:

  • 0,5-1 miligrama prirodna estradiola;
  • 0,3-0,45 miligrama konjugiranih konjskih estrogena;
  • 37,5 mikrograma transdermalnoga estradiola (naljepak);
  • 0,5 miligrama estradiolskoga gela;
  • 150 mikrograma intranazalnoga estradiola;
  • 25 mikrograma vaginalno primijenjena estradiola.
Izvor: www.cybermed.hr

anita983 @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 16, 2009






Porodom posteljice započinje razdoblje puerperija ili babinja koje u prosjeku traje šest tjedana nakon poroda. Kroz to razdoblje dolazi do povlačenja genitalnih i ekstragenitalnih promjena nastalih za vrijeme trudnoće te do oporavka od samog poroda. Poznavanjem i razumijevanjem normalnog tijeka babinja možemo sami odgovoriti na neka pitanja koja se nameću te odagnati strah koji bi mogao narušiti ovo, po definiciji, sretno razdoblje.

U svojim fiziološkim okvirima, razdoblje babinja obuhvaća slijedeće promjene: dolazi do postupnog smanjenja maternice i rodnice na veličinu prije trudnoće, uspostavlja se laktacija, a i samo materište se obnavlja i priprema za nove cikluse i moguću trudnoću. Po porodu maternica se može palpirati u razini pupka i u prosjeku se smanjuje jedan poprečni prst dnevno. Nakon dva tjedna zatvara se unutarnje ušće cervikalnog kanala, a rodnica se vraća gotovo na mjere prije poroda.

Obilni vaginalni iscjedak tzv. lohije, karakterističan za babinje, javlja se u okviru pripreme materišta za nove cikluse i moguću trudnoću.

U najvećem broju slučajeva lohije prolaze tri karakteristične faze: lohia rubra (ili crvena lohija) koja traje 3-4 dana, a čine je krvarenje iz ležišta posteljice i odljušteni sloj maternične sluznice, lohia seroza (prozirna lohija) može biti ružičasto žućkaste boje. Sadrži manje krvi, a više bijelih krvnih stanica i traje oko dva tjedna. I posljednja faza, lohia alba (bijela lohija) može trajati do četiri tjedna, a čine je odljuštene epitelne stanice i cervikalna sluz.

Zbog manje kiselosti vaginalnog sekreta u razdoblju babinja nastaje bolja podloga za rast bakterija pa sekret može imati intenzivniji miris. Već u posljednjem tromjesečju trudnoće izlučuje se prvo mlijeko, koje se naziva kolostrum, bogato zaštitnim protutijelima, a po porodu se uspostavlja i potpuna laktacija. Sisanje je poticaj za izlučivanje mlijeka te je značajno staviti novorođenče na prsa već u prvih sat vremena po porodu. Ne smije se zaboraviti da dojenje iziskuje strpljenje i vještinu. Budući da se nitko nije naučen rodio, vlastitom strpljivošću moramo pružiti priliku novorođenčetu da nauči dojiti. Sisanje ili taktilni podražaj bradavica dojki poticaj je na izlučivanje hormona oksitocina koji dovodi do izlučivanja mlijeka u kanaliće dojke i do kontrakcije maternice pa mnoge dojilje mogu upravo za vrijeme dojenja osjetiti bolnost tih kontrakcija.

Staza mlijeka u kanalićima dojke nastala slabim dojenjem ili neredovitim izdajanjem čini izuzetno bogat medij za naseljavanje mikroorganizama i razvoj jedne od komplikacija babinja - upale dojke.

Učenjem dojenja i redovitim izdajanjem, ma kako ono mukotrpno bilo, ova se komplikacija može spriječiti.

Porodom posteljice, najveće "tvornice" hormona u trudnoći dolazi do pada razine estrogena, progesterona i korionskog gonadotropina. Potaknuta njihovom niskom razinom, hipofiza će započeti poticati jajnike na uspostavu novih ciklusa pa se u žena koje ne doje prva ovulacija i prva menstruacija može očekivati otprilike šest tjedana po porodu. U onih koje doje, ovulacije mogu izostati i do godinu i pol dana.

U vezu s poslijeporođajnim padom hormona dovode se i česte i nagle promjene raspoloženja rodilja. U tim situacijama ključnu ulogu ima podrška i razumijevanje od strane okoline. Kao odgovor na hormonalnu "oluju" za vrijeme trudnoće dolazi do značajnog porasta volumena tekućine u organizmu koji se također vraća u prijašnje stanje pa mnoge rodilje mogu primijetiti učestalije i obilnije mokrenje poslije poroda.

Iscrpljenost porodom, veći gubitak krvi, dugotrajno ležanje, nepravilno dojenje i u konačnici ekonomske i socijalne poteškoće mogu otežati ovo razdoblje i dovesti do razvoja komplikacija babinja. Redovita i raznovrsna prehrana te dovoljan unos tekućine mogu otkloniti simptome blage anemije. Rano ustajanje iz kreveta i kretanje, ali ne i teški fizički rad savjet su rodiljama već od prvog dana poroda, osim u slučaju operativnog dovršenja trudnoće i razvoja nekih težih komplikacija.

Stvaranje uvjeta za odmor i prilagodbu na novu situaciju od velike je važnosti te stoga nemojte to zanemariti!

Izvor: www.cybermed.hr

anita983 @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 15, 2009






Kada se na testu pojave dvije crtice, mnoge buduće mame se pitaju koje navike trebaju napustiti da ne bi ugrozile novi život ili svoje zdravlje.

Postoji nekoliko stvari koje treba u trudnoći izbjegavati ili ih jako, jako reducirati.

Pušenje

Pušenjem u trudnoći dvostruko se poveća rizik pobačaja i veća je učestalost preuranjenog poroda. Djeca majki koje su pušile imaju u prosjeku 200 g manju težinu od ostale djece i puno su osjetljivija na raznorazne infekcije. Takoder je kod njih veća učestalost sindroma iznenadne smrti dojenčeta (SIDS).

Alkohol

Iako puno ljudi misli da jedna čašica u trudnoći ne šteti bebi u trbuhu, alkoholna pića je bolje izbjegavati jer nema točnih podataka o tome kolika minimalna količina alkohola može dovesti do oštećenja embrija. Poznato je jedino da je redovito uživanje alkohola u velikim količinama štetnije od povremenih malih količina. Ali i manje količine alkohola mogu uzrokovati smetnje u rastu kao i oštećenja u razvitku lubanje, lica, te duševne smetnje.

Dijeta

Dijete tijekom trudnoće su zabranjene. Smanjeni unos kalorija je štetan i za buduću majku i dijete. Preporučljiva je punovrijedna i raznovrsna prehrana s proizvodima od cijelovitih žitarica, s puno svježeg voća i povrća, s manjim količinama mesa i ribe i uzimanje puno tekućine.

Jesti za dvoje

Mnogo trudnica za vrijeme trudnoće povremeno dobiva prave napade gladi. Sigurno su vam poznati gušti za krastavcima i sličnim. Ali jesti za dvoje nije baš dobro, preveliki unos kalorija u trudnoći i time povezani prekomjerni dobitak na težini povećavaju mogućnost trudničkog dijabetesa i gestoze. Prehrana trudnice treba biti raznovrsna s puno svježih namirnica. Ne pretjerujte sa slatkišima i premasnom hranom!

Sport

Trudnice trebaju izjegavati sportske aktivnosti gdje je veća mogućnost ozlijeda kao što su rolanje, skijanje ili jahanje. Također nisu primjereni sportovi s puno skakanja kao što su tenis, rukomet, nogomet i slični sportovi s loptom. Dozvoljeni u trudnoći su šetanje, jogging (ako ste trčali i prije trudnoće) i plivanje.

Tijekom cijele trudnoće je zbog visokog rizika dekompresije fetusa zabranjeno ronjenje na bocu.

Daleka putovanja

Daleke, ekzotične destinacije s niskim medicinskim i higijenskim standardom u trudnoći nisu preporučljive. Izbjegavati je potrebno krajeve gdje je veća učestalost malarije i hepatitisa A, B, D i E. Zaštitno cijepljenje je moguće jedino prije trudnoće.

Lijekovi

Kod uzimanja lijekova u trudnoći potreban je oprez. Aspirin je npr. u zadnja tri mjeseca trudnoće poptuno zabranjen. Najvažnija pravila što se tiče uzimanja lijekova su:

Prije uzimanja bilo kakvog lijeka posavjetujte se s vašim ginekologom! Nemojte uzimati više lijekova od jednom i uzimajte ih uvijek u najmanjoj djelotvornoj dozi!

Oprez je potreban i kod lijekova na biljnoj bazi!

Prije propisivanja lijeka će liječnik uvijek prvo razmisliti da li je korist uzimanja lijeka veća od potencijalnog rizika.

Solarij

Sunčanje u solariju u trudnoći nije preporučljivo, treba ga izbjegavati pogotovo u prva tri mjeseca trudnoće. U solariju dolazi do zagrijavanja tijela, a povišena temperatura je jedan od čimbenika koji mogu voditi do embrionalnih grešaka. Iz istog razloga se ne preporuča ni dugotrajno sunčanje vani. Drugi razlog da tijekom trudnoće zaboravite na brončanu put su "trudničke maske", potamnjeli madeži koji bi vam mogli ostati i nakon trudnoće.

KOJE NAMIRNICE SU ZABRANJENE U TRUDNOĆI

Svježi sirevi

Produkti iz nepasteriziranog mlijeka su za vrijeme trudnoće strogo zabranjeni. Sirevi iz neprerađenog mlijeka mogu sadržavati bakteriju listeriju koja može uzrokovati listeriozu. Infekcija listerijom može izazvati pobačaj ili rađanje mrtvog djeteta. Izbjegavajte sireve romadur, roquefort, camembert, brie, ricottu i fetu, školjke i plodove mora.

Sirovo meso

Zbog mogućnosti zaraze toksoplazmozom u trudnoći je zabranjeno uživanje sirovog mesa.

Sirova jaja

Da bi izbjegli zarazu salmonelom za vrijeme trudnoće nemojte jesti namirnice sa sirovim jajima kao što su tiramisu, neke vrste sladoleda ili krema.

Kava, cole i čaj

Pretjerani unos kofeina u trudnoći može povećati rizik za manju tjelesnu težinu djeteta i prijevremeni porod. Umjereni unos kofeina (do 300mg dnevno) ne utječe na razvoj djeteta. To su otprilike tri šalice kave dnevno. Ne zaboravite paziti ni na čajeve, kakao ili colu. Jedna čaša cole sadrži i do 70 mg kofeina.

Izvor: www.ringeraja.hr

anita983 @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 0






O spontanom pobačaju govorimo kada dođe do prekida trudnoće prije nego što je dijete sposobno preživjeti tj. prije 24. tjedna trudnoće ili kada je težina ploda manja od 500 g.

Učestalost spontanih pobačaja je veća nego što mislimo. Procjenjuje se da 10 do 15% svih trudnoća završi u prvih 12 tjedana trudnoće. Tome možemo dodati i jednaki broj "neprepoznatih" pobačaja kada se oplođeno jajašce ne ugnjezdi u sluznicu maternice. Žena pritom ne primjeti ništa osim obilnije i nekoliko zakašnjele menstruacije. Spontani pobačaj u većini slučajeva ne znači da žena ne može ponovno zatrudnjeti i iznijeti trudnoću do kraja.

Znakovi prijetećeg pobačaja

Pobačaj najavljuje krvarenje iz rodnice, bolovi u leđima i donjem dijelu trbuha. Svako krvarenje nije znak prijetećeg pobačaja, ali trudnice bi u slučaju krvarenja uvijek trebale posjetiti ginekologa jer se često pobačaj može spriječiti.

Uzroci

Uzroci pobačaja su različiti, mnoge od njih liječnici mogu diagnosticirati, ali ne sve.

Hormonalni poremećaji

Ako jajovodi u prva tri mjeseca trudnoće ne proizvode dovoljno progesterona (hormon koji održava trudnoću), pojavljuju se krvarenja. Strogim mirovanjem i hormonskom terapijom pobačaj se često može spriječiti.

Oslabljeni vrat maternice

Kod nekih trudnica, pogotovo onih koje su u prošlosti imale neke zahvate na području maternice ili vrata maternice, vrat se zbog veće težine rastućeg ploda počinje prijevremeno otvarati. To može voditi do pobačaja u drugoj trećini trudnoće, zbog toga se na vrat maternice postavi šav, tako zvani cerclage. Najčešće se tim postupkom trudnoća može iznijeti do kraja.

Pad ili stres

Rizik za gubitak djeteta zbog prevelikog emocionalnog stresa, prevelikog tjelesnog napora ili ozljede prisutan je prije svega u prva tri mjeseca trudnoće. Kasnije je plod tako dobro ugnježden da ga se ne može lako ozlijediti. Sa strogim mirovanjem, vježbama relaksacije i lijekovima koji umiruju kontrakcije maternice može se pobačaj u takvoj situaciji skoro uvijek spriječiti.

Anomalije zametka

Ako strogo mirovanje i hormonska terapija nisu pomogli, uzrok je u nepravilnostima u razvoju zametka. To je najčešći razlog spontanog pobačaja. Može se dogoditi svakoj ženi i ne znači da je problem u njenim jajnim stanicama ili očevim spermijima. Razlog su kromosomske anomalije ili štetni vanjski utjecaji.

Ostali uzroci

Razlozi za spontani pobačaj mogu biti i infekcije majke ili rijetko čimbenici rizika kao što su: dijabetes, RH-inkompatibilnost i ostali.

Izvor: www.ringeraja.hr

anita983 @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 14, 2009






U najnormalnijim prirodnim uvjetima plodnost je žene niska. To znači da ukoliko zdrav mladi par ima odnos točno na ovulaciju, šansa da žena zatrudni je svega 20%. U žene starije od 40 godina ta je šansa 4-5%. I kad žena zatrudni, 50-60% tih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom (trudnoćom kod koje je povišen hormon trudnoće u krvi, ali se trudnoća odmah prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada).

Ukoliko se trudnoća nastavi dalje razvijati, šansa za rani spontani pobačaj (prije 12-og tjedna trudnoće) je 10-15%. Nakon 12-tog tjedna trudnoće pobačaji su rijetki, i trudnoća obično završava rađanjem djeteta u terminu.



Uzevši u obzir to, i činjenicu da postoji trend odgađanja rađanja prvog djeteta, gotovo je 15% parova neplodno. Neplodnost se definira kao nemogućnost zanošenja nakon jedne godine nezaštićenih odnosa. Glavni je uzrok, smatra se, odgađanje rađanja iza 30-te godine života.

Naravno, osim dobi, odgađanja rađanja, i niske plodnosti žene, postoje i objektivni uzroci neplodnosti te parovi koji prirodnim putem teško mogu ostvariti trudnoću. To su oštećenje jajovoda, teška endometrioza, loš nalaz spermiograma, nepostojanje ovulacije, itd.

Reproduktivni ginekolog će u postupku obrade neplodnosti zatražiti minimalno slijedeće nalaze: papa test ne stariji od godinu dana, ultrazvučni pregled, cervikalne briseve, nalaze hormona žene, i spermiogram. Ovisno o ovim nalazima, možda će trebati i drugi.

Kada se utvrde uzroci neplodnosti, odabire se način liječenja. Uvijek se nastoji koristiti najjednostavnija metoda.

Metode pomognute oplodnje (MPO) koje se primjenjuju u Hrvatskoj su:

Utvrđivanje ovulacije (u prirodnom ili stimuliranom ciklusu) i tempirani odnos

Ultrazvučno i ponekad hormonski (mjerenjem razine hormona u krvi) se prati razvoj folikula (struktura u jajniku koje sadrže jajne stanice) i određuje vrijeme ovulacije i optimalan dan za odnos. Preduvjet za ovu metodu su prohodni jajovodi, ali se u ranoj fazi liječenja neplodnosti ispitivanje prohodnosti jajovoda obično ne radi, ukoliko ne postoji sumnja na oštećenje jajovoda.

Inseminacija sjemenom partnera (AIH)

Preduvjet za ovu jednostavnu metodu su prohodni jajovodi, što se može utvrditi ispitivanjem prohodnosti jajovoda rentgenskom snimkom (HSG - histerosalpingografija) ili ultrazvučnim pregledom (sono HSG). Za ispitivanje prohodnosti jajovoda potrebno je imati uredne cervikalne briseve. Ukoliko je neplodnost teža i planira se izvantjelesna oplodnja, nema smisla raditi ispitivanje prohodnosti jajovoda.

Izvantjelesna oplodnja (IVF) sa prijenosom svježih ili smrznutih zametaka

Metoda kod koje se iz jajnika žene aspiriraju jajne stanice, koje se zatim u laboratoriju spajaju (inseminiraju) sa sjemenom partnera. Ukoliko dođe do oplodnje, najviše 2 ili 3 zametka se vraćaju u maternicu. Ukoliko ih ima više, ostali se pokušaju zamrznuti te se vraćaju u slijedećim ciklusima, ukoliko je prvi bio neuspješan.

Intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI)

Metoda koja se koristi kod težih oblika muške neplodnosti. Nakon aspiracije jajnih stanica, u njih se injicira jedan odabrani spermij.

Postoje i druge metode (inseminacija sjemenom donora, kod teške muške neplodnosti; dobivanje uzorka sjemena aspiracijom testisa ili kirurški, kod teške muške neplodnosti; donacija jajne stanice, kod prijevremene menopauze u žene; surogat majčinstvo, kod ozbiljnih bolesti ili anomalija reproduktivnog sustava žene, itd), ali se one zbog nepostojanja zakonske regulative u Hrvatskoj trenutno ne mogu primijenjivati.

Nekoliko je načina kojima se može doći do uspjeha, odnosno rađanja zdravog djeteta. To su:

  • Inseminacija ili IVF/ICSI u potpuno prirodnom ciklusu - može se raditi svaki mjesec
  • Inseminacija ili IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom jajnika (2-6 jajnih stanica) - može se raditi 4-5 puta godišnje
  • IVF/ICSI u ciklusu sa klasičnom stimulacijom jajnika (6-10 jajnih stanica) - može se raditi 2-3 puta godišnje
Odabir postupka ponajviše ovisi o duljini trajanja neplodnosti, i dobi žene.

Uspješnost postupaka ovisi o puno čimbenika. Općenito, za inseminaciju i IVF/ICSI u prirodnom ciklusu iznosi oko 10-15%, za IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom 25-30%, a za IVF/ICSI u stimuliranom ciklusu 25-40% po jednom postupku. Međutim, kumulativna (zbrojena) stopa uspješnosti, nakon par pokušaja, je uvijek veća, i velika većina parova koji se odluče za pomognutu oplodnju će nakon nekoliko pokušaja dobiti dijete.

Izvor: www.cybermed.hr

anita983 @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare






Turnerov sindrom je teška genetska anomalija u žena, s kojom se rađa jedna od 2500 žena.

Ljudi od davnina čeznu za individualnošću i za time da se ističu i da budu drugačiji od drugih. Ponekad s tim svojim željama za različitošću odlaze u ekstremnost. Unatoč toj silnoj ljudskoj želji za individualnošću, raznolikost kojom nas iznenađuje priroda mnogo je puta teško prihvatiti. Ovdje ćemo progovoriti o jednoj od takvih prirodnih posebnosti - o Turnerovom sindromu.

Što je Turnerov sindrom?

Turnerov sindrom je genetska anomalija koja pogađa žene. Umjesto dvaju kromosoma xx, koji su karakteristični za žene, odnosno xy kromosoma, koi su prisutni za muškarce, žene s Turnerovim sindromom imaju samo jedan kromosom x. Drugog kromosoma često nema ili je oštećen. Takvih se djevojčica rađa jedna na svakih 2500.

Kako se manifestira Turnerov sindrom?

Ženska spolna obilježja postoje, ali su nerazvijena. Djevojčicama koje se rode s očitim znacima sindroma, odmah se napravi test krvi. Neke testiraju tek onda kad primijete da se ne razvijaju kao ostale djevojčice. Prisutnost i jačina simptoma ovise od stupnja oštećenosti kromosoma x, odnosno od njihovog nepostojanja. Ukoliko ništa drugo već prije ne pobudi pažnju onda je to izostanak menstruacije (amenoreja). Spolna zrelost ne nastupi u očekivano vrijeme. Jajnici se ne razviju u potpunosti i brzo gube sposobnost djelovanja, te je zatoneplodnost jedan od najkarakterističnijih simptoma. Druge tjelesne karakteristike žena s Turnerovim sindromom jesu sljedeće: otečene ruke i noge, gubitak sluha, dobivanje na težini, slabo razvijene grudi, širok prsni koš, kratak trup, manji prsti, šećerna bolest, visoki tlak. Mogu se razviti i bolesti srca i jetre. Prosječna visina što je dosegnu žene s Turnerovim sindromom je oko 140 centimetara. Poznate su i poteškoće sa zglobovima - preciznije s laktovima, koje se tako manifestiraju da ne mogu ispružiti ruke uz tijelo već im se pri tome okrenu prema van.

Liječenje Turnerovog sindroma

Od (ne)izraženosti simptoma ovisi kad će biti postavljena dijagnoza. Nekima je mogu postaviti neposredno nakon rođenja, a drugima tek u vrijeme odrastanja. Radi se o genetskoj anomaliji i zato nema liječenja. Možemo samo utjecati na neke simptome. Na mali rast može se utjecati s hormonom rasta. Razvoj sekundarnih spolnih obilježja omogućava nadomjesna hormonska terapija estrogenom, ali ona ne pomaže kod neplodnosti. Kod 30 posto djevojčica koje imaju Turnerov sindrom nedostaje kromosom x samo u nekim stanicama, tako da one imaju manje simptoma, jer je još uvijek dovoljno stanica koje imaju oba kromosoma x.

Sam Turnerov sindrom nije povezan s psihičkim poteškoćama, ali one mogu biti njegova posljedica, jer mnogo djevojaka ima poteškoće sa samopouzdanjem i s prihvaćanjem neplodnosti. Turnerov sindrom se ne nasljeđuje.

Turnerov sindrom i seksualnost

Govoriti o zdravstvenim aspektima je jedno, ali posljedice s kojima se čovjek mora nositi u svakidašnjem životu, napose u seksualnosti, prečesto su one teme koje jednostavno ne dođu na dnevni red. Turnerov sindrom ne utječe, doduše, direktno na seksualnost, ali može imati veliki indirektni utjecaj. Turnerov sindrom utječe na zdravlje povezano sa seksualnošću. Posljedice tih poteškoća mogu se odraziti i u partnerskim odnosima. Neke žene uopće ne pokazuju nikakvo zanimanje za seksualnost. Važno je to prevladati, jer to pomaže i kod prevladavanja brojnih drugih poteškoća povezanih s Turnerovim sindromom. Jedan od načina je fizička aktivnost, koja poboljšava i psihičko stanje, a time pomaže i poboljšanju seksualnosti. Gimnastika ubrzava izlučivanje endorfina, što isto tako može pridonijeti većoj otvorenosti. Gimnastika pridonosi i tome da lik u ogledalu izgleda ljepše, više seksi. Uvijek moramo u životu iz onog što imamo napraviti najviše što je moguće.

Izvor: www.intimatemedicine.com

anita983 @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 0






Psihičke reakcije na abortus mogu biti jako različite: od žaljenja pa sve do osjećanja olakšanja.

Reakcije na abortus veoma su različite unatoč tome što najčešće očekujemo (možda čak i zahtijevamo) patnju i grižnju savjesti. Žaljenje i osjećaj olakšanja najčešći su osjećaji koje žene doživljavaju nakon abortusa. Čak ako žena nikome ne kaže za abortus, još uvijek može osjetiti opće društveno raspoloženje koje je uči da mora osjećati krivnju zbog abortusa. Abortus je i bez toga teška odluka, jer prouzrokuje veliki jaz između intuicije i razuma. Istina je da abortus nije laka odluka ni za jednu ženu, ali je isto tako istina da popriličan broj nakon abortusa osjeća olakšanje. Odnos okoline prema pobačaju može biti veći "krivac" za loše osjećanje od samog abortusa. Psihičko stanje u velikoj mjeri ovisi od socijalnog i financijskog stanja, koje mnogo puta i kumuju odluci na abortus. Važan čimbenik je i starost žene, ali i podrška obitelji, partnera i prijatelja.

Kako ublažiti fizičke posljedice abortusa

Na abortus se moramo pripremiti i to kako psihički tako i fizički. Pri tome nam, naravno, može pomoći i liječnik. Nemojte oklijevati i postavljajte pitanja, jer imate pravo donijeti odluku koja će se temeljiti na svim činjenicama. Tako ćete se lakše pripremiti i to ne samo na zahvat, već i na dane koji slijede. Za brže ozdravljenje nakon abortusa pijte mnogo tekućine, uzmite nekoliko slobodnih dana i izbjegavajte tjelesne napore, nadomjestite hranjive tvari u tijelu - uzimajte vitamine, pravilno se hranite i ne opterećujte dodatno tijelo teškom hranom. Pokušajte što više spavati, jer će vam se tako odmoriti i duša i tijelo. Približno dva tjedna ne stavljajte ništa u vaginu, što uključuje i upotrebu tampona. Ne dižite teške stvari. Ne namakajte se u toplim kupkama i ne posjećujte javna kupališta, jer time potencirate mogućnost zaraze.

Abortusi i plodnost

Među neplodnim ženama jako je mali broj onih koje imaju poteškoća i ne mogu zanijeti zbog brojnih abortusa. Ili drugim riječima - broj abortusa samo u veoma rijetkim slučajevima utječe na kasniju mogućnost da zanosimo.

I onda kada smo protiv abortusa iz (moralnih ili nekih drugih) razloga, ne bismo smjeli spriječavati da ga žena može obaviti u ustanovi koja će joj pružati mogućnost stručne izvedbe abortusa, jer loše napravljen abortus može napraviti još veću štetu. Žena se može razboljeti, pa čak i umrijeti. Žena će napraviti abortus i onda kad to znači da će joj prouzročiti veliku štetu. Vjerjatno je dosta onih koji se pitaju zbog čega bi društvo moralo još i tješiti i pomagati onima koje su "neodgovorne i bez savjesti"? Zbog toga bismo u razvoju civilizacije morali ipak napraviti nekolio koraka naprijed od naših majmunskih predaka. Ljudi koji misle da bi žene koje su se odlučile na abortus osim psihičke patnje koju osjećaju morale i dodatno patiti, najmanje su kompetenti za komentiranje, jer je stanje njihove savjesti gotovo upitnije no stanje savjesti onih koje su se odlučile na abortus.

Izvor: www.intimatemedicine.com

anita983 @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 8, 2009

 

Izliječite upalu prirodnim putem

Mnogo žena često pati od upale mokraćnog sustava (uroinfekcija). Iako se za liječenje ponekad koriste antibiotici, najčešće ih se rješavamo pomoću alternativne "narodne" medicine.

Upala mokraćnog puta je druga najčešća upala koja nas može zadesiti, a u 80 posto slučajeva uzrokuje je bakterija Echerichia coli. Ima još vrsta bakterija koje mogu izazvati upalu, ali i virusi također mogu uzrokovati uroinfekcije, posebno mokraćnog mjehura.

Upalu prati potreba da se češće mokri, osjećaj peckanja prilikom mokrenja, otežano mokrenje, povišena temperatura, dijareja, krv u urinu, bolovi donjeg dijela leđa... U normalnim slučajevima tijelo se i samo može izliječiti od infekcije, još puno brže ako se liječi. No u slučajevima niskog imuniteta, ako se ne liječi, upala se može proširiti prema mjehuru i prijeći u kronično stanje, čak može dovesti do zatajenja rada bubrega.

Kako izliječiti upalu mokraćnog sustava?

Ima nekoliko načina kako se brzo i jednostavno riješiti uroinfekcije.

Stalno slušamo ono "Uzimajte vitamin C!", to ima veze i ovdje jer je upala usko vezana uz naš imunitet. Jak imunitet pomaže spriječiti upalu i lakše je izliječiti, zato je važno uzimati vitamin C koji "diže" prirodnu otpornost organizma, barem 100 mg dnevno.

Mnogo ljudi jede krivu hranu kad pate od neke infekcije. Hrana s višim udjelom "kiseline" će samo pogoršati simptome, pa je trebate izbjegavati. To uključuje: kavu, čokoladu, sokove, naranče, ananas, jagode, rajčicu, vino, gazirana pića, jaja, vrhnje... Trebali biste jesti uravnoteženu hranu s visokim udjelom vlakana koja će pomoći lakše "ispiranje" mikroorganizama. I pijte čajeve za upalu mokraćnih sustava (najpopularniji je uvin čaj). Jedite brusnice, ili pijte sok i čaj od brusnica, koje sadrže kemikalije koje pomažu uništiti bakterije.

Uzimajte Ehinaceu, koja pomaže brže izlječenje. Brojna klinička ispitivanja dokazala su da Ehinacea djeluje stimulirajuće na imunosni sustav, ublažava bol, smanjuje upalu i ima antivrusno i antioksidativno djelovanje.

Uzimajte probiotike - dobre bakterije. Probiotici su mikroorganizmi koji štite sluznicu crijeva i sprečavaju umnožavanje i djelovanje loših patogenih bakterija. Posljednjih nekoliko godina mliječne industrije u proizvodnji fermentiranih mliječnih proizvoda sve više primjenjuju probiotike.

Uzimajte forskolin - ekstrakt biljke coleus forskohlii, prirodno raste u tropskom području Indije, Burme i Tajlanda, gdje biljka upotrebljava kao začin ali i kao pomoć pri liječenju dišnih problema, kožnih infekcija i parazita. Istraživanja su pokazala da pomaže i u rješavanju bakterija iz mokraćnog sustava. Osim toga forskolin povećava razgradnju masti u masnim stanicama, širi bronhijalne puteve i popravlja respiratornu efikasnost, podiže mogućnost srca da pumpa krv, te smanjuje krvni tlak i tlak u očima. Postoje i neke spekulacije da bi forskolim mogao imati i protukancerogeno, protuaterogeno i protuupalno djelovanje.

Izvor: www.zena.hr

anita983 @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 31, 2009






Ma koliko mi voljele to što smo žene, postoje nekolike stvari koje baš nisu za slavlje, a na koje moramo obratiti pažnju s vremena na vrijeme. Pronađite problem sa kojim se možete suočiti "tamo dolje", kako da prepoznate i tretirate simptome i koje korake možete poduzeti da biste ih preduhitrili.

Gljivične infekcije

Gljivična infekcija je tip vaginitisa, i 3 od 4 žene će imati barem jednu gljivičnu infekciju tokom svog života. Polovina žena će imati više od jedne. Gljivične infekcije se mogu prenijeti muškarcu, ali je to rijedak slučaj.

Što je to

Gljivične infekcije uzrokuju gljivični organizmi koji se prirodno nalaze u vagini (candida albicans). Kisela sredina vagine sprečava kandidu da se razmnožava, ali kada je ravnoteža kiselosti poremećena, može doći do infekcije. Vlaga i iritacija također mogu pokrenuti gljivicu u nenormalno bujanje. Neki lijekovi kao što su antibiotici, steroidi i kontraceptivne pilule, stres, trudnoća, dijabetes i AIDS mogu poremetiti vaginalnu floru, uzrokuju promjene u nivoima hormona ili slabe imunološki sustav, što sve doprinosi gljivičnim infekcijama.

Simptomi

Crvenilo, svrab i peckanje oko vulve (vanjskog dijela ženskih spolnih organa). Iscjedak lošeg mirisa - gust, bijel, bol tokom odnosa, bolno mokrenje.

Liječenje

Ako ste ikada imali gljivičnu infekciju, vaš doktor može dijagnosticirati točan problem karličnim pregledom ili uzimanjem brisa. Prve infekcije mogu biti tretirane i lijekovima bez recepta i simptomi obično nestaju tokom tjedan dana. Lijekovi obično dolaze kao krema ili vaginalete, a krema se također može koristiti da ublaži vanjski svrab. Za gljivice koje su uporne ili se ponavljaju, ili za infekcije koje se teško liječe, vaš doktor može prepisati oralni antibiotik.

Kako spriječiti

Izbjegavajte usku odjeću i sintetičke materijale poput najlona. Nosite samo pamučno rublje. Brišite se sprijeda prema pozadi kada završite sa upotrebom toaleta. Odmah presvucite mokar kupaći kostim. Izbjegavajte intimne šampone i parfimirane proizvode poput sapuna, gelova za tuširanje. Dobro se obrišite u donjem dijelu poslije tuširanja. Izbjegavajte kupanje u kadi.

Infekcija mokraćnih puteva (IMP)

Više od polovine svih žena će razviti infekciju mokraćnih puteva jedanput u životu. Muškarci također mogu dobiti urinarnu infekciju, ali su one češće kod žena zbog kraće uretre, tako da bakterije prelaze kraći put.

Što je to

IMP je bakterijska infekcija vašeg urinarnog sustava koji uključuje i bubrege, mokraćne kanale, mjehur i uretru. Bakterije s vaše kože, iz rektuma ili vagine mogu se raširiti kroz uretru i uzrokovati IMP. Najčešća IMP je u mjehuru što može biti veoma bolno. Seksualni odnos, korištenje dijafragme, menopauza, ili oslabljeni imunološki sustav su uobičajeni uzroci IMP-a.

Simptomi

Osjećaj pečenja prilikom mokrenja. Snažna konstantna potreba za uriniranjem. Osjećaj da morate urinirati, ali ne možete. Urin neugodnog mirisa. Mutan ili krvav urin.

Liječenje

Vaš doktor će tražiti uzorak urina da bi utvrdio koji tip bakterija je prisutan u urinu. Ako nemate drugih zdravstvenih problema, prepisuju se antibiotici i simptomi obično nestaju u roku od nekoliko dana tretmana. Za infekcije koje se vraćaju doktor može prepisati niske doze antibiotika tokom nekoliko mjeseci kako bi spriječio njen povratak. Ako je seksualni odnos uzrok IMP-a, doktor vam može prepisati jednu dozu antibiotika poslije odnosa. Ako je infekcija ozbiljnija i proširila se na bubrege, možda će biti neophodno uzimati antibiotike duže vremena ili odlazak u bolnicu. Mučnina, bol u križima i groznica su neki znaci bubrežne infekcije.

Kako spriječiti

Pijte puno vode koja će isprati bakterije. Može biti i od pomoći sok od brusnice. Nemojte zadržavati urin. Brišite se sprijeda prema pozadi poslije upotrebe toaleta. Urinirajte poslije odnosa. Izbjegavajte proizvode poput intimnih dezodoransa, irigatora i pudera.

Rak grlića materice

Što je to

Ovo je treći najčešći tip karcinoma reproduktivnih organa - samo u Sjedinjenim Državama se dijagnosticira oko 12 000 slučajeva svake godine. Rak grlića se često razvija tokom dugog vremenskog perioda kada normalne stanice postanu kancerogene u tkivu grlića, a potom se rašire na cijeli cerviks i susjedna tkiva. Humani papiloma virus (HPV), spolno prenosiva infekcija, je najčešći uzročnik raka grlića materice, ali neće sve žene koje dođu u kontakt sa HPV-om dobiti rak cerviksa. HIV također može oslabiti sposobnost imunološkog sustava da se bori sa bilo kojom infekcijom.

Simptomi

Cervikalni rak u ranom stadiju najčešće nema nikakvih simptoma, ali ako uznapreduje, mogu se primijetiti sljedeći znaci: vodenast, sukrvičast vaginalni iscjedak neugodnog mirisa. Nenormalno vaginalno krvarenje, poslije seksa, između menstruacija ili povećano menstrualno krvarenje. Bol u križima ili bol prilikom odnosa.

Liječenje

Za preinvazivni tretman rade se slijedeći tipovi intervencija: konizacija (vrsta biopsije grlića materice prilikom koje, ukoliko je tkivo prekancerogeno ili je zahvaćena mikroskopska površina, tkivo se može u potpunosti odstraniti), laserska kirurgija, elektrokiruško isijecanje (korištenje električne struje umjesto skalpela), kriokirurgija (tehnika zamrzavanja kancerogenih stanica) i histerektomija (odstranjivanje materice). Za rak koji je dostigao invazivni stadij, primjenjuju se sljedeći tretmani: histerektomija, odstranjivanje grlića sve dok se ne dođe do dijela tkiva bez kancerogenih stanica (radikalna trahelektomija), radijacija i kemoterapija. Kada je rak zahvatio samo cerviks, postoji 90% šansi za petogodišnje preživljavanje.

Kako spriječiti

Produžite vrijeme prije stupanja u seksualne odnose. Limitirajte broj seksualnih partnera. Koristite kondome kao mehaničku zaštitu. Nemojte pušiti. Hranite se zdravo i vježbajte redovno kako biste ojačali imunitet. Redovno se testirajte (PAPA test) i redovno pregledajte grlić endoskopijom. Ako je moguće, cijepite se protiv HVP-a.

Izvor: www.ekstravaganca.com

anita983 @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 25, 2009






Bol i osjećaj neugodnosti u trbuhu samo su neki od simptoma cista na jajnicima.

Cista na jajniku često izaziva veliku paniku zbog straha od zloćudnosti, iako je velika većina njih potpuno bezopasna. Ciste se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, ali su najčešće u reproduktivnom periodu i rijetke su poslije menopauze. Ciste na jajniku se javljaju kod skoro svih žena u reproduktivnom periodu. Većina tih cista su funkcionalne i dobroćudne.

Što su ciste

Cista na jajniku je ispunjena tekućinom ili polutekućim sadržajem koji nastaje na jajniku. Broj dijagnoza cista povećao se s proširenim korištenjem fizikalnih pregleda i ultrazvuka.

Svaki mjesec normalni jajnici stvaraju male ciste naziva Graafovi folikul od kojih je jedan u sredini ciklusa dominantan i doseže i do 2,4 centimetra u obimu i iz njega se otpušta zrela jajna ćelija tokom ovulacije.

Kada folikul pukne postaje žuto tijelo koje je veličine od 1,2 do dva centimetra kada je zrelo i ima cističnu sredinu. Ako se ne dogodi oplodnja, ono se smanjuje i nestaje, a u slučaju oplodnje, prvo se poveća a zatim se polako smanjuje tokom trudnoće.

Vrste

Ciste na jajniku nastaju u procesu ovulacije i zovu se funkcionalne ciste jer se nalaze u okviru funkcije jajnika, a dijele se na folikularne i lutealne.

Multiple funkcionalne ciste nastaju kao rezultat povećane hormonske stimulacije ili preosjetljivosti. Pojavljuju se, na primjer, kod liječenja neplodnosti kada se jajnici stimuliraju određenim lijekovima. Ako se ne podesi pravilna doza i dođe do pretjerane stimulacije, onda se stvara cista.

Neoplastične ciste nastaju zbog neprikladnog rasta stanica u jajniku i mogu biti zloćudne ili dobroćudne. Zloćudne mogu nastati od svih tipova stanica i tkiva u jajniku, a najčešće nastaju od površinskog epitela, točnije tkiva koje se ljušti tokom ciklusa.

Suprotno zloćudnim cistama iz epitela nastaju i dobroćudni tumori, koji su tečni i ispunjeni gustim ili tečnim sadržajem. Endometrijumi su ciste ispunjene krvlju koja nastaje iz sluzokože materice.

Policistični ovarijski sindrom je stanje gdje postoji više malih cista na jajniku veličine od dva do pet milimetara u obimu i koje se dobro vide na ultrazvuku.

Simptomi

Simptomi kod dobroćudnih cista su uglavnom slični. Javlja se bol u trbuhu i neugodan osjećaj pritiska na debelo crijevo ili mjehur. Također se javlja i poremećaj menstrualnog ciklusa, kao osjećaj punoće i poremećaji probave.

Dijagnoza

Prvo se radi ultrazvuk koji prikazuje morfološke karakteristike ciste. Jednostavne ciste imaju jednu šupljinu i tanak zid oko nje i kod njih je mala šansa da su zloćudne.

Kompleksne ciste maju više odjeljaka, izdanke ili nepravilnosti u sadržaju ciste. Kod njih postoji sumnja na zloćudne tumore. Nakon prvog pregleda možete slobodno otići na vaginalni ultrazvuk koji detaljnije prikazuje strukture materice, a abdominalni ultrazvuk je još bolje rješenje jer prikazuje velike mase i omogućava pregled struktura u trbušnoj šupljini (bubrege, jetru).

Koristi se još i dopler kojim se opisuje protok krvi u omotaču ciste i okolnim strukturama, pregradama i čvrstim dijelovima, a i magnetna rezonanca samo u nekim slučajevima. Nakon pregleda, uzima se sadržaj ciste aspiracijom iglom za citološki pregled, a ponekad je neophodna i laparotomija zbog procjene većih izraslina na jajniku. Definitivna dijagnoza se postavlja histološkim pregledom.

Liječenje

Liječenje kod jednostavnih cista nije potrebno. Kod pojave cista kod žena koje su u menopauzi potrebno je uraditi CA125 (tumor marker za matericu i jajnike). Liječenje se, naravno, provodi prema uzroku. Ciste koje su pojavile odavno, i posle šest mjeseci terapije i dalje stoje, a veće su od pet do 10 centimetara trebaju se odstraniti kirurški. Ista je stvar i sa kompleksnim cistama. Zahvati se obavljaju laparoskopskom ili klasičnom kirurškom metodom.

Trudnoća

Tokom trudnoće, zbog čestih ultazvučnih pregleda, ciste na jajnicima se češće uočavaju. Liječenje cista kod trudnica je isto kao i kod drugih žena: dobroćudne se samo prate i uglavnom se povuku spontano. Ostale ciste koje su tu više od šest mjeseci, a veličine su od pet do deset centimetara ili one koje imaju sumnjiva obilježja za zloćudnost moraju se ukloniti kirurški. Pri odstranjivanju cista plod nije ni u kakvoj opasnosti.

 

Izvor: www.lepoizdravo.com  

anita983 @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 24, 2009






Od pripadnica ljepšeg spola često se čuju tvrdnje da su nakon trudnoće izgubile veliki broj zubi. Trudnoća i propadanje zubi dovođeni su u vezu od davnina. Međutim, koliko je njihova veza opravdana?

Trudnoća je fiziološko stanje i potiče važne odbrambene snage organizma buduće majke. Promjene koje se javljaju u organizmu trudnice svakodnevno se ispoljavaju na funkciju svih njenih organa i mogu se smatrati vrlo pozitivnim za njeno opće zdravstveno stanje.

U stomatološkim ordinacijama vrlo često možemo čuti izjavu žena koje su rađale da je trudnoća dovela do ubrzanog propadanja zubnog tkiva, do bolova koji su izazvani upalom pulpe, pa samim tim i vađenja problematičnih zubi.

Druga grupa žena se pak poziva na klimanje i ispadanje "zdravih" ili "bijelih" zubi kao posljedice propadanja desni i čitavog potpornog aparata zubi za vrijeme trudnoće.

Kiseli sadržaj u ustima

U trudnoći, posebno u prvim mjesecima, postoji često povraćanje kiselog sadržaja, što dovodi do lokalne acidoze (povećanja kiselosti) u usnoj šupljini i što može povećati kiselost.

Kiseli dentalni plak je primarni uzrok zubnog karijesa i svojim djelovanjem dovodi do dekalcifikacije tvrdih zubnih tkiva. U usnoj šupljini trudnica promjenjena je oralna flora, prisutan je veći broj acidofilnih bakterija, što povećava njihovu sklonost karijesu.

Hormoni u trudnoći

U tretiranju i preventivnih upalnih procesa u ustima trudnica, osim dobre oralne higijene, mogu pomoći i preparati hijaluronske kiseline, koji zamjenjuju izgubljeno vezivno tkivo i sprječavaju progresiju bolesti.

Hormonalni status gravidnih žena u mnogome je promjenjen. Gotovo da je kod njih normalna upala desni, koje se manifestira njihovim otokom, crvenilom i krvarenjem, a ponekad i bujanjem tkiva i pojavom epulisa (epulis gravidarum).

Upaljeno tkivo desni sa jedne strane pogoduje akumulaciji dentalnog plaka. A sa druge strane progresivno vodi u parodontopatiju ukoliko se ne liječi.

Krajnja posljedica propadanja potpornog aparata zuba je njihovo klimanje, migriranje i ispadanje. Zato je vrlo bitno pravilno sagledati i liječiti promjene nastale na desnima trudnica i nikako ih ne tretirati kao reverzibilan proces.

Kako zaštititi zube

Ipak, evidentno je da je i pored povremene veće zainteresiranosti trudnica za svoje zdravlje, prehranu i savjete liječnika, higijena usta i zuba zanemarena u toku trudnoće i neposredno nakon porođaja.

To je najčešći i glavni razlog za pojavu čestih karijesa kod trudnica i dojilja. Redovna i ispravna higijena usta i zuba, kao i stomatološki nadzor za vrijeme trudnoće, primjena profilaktičkih i blagovremenih terapijskih mjera, predstavlja najbolji način da se sa velikom sigurnošću spriječi češća pojava karijesa u trudnica.

Zbog toga se trudnicama i daje prioritet u pogledu stomatološke zdravstvene zaštite.

Izvor: www.stetoskop.info

anita983 @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 23, 2009

 

Definicija

Bartolinijeve žlijezde nalaze se na svakoj strani vaginalnog otvora. Ove žlijezde luče tekućinu koja pomaže vlaženju vagine. Kada se otvaranje kanala ovih žlijezda poremeti, tekućina se zadržava u žlijezdama, što rezultirala relativno bezbolnom oteklioma koja se naziva Bartolinijeva cista. Nekada, taj se likvor upali i stvara se gnoj okružen upaljenim tkivom (čir).

Bartolinijeva cista ili čir nije uobičajena. Liječenje ovisi o veličini ciste, da li boli i da li je upaljena. Ponekad, kućno liječenje je sve što vam je potrebno. U drugim slučajevima, potrebna je kirurška drenaža Bartolinijeve ciste. Ako dođe do infekcije, antibiotici mogu biti potrebni za liječenje Bartolinijeve ciste.

Simptomi

Ako je cista mala i ne dolazi do zaraze, možda ništa nećete ni primjetiti. Ako raste, možda ćete osjetiti prisutnost kvržica ili masa u blizini vaginalnog otvora.

Ako se cista upali - a to može biti samo pitanje dana - možete primijetiti sljedeće znakove i simptome:

  • Bolnu kvržicu u blizini vaginalnog otvora
  • Nelagoda dok hodate ili sjedite
  • Bolovi tijekom odnosa
  • Temperatura
Cista ili čir obično se javljaju samo na jednoj strani vaginalnog otvora (jednostrano).

Uzroci

Stručnjaci vjeruju da je uzrok cisti nakupljanje tekućine. Tekućina se može nakupiti kada je poremećeno otvaranje žlijezda.

Cista se može inficirati i postati čir. Neke bakterije mogu uzrokovati infekciju, uključujući uobičajene bakterije, kao što su Escherichia coli (E. coli), kao i bakterije koje uzrokuju spolno prenosive bolesti, kao što su gonoreja i chlamydia.

Kada potražiti liječnički savjet

Nazovite svog liječnika ako imate bolnu kvržicu u blizini otvora vagine. Ako je bol jaka, odmah otiđite liječniku.

Ako imate kvržicu i stariji ste od 40 godina, nazovite svog liječnika odmah. Iako rijetko, kvržica može biti znak ozbiljnijih problema, kao što je rak.

Pretrage i dijagnoza

Povijest bolesti i pregled zdjelice obično su dovoljni za postavljanje dijagnoze. Liječnik vas može testirati na spolno prenosive bolesti, koje zahtjevaju dodatno liječenje antibioticima.

Ako ste u menopauzi ili stariji od 40 godina, liječnik može izvršiti biopsiju da isključi mogućnost raka. Ako postoji mogućnost raka liječnik će vas uputiti ginekologu specijaliziranom za karcinome ženskog reproduktivnog sustava.

Komplikacije

Postoji mogućnost ponovne pojave Bartolinijeve ciste, ali to obično nije slučaj. Kada se pravilno liječi, čak i u slučaju ponovne pojave ciste, otekline i boli, infekcija obično prolazi.

Tretmani i lijekovi

Liječenje Bartolinijeve ciste ovisi o veličini ciste i da li je zaražena, što rezultira pojavom čira. Ovdje su neke od opcija liječenja koje liječnik može preporučiti:

Sjedenje u kupki

Ponekad, močenje u kadi ispunjenoj toplom vodom nekoliko puta dnevno tri ili četiri dana pomaže malim nekompliciranim cistama da same puknu i isuše se.

Kirurška drenaža

Ako je cista zaražena ili je vrlo velika zahtijeva liječničku drenažu. Liječnik čini mali rez u cisti i tako omogućuje izlučivanje likvora. Zatim se smjesti kateter u rez. Kateter ostaje četiri do šest tjedana da spriječi potpuno zarastanje reza i omogući potpunu drenažu. Nakon toga, kateter se uklanja i rez zarasta u potpunosti.

Antibiotici

Ako je cista zaražena, ili ako pregled otkriva spolno prenosive bolesti, liječnik može propisati antibiotike kako bi bio siguran da su bakterije potpuno uništene. Ali ako se čir isuši pravilno, možda vam neće trebati antibiotici.

Marsupializacija

Ako se ciste ponovno pojavljuju, liječnik može izvesti marsupializacija. Ova metoda je najčešće učinkovita u sprječavanju ponovne pojave ciste. Slično je kao i kirurška drenaža, samo što liječnik na nekoliko mjesta s obje strane stvara trajni otvor, dug oko 5 milimetara. Vaš liječnik može umetnuti kateter na nekoliko dana kako bi se spriječila ponovna pojava ciste. Ovj zahvat može se obaviti u liječničkoj ordinacija, ali, ovisno o složenosti zahvata i veličini ciste, može doći do boravka u bolnici. Budući da se marsupializacija ne preporuča kada je infekcija prisutna, liječnik će vjerojatno isušiti čir i izliječiti zarazu, a zatim izvesti marsupializaciju.

Ukoliko se nijedan od ovih postupaka ne pokaže uspješan, liječnik može preporučiti uklanjanje Bartolinijeve žlijezde, ali to je rijetko potrebno. Kirurško odstranjivanje se obično izvodi u bolnici pod općiom anestezijom.

Neki liječnici preporučuju terapiju laserom za liječenje Bartolinijeve ciste ali ova vrsta liječenja je još uvijek u fazi eksperimentalnog.

Prevencija

Ne postoji način da se spriječi pojava Bartolinijeve ciste. Međutim, siguran seks - posebice korištenje kondoma - i održavanje osobne higijene može pomoći da se spriječi infekcija i formiranje čira. Ako primjetite pojavu ciste, odmah započnite s namakanjem u toploj vodi jer to može spriječiti pojavu čira.

Preporuke

Dnevno namakanje u toploj vodi, nekoliko puta dnevno, može biti dovoljno da spriječi pojavu čira.

Nakon kirurškog zahvata namakanje u toploj vodi je posebno važno. Kupke pomažu održavanju čistoće zahvaćenog područja i ublažavaju nelagodu. Ako imate kateter u cisti, možete nastaviti s normalnim aktivnostima, uključujući i seks, ovisno o tome koliko se ugodno osjećate.

Izvor: www.centar-zdravlja.net

anita983 @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 20, 2009






Znatiželja i skrivena želja za blizancima je prisutna kod mnogih ljudi. To odmah vodi do pitanja kako netko zna da nosi blizance ili trojčeke ili čak više. To možete saznati na više načina, od znakova i simptoma, preko utrazvuka ili samim rođenjem. Opisat ćemo neke znakove i simptome blizanačke trudnoće.

Simptomi

Ako nosite blizance pitate se koje ćete simptome imati. Većina majki blizanaca govori da su sve to uobičajeni simptomi, samo duplicirani.

Mnoge govore o pojačanim jutarnjim mučninama, čestim povraćanjima. Neke se žale da spavaju 10 puta lošije nego što su to u prošloj trudnoći, ili spavaju lošije nego što su to očekivale za trudnoću.

Veličina

Ako trbuh počinje rasti brže nego što bi trebao, liječnik će posumnjati da se radi o blizanačkoj trudnoći. Provjeravat će rast maternice kod svakog posjeta. Nakon cca 12 tjedana može se činiti većim nego što se očekuje. To bi moglo značiti da imate blizance ili da je datum začeća pogrešno izračunat.

Pokreti

Neke mame blizanaca govore da su se osjećale kao da imaju hobotnicu u trbuhu. Žalile su se na neprestane pokrete u svim smjerovima. I to može biti jedan od znakova blizanačke trudnoće.

Testovi

Često laboratorijski nalazi pokazuju povećane brojke. To je naročito izraženo s hCG vrijednostima u testiranju trudnoće i AFP testovima. Vrijednosti više od normalnih mogu ukazivati na blizance.

Sigurna potvrda

Više je načina da se dokaže blizanačka trudnoća. Najčešći je rani utrazvuk. Ipak, ako se utrazvuk radi prerano može se dogoditi da se jedna beba još ne vidi utrazvukom, te se tako dobije dojam o običnoj trudnoći! Takvi (prerani) ultrazvuci se rade kad se sumnja u neki mogući problem kao što je krvarenje i sl.

Ultrazvuk se može koristiti za praćenje blizanačke trudnoće i rano otkrivanje nekih potencijalnih problema kao što su sindrom nestalog blizanca, blizanačka transfuzija, problemi s rastom itd. Uobičajeno je da vam zakažu ultrazvuk jednom u svakom tromjesječju. Naravno, ukoliko ima kakvih problema i češće.

Ukoliko imate više ovih navedenih simptoma koji vas navode na pomisao da nosite blizance, posavjetujte se sa svojim liječnikom koji će lako potvrditi ili opovrgnuti vaše sumnje.

Korisni savjeti

Ukoliko saznate da nosite blizance pročitajte slijedeće:

  • Idite redovito na kontrole. Pretrage krvi i mokraće moraju se obavljati u kraćim vremenskim razmacima nego što je to slučaj kod jednoplodne trudnoće te prema tome treba slijediti upute ginekologa. Također treba češće kontrolirati krvni tlak.
  • Izbjegavajte pretjerane napore. Treba izbjegavati zamaranje, no osobito preaktivan način života koji ne odgovara tijelu opterećenom povećanim radom, a što bi moglo dovesto do razvoja hipertenzije. To međutim ne znači apsolutno mirovanje. Dapače, polagana šetnja (uz udobnu odjeću i obuću) može biti samo od koristi. Buduća majka može nositi i trudnički pojas koji će joj olakšati optećenje donjeg dijela kralješnice koja podnosi dvostruku težinu maternice. Ako je trudnica zaposlena, ginekolog bi joj mogao savjetovati odlazak na trudničko bolovanje prije nego što nastupi razdoblje porodiljskog dopusta.
  • Odaberite laganu i uravnoteženu prehranu. Tijekom trudnoće je uvijek dobro ograničiti unos soli, pa tako i kada se očekuju blizanci. Hranu valja odabrati na način koji će osigurati tijelu sve potrebne hranjive tvari. Ukoliko ginekolog smatra potrebnim propisati će dopunsko uzimanje željeza i kalcija.
  • Održavajte tjelesnu težinu. Tjelesna težina, koja se u blizanačkoj trudnoći povećava značajno već tijekom prvih mjeseci, treba se držati pod nadzorom. Prosječnim dobitkom na težini smatra se onaj od petnaestak kilograma; treba misliti na činjenicu da dob majke može utjecati na dobivanje na težini (više godina-više kilograma). Blizanačku trudnoću ne prati osobito povećanje opasnosti od razvoja gestacijskog dijabetesa no on se može razviti, kao i kod jednoplodne trudnoće.
Izvor: www.frendice.hr

anita983 @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 18, 2009






Započne na vulvi, dakle na vanjskom dijelu ženskih organa za razmnožavanje. Najčešće zahvati stidne usne, a ponekad i klitoris (oko 10% slučajeva).

Što utječe na nastanak raka vulve?

Rak vulve prilično je rijedak. Međutim, sve je više starijih žena koje su vjerojatne žrtve tog raka. Postoji priličan broj različitih utjecaja i čimbenika. Takvu ulogu mogu imati razne spolno prenosive bolesti, kao na primjer HPV, odnosno genitalne bradavice. Papilona virus je krivac za 30 do 50% slučajeva. Najugroženije su žene nakon menopauze. Samo oko 15% žena koje obole od raka vulve staro je 40 ili manje godina. Faktor rizika nastanka raka vulve predstavlja šećerna bolest, visoki krvni tlak, prethodan rak vrata maternice, rak vagine, zaraza sifilisom, debljina, često mijenjanje partnera, pruritis ili kroničan svrbež vulve. Posebna skupina ugroženih žena su i one koje nisu rodile.

Preventivne mjere kod raka vulve

Prakticiranje sigurne spolnosti može smanjiti opasnost nastanka raka vulve. Cjepivo, koje se koristi protiv H-PVa, štiti i od mogućeg nastanka raka vulve. Cjepivo štiti i od ostalih vrsta raka povezanih s HPV-om. Kod ranog otkrivanja raka vulve ključnu ulogu imaju ginekološki pregledi. Među preventivne mjere ubrajamo i samopregledavanje vulve.

Pokazatelji raka vulve

Rak vulve otkriva se pomoću više simptoma.: svrbež, bolovi, osjećaj pečenja, krvarenje-čiji je izvor obično čir koji ne zacjeljuje. Oboljele od raka vulve doživljavaju bolne spolne odnose i bolove kod uriniranja. U rak se može razviti i čir na stidnoj usni (uglavnom), ili bilo gdje drugdje na vulvi. Pokazatelj raka vulve može biti i neobičan miris. Približno 20 % žena uopće nema nikakvih simptoma. Općenito u početku simptomi često nisu primjetni. Rak vulve može biti i kvrga, oteklina, koja postane bolna i koja svrbi. Za melanome je znakovita neujednačena tamna obojenost kože na vulvi.

Pregled zbog mogućeg raka vulve

Rak vulve se otkriva pomoću biopsije i ginekološkog i citološkog pregleda, kod kojih se otkrivaju promjene na koži. Za otkrivanje raka vulve važno je vođenje osobnog zdravstvenog dnevnika, gdje bilježite moguće promjene. Tako ćete kasnije liječniku lakše pružiti tražene podatke, na temelju kojih će lakše postaviti dijagnozu.

Liječenje raka vulve

Liječenje zahtijeva operativni zahvat kojim se uklanjaju stanice raka. Najopsežnije operacije na vanjskom spolovilu su upravo one zbog raka vulve. Ako se tumor razraste (više od dva centimetra) ili je urašten duboko u kožu, tada će vjerojatno odstraniti i limfne čvorove u predjelu prepona. Kemoterapija i zračenje također su postupci koji se često primjenjuju, pogotovo u slučaju kada je rak vrlo raširen, ili raka vulve, koji se ponovno pojavio. Rezultat liječenja ovisi o više čimbenika. Naravno, vrlo je važan stadij bolesti u trenutku njenog otkrivanja, zbog čega je treba osobito obraćati pažnju na moguće promjene. Stupanj preživljavanja približno je 75%. Nakon takvog je operativnog zahvata upitna spolna aktivnost žene zbog suženog ulaza u rodnicu i dugotrajnog zarastanja operativne rane. Redoviti spolni život moguć je tek nakon što rana u potpunosti zacijeli i kada prestanu sve lokalne teškoće.

Moguće komplikacija raka vulve

Rak vulve vrlo se lako širi na ostale dijelove tijela. Vulva je isprepletena brojnim krvnim i limfnim žilama, što znači da se stanice raka mogu brzo proširiti na obližnje organe. Najugroženiji organi su mjehur, vagina i anus. Dodatne komplikacije uzrokuju i popratni učinci zračenja, operacije i kemoterapije. Ti popratni učinci so oštećena vulva, moguć gubitak kose, gubitak tjelesne težine i loše opće tjelesno i psihičko stanje.

Izvor: www.intimatemedicine.com

anita983 @ 14:07 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 17, 2009

 

Vjeruj joj

Najčešći strah žrtava silovanja, pogotovo onih koje su silovane od nekoga koga poznaju, je taj da im se neće vjerovati da se to dogodilo. Istraživanja pokazuju da su žene 4 puta češće silovane od muškaraca koje poznaju nego od stranaca. Prihvati ono što čuješ - čak i ako je muškarac o kojemu je riječ popularan i poželjan, čak i ako se čini da je žrtva zbunjena i teško joj je izraziti svoje misli i osjećaje. Ona je u šoku. Ona može djelovati i smireno i potpuno pribrano, što se može činiti neprikladnim za nekoga tko je silovan. Oba ekstrema su moguće i normalne reakcije.

Slušaj

Budi tu. Ne prosuđuj. Pronađi mjesto na kojem možete biti nasamo i pusti je da priča. Ona možda neće početi odmah govoriti, zato budi strpljiva. Daj joj do znanja da je to što je slušaš važnije od bilo čega drugog. Dozvoli joj da svojom brzinom ispriča što joj se dogodilo.

Budi strpljiva

Zapamti: tvojoj je prijateljici potrebno vrijeme da se suoči sa zločinom.

Utješi je

Pokušaj je umiriti ako je uznemirena. Ona će možda htjeti fizički kontakt ili zagrljaj, a možda i ne. Ponudi joj čaj, kavu, juhu ili deku. Svaki od tih prijedloga pruža žrtvi osjećaj topline i sigurnosti što predstavlja kontrast u odnosu na ono što je upravo doživjela.

  • Naglasi da silovanje nije njezina krivica. Izbjegavaj pitanja koja zvuče kao da je okrivljavaju za njene postupke, kao što su "Zašto nisi vikala?" ili "Zašto si otišla u njegovu sobu?". Dozvoli joj da govori o svojim osjećajima krivice ako želi, ali jasno joj kaži da je silovatelj kriv za silovanje, a ne ona.
  • Ohrabri je da potraži profesionalnu pomoć, psihološku i pravnu. Odmah nakon silovanja žrtva možda neće biti u stanju potražiti profesionalnu pomoć. Pomozi joj u tome.
  • Ohrabri je da sačuva dokaze. Što ranije se silovanje prijavi, to je veća vjerojatnost da će počinitelj biti uhvaćen i osuđen. Upravo zbog toga što mnoge djevojke zbog šoka danima, tjednima ili mjesecima ne razmišljaju o prijavljivanju, ključni dokazi budu izgubljeni. Važno je da obavi liječnički pregled prije nego što opere ruke, lice, tijelo i zube. To je izuzetno važno zbog toga što na žrtvi mogu biti pronađeni dokazi kao što su krv, dlake, slina ili sperma silovatelja, pa je važno da se oni ne operu. Može se presvući, ali neka spremi svu odjeću u papirnate vrećice (svaki komad odjeće u zasebnu vrećicu).
  • Otiđi s njom u bolnicu čak i ako se ne čini da je ozlijeđena. To je važno zbog pretraga na trudnoću i spolno prenosive bolesti.
  • Pomozi joj da sredi svoje misli, ali joj dozvoli da sama odluči što učiniti. To je važno zbog toga što žrtve silovanja izgube osjećaj kontrole. Roditelji silovanih maloljetnica možda žele prijaviti silovanje, ali to ne mora biti najbolji izbor za njihovo dijete. Pokušaj odvojiti vlastite osjećaje od onoga što je najbolje za njezin oporavak.
  • Budi dostupna. U tjednima i mjesecima nakon silovanja daj joj do znanja da si tu ako te treba i da ti se može obratiti. Kada ti se obrati posveti joj vrijeme i pažnju.
  • Nauči o posljedicama silovanja. To će pomoći tebi da razumiješ sve faze kroz koje će ona prolaziti. Ono što naučiš podijeli s njom.
  • Potraži pomoć za sebe. Bilo bi dobro da razgovaraš s nekim, osim sa žrtvom silovanja, tako da možeš proraditi i svoje osjećaje u vezi sa silovanjem i njegovim posljedicama.

Kako mogu smanjiti rizik od silovanja?

  • Ne ostavljaj svoje piće tako da ti netko može usuti drogu u njega, niti ne prihvaćaj piće iz boce koja nije pred tobom otvorena.
  • Na tulum idi s grupom prijatelja. Dođite zajedno, pazite jedan na drugoga i otiđite zajedno.
  • Budi u svakom trenutku svjesna svoje okoline (npr. nemoj se napiti tako da ne znaš što se događa oko tebe).
  • Nemoj si dozvoliti da ostaneš nasamo s nekim koga ne poznaješ ili kome ne vjeruješ.
  • Razmisli o stupnju intimnosti koji želiš u odnosu i jasno daj do znanja do kuda si spremna ići.
Izvor: www.ss-ri.hr

anita983 @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 12, 2009

 

Narodni "recepti" za izazivanje poroda

Svoje maleno blago u sebi nosite već devet mjeseci, premašili ste termin, ali vaša beba naprosto ne želi izaći? Ako više ne možete dočekati vidjeti svoju bebu isprobajte narodne "recepte" za poticanje poroda. Naravno, prije nego što se odlučite za bilo koju od ovih tehnika, posavjetujte se s liječnikom, osobito ako ste imali komplikacija u trudnoći.

Vodite ljubav

Nakon 40 tjedana trudnoće velike su šanse da se nećete osjećati posebno seksi, no mnoge žene tvrde da im je seks pomogao izazvati porod. Neka istraživanja čak tvrde da sperma može stimulirati kontrakcije. Samo pripazite da seks ne prakticirate nakon što vam vodenjak pukne jer postoji rizik od infekcije.

Jedite pikantnu hranu

Pikantna hrana može izazvati porođaj. Iako nema konkretnog znanstvenog dokaza koji bi potvrdio teoriju, navodno pikantna hrana stimulira želudac i crijeva koji pak svojim kretanjem mogu pokrenuti maternicu i izazvati porod. Neke majke su uvjerene da im je pikantna hrana pomogla, no dobivanje trudova na pun želudac i nije baš najpametnija ideja, osobito kad je riječ o pikantnoj hrani.

Šetajte

Odlazak u šetnju može pomoći ubrzati stvar. Hodanje će povećati pritisak na djetetove glave na vrat maternice i pomoći pravilno ga namjestiti za porod. Ovo je jedna od najsigurnijih metoda poticanja poroda. Nema nikakvih mogućih štetnih posljedica ako lagano prošećete, za svaki slučaj obavezno sa sobom nosite mobitel. Neke majke tvrde da više od šetnje pomaže hodanje po stepenicama.

Hopsajte na lopti

Pokušajte "hopsati" na pilates lopti. Sjednite na loptu i kružite bokovima u krugovima ili u osmicama. To pomaže usmjeriti glavu čeda prema zdjelici. "Budući da je lopta napuhana, prilagođuje se vašem tijelu taman toliko da ne stvara pritisak na osjetljivu međicu tijekom trudova. U tom položaju moći ćete također kružiti bokovima. Ako je porod započeo na zadak, možete rabiti loptu za porod tako da dođete u polučučeći položaj što pomaže da se vaša zdjelica otvori kako bi se čedo moglo namjestiti u pravilan položaj", piše autorica Kelly J. Towsend u knjizi "Duhovni pristup rađanju".

Jedite ananas

Zaboravite na konzervirani ananas ili sok od ananasa, već odaberite svježi ananas koji bi vam mogao pomoći potaknuti porod. Ananas sadrži kemikaliju bromelain koja pomaže omekšati cerviks (grlo maternice) i ubrzati stvar.

Izvor: www.zena.hr

anita983 @ 11:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 9, 2009






Kod simptomatskih infekcija urogenitalnog trakta - infekcija urogenitalnog sustava praćenih kliničkim simptomima, izolirane su tri vrste uzročnika iz ove skupine: Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma genitalium. Zajednička karakteristika svih mikroorganizama iz skupine mikoplazmi i ureaplazmi je nedostatak stanične stijenke tipične za bakterije. Odlikuju se velikom antigenskom različitošću uz mnoštvo serotipova. Nije jasno mogu li mikoplazme same izazvati upalu rodnice, jer se vrlo često nalaze u pratnji drugih prije svega bakterijskih infekcija. Nakon liječenja ovih bakterijskih infekcija - primarne infekcije, iščezavaju i mikoplazme bez ikakovog dodatnog specijalnog liječenja.

Ukoliko mikoplazme iz bilo kojih razloga dospiju u maternicu ili jajovode, mogu izazvati upalnu bolest zdjelice (PID) s razvitkom ožiljkastih promjena u maloj zdjelici, apscesa ili neprohodnosti jajovoda. U oko 25% pacijentica s adneksitisom (upala jajovoda i jajnika) izolira se Mycoplasma hominis. Ukoliko je pozitivan nalaz u obrisku vrata maternice, ovaj postotak se penje i na 40%. Mikoplazme se izoliraju kod manje od 1%, i ureaplazme kod manje od 5% djevojaka koje nisu imale spolni kontakt. Naseljavanje genitalnog trakta mikoplazmama počinje obično nakon puberteta, i sasvim je ovisno o seksualnoj aktivnosti. Nakon stupanja u spolne odnose učestalost nalaza mikoplazmi u genitalnom traktu djevojaka raste na 17%, i ureaplazmi do 75%. Nije sasvim jasna uloga mikoplazmi u nastanku neplodnosti muškaraca, dok se kod žena osim značaja u okviru PID, raspravlja njihova uloga i u nastanku spontanog pobačaja.

Simptomi

Ukoliko se radi o asimptomatskim infekcijama, kod kojih je tek neznatno pojačan vaginalni iscjedak, mikoplazme se najčešće izoliraju iz obriska rodnice, dok se rijetko nalaze u obrisku vrata maternice ili u uretri. Suprotno gotovo saprofitnom ponašanju mikoplazmi u rodnici i djelomično vratu maternice, naseljavanje maternice, jajovoda, odnosno širenje mikoplazmatske infekcije u malu zdjelicu oslikava njihov puni patogeni značaj. Simptomi koji se pri tome javljaju nisu specifični, a obuhvaćaju bolove ili napetost u donjem dijelu trbuha, pojačani iscjedak iz rodnice, bolove kod spolnog odnosa. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, povišena tjelesna temperatura, nepravilna krvarenja, kao i smetnje od strane mokraćnih putova. Izgleda da je kod žena patogenija Mycoplasma hominis, dok kod muškaraca više problema izaziva Ureaplasma urealyticum. Dijagnoza se postavlja na osnovu izolacije uzročnika iz obriska vrata maternice i/ili uretre, u odgovarajućim kulturama.

Liječenje

Ukoliko se radi o pratećoj infekciji, nije potrebno specijalno liječenje. Samo ukoliko su mikoplazme jedini uzročnici infekcije provodi se medikamentozno liječenje. Lijekovi izbora su tetraciklini (Doxycyclin) kroz 10 - 14 dana koji su učinkoviti kod svih vrsta mikoplazmi. U terapiji infekcije s Mycoplasma hominis na raspolaganju stoje još linkomicin (Lincocin) i clindamicin (Dalacin), dok je u liječenju Ureaplasma urealyticum djelotvoran i eritromycin (Eritromicin). Ciprofloksacin (Ciprobay, Ciprinol) ima učinak kod obje vrste uzročnika.

Alternativne mogućnosti

Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno sigurni način kako izbjeći spolno prenosive bolesti. Sve što narušava pH i bakterijsku ravnotežu rodnice može dovesti do infekcije. Imunološka funkcija ovisi i o tome kako i koliko se sigurnim i zaštićenim osjećamo u svijetu općenito tijekom života, ili određenog životnog razdoblja. Otuda je nužno obratiti pozornost ne samo na zdravu prehranu, nego i na uravnotežen dnevni ritam aktivnosti i odmora, redukciju stresa i emocionalnu stabilnost. Koristite dobre multivitaminsko-mineralne dodatke prehrani. Izbjegavajte kemijske iritanse, tampone, usku odjeću, hulahopke, tanga gaćice. Održavajte vaginalnu sluznicu zdravom uz siguran i zaštićni spolni odnos. Pridržavajte se pravila o uporabi kondoma: Porazgovarati o toj temi prije nego što se vaš partner uzbudi.

Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

anita983 @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 5, 2009

 

Što je bakterijska vaginoza?

Bakterijska vaginoza je najučestalija vaginalna infekcija kod žena u reproduktivnoj dobi. Na nju otpada 60% vulvovaginalnih infekcija. Ona nastaje kada je poremećena ravnoteža bakterija u vagini i kada prevlada rast neke od njih. Vagina obično sadržava većinom "dobre" bakterije, i nekoliko "loših" bakterija. Bakterijska vaginoza se razvija kada se poveća broj "loših" bakterija u odnosu prema "dobrim" bakterijama.

Što uzrokuje bakterijsku vaginozu?

Uzrokovana je poremećajem prirodne ravnoteže bakterija u vagini. Lactobacillus, "dobra bakterija" metabolizira glikogen u mliječnu kiselinu u vagini i održava normalni vaginalni pH koji osigurava prirodnu obranu od "loših" bakterija.

Kada obrana oslabi, ostale bakterije prisutne u vagini (Bacteroides sp, Peptostreptococcus sp, Gardnerella vaginalis, G. Mobiluncus, Mycoplasma hominis) se počinju umnožavati i uzrokuju simptome. Otprilike 50% žena ima Gardnerellu vaginalis u svojoj vaginalnoj flori ali ne razvije infekciju.

Antibiotici širokog spektra mogu uništiti "dobre" bakterije, narušiti normalnu vaginalnu floru i uzrokovati nastanak bakterijske vaginoze. Prečesto pranje, preduga uporaba tampona, intrauterini kontraceptivni ulošci, dijafragme i slično mogu narušiti tu ravnotežu.

Bakterijska vaginoza se također povezuje za učestalim mijenjanjem spolnih partnera te nekorištenjem prezervativa tijekom spolnog odnosa.

Koji su simptomi bolesti?

Iscjedak neugodnog mirisa, svrbež i nadraženost najčešći su simptomi bakterijske vaginoze, a najčešće se uočavaju nakon spolnog odnosa ili menstruacije. Može biti prisutan i gusti, ljepljivi bijeli ili sivkasti iscjedak 4 dana do 4 tjedna nakon kontakta. Povišenje vaginalnog pH je također simptom bolesti. Neke žene nemaju nikakvih simptoma.

Kako znati da se bolest pojavila?

Postoje dijagnostičke metode kojima se utvrđuje postojanost bakterijske vaginoze. Tijekom pregleda liječnik uzima uzorak iz vagine i pomoću njega može se utvrditi bolest. Također, tijekom pregleda liječnik može uočiti znakove bolesti, kao što je bijelo-sivi iscjedak.

Koje su komplikacije bakterijske vaginoze?

Bakterijska vaginoza povezuje se sa zdjeličnom upalnom bolesti, neplodnosti, izvanmaterničnom trudnoćom, preranim porodom i malom porođajnom tjelesnom masom novorođenčadi inficiranih majki.

Kako se liječi bakterijska vaginoza?

Bakterijska vaginoza liječi se antibioticima koje prepiše liječnik. Najčešće se daje metronidazol ili klindamicin. Općenito, kod bakterijske vaginoze nije potrebno liječiti muškog partnera.

Može li se liječiti trudnicu oboljelu od bakterijske vaginoze?

Svaka trudnica sa simptomima bakterijske vaginoze ili ona koja je u prethodnoj trudnoći rodila dijete male porođajne tjelesne mase, mora biti testirana na bakterijsku vaginozu i mora se liječiti. Neki antibiotici koji se primjenjuju kod žena koje nisu trudne, mogu se primijeniti i kod trudnica.

Kako se može spriječiti bakterijska vaginoza?

Bolest još nije dovoljno istražena i stoga nisu poznati ni najbolji načini zaštite. Ali neke od spomenutih metoga mogu smanjiti rizik dobivanja bolesti:

  • Apstinencija. Najbolji način za sprječavanje spolno prenosivih bolesti je izbjegavanje vaginalnog, oralnog i analnog odnosa.
  • Međusobna vjernost partnera smanjuje mogućost zaraze.
  • Upotreba prezervativa tijekom svakog vaginalnog, oralnog ili analnog odnosa.
  • Izbjegavanje prečestog ispiranja genitalnog područja čime se uklanjaju "dobre" bakterije koje štite vaginu od infekcija.
  • Međusobni razgovor partnera i testiranje prije stupanja u međusobne odnose.
  • Redoviti ginekološki pregledi
  • Prilikom korištenja antibiotika, važno je popiti cijelu dozu koju je preporučio liječnik kako se simptomi ne bi vratili.
Izvor: www.mojdoktor.hr

anita983 @ 12:30 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 4, 2009






Zimsko doba pogoduje nastanku akutnih upalnih bolesti respiratornog sustava - od obične prehlade, do upale pluća. Ova oboljenja mogu prouzrokovati brojni mikroorganizmi, a najčešće, bakterije i virusi. Odrastao čovjek oboli u prosjeku tri do pet puta godišnje. Mlađe žene, moguće zbog bliskog kontakta sa djecom koja su vrlo podložna ovim infekcijama, mogu oboljeti od akutnih respiratornih infekcija i veći broj puta godišnje.

Upotreba antibiotika je najčešće vezana upravo za terapiju akutne respiratorne infekcije. Antibiotska terapija, ukoliko je propisana od liječnika, nužna je i korisna. No, ponekad može dovesti i do neželjenih efekata, naročito ako ju je potrebno ponavljati učestalo.

Jedna od mogućih popratnih pojava liječenja antibiotikom, vezana je uz genitalni trakt žene. U vagini se nalaze zaštitni mikroorganizmi, većinom laktobacili. Njih nazivamo vaginalnom mikroflorom. Antibiotik, osim što uništava uzročnika bolesti, djeluje i na zaštitne mikroorganizme. Vaginalna flora je prirodna obrana žene od genitalnih infekcija, a gubitak zaštitnih mikroorganizama u vagini otvara put razvoju istih. Mnoge žene tokom antibiotske terapije imaju pojačan vaginalni sekret, često neugodnog mirisa, peckanje ili svrab u genitalnom području. Navedeni simptomi predstavljaju znake gljivične ili bakterijske upale vagine, koju treba liječiti pod nadzorom ginekologa.

Ma koliko pazili na sebe, nećemo se moći uvijek zaštititi od bakterijske upale respiratornog sustava, a time ni zaobići liječenje antibiotikom. Međutim, mogućnost razvoja upale urogenitalnog sustava, posebno vagine tokom antibiotske terapije, umanjuju probiotici. Važno je pravilno odabrati probiotik, najbolje uz savet liječnika ili farmaceuta. Takav probiotik treba početi piti čim započne liječenje antibiotikom i nastaviti s uzimanjem još nekoliko tjedana po završenoj terapiji, kako bi se stabilizirala vaginalna flora. Preporučuje se da se uzimanje tih probiotika nastavi još četiri tjedna nakon završetka antibiotske terapije. Probiotici su "dobre" bakterije koje će nadomjestiti izgubljene zaštitne mikroorganizme u vagini, omogućiti obnavljanje vaginalne flore, a time i smanjiti mogućnost razvoja genitalne infekcije.

Genitalne infekcije danas su jedan od najčešćih razloga posjeta ginekološkoj ordinaciji, sklone su ponavljanju i, nerjetko, povezane s nizom komplikacija. Radi toga ih je važno liječiti, ali je i od izuzetnog značaja misliti preventivno i pokušati spriječiti njihov razvoj.

Izvor: www.stetoskop.info

anita983 @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 3, 2009






Nije vam jasno zašto ste stalno gladni, zbog čega vas bez razloga lovi depresija, zašto vam je odjednom privlačna osoba koju do jučer ne biste pogledali. Odnedavno znanstvenici imaju odgovore na sva ova pitanja. Saznajte u čemu leži uzrok vaših problema.

Hormonalni balans jedna je od garancija zdravlja. Ženski osmjeh nije uvijek samo onakav kakav nam se čini. Kada njezin jagodični mišić pomiče gornju usnu gore i prema van proizvodećii topli osmjeh -ne mora značiti da nam šalje samo prijateljsku gestu. To može biti upravo posljedica rada hormona.

Dokazano je da je mišić koji pokreće osmjeh u žene, kada vidi sliku muškarca, aktivniji u folikularnoj fazi mjesečnog ciklusa i onda su moguće veće šanse za zbližavanjem.

Posljednja istraživanja pokazuju odražaj hormona na raspoloženje i ponašanje, pa se tako pokazalo da su hormoni povezani s depresijom, stersom, napetošću, pamćenjem, socijalnim povezivanjem, velikodušnošćću, potrebom za romantikru i povjerenjem, baš kao i za seksualnošću.

"Ma koliko mi smatrali sofisticiran izraz požude, ljudsko ponašanje nije toliko slobodno od rada hormona," tvrdi dr. James Pfaus iz Centra za proučavanje ponašanja i neurobiologiju na Sveučilištu Concordia. "Iz istaživanja smo zaključili da hormoni postavljaju pozornicu za ljudske odgovore na ekološke osjete, baš kao što rade i u životinja."

Hormoni se koriste kao osnova terapija stanja kao što su stres, anemija i poteškoće u pamćenju, a proučavani su i u poremećajima poput autizma, pretilosti i depresije. Povremeno ne možemo objasniti zbog čega nam svaka sitnica tjera suze na oči.

Hormoni su kemijski "glasnici" koji u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge te su zaslužni za regulaciju fizioloških procesa poput rasta i razvoja, metabolizma, plodnosti, i gotovo svega što je potrebno za život. Upravljaju promjenama koje se događaju u pubertetu, utječu na imunološki sustav i mogu upravljati ponašanjem.

Sprej protiv zaboravljivosti

Istraživanja su otkrila uloge hormona u ponašanju i raspoloženju. U većini slučajeva dokazano je da hormoni imaju više od jedne uloge. Oksitocin, na primjer, koji djeluje na kontrakciju maternice trudne žene i uzrokuje kontrakciju mioepitelnih stanica oko alveole mliječne žlijezde, dokazano utječe i na socijalno povezivanje. "Oksitocin ima snažan efekt i koristli smo ga kako bi dokazali empatiju i povezanost među ljudima" rekla je dr. Adam Guastellla koji je vodio studiju.

Sprej na temelju inzulina, hormonakoji regulira razinu šečera u krvi, korišten je za pomoć pri zaboravljivosti, dok je testosteron, koji usmjerava razvoj muških značajki, koristi se za reguliranje razina šečera u krvi kod muškaraca koji pate od dijabetesa. Prolactin, koji stimulira pojavu mlijeka u grudima, pronađen je u večim količinama u muškaraca koji su bolje povezani sa svojom djecom. Manje razine cortisola, poznatog i kao "hormon stresa" pronađene su u dječaka s izarženim asocijalnim ponašanjem. Erythropoetin (EPO),kojeg proizvode bubrezi, a služi za regulaciju proizvodnje crvenih krvnih zrnaca, pokazao se kao lijek za suzbijanje depresije.

"Iako hormoni igraju veliku ulogu u fizičkom razvoju, pokazalo se da igraju i ključnu ulogu u utjecaju na raspoloženja i ponašanja," kaže dr. Nick Neave, psiholog na Sveučilištu Northumbria. "Dva hormona štitnjače, na primjer, su vrlo blisko povezani sa raspoloženjem, jer ljudi koji imaju niske ili visoke razine mogu imati većih problema s raspoloženjem. Tu su vjerojatno stotine hormona, od kojih smo mnoga tek otkrili, koje imaju utjecaj na sve što činimo. "

Potencijalne nove koristi se identificiraju kroz istraživanja na životinjama. Istraživanja na Sveučilištu u Cambridgeu, na merkatima, pokazuju da su mužijaci, koji su bili zaduženi za čuvanje djece više nego vođenju brige o hrani , imali mnogo višu razinu hormona prolaktina. Istraživači tvrde da se odnosi u obitelji temelje na hormonalnosj bazi.

Inzulin

Što je to: i zgrađen od beta-stanica unutar gušterače , pomaže tijelu koristiti ili pohraniti glukozu dobivenu iz hrane. Osobe s dijabetesom 1. tipa, čiji je prirodni inzulin odsutan ili neadekvatan, moraju se podvrgnuti terapiji inzulinom.

Što je novo: Twicw-a-day sprej za nos s hormonima koristi u borbi protiv zaboravnosti Osmišljen je kako bi se poboljšala memorija ljudi u dobi iznad 55 , uključujući i demencija. Kako to radi još nije posve jasno, ali teorija je da ima utjecaj na živac stanica u mozgu. "Acute inzulin administration poboljšava memoriju. Liječenje inzulinom nije bilo održivo prije", kažu istraživači na Sveučilištu Washington.

Prolaktin

Što je: Proizvodi ga žljezda hipofiza. Na višim je razinama tijekom stresnog događaja, trudnoća i dojenje. Više od 200 posljedica na rast, reprodukciju i imunologija su izvijestili.

Što je novo: Odavno je poznato da ovaj hormon igra važnu ulogu u majčinstvu , ali istraživanje pokazuje se da je povezan i s očinskom skrbi u ljudi, i riba i ptica. "Važan je u očinskoj skrbi i kao takav zaslužuje oznaku 'hormon očinstva'", kažu istraživači Sveučilišta u Zürichu. Istraživanja na Sveučilištu Emory u Atlanti pokazuju da novi očevi s višim razinama prolaktina su osjetljiviji i spremniji na dječiji plač.

Progesterone

Što je to: Izlučevina uz korpus luteum i od placente, ona je odgovorna za pripremanje tijela za trudnoću i, u trudnoći, održavanje do rođenja.

Što je novo: istraživanje sve više pokazuje da ima veliki utjecaj na raspoloženje. Gledanje romantičnih filmova, podiže razinu progesterona za više od 10 posto i zbližava parove prema istraživanju Sveučilišta u Michiganu. A film kao što je Kum može promijeniti razinu testosterona i izazvati više osjećajnosti. "Kad gledate filmove, ne reagira samo vaš mozak, reagiraju i hormoni", rekao je Oliver Schultheiss, koji je vodio studiju. "To pomaže objasniti zašto određeni ljudi vole gledati određene vrste filmova. Ljudi s izraženijim osjećajem za pripadnost radije gledaju romantične filmove,dok ljudi kojima je u životu bitnija moć preferiraju akcijske filmove. Stoga, ako želite saznati više o osobi , bacite pogled na njegovu video kolekciju ili knjige."

Rad u Centru za mentalno zdravlje, Marienheide, Njemačka, pokazuje da je osmijeh mišića žena najviše aktivan u folikularnoj fazi mjesečnog ciklusa, kada su niske razine hormona. Žena se smije češće ako ispred nje stavimo sliku muškarca. "Do sada, bez napora su istražiti odnos između ovulacija vezane uz pomake u žensku seksualnu želju i promjene u njihovoj izraz lica emocije. Biti nasmijana važan je preduvjet društvenih odnosa bilo koje vrste. Ženski osmijeh kod muških bi mogao povećati vjerojatnost intimnosti, uključujući i spolni odnos," pokazala su istraživanja.

Kortizol

Što je to: Sekret iz nadbubrežnih žljezda, koji je uključeni u širok raspon funkcija, uključujući metabolizam glukoze, regulacija krvnog tlaka i funkcioniranje imunološkog sustava, ali je većina vezana uz stres, pripreme tijela za borbu ili bijeg. Tek malo povećani kortizol može osigurati brzi prasak energije za preživljavanje, povećanu aktivnost mozga i niže osjetljivosti na bol.

Što je novo: To bi moglo imati i koristiti kao pomoćna memorija, u skladu sa istraživanjima Sveučilišta u Chicagu. Laboratorij istraživanja su pokazala da životinje brzo naučiti više ako imaju skroman iznos kortizol nego one s visokim ili niskim razinama. Oni s visokim i niskim razinama su u prosjeku 14 puta pokušali naći ispravan put unutar labirinta, u odnosu na devet pokušaja kortizol-tretirane skupine. Studija na Sveučilištu Cambridgea pokazuje da promjene na burzi utječu na razine testosterona i kortizola. Kad su trgovci uspješniji i zarade više novca, razine testosterona su visoke, ali kada su tržišta nepredvidljiva, povećavaju se količine kortizola.

Oxytocin

Što je: uglavnom se poizvodi u hypothalamusu, i teče krvlju kroz žlijezde hipofize, to stimulira kontrakcije uterusa i mlijeko propušta u prsa. Istraživanja pokazuju da su žene koje doje smirenije od onih koje hrane djecu iz bočice.

Što je novo: Također je poznat kao hormon ljubavi. Sydney University istraživanje pokazuje da oxytocin pojačava sjećanja pozitivnih stvari. "On pospješuje memoriju pozitivne interakcije, i poboljšava veze, unapređuje razvoja pozitivnih odnosa, te pomaže kod društvenih odnosa općenito", kažu istraživači. Istraživanje ima implikacije za liječenje nekih bolesti gdje postoje problemi društvenih veza, uključujući autizam i socijalnu anksioznost. Visoke razine su povezane s pojačanim povjerenjem i velikodušnosti. Kada su istraživači na Claremont Graduate Universityju u Americi dali doze oxytocina volonterima, ti volonteri sudonirali 80 posto više novca donirali strancima.

Estrogen

Što je to: Proizveden je u jajniku, testesu i posteljici. To je klasa hormona raznih funkcija u oba spola, uključujući i razvoj ženskih spolnih karakteristika. Tijekom menstrualnog ciklusa, omi stvoraju okruženje pogodno za oplodnju, implantaciju i rast embrija.

Što je novo: Oestradiol, jedan od estrogensa, pomaže ženama da budu atraktivnije muškarcima, prema Harvard studiju. Žene simetrična lica, koje se smatraju privlačnije muškarcima, imale su višu razinu oestradiola za 21 posto sredinom ciklusa od žena nesimetričnog lica. U ranijim istraživanjima razlika je iznosila 28 posto. "Naši rezultati ukazuju na to da je u žena simetrija povezana s razinama oestradiola i tako, većim potencijalom plodnosti. Kao posljedica toga, muškarce više privlače simetrične žene zbog mogučnosti postizanja većeg reproduktivnog uspjeha", kažu u istraživači.

Estrogen može pomoći ženama da budu oprezniji vozači od muškaraca, u skladu sa Sveučilišta Bradford, kažu istraživači da su hormoni mogu utjecati na dio mozga koji je zadužen za pažnju, računanje i psihičku fleksibilnost.

Aldosterone

Što je: Proizvedi ga nadbubrežna žlijezda, a djeluje na bubrege, i brine da se količine soli u krvi održe na sigurnoj razinu.

Što je novo: Istražuje se kao tretman za osobe koje pate od visokog krvnog tlaka. Istraživači sa sveučilišta Glasgow proučavali su načine na koji aldosterone utječe na regulaciju krvnog tlaka i utvrdili da su u starijih ljudi, više razini u krvotoku povezane s povišenim krvnim tlakom, dok u maldih visoka razina ukazuje na veći rizik od razvijanja hipertenzije kasnije u životu.

Erythropoietin (EPO)

Što je: A hormon prirodno proizvedeni od strane bubrega koji stimulira formiranje crvenih krvnih stanica.

Što je novo: Ona se koristi kao za liječenje anemije, a istražuju se kao terapija za depresiju. Testovi na zdravim dobrovoljcima pokazuju da ima učinak na mozak kemikalija koji su uključeni u emocije.

Testosteron

Što je: Seks hormon koji igra ključnu ulogu u pubertetu, u velikoj mjeri proizveden u testesima. U ljudi, testosteron pomaže održavati gustoću kosti, distribuciju masti, masu mišića i snagu, proizvodnju crvenih krvnih stanica, seksualni nagon i spermu. Također sudjeluju u razvoju muških reproduktivnih organa i funkcija. Žene ih imaju u manjim količinama. Testosteron proizveden u jajnicima igraju ulogu u spolnim nagonima i održavanju mišića i kostiju.

Što je novo: istraživanje pokazuje da djevojke izložena visokim razinama muški hormona u utrobi imaju veći interes za muške igračke poput pištolj i automobile. "Također pokazuju povećan interes za muške aktivnosti i igranje sa dječacima," kaže profesor Melissa Hines na Sveučilištu u Cambridgeu.

Hormon može podići muški libido u vrlo kratkom vremenu. Nakon samo 4,9 minuta u istoj sobi s ženom koju nisu upoznali prije, a u nekim slučajevima nisu pronašli posebno privlačnom, razine testosterona u muškarca narasla bi u prosjeku za 8 posto, prema istraživanju Sveučilišta u Groningen u Nizozemskoj. U povećanoj razina vidljive promjene u muško ponašanje, uključujući i kvadriranje i ramenima, uspravno držanje i većeg korištenja ruku. Znanstvenici na Sveučilištu u Gießen u Njemačkoj nađe da je u žena, nedostatak je hormon smanjena prostorna sposobnost, uključujući kartu čitanje.

Oxyntomodulin

Što je: Hormoni proizveden u tankom crijevu tijekom jela, može pomoć pri mršavljenju.

Što je novo: istraživanje Imperiall Collega pokazuje da ljudi kojima ubrizgamo oxyntomodulin gube u prosjeku 2.3 kilograma u 4 tjedna. Drugi hormon, ghrelin, upozorava mozak kada je vrijeme za jesti.

Izvor: www.nacional.hr

anita983 @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 2, 2009

 

Pomažu li ovulacijski testovi i mjerenje temperature?

Da, oni mogu biti koristan vodič otkrivanja plodnih dana. Budući da se tijekom ovulacije aktivira luteinizirajući hormon (hormon LH), na temelju koncentracije tog hormona u ženinu tijelu se može utvrditi kad je došlo do ovulacije. Portal roditelji.hr piše kako tijekom svake ovulacije koncentracija hormona LH raste, da bi između 24 i 48 sati prije ovulacije dostigla maksimum. Uz pomoć ovulacijskih testova (Clearblue, Gabmed ili Viola koštaju oko 100 kuna) žena sasvim lako može izmjeriti koncentraciju hormona LH u mokraći. Ipak "čitanje" vlastitog tijela i praćenje ciklusa je često puno jeftinije i efektnije.

I mjerenjem bazalne tjelesne temperature možete saznati koji su vam plodni dani.

Temperaturu uvijek mjerite u isto vrijeme nakon buđenja i unosite dobivene vrijednosti u tablicu ciklusa. Problem je što temperatura raste nakon ovulacije, pa tek naknadno možete saznati plodne dane, ako temperaturu mjerite redovno tijekom nekoliko ciklusa. Plodni dani su 2 - 3 dana prije povećanja temperature i moguće još na dan povišene temperature. Ovulacijski testovi su ipak precizniji i sigurniji od mjerenja tjelesne temperature i mogu predvidjeti ovulaciju i do 36 sati prije, ali ipak nisu stopostotni.

Kada biste trebali imati spolne odnose ako želite začeti?

Jajna stanica živi oko 12-24 sata nakon ovulacije, a spermiji mogu preživjeti od 5 do 7 dana. U vrijeme kada je žena plodna spolni odnosi bez zaštite 4 - 5 dana prije toga i 24 sata poslije toga mogu dovesti do trudnoće. Ako do nje ne dođe, odumrla jajna stanica se skupa s materničnom sluznicom izluči (menstruacija).

Što biste trebali poduzeti nakon seksa kako biste povećali šanse začeća?

Uživajte u mnogo seksa unutar tjedna oko ovulacije i nemojte opsesivno forsirati začeće. Stručnjakinja za plodnost Zita West kaže: - Nema potrebe za ekstremnim mjerema kao što je podizanje nogu u zrak ili čak stojem na rukama. Neke žene kupuju posebne jastuke za plodnost sve kako bi postigle da sprema lakše stigne do jajašca, no nema dokaza koji potvrđuju da ovo stvarno djeluje.

Ono što dr. West preporuča je mirno ležanje 20-30 minuta nakon spolnog odnosa kako biste spemijima dali vremena da dođu do jajovoda i jajne stanice. Ako se ustanete i osjetite da se dio sjemene tekućine "izlio" iz vas, nemojte paničariti. Ovo ne znači da nećete uspješno začeti - čak ako izgubite i do polovice sjemene tekućine, ostatak bi trebao biti dovoljan da zatrudnite.

Može li ovulacija biti bolna?

Približno petina žena ovulaciju osjeti kao nelagodu koja može varirati čak i do boli (Mittelschmerz ili probadanje u malom trbuhu), a koja traje od nekoliko minuta do nekoliko sati.

Zašto je toliko teško zanijeti?

Ljudi naprosto nisu veoma plodna vrsta. Imate samo 1 naprema 3 šansu začeća svakog mjeseca, i to je ako ste zdrava dvadeset-i-nešto-sitno-godišnjakinja. Kad zađete u tridesete šanse se smanjuju, a nakon 35-te drastično padaju.

Izvor: www.zena.hr

anita983 @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 26, 2009






Infekcije u trudnoći imaju specifično značenje temeljeno na činjenici da se radi ne samo o infekciji majke, već i o infekciji djeteta, što može ostaviti kasne i trajne posljedice. Uzročnici infekcija su kao i izvan trudnoće virusi, bakterije i treponeme, odnosno protozoe. Što se više bliži termin poroda veća je uloga bakterijskih infekcija (streptokok grupe B), dok tijekom trudnoće osobitu težinu imaju virusne infekcije (rubeola, varicella, citomegalovirus, parvo B19 virus). Težina, trajanje i ishod infekcije ovise o broju i virulenciji klica, imunobiološkim svojstvima odnosno otpornosti trudnice, putevima širenja infekcije, kao i gestacijskoj dobi - tjednima trudnoće.

Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvitku jedne infekcije: tijekom trudnoće deprimirana je funkcija T limfocita i često promijenjena biološka flora u porodnom kanalu. Infekcija može nastupiti tijekom trudnoće, za vrijeme poroda ili nakon poroda. Putovi nastanka infekcije su kontinuirani i diskontinuirani put širenja infekcije. Kontinuirani put označuje izravno širenje infekcije bilo ushodnim (ascendentim) putem iz rodnice ili nishodnim (descendentnim) putem iz jajovoda. Diskontinuirani put označuje širenje infekcije putem krvi (hematogeni put) ili putem limfe (limfogeni put).

Utjecaj infekcije na plod ovisi najviše o vremenskom razdoblju u kojem nastupa infekcija (tjedni trudnoće). Ukoliko infekcija nastupa tijekom prvih 12. tjedana nastaju embriopatije - oštećenja embrija. Embriopatije nisu specifične za vrstu infektivnog agensa, već su specifične za fazu razvitka u kojoj je embrij inficiran. Ukoliko dolazi do teških oštećenja embrija nastupa spontani pobačaj. Ovakovo djelovanje imaju sve piogene infekcije, infekcija s toksoplazmom ili listerijom, ali i varicella ili chlamydia. Fetopatije označavaju oštećenja ploda nastala u kasnijoj fazi trudnoće, nakon 12. tjedna trudnoće pa sve do poroda. Ukoliko do infekcije dolazi u ovoj fazi trudnoće, pozne posljedice ovise o vrsti uzročnika. Infekcija ploda ima različit ishod ukoliko se radi o toksoplazmozi, varicelli ili rubeoli.

Mogu nastupiti oštećenja različitih organskih sustava, zastoj rasta, smrt bebe, prijevremeni porod, ali se roditi i sasvim zdravo novorođenče bez kasnih posljedica ili s kasnim sekvelama. Infekcija u trudnoći može protjecati i bez ikakovog učinka na plod, kada se radi samo o infekciji majke, a do infekcije bebe uopće ne dolazi. Posljedice ili kasne sekvele infekcije u trudnoći se kod djeteta javljaju u vidu leukemije (influenza), tumora središnjeg živčanog sustava (varicella) ili primarnog hepatocelularnog karcinoma (hepatitis B).

Kada je u pitanju utjecaj infekcije na tijek trudnoće i na trudnicu, za očekivati su teže posljedice nego inače, osobito ako su radi o infekcijama praćenim visokom tjelesnom temperaturom ili infekcijama nakon poroda (puerperalna sepsa) ili pobačaja. Sam tijek infekcije poprima teži karakter, javlja se veći broj komplikacija kao i teže posljedice infekcije. Kao posljedica infekcije u trudnoći javlja se infekcija plodnih ovoja (korioamnionitis, SIA - sindrom intraamnijske infekcije) s prijevremenim pucanjem vodenjaka i spontanim pobačajem ili prijevremenim porodom zbog čega je visoka smrtnost djeteta, ali i majke.

Najznačajnije infekcije u trudnoći obuhvaćene su kraticom T O R C H. Pri tome je T kratica za toksoplazmu, O za "other" i obuhvaća hepatitis B, mumps i treponemu, R je kratica za rubeolu, C za citomegalovirus i H za herpes simplex virus. Simptomi ovih infekcija kreću se od neprimjetnih do blago zamjetnih: blaga slabost, neznatno povišena temperatura, otečeni limfni čvorovi ili kožni osip, dok su fetalna oštećenja često tako velika da dolazi do karakterističnih sindroma. Neke od ovih infekcija su tipične embriopatije, a neke tipične fetopatije. Kao i kod većine drugih oboljenja u trudnoći, i ovdje je antenatalna zaštita od neobične vrijednosti.

Za većinu navedenih infekcija postoje specifični testovi u krvi, iz kojih se može saznati je li je trudnica ranije bolovala od te bolesti i posjeduje li zaštitna protutijela koja štite bebu u trudnoći. Ultrazvučno praćenje i traganje za mogućim simptomima, uz amniocentezu po potrebi može razjasniti pitanje je li inficirana i beba. Kod nekih od ovih infekcija primjenjuje se specifična terapija kao što je primjena spiramycina kod toksoplazmoze ili intrauterina transfuzija krvi kod parvo B19 infekcije, dok kod drugih infekcija ne postoji mogućnost liječenja. Bilo koja infekcija u trudnoći je nepotrebna i svakako ih treba izbjegavati. Trudnoća također nije vrijeme u kojem inzistiramo na obveznom i redovitom cijepljenju trudnica, iako sva cijepljenja nisu kontraindicirana u trudnoći.

Izvor: www.poliklinika-harni.hr

anita983 @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 25, 2009


Moguće komplikacije zbog anemije:

  • Prijevremeni porod
  • Zastoj u razvoju ploda
  • Opasna anemija kod normalnog gubitka krvi tijekom poroda, što zahtijeva transfuziju krvi
  • Povećana mogućnost razvoja infekcija nakon poroda
Anemija je najčešće izlječiva nadomjescima željeza i folne kiseline koji se uzimaju oralno ili putem injekcija.

Svakako se savjetujte s vašim liječnikom o, za vas najprikladnijem, načinu liječenja kako bi vam trudnoća protekla što ugodnije.

Prvi i osnovni simptom kod anemije ili slabokrvnosti (smanjen broj crvenih krvnih stanica) bit će osjećaj umora. Najuobičajeniji uzrok anemije je nedovoljan unos željeza u organizam. U trudnoći su vam potrebne veće količine željeza jer se vaš volumen krvi uvelike povećava. Promjena načina prehrane ili terapija preparatima željeza može poboljšati krvnu sliku.

Što je anemija?

Anemija ili slabokrvnost - smanjenje broja crvenih krvnih stanica, najčešće se javlja pri nedovoljnom unosu minerala željeza u organizam. Željezo je važan element u stvaranju hemoglobina, koji u crvenim krvnim stanicama prenosi kisik.

Žene su najčešće anemične zbog loše prehrane i gubitka krvi tijekom menstruacije, tj. u reproduktivnim godinama, te tijekom trudnoće zbog povećanja volumena krvi od čak 50%. Količina krvi ubrzano raste zbog potreba bebe te je potreba za željezom veća od količine uskladištene u našemu tijelu. Rezultat tog nesrazmjera je pojava anemije.

Mnoge žene ulaze u trudnoću anemične. Razlozi mogu biti mnogobrojni, primjerice držanje dijete tj. nedostatan unos vitamina i minerala; razmak između dviju trudnoća kraći od dvije godine; obilne menstruacije. U trudnica anemiju mogu izazvati povraćanje, slaba prehrana i višeplodna trudnoća.

Gotovo 20 posto trudnica ima anemiju. Blaga anemija ne povećava rizik od niske porođajne težine ili preranog rođenja djeteta. Priroda je razvila mnoge načine kako bi obranila bebe od negativnih posljedica anemije. Ujedno, potrebno je znati da pred kraj trudnoće beba uskladištava potrebnu količinu željeza za prvih šest mjeseci svoga života stoga su i potrebe za tim mineralom veće.

Prema mnogim istraživanjima, pri jakoj anemiji postoji rizik od preranog rođenja i niske porođajne težine. Ujedno, čedo u maternici može pokazivati znakove patnje jer dobiva posteljicom manje kisika. Dijete može i naslijediti anemiju.

Trudnice koje pate od anemije teško podnose krvarenje, otežano se bore s infekcijom i ostalim problemima koji se mogu pojaviti za vrijeme poroda.

Jesam li anemična?

Ako vam je volumen krvi, uključujući i hemoglobin (protein u krvi koji prenosi kisik), nizak - smatra se da imate anemiju, odnosno da ste anemični. Najčešći uzrok anemije u trudnoći je nedostatak željeza u krvi. Kako je anemija prilično česta pojava, tijekom trudnoće se dva puta testiramo, na početku te pred kraj trudnoće, tj. najčešće u 7. ili 8. mjesecu trudnoće ili ako postoji sumnja i prije. Iako niste anemični na početku, anemija se može razviti tijekom trudnoće.

Najčešći simptomi anemije su umor, slabost, bljedilo. Ako je anemija jaka može doći do nesvjestice, ubrzanog ili nepravilnog rada srca, nedostataka zraka.

Naravno, ovi simptomi su uobičajeni tijekom svake trudnoće stoga je važno savjetovati se sa svojim liječnikom.

Pušenje može pridonijeti anemiji. Anemiji će pogodovati i slijedeće: loše balansirana prehrana, manjak unosa željeza i vitamina, manjak unosa folne kiseline, konzumiranje alkohola, pojedini lijekovi (npr. lijekovi koji smanjuju napadaje), kao i prethodno korištenje kontracepcijskih pilula. Anemiju može uzrokovati i krvarenje hemeroida kao i krvarenje unutar želuca.

Mogući simptomi anemije:

  • Slabost, nesvjestica, umor, teškoće pri disanju
  • Bljedoća kože ili žutoća kože
  • Moguće promjene u srčanim otkucajima
  • Glavobolje i zaboravljivost
  • Mučnine ili bol u području abdomena
  • Ponekad nema nikakvih očiglednih simptoma
Međutim, često puta ćete teško sami ocijeniti jeste li anemični pošto je većina navedenih simptoma normalna u određenim razdobljima trudnoće. Sumnjate li da ste anemični, obratite se vašem liječniku, koji će odrediti vađenje razine željeza u krvi.

Ponekad se dešava da hemoglobin, kojeg liječnik mjeri, može pokazati da ste anemični kada, u stvari, nije tako. Zbog normalnog povećanja količine krvi u tijelu tijekom trudnoće ponekad se javlja "hemodilution"(razrjeđivanje hemoglobina), te će se pokazati niže vrijednosti nego prije trudnoće. U svojoj "Knjizi trudnoće", dr. William Sears to zove "fiziološka anemija trudoće".

Isto tako, prema knjizi Sheile Kitzinger "Kompletna knjiga o trudnoći i porodu", normalno je da razina hemoglobina padne tijekom trudnoće. Prije se željezo rutinski prepisivalo za vrijeme trudnoće ali se otkrilo da to može biti štetno. Čak štoviše, ako ženina razina hemoglobina NE padne tijekom trudnoće, povećavaju se šanse za prijevremenim porodom.

Kako se liječi anemija?

Promjena načina prehrane ili terapija preparatima željeza može poboljšati krvnu sliku.

Nedostatak željeza se najčešće liječi nadomjescima. Ako vam je liječnik propisao željezo, uzimajte ga s hranom kako biste spriječili moguće mučnine. Izbjegavajte uzimati željezo s mlijekom jer kalcij spriječava njegovu apsorpciju. Popijte ga sa sokom od naranče ili nekim drugim izvorom C vitamina, lakše će se apsorbirati. (Vitamin C povećava otpornost posteljice, sposobnost vašeg organizma da se odupre infekcijama te iskorištavanje željeza. On se nalazi u svježem voću i povrću, a opskrba ovim vitaminom mora biti svakodnevna jer se u tijelu ne mogu stvoriti njegove zalihe. Kako se dio vitamina C gubi čuvanjem i kuhanjem, a zimi imamo slabiju ponudu svježeg voća i povrća, nije naodmet uzimanje polivitaminskih preparata.) Ujedno, uzimajte željezo u kombinaciji s folnom kiselinom, koje ima u tamnozelenom lisnatom povrću te s vitaminom B12.

Naravno, kao i za sve vitamine i minerale, najbolji način za unos željeza u tijelo je dobra prehrana. Mineralni nadomjesci i preparati nisu za svakoga. Ponekad od tableta željeza stolica može biti tamna ili potpuno crna. Javlja se zbog viška neapsorbiranog željeza u tijelu. Ta pojava nije opasna. Željezo može uzrokovati zatvor (jedite hranu koja sadrži više vlakana) ili proljev. Savjetujte se s vašim liječnikom. Ujedno, potrebno je oko šest tjedana da se vaša krvna slika popravi.

Preparati željeza su vrlo otrovni za malu djecu stoga ih držite van njihova dohvata.

Što mogu učiniti kako bih spriječila nastanak anemije?

Kako smo već naveli, u trudnoći su vam potrebne veće količine željeza jer se vaš volumen krvi uvelike povećava i stoga uravnotežena prehrana biljnog i životinjskog podrijetla koja zadovoljava pojačane potrebe organizma može spriječiti razvoj deficitarnih poremećaja. Za unos željeza potrebno je jesti što više crvenoga mesa, mahunarka, obogaćenih žitarica, tamnozelenog povrća, sušenoga voća.

Evo nekoliko primjera hrane bogate željezom: lisnato zeleno povrće kao što je špinat, brokula, grašak, šparoge, grah, jaja, smeđa riža, obogaćena tjestenina, jetrica, tofu, suhe šljive ili marelice, grožđice, sok od višnje.

Preventivne mjere u sprečavanju anemije:

  • Jedite hranu bogatu željezom - poput: jetre, govedine, kruha i pahuljica od cjelovitog zrnja, jaja i voće
  • Jedite hranu bogatu folnom kiselinom: pšenične klice, grah, kikiriki maslac, gljive, brokule, goveđa jetra i šparoge
  • Jedite hranu bogatu C vitaminom: limuni, naranče, te svježe (ne kuhano) povrće koje pomaže u apsorbciji željeza
  • Uzimajte prenatalne vitaminske i mineralne pripravke, ako vam ih liječnik prepiše
  • Ako ste imali prethodnih problema s anemijom bilo bi dobro kontrolirati razinu željeza u krvi i prije nego što odlučite zatrudnjeti
Ujedno, izbjegavajte kofein, tj. kavu i čajeve, jer otežavaju apsorpciju željeza.

Željezo vam je potrebno tijekom cijeloga života. Sprečavajući anemiju, osjećat ćete se bolje i zdravije tijekom cijeloga života.

Izvor: www.roda.hr

anita983 @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0