Sve o ženskom zdravlju i brizi za žensko zdravlje
Žensko zdravlje
Blog
srijeda, srpanj 8, 2009

 

Što je amniocenteza?

Amniocenteza je dijagnostički i terapijski zahvat kojim se uzima mala količina amnionske tekućine iz vodenjaka koji okružuje fetus, odnosno uzimanje plodne vode iz maternice. U toj se tekućini nalaze stanice fetusa čijom se analizom u laboratoriju mogu dobiti genetske informacije i otkriti genetski poremećaji fetusa. Tekućina može dati informacije i o zdravlju fetusa.

Zahvat je prvi put obavljen 1882. godine za odstranjenje viška plodne vode. Dugo vremena se provodila u kasnoj trudnoći za procjenu anemije ili plućne zrelosti djeteta. Danas se najčešće provodi u drugom tromjesečju (15-18 tjedana nakon zadnje menstruacije) kako bi se dijagnosticirale ili isključile određene bolesti djeteta.

Kad se radi?

Amniocenteza za genetske testove obično se radi između 15.i 17.tjedna trudnoće. Može se obaviti i prije 14.tjedna trudnoće pa se tada naziva rana amniocenteza. Kako se obavlja u ranoj trudnoći rezultati se mogu dobiti ranije, ali je veći rizik od gubitka ploda. Zahvat se ne može obaviti ranije jer prije 14.tjedna nema dovoljno plodne vode.

Zahvat nakon 20. tjedna trudnoće može biti problematičan ako o njegovim rezultatima ovisi prekid trudnoće.

Amniocentezom se može procijeniti zrelost pluća djeteta i obično se provodi nakon 32. tjedna jer je mala vjerojatnost da će zrelost nastupiti prije.

Tijek zahvata

Trudnica je na stolu, leži na leđima. Prvi je korak ultrazvučna pretraga sadržaja maternice kojom se može prikazati fetus, plodna voda, posteljica i neki od organa u majčinom trbuhu. Nakon čišćenja kože trbuha pod kontrolom ultrazvuka liječnik uvodi tanku šuplju iglu unutar maternice u plodnu vodu. Velika pozornost pridaje se izbjegavanju fetusa i ostalih organa. Kad igla dođe u dodir s plodnom vodom izvlači se mala količina tekućine (oko 14 g; jedna do dvije žlice). Ponekad je potrebno uvesti iglu nekoliko puta kako bi se dobila dovoljna količina tekućine. Ako se u maternici nalaze dva (ili vise) fetusa često je potrebno uzimanje dva (ili više) uzoraka. Nakon uzimanja uzorka liječnik ultrazvukom provjerava jesu li uredni otkucaji čedinjeg srca. Cijeli zahvat traje nekoliko minuta.

Blaga neugoda tijekom pretrage nastaje u dva navrata:

  • kad igla probije kožu trbuha
  • kad igla prolazi kroz stjenku maternice
Kako bi se umanjila neugoda može se dati lokalna anestezija na trbuhu gdje će se uvesti igla. Ta lokalna anestezija nije učinkovita za sprječavanje boli koja nastaje prolaskom kroz maternicu. Ipak, bol obično nije jaka i dobro se podnosi.

U malom broju slučajeva uzorak ne daje potrebne informacije, što se može vidjeti tek nakon završenog pokušaja analize. U tim rijetkim slučajevima preporučuje se ponoviti pretragu.

Koje informacije daje amniocenteza?

Najčešći razlog za izvođenje amniocenteze jest dobivanje materijala za genetske testove kad plod ima povećan rizik za obolijevanje od određenih genetskih bolesti. Npr. neke žene mogu imati veći rizik rađanja djeteta s Downovim sindromom zbog dobi, abnormalnog rezultata pretrage seruma u drugom tromjesečju, prethodnog rađanja djeteta s Downovim sindromom ili javljanja bolesti u obitelji.

Amniocentezom se mogu otkriti i:

  • defekti neuralne cijevi (kao sto su spina bifida ili anencefalija)
  • krvna grupa ploda (važno ako majka ima antitijela koja mogu reagirati s djetetovim crvenim krvnim stanicama - eritrocitima)
  • krvi poremećaji fetusa kao što je anemija srpastih stanica
  • infekcija fetusa
  • zrelost pluća fetusa (amniocenteza za ovu svrhu radi se u kasnoj trudnoći, obično kad se očekuje prijevremeni porod)
Uzorak plodne vode dobiven amniocentezom šalje se u laboratorij koji provodi test za poremećaj koji je naručio liječnik. Tipičan rezultat genetske amniocenteze daje informacije o broju kromosoma (kod Downova sindroma nađe se kromosom viška, kod Turnerovog sindroma točno određeni kromosom manjka), spolu djeteta te postojanju povećanog rizika za nastanak defekata kao što je spina bifida. Ne daje informacije o određenoj nasljednoj ili genetskoj bolesti osim ako se ta pretraga posebno ne naruči. Ponekad se bolesti ne prepoznaju ovim testom pa normalan nalaz ne garantira rađanje zdravog djeteta. U nekim slučajevima ovaj zahvat ima terapijsku svrhu jer se njime uklanja višak plodne vode.

Komplikacije

Amniocenteza može uzrokovati slijedeće komplikacije:

  • stres i depresija kod trudnice
  • blagi grčevi nekoliko sati nakon pretrage
  • oskudno krvarenje
  • pucanje plodnih ovoja - kapanje plodne vode nastaje češće kod žena koje su obavile amniocentezu. Gubitak tekućine je obično skroman i prestaje unutar jednog tjedna. U rijetkim slučajevima kapanje ne prestaje i tada je potreban intenzivan nadzor majke i djeteta kako bi se na vrijeme uočila moguća infekcija i/ili abnormalan rast djeteta. U tim rijetkim slučajevima kad ne prestane istjecanje plodne vode povećan je rizik od komplikacija poput prijevremenog poroda, poremećaja kostura ploda, plućnih problema i fetalne smrti. Rizik ovisi o količini tekućine koja ostaje oko fetusa.
  • indirektna ozljeda fetusa - istraživanja pokazuju kako amniocenteza povećava rizik od nastanka slijedećeg: pes equinovarus, iščašenje kuka i dišni poremećaji djeteta. - infekcija - istraživanjima su proučavane žene koje imaju kronične infekcije i mogućnost njihova prenošenja djetetu ako obave amniocentezu. Istraživanjima je obuhvaćen HIV (virus koji uzrokuje AIDS), citomegalovirus, hepatitis C i Toxoplasma gondii. Podaci nisu jasni i jednoznačni te bi žene svakako trebale biti svjesne ove mogućnosti. Infekcija plodne vode nakon amniocenteze moguća je, ali iznimno rijetka; nastaje u manje od jednog na svakih 1000 zahvata. Infekcija može uzrokovati gubitak ploda.

Kako ću se osjećati nakon zahvata?

Odmah nakon zahvata može se javiti blago grčenje u stomaku, oskudno vaginalno krvarenje i kapanje male količine plodne vode iz vagine. Sve bi to trebalo prestati unutar nekoliko sati. Ako ovi simptomi traju duže od nekoliko sati, pojačavaju se i/ili nastane vrućica, potrebno je odmah se javiti liječniku.

I ako je sve prošlo u redu liječnik može preporučiti prekid spolnih odnosa i tjelesnih napora dan nakon pretrage. Općenito se nakon jednog dana odmaranja mogu nastaviti uobičajene aktivnosti. Ženama s Rh negativnom krvnom grupom se nakon amniocenteze daje Rh(D) imunoglobulin kako bi se spriječili budući problemi ako je dijete Rh pozitivno.

Koliko dugo trebam čekati rezultate?

Rezultati se ne mogu dobiti odmah zbog osobitosti testova koji se provode na uzorku. Stanice koje plutaju u plodnoj vodi uzgajaju se (kultiviraju) u laboratoriju tijekom 1-2 tjedna, a nakon toga obavljaju naručeni testovi. Rezultati su obično gotovi unutar tri tjedna. Ako se mjeri AFP, nije potrebno kultiviranje stanica i rezultat je gotov za nekoliko dana.

O točnoj duzini čekanja rezultata treba pitati liječnika.

Postoje li drugi načini za dobivanje informacija o zdravlju fetusa? Postoje testovi kojima se iz majčine krvi mogu dobiti podaci o riziku za Downov sindrom ili defekte neuralne cijevi. Ovi testovi probira (kao sto su AFP, tripl test, kvadri test) ne daju dijagnozu već ukazuju na vjerojatnost postojanja problema. Ako su ti testovi pozitivni preporučuje se obaviti daljnje pretrage (kao što je amniocenteza) za potvrdu. Ako su krvni rezultati negativni (uredan nalaz) to nije garancija da ne postoji poremećaj zdravlja djeteta, ali može ublažiti brige roditelja koji se ne žele podvrći invazivnoj pretrazi kakva je amniocenteza. Ultrazvučnim snimanjem mogu se dobiti određene informacije o razvoju ploda, ali se ne može sa sigurnošću postaviti dijagnoza genetskog poremećaja.

Jedini test koji daje informacije usporedive s amniocentezom jest uzimanje uzorka korionskih resica. Tijekom ovog testa uzima se uzorak posteljice za genetske analize. Može se obaviti ranije nego amniocenteza, već u 8. tjednu trudnoće. Mogućnost ranije dijagnoze privlačna je mnogim ženama. Treba imati na umu kako je uzimanje uzorka korionskih resica povezano s većom mogućnošću gubitka djeteta nego amniocenteza.

Je li amniocenteza pretraga izbora za mene?

Amniocenteza se ne preporučuje svim trudnicama zbog realne, iako niske, mogućnosti komplikacija. Preporučuje se ženama čija djeca imaju povećan rizik od kromosomskih bolesti, defekata i malformacija. Amniocenteza ni tada nije obavezna. S liječnikom treba porazgovarati o rizicima i koristi kod svake preporučene pretrage. Kako je rizik od genetskih bolesti veći kod žena dobi iznad 35.godina amniocenteza se preporučuje većini žena u ovoj grupi. Ipak, svaka žena odlučuje sama za sebe hoće li ili ne obaviti zahvat.

Mogu li se izliječiti bolesti djeteta otkrivene amniocentezom?

Trenutno liječnici mogu dijagnosticirati mnogo više bolesti nego ih mogu izliječiti prije poroda. Ipak, napredak medicine je omogućio liječenje nekih bolesti prije rođenja. Npr. ovisnost o biotinu i MMA (metilmalonska acidemija), dva životno opasna nasljedna poremećaja mogu se otkriti amniocentezom, liječiti prije poroda i rezultirati porodom zdravog djeteta.

Ukoliko fetus ima stanje za koje još ne postoji odgovarajuće liječenje, dijagnoza prije porođaja omogućuje roditeljima emocionalnu pripremu, planiranje poroda i naknadne zdravstvene skrbi. Nakon dobivanja dijagnoze roditelji mogu raspraviti mogućnosti u genetskom savjetovalištu.

Izvor: www.medicina.hr

anita983 @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 8, 2009

 


Definicija

Gestageni su 21C-steroidni hormoni koji slično progesteronu izazivaju sekrecijsku transformaciju endometrija, omogućavaju implantaciju oplođenog jajašca, a kod određenih vrsta su u stanju održavati trudnoću i nakon otklanjanja jajnika. Utječu na motilitet tuba, laktaciju i regulaciju gonadotropinske sekrecije. Izazivaju promjene cervikalne sluzi koje otežavaju ascenziju i koče kapacitaciju spermija. Aktivacija gestagenskih receptora u središnjem živčanom sustavu vodi povišenju tjelesne temperature i sedaciji. Pad razina progesterona vodi tijekom ciklusa nastanku probojnog ili koncem ciklusa nastanku abrupcijskog krvarenja i odlubljivanju endometrija.

Sinonimi za gestagene su progesteron, progestageni i progestini.

Mehanizam djelovanja

Nakon vezivanja na specifični progesteronski receptor (P-Rp) u citosolu, novonastali kompleks mijenja alosteričku konformaciju. Prostorna struktura nastalog kompleksa je manje ili više pogodna za stupanje u vezu sa odgovarajućim mjestima u genomu stanice. Na ovaj način se uloga gestagena snažno podudara s definicijom transkripcijskih faktora (aktivacija procesa transkripcije odgovarajućih gena).

Gestageni posjeduju jaka antagonistička svojstva u odnosu na djelovanja estrogena. I dok estrogeni prije svega djeluju snažno proliferativno, gestageni imaju daleko diferenciraniji učinak. S druge strane gestageni djeluju samo u sinergizmu s estrogenima i njihov učinak se ispoljava samo u prisustvu estrogena.

Antagonizam (antiestrogensko djelovanje) gestagena očituje se u:

  • blokiranju estrogen-ovisne proliferacije, tj. estrogen-inducirane mitotičke aktivnosti i time DNA-sinteze. Ovaj učinak se ostvaruje redukcijom broja receptorskih mjesta za vezivanje estradiol-E-Rp kompleksa u staničnoj jezgri. Opisani receptori, tzv. "Tip II receptorska mjesta" su odgovorni za kasne učinke estrogena, prije svega za proliferaciju i sintezu estrogenskih receptora. Obzirom da je produkcija progesteronskih receptora također jedan od kasnih učinaka estrogena u staničnoj jezgri, na ovaj način gestageni ograničavaju preko svog antiestrogenskog učinka i svoju vlastitu djelotvornost i
  • indukciji enzima koji metaboliziraju estrogene: osobito 17-ß-dehidrogenaze i estrogen-sulfotransferaze. Pod utjecajem progesterona snažno aktivirana dehidrogenaza prevodi estradiol u estron, tako da opada intracelularna razina estradiola. Na taj način se smanjuje i sinteza novih estrogenskih receptora (koju stimulira estradiol). Estron je slabi estrogen i zbog veoma kratkog zadržavanja u staničnoj jezgri praktički nije u stanju inducirati kasne učinke estrogena. Djelovanje dehidrogenaze nadopunjuje estrogen-sulfotransferaza, koja konjugira estron u estronsulfat, koji je biološki inaktivan i brzo se gubi iz stanice.
Strukturni uvjeti za vezivanje na progesteronski receptor, a time i gestagensko djelovanje su:

  • keto-skupina na C3-atomu,
  • dvostruka veza između C4-C5 atoma, kao i
  • bočni lanac s 2C atoma na C17.
Svi gestageni čija struktura odstupa od navedene spadaju u tzv. "pro-drugs", tvari čije se gestagensko djelovanje ispoljava tek preko njihovih metabolita.

Gestagene dijelom u dvije skupine: prirodne i sintetske gestagene.

PRIRODNI GESTAGENI

  • PROGESTERON
  • 17a-hidroksi- PROGESTERON
  • 20a-dihidro- PROGESTERON
  • 20ß-dihidro- PROGESTERON
Prirodni progesteron se stvara u corpusu luteum kao i posteljici, a od značaja je i kao intermedijarni metabolit u sintezi ovarijskih i adrenalnih steroida. S izuzetkom funkcije održavanja trudnoće ne razlikuje se u pogledu djelovanja od sintetskih gestagena, pri čemu djelomično postoje značajna razilaženja u pogledu parcijalnih djelovanja.

Progesteron se kod oralne primjene tijekom resorpcije u tankom crijevu kao i prvog prolaska kroz jetru ("first pass effect") u najvećoj mjeri razgrađuje, tako da je tek postupkom mikronizacije stvorena oralno djelotvorna forma, pri čemu se radi o dozama od 200 - 400 mg progesterona/dan (prosječna serumska koncentracija).

Progesteron posjeduje aldosteron-antagonistički učinak, dok ostali metabolički efekti nedostaju. Otuda je mikronizirani progesteron veoma povoljan za problematične pacijentice. Progesteron se u serumu veže s oko 17% na globuline koji vezuju kortikosteroide (CBG, transcortin), 80% na albumine, a oko 3% dolazi u slobodnom obliku. Vrijeme poluraspada za a progesteron (t 1/2a) iznosi 6 minuta, dok za ß-progesteron t 1/2ß iznosi 42 minute.

Nakon oralnog uzimanja 200 mg progesterona maksimalna razina od oko 20 ng/ml se dosiže za 1 - 2 sata i potom vrlo brzo opada, pri čemu postoje velike individualne varijacije. Nakon vaginalne aplikacije 400 mg progesterona se postižu nešto niže vrijednosti nego kod oralne primjene 200 mg, a maksimalne vrijednosti nastupaju nešto kasnije.

SINTETSKI GESTAGENI

Sintetski gestageni su prema svojoj strukturi potomci 17a-OH-i-progesterona ili 19-nortestosterona.

1. DERIVATI 17a-OH-PROGESTERONA: PREGNANI

Derivati 17a-OH-progesterona modificiraju djelovanje estrogena na fiziološki način kao progesteron i ne posjeduju androgensko i estrogensko parcijalno djelovanje. U ovu skupinu gestagena spadaju:

  • MEDROKSIPROGESTERONACETAT - MPA
  • MEGESTEROLACETAT - MGA
  • MEDROGESTON
  • CHLORMADINONACETAT - CMA
  • CIPROTERONACETAT - CPA
  • HIDROKSIPROGESTERONKAPROAT
  • DIDROGESTERON
Derivati 17a-OH-progesterona imaju sličan učinak kao progesteron. Gestagensko djelovanje se značajno pojačava supstitucijom klor-atomom ili CH3-skupinom na C6. Prilikom uobičajenog terapijskog doziranja ne opterećuju ili u neznatnoj mjeri opterećuju hepatički metabolizam. U većini su veoma visoke biološke raspoloživosti, i uglavnom se vezuju na albumin, dok ne pokazuju afinitet za SHBG.

MEDROXIPROGESTERONACETAT (MPA)

MPA je jedan od najsnažnijih oralnih gestagena. Posjeduje antiestrogensko i slabo glukokortikoidno parcijalno djelovanje. Intestinalna apsorpcija je individualno vrlo različita. MPA je veoma postoja prema enzimskoj razgradnji uslijed CH3 skupine na C6 i 17a-acet-oksilne skupine. Maksimalna razina u krvi se postiže nakon 1 - 3 sata od oralnog uzimanja, a t 1/2 iznosti 2.2 - 33 sata. U visokim dozama može djelovati lako virilizirajuće, te smanjuje produkciju gonadotropina vjerojatno preko androgenskog receptora. Pri doziranju od 100 mg/dan i više dolazi do jasnog pada razine HDL- i apoprotein-A1 u krvi. U visokim dozama MPA djeluje slično glukokortikoidima. Inhibira osovinu hipofiza-nadbubrežna žlijezda (ACTH), ali istodobno supstituira tako nastali manjak kortizola. Nije poznato estrogensko parcijalno djelovanje.

MEGESTEROLACETAT (MGA)

MGA pripada skupini gestagena s najjačim djelovanjem nakon oralne aplikacije. Enzimska razgradnja je još jače zaštićena nego kod MPA na osnovu D6 dvostruke veze. Posjeduje antiestrogensko, antiandrogensko i slabo glukokortikoidno parcijalno djelovanje, dok estrogensko i androgensko parcijalno djelovanje nedostaju. Tek u visokim dozama MGA pokazuje glukokortikoidno i androgensko parcijalno djelovanje, koje je slično djelovanju MPA. Terminalni t 1/2 iznosi 45 sati.

MEDROGESTON

Medrogeston je oralni gestagen koji ne posjeduje androgenska, anabolna, estrogenska ili glukokortikoidna svojstva. Nakon oralne primjene se relativno brzo i gotovo u potpunosti resorbira (biološka raspoloživost 100%). Maksimalna koncentracija u plazmi se nakon jednokratne primjene dosiže za oko 2.8 sati. U oko 97% se medrogeston u plazmi nalazi u vezanoj formi (albumin). Slobodni udio iznosi oko 3%, i ostaje i kod višekratnog davanja praktički nepromijenjen. Terminalni t 1/2 iznosi nakon jednokratnog davanja 39 sati i kod višekratnog davanja 62 sata.

CHLORMADINONACETAT (CMA)

CMA se nakon oralnog davanja u porpunosti resorbira (biološka raspoloživost gotovo 100%), a u jetri se sasvim neznatno razgrađuje. Nagomilava se u potkožnom masnom tkivu, koje se ponaša kao svojevrsni depo, odakle se postupno oslobađa. Injicijalni t 1/2 iznosi 2.4 sata i terminalni t 1/2 3.3 dana. Gestagensko djelovanje je još jače više pojačano prisustvom klor atoma na C6. Od kliničkog značenja je antiandrogensko djelovanje CMA, od kojega su samo jači antiandrogenski učinak ciproteronacetata i dienogesta (20 - 40% antiandrogenskog učinka CPA). CMA posjeduje osim toga i antiestrogensko djelovanje. Nisu prisutni estrogensko niti androgensko parcijalno djelovanje.

CIPROTERONACETAT (CPA)

CPA se nakon oralnog davanja resorbira u potpunosi (biološka raspoloživost 100%). Maksimalna djelotvorna razina se dosiže nakon 1-4 sata. CPA se nagomilava u masnom tkivu, odakle se postupno oslobađa. Injicijalni t 1 iznosi 2 sata, a terminalni t 1/2 2.5 dana. Kod svakodnevnog uzimanja dolazi do kumulacije tako da se injicijalni t 1 produžava na 8 sati. Nakon 5-8 dana postiže se ravnoteža između uzimanja i izlučivanja.

Od kliničkog značaja je izrazito antiandrogensko djelovanje CPA. Stoga se ordinira kod hiperseksualiteta i hiperandrogenemije. Djelovanje CPA počiva na kompetitivnoj inhibiciji s endogenim androgenima. CPA posjeduje osim toga gestagensko, antigonadotropinsko i u visokim dozama glukokortikoidno svojstvo. Estrogensko parcijalno djelovanje nedostaje. CPA ne mijenja koncentracije oba važna transportna proteina - SHBG i CBG.

DIDROGESTERON

Didrogesteron je retroprogesteron, čija se struktura razlikuje od progesterona prije svega drugačijom stereokemijom prstena A. Ne posjeduje androgensko djelovanje, a za razliku od drugih gestagena nema utjecaja na gonadotropinsku sekreciju, kao niti na porast bazalne temperature. Nedostatak ovog centralnog učinka objašnjava se stereokemijskom promjenom, pri čemu je zadržana dvostruka veza između C4-C5 atoma. Posjeduje kratko vrijeme poluraspada tako da unutar 24 sata izluči oko 85% uzete doze.

2. DERIVATI 19-NORTESTOSTERONA

Derivati 19-nortestosterona dijele se u estrane i gonane. Estrani su gestageni s jednom angularnom metil-grupom na C13 atomu zbog čega se nazivaju i 13-metilgonani, a ovdje spadaju noretisteron i srodni derivati. Gonani su gestageni s jednom angularnom etil-grupom na C13 atomu, otuda i naziv 13-etilgonani, a obuhvaćaju levonorgestrel, desogestrel, gestoden, norgestimat. Pri oralnoj aplikaciji razvijaju snažnije gestagensko djelovanje od derivata progesterona.

I dok derivati progesterona tek pri visokim dozama pokazuju slabo androgensko, prije svega antiandrogensko i glukokortikoidno djelovanje, derivati 19-nortestosterona odlikuju se androgenskim i antiestrogenskim parcijalnim djelovanjem, dok glukokortikoidno djelovanje nedostaje. Od kliničkog značenja je androgensko djelovanje, koje se prije svega primjećuje na hepatičkom metabolizmu: ovisno o dozi dolazi do pada razine SHBG, a lipoproteinska raspodjela se pomjera u nepovoljnom pravcu (pad HDL, porast LDL). S druge strane potiskuju testosteron iz veze s SHBG, koji je glavni transportni protein za 19-nortestosteron derivate. Androgensko parcijalno djelovanje se u potpunosti gubi kada se dvostruka veza između C4 i C5 premjesti između C5 i C10 (noretinodrel). Ovo djelovanje praktički nije prisutno kod modernih gonana (desogestrel, gestoden, norgestimat). Kod supstitucije metilgrupe na C13 s etilgrupom (gonani) gestagensko djelovanje se značajno pojačava.

1. ESTRANI

  • NORETISTERON, NORETISTERONACETAT
  • LINESTRENOL, ETINODIOLACETAT I NORETINODREL
  • TIBOLON
  • DIENOGEST

NORETISTERON, NORETISTERONACETAT (NETA)

Noretisteron je najstariji od sintetskih gestagena ("prva generacija"). Podliježe snažnom "first pass effect"-u u jetri, pri čemu se biološka raspoloživost smanjuje na oko 50-70%. Vrijeme poluraspada iznosi 2,5 odnosno 8 sati. Neznatno androgensko parcijalno djelovanje kod nižih doza (ispod 5 mg) se očituje u lakom pomjeranju lipidne i lipoproteinske raspodjele. Tek pri visokom doziranju i dugotrajnoj primjerni dolazi do klinički relevantnih promjena u raspodjeli lipida (pad HDL) s odgovarajućim kliničkim konzekvencama. Ovakove promjene počivaju djelomično na određenom afinitetu noretisterona za androgenski receptor. Ovdje bi svakako i jedan od metabolita noretisterona - 5a-dihidro-noretisteron mogao igrati određenu ulogu.

Noretisteronacetat (NETA) i depo gestagen noretisteron-enantat prelazi nakon kidanja estraske veze u noretisteron, tako da njihova farmakokinetika uvelike odgovara onoj kod noretisterona. Nakon injekcije od 200 mg NETA najveće koncentracije od 8-12 ng/ml se postižu unutar 5-10 dana.

LINESTRENOL, ETINODIOLACETAT I NORETINODREL

Prestavljaju "pro drugs", obzirom da postaju djelotvorni tek nakon prelaska u noretisteron. Transformacija se odvija veoma brzo tijekom resorpcije u tankom crijevu i prvog prolaska kroz jetru. Stoga vezivanje, biološka raspoloživost i farmakokinetika sliče onoj kod noretisterona. U životinjskim eksperimentima je dokazano androgensko i estrogensko parcijalno djelovanje.

TIBOLON

Tibolon je 7a-metil derivat noretinodrela, te kao i ovaj "pro drug" svoja različita hormonska djelovanja ostvaruje tek preko metabolita. Gestagensko i androgensko djelovanje ostvaruje preko 7a-metil-noretisterona, dok su 3a- i 3ß- hidroksi tibolon odgovorni prije svega za lako estrogensko djelovanje. Vrijeme poluraspada iznosi 45 sati. U serumu je tibolon kao i metaboliti u vezi s albuminima. Ne posjeduje gluko- niti mineralokortikoidno parcijalno djelovanje, niti ima proliferacijski učinak na endometrij.

DIENOGEST

Dienogest je jedini gestagen i skupine derivata 19-nortestosterona koji posjeduje antiandrogensko djelovanje. Također je jeidni od derivata nortestosterona koji umjesto etilne skupine na C17 ima cijanometilnu skupinu. Maksimalnu razinu u serumu dosiže pri oralnoj primjeni nakon 1-2 sata. Terminalni t 1/2ß je relativno kratak i iznosi oko 9 sati. Prednost ovako niskog vremena poluraspada se ogleda u tome što se dienogest ne akumulira. S druge strane to je razlog većih oscilacija u serumskoj razini dienogesta kod 24-satnog intervala primjene. Ne vezuje se na SHBG i CBG. Dienogest se vezuje za androgenski receptor, ali pri tome dovodi do antiandrogenskog djelovanja koje u pokusima na životinjama odgovara približno 40% antiandrogenskog djelovanja CPA. Ovo antiandrogensko djelovanje je istodobno snažnije od antiandrogenskog djelovanja CMA. Dienogest ne posjeduje antiestrogensko niti estrogensko parcijalno djelovanje.

2. GONANI

  • LEVONORGESTREL I NORGESTREL
  • DESOGESTREL
  • GESTODEN
  • NORGESTIMAT

LEVONORGESTREL (LNG) I NORGESTREL

Ranije primjenjivani norgestrel predstavlja zapravo mješavinu obaju stereoizomera levonorgesrela LNG (50%) i dekstronorgestrela DNG (50%), od kojih DNG nije hormonski aktivan. Otuda je djelovanje norgestrela jednako otprilike polovici doze LNG. Biološka raspoloživost LNG je 85-95%. Vrlo brzo se apsorbira i u oko 25% deponira u masnom tkivu. Ne podliježe bitnijem "first-pass effect"-u u jteri. Najviše vrijenosti LNG se nalaze u krvi nakon 1-2 sata, pri čemu vrijeme poluraspada iznosi 90 minuta (t 1/2 a) odnosno 21 sat (t 1/2 ß). LNG se snažno vezuje na SHBG i potiskuje djelomično testosteron čija slobodna, biološki aktivna koncentracija raste. Kao posljedica ovoga mogu nastupiti znaci lakog androgeniziranja. Ukoliko se LNG uzima zajedno s estrogenom, dolazi do kumulacije LNG uslijed porasta SHBG koncentracije (estrogenski učinak). Ukoliko se LNG primjenjuje samostalno ovaj ostaje pak konstantan.

LNG podliježe u početnoj fazi sulfokonjugaciji, a u kasnijoj fazi glukuronizaciji. Jedna trećina je u obliku glukuronida, a jedna četvrtina kao sulgat. LNG posjeduje veoma jako gestagensko i antiestrogensko, te relativno slabo androgensko djelovanje. LNG ne pokazuje gluko, mineralo niti antimineralokortikoidno parcijalno djelovanje.

DESOGESTREL

Desogestrel pripada također skupini "pro-drugs". Nakon oralne aplikacije dijelom pri apsorpciji u tankom crijevu, dijelom pri prvom prolazu kroz jetru brzo prelazi u djelotvorni oblik 3-keto-desogestrel. Biološka raspoloživost iznosi oko 76%. Serumska razina 3-keto-desogestrela je na isti način kao i razina LNG uvjetovana snažnim vezivanjem na SHBG. Injicijalni t 1/2 a iznosi 1,6 sati, a terminalni t 1/2 ß 16 sati. Minimalno androgensko paricjalno djelovanje nastupa tek pri dozama koje su veće za faktor 3-10 od doze koja izaziva gestagensko djelovanje. U kombinaciji s estrogenom ovo minimalno androgensko djelovanje ne dolazi do izražaja. Desogestrel ne posjeduje kortikoidno niti antikortikoidno djelovanje, a antiestrogensko djelovanje je veoma nisko.

GESTODEN

Gestoden posjeduje najsnažnije gestagensko djelovanje među do sada otkrivenim gestagenima. Nije "pro-drug", a nakon oralnog davanja resorbira se u potpunosti. Ovo snažno gestagensko djelovanje je poajčanao dodatnom dvostrukom vezom između C15 i C16 atoma. Biološka raspoloživost je nakon oralne aplikacije gotovo 100%. Maksimalnu razinu u plazmi u prosjeku dosiže nakon 1-2 sata. Vrijeme poluraspada iznosi 1,5 i 18 sati. U serumu se s visokim afinitetom vezuje na SHBG. Iako posjeduje afinitet prema androgenskom, glukokortikoidnom i aldosteronskom receptoru, androgensko, glukokortikoidno i antimineralokortikoidno djelovanje su pri uobičajenom doziranju bez kliničkog značenja.

NORGESTIMAT

Norgestimat spada također u "pro-drug", a stvarno djelotvorna supstanca - LNG nastaje intermedijarnim metabolizmom preko LNG-17ß-acetata kao i LNG-3-oksi oblika. Sam norgestimat kao i njegovi intermedijarni metaboliti imaju veoma slab afinitet prema progesteronskom receptoru. Maksimalnu razinu u serumu nakon oralnog davanja dosiže nakon 1-2 sata. Terminalni t 1/2ß iznosi 44-57 sati. Kao i LNG posjeduje (veoma slabo) antiestrogensko djelovanje i slabo androgensko parcijalno djelovanje, a ne posjeduje estrogensko niti antiandrogensko djelovanje. Razina LNG koja se postiže nakon uzimanja norgestimata je u poređenju s uzimanjem LNG daleko niža, pa tako i kombinacija etinilestradiola i norgestimata pokazuje u daleko manjem stupnju androgensko parcijalno djelovanje.

GESTAGENI    
DERIVATI 17-OH-PROGESTERONA
PREGNANI
MPA Provera 5 i 10 mg tab 2x1 tab
medrogeston Prothil 5 mg tab 2x1 tab
CMA Gestafortin 2 mg tab 2x1 tab
CPA Androcur 10 i 50 mg tab 2x1 tab
didrogesteron Dabroston 10 mg tab 2 (3) x1 tab
mikronizirani progesteron Utrogestan 100 mg kaps 2 kps uvečer; 2x2 kps;
3x2 kps
DERIVATI NORTESTOSTERONA
ESTRANI (13-metilgonani)  
NETA Primolut Nor 5 mg tab 2x1 tab
linestrenol Orgametril 5 mg tab 2x1 tab
tibolon Livial 2,5 mg tab 1x1 tab
GONANI (13-ethylgonani)

LNG Norgestrel 250 mg tab 2x1 tab


Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

anita983 @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 28, 2009






Spolno prenosive bolesti, pa tako i klamidijske infekcije, prenose se spolnim kontaktom tj. pod rizikom su samo osobe koje su stupile u spolne odnose. Način spolnog ponašanja osobe određuje i njezin rizik za zarazu.

Prevencija i mjere zaštite

Svaka osoba može zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite, prezervativa, pri spolnim odnosima.

Rano stupanje u spolne odnose i veći broj spolnih partnera tijekom života, povećavaju rizik od spolno prenosivih bolesti i njihovih posljedica. Mijenjanje spolnih partnera također povećava rizik, jer imati spolni odnos s nekom osobom, znači imati ga sa svima s kojima je ta osoba prije imala spolni odnos.

Apstinencija (suzdržavanje od spolnih odnosa) ili trajna, uzajamno vjerna veza dvaju zdravih partnera, su jedine pouzdane mjere prevencije spolno prenosivih bolesti. U ostalim slučajevima, svaka osoba može zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite, prezervativa, pri spolnim odnosima.

Primarna prevencija temeljena na edukaciji i promjeni ponašanja ključna je za prevenciju i suzbijanje spolno prenosivih bolesti, pa tako i klamidijskih infekcija. Promjena ponašanja kao što je povećanje uporabe prezervativa, odgađanje početka spolnog života, te smanjenje broja spolnih partnera, kao odgovor na kampanje u prevenciji HIV/AIDS-a i spolno prenosivih bolesti, opisane su u pojedinim zemljama Europe i SAD-a i povezane su sa smanjenjem klamidijske bolesti i komplikacija.

Smanjenje rizika od spolno prenosivih bolesti:

  • procijeniti rizičnost spolnog partnera razgovorom o njegovom prethodnom spolnom ponašanju
  • uvijek koristiti lateks-prezervativ od samog početka do kraja bilo kojeg spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog)
  • upotrebljavati lubrikantna sredstva (sredstva za podmazivanje) temeljena na vodi, a ne na uljima jer mogu oštetiti prezervativ
  • spermicidna sredstva uz prezervativ treba odabrati prema uputi proizvođača i primijeniti ih u rodnicu
  • potrebno je spriječiti bilo kakvo oštećenje kože i sluznice genitalnog područja, sluznice usta ili anusa koja mogu dovesti do krvarenja, jer takva oštećenja olakšavaju ulaz drugih uzročnika spolno prenosivih bolesti, osobito HIV-a
Mjere zaštite od klamidijske infekcije su iste kao i mjere zaštite od spolno prenosivih bolesti. U slučaju preboljele infekcije potrebno je spriječiti ponovnu infekciju, koja povećava rizik neplodnosti. Za osobe koje imaju spolne odnose preporučuje se uporaba lateks prezervativa od samog početka do kraja spolnog odnosa.

Redovita i ispravna uporaba prezervativa predstavlja najbolji mogući način zaštite od klamidijske infekcije za spolno aktivne osobe. Ne treba zaboraviti da rizik za klamidijsku infekciju raste s brojem spolnih partnera. Osobe koje su pod rizikom za klamidijsku infekciju trebaju se posavjetovati s liječnikom i provesti testiranje na uzročnike spolno prenosivih bolesti jednom godišnje. Rizični faktori podrazumijevaju adolescentnu dob i spolnu aktivnost, višestruke spolne partnere, nekorištenje prezervativa te prethodnu infekciju uzročnikom neke druge spolno prenosive bolesti.

Važnost prezervativa (kondoma)

Prezervativ je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna upotreba prezervativa definitivno i nedvosmisleno sprečava klamidijsku genitalnu infekciju.

Najbolji način zaštite od spolno prenosivih bolesti je uporaba prezervativa od lateksa pri spolnim odnosima. Prezervativ je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna upotreba prezervativa definitivno i nedvosmisleno sprečava klamidijsku genitalnu infekciju.

Prezervativ predstavlja najbolju zaštitu i od HIV/AIDS-a. Da bi zaštita bila djelotvorna, upotreba prezervativa mora biti pravilna i redovita, kod svakog spolnog odnosa koji nije u trajnoj, uzajamno vjernoj, monogamnoj vezi. Ljudska pogreška tijekom upotrebe je češća i ozbiljnija od grešaka u samoj proizvodnji.

Kod otvaranja i stavljanja prezervativa treba paziti da se ne ošteti noktima ili nakitom. Prezervativ se ne smije dulje vrijeme držati u džepu jer se može mehanički i termički oštetiti. Višak zraka zadržanog u prezervativu može izazvati njegovo pucanje, te zrak treba prije stavljanja istisnuti iz vrška prezervativa. Prezervativ se stavlja na penis u erekciji i prije bilo kakvog genitalnog dodira.

Uvijek treba uporijebiti novi prezervativ prije bilo kojeg spolnog odnosa. Ukoliko se tijekom odnosa upotrebljavaju sredstva za vlaženje (lubrifikantna sredstva), smiju se rabiti samo ona na bazi vode, jer u suprotnom mogu oštetiti prezervativ i dovesti do pucanja. Prezervativ se skida dok još uvijek postoji erekcija kako bi se spriječilo razlijevanje ejakulata.

S obzirom da je klamidijska infekcija u 70% žena i oko 50% muškaraca asimptomatska, redoviti ginekološki odnosno dermatovenerološki pregledi, uz specifičnu laboratorijsku dijagnostiku i liječenje, jedini su način da se klamidijska infekcija prepozna, izliječi i da se spriječi njezino širenje.

Sekundarna prevencija - periodičko testiranje (screening) na klamidijsku infekciju

Odgođena dijagnoza i neliječenje asimptomatskih klamidijskih infekcija doprinosi širenju ove spolno prenosive bolesti u društvu i razvoju teških komplikacija i trajnih posljedica po opće i reproduktivno zdravlje, prvenstveno u žena.

Genitalna klamidijska infekcija je najčešća bakterijska spolno prenosiva infekcija u svijetu. Neliječena klamidijska infekcija može dovesti do teških komplikacija i trajnih posljedica u žena, muškaraca i novorođenčadi, a liječenje ovih zdravstvenih problema je izuzetno skupo.

Zakašnjela dijagnoza i nepravovremeno liječenje genitalnih klamidijskih infekcija u adolescentica i mladih žena najvažniji je uzrok zdjelične upalne bolesti koja rezultira u trajnoj neplodnosti i izvanmaterničnoj trudnoći. Zbog toga je rana detekcija putem skrininga, te liječenje kako simptomatskih tako i asimptomatskih infekcija, vrlo važno u smanjenju dugoročnih posljedica po reproduktivno zdravlje žena.

Periodičko testiranje (screening) na genitalnu klamidijsku infekciju ima velike javno-zdravstvene i finacijske koristi. Screening omogućuje detekciju inficiranih osoba koje bi razvile komplikacije i prenosile infekciju na svoje seksualne partnere. Rana detekcija i liječenje izlječivih spolno prenosivih bolesti kao što su klamidijske infekcije, može spriječiti razvoj daljnjih komplikacija uključujući neplodnost i izvanmaterničnu trudnoću. Sekundarna prevencija ili dijagnoza i liječenje asimptomatskih genitalnih klamidijskih infekcija (screening) je uspješna u smanjivanju kako proširenosti klamidijske infekcije tako i povezane zdjelične upalne bolesti. Istraživanja koja su ispitivala efikasnost screeninga na klamidiju pokazala su da dovodi do smanjenja zdjelične upalne bolesti za 50% i izvanmaternične trudnoće za 20%.

S obzirom na to da se klamidijska infekcija prenosi i vertikalno s majke na dijete tijekom poroda, efikasna mjera sekundarne prevencije je testiranje trudnica na klamidiju i njihovo liječenje prije poroda.

Odgođena dijagnoza i neliječenje asimptomatskih klamidijskih infekcija doprinosi širenju ove spolno prenosive bolesti u društvu i razvoju teških komplikacija i trajnih posljedica po opće i reproduktivno zdravlje, prvenstveno u žena. Zato postoji konsenzus javnog zdravstva da je rutinsko periodičko testiranje (screening) na klamidiju i liječenje inficiranih i njihovih partnera ključ za suzbijanje bolesti, a donosi javno-zdravstvene i financijske koristi.

Javnozdravstvene preporuke skrininga na klamidiju u asimptomatskih mladih žena

Testiranje (i liječenje) ima za cilj sprečavanje posljedica klamidijske infekcije u trudnoći, te prevenciju maternalnih postpartalnih komplikacija kao i infekciju novorođenčeta.

Od prvih preporuka Centra za kontrolu bolesti SAD-a iz 1985. o screeningu na klamidiju u cilju suzbijanja klamidijske infekcije, preporuke su se mijenjale tijekom vremena u skladu s rezultatima epidemioloških istraživanja i istraživanja spolnog ponašanja rizičnih populacija. Zadnja revizija preporuka za screening na klamidiju izvršena je 2002. godine.

U preporuci zdravstvenim djelatnicima stoji da se sve spolno aktivne adolescentice i mlade žene dobi do 25 godina trebaju testirati na klamidiju najmanje jednom godišnje i liječiti pozitivne na klamidiju. Sve pacijentice koje imaju pozitivan nalaz na genitalnu klamidiju nakon specifičnog testa (i liječenja), trebaju biti ponovno testirane nakon 3 do 4 mjeseca kako bi se utvrdila reinfekcija. Preporuča se testirati na klamidiju sve trudnice u prvom tromjesečju trudnoće, a sve trudnice adolescentne dobi i mlađe od 25 godina, osim u prvom tromjesečju, na klamidiju se trebaju testirati i u trećem tromjesečju trudnoće.

Testiranje (i liječenje) ima za cilj sprečavanje posljedica klamidijske infekcije u trudnoći, te prevenciju maternalnih postpartalnih komplikacija kao i infekciju novorođenčeta. Svaka trudnica s pozitivnim testom mora biti retestirana 3 tjedna nakon liječenja, zbog moguće netolerancije na lijek ili neprovođenja kompletnog liječenja.

Centar za kontrolu bolesti je strategiju za prevenciju genitalne klamidijske infekcije i zdjelične upalne bolesti usmjerio i prema mladim ženama. Ova strategija potiče mlade žene da same zatraže testiranje na klamidiju prateći svoje vlastito spolno ponašanje, rizik za spolno prenosive bolesti i pojavu genitalnih simptoma. Žene se ohrabruju da:

  • 1. traže medicinsku provjeru nakon nezaštićenog spolnog odnosa s nekim za koga sumnjaju da ima spolno prenosivu bolest
  • 2. traže testiranje na spolno prenosive bolesti ako su imale spolne odnose izvan uzajamno vjerne monogamne veze, čak i ako nema simptoma
  • 3. traže zdravstvenu skrb odmah ako se pojave genitalni simptomi
U više zemalja svijeta već se provode uspješni javnozdravstveni programi prevencije spolno prenosivih bolesti, uz preporuku da screening na klamidiju bude dio rutinske zdravstvene skrbi za mlade žene. U posljednjem desetljeću, u zemljama koje provode programe prevencije i rane detekcije klamidijskih infekcija i njihovih posljedica provedbom screeninga i pravovremenog liječenja asimptomatskih inficiranih osoba (Švedska, Engleska, SAD itd.) došlo je do smanjenja prevalencije klamidijskih infekcija, kao i njihovih posljedica. Pokazalo se da takvi programi skrininga na klamidiju i liječenja inficiranih žena, mogu prevenirati primarnu klamidijsku infekciju, reinfekcije i ozbiljne, trajne i skupe posljedice po zdravlje žena.

Novi dijagnostički testovi (NAAT) i jednokratna oralna anitibiotska terapija koji su razvijeni posljednjih godina omogućavaju screening, dijagnozu i liječenje znatno lakšim i jeftinijim. To su učinkoviti alati za borbu protiv ove tihe, ali ozbiljne epidemije.

Izvor: www.poliklinikazdravlje.com

anita983 @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 22, 2009






Vanmaternična trudnoća može biti vrlo opasna. Trudnica u nekoliko sati čak može iskrvariti.

Što je izvanmaternična trudnoća?

Kako već sam naziv govori - izvanmaternična trudnoća je trudnoća, koja se razvije izvan maternice. To se dogodi kada se oplođeno jajašce ne usidri normalno u maternicu, nego se počne razvijati negdje drugje u donjem dijelu trbuha. Plod takve trudnoće je abnormalan i ne može se razviti u fetus. Takvo se jajašce najčešće usidri u jajovodima, a može se zaustaviti i na jajnicima ili se pričvrstiti za crijevo. Izvanmaterničnu trudnoću moguće je otkriti u 5. do 10. tjednu trudnoće, a može dovesti i do ozbiljnijih komplikacija - recimo do krvarenja. Naime, s rastom oplođenog jajašca polako se počnu širiti i jajovodi, što može uzrokovati njihovu rupturu odnosno trganje. Budući da se uz jajovode nalazi glavna arterija, njihovo širjenje može biti jako opasno jer može doći do prsnuća arterije, što uzrokuje snažno krvarenje.

Uzroci izvanmaternične trudnoće

Do izvanmaternične trudnoće dođe kada oplođeno jajašce ne nastavi svoj put do maternice, nego se zaustavi u jajovodu. Jajašce se zaustavi ako je jajovod oštećen, ogreben ili savijen. Mogućnosti za izvanmaterničnu trudnoću povećavaju prošle upale jajovoda, klamidija ili gonoreja. Ako je žena u prošlosti imala operaciju organa u donjem dijelu trbuha, recimo na jajovodima, jajnicima, maternici ili crijevima, mogućnosti za izvanmaterničnu trudnoću bi mogle biti također veće. Na pojavu trudnoće te vrste utječu i izvanmaternične trudnoće iz prošlosti.

Izvor: www.intimatemedicine.com.hr

anita983 @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 15, 2009






O spontanom pobačaju govorimo kada dođe do prekida trudnoće prije nego što je dijete sposobno preživjeti tj. prije 24. tjedna trudnoće ili kada je težina ploda manja od 500 g.

Učestalost spontanih pobačaja je veća nego što mislimo. Procjenjuje se da 10 do 15% svih trudnoća završi u prvih 12 tjedana trudnoće. Tome možemo dodati i jednaki broj "neprepoznatih" pobačaja kada se oplođeno jajašce ne ugnjezdi u sluznicu maternice. Žena pritom ne primjeti ništa osim obilnije i nekoliko zakašnjele menstruacije. Spontani pobačaj u većini slučajeva ne znači da žena ne može ponovno zatrudnjeti i iznijeti trudnoću do kraja.

Znakovi prijetećeg pobačaja

Pobačaj najavljuje krvarenje iz rodnice, bolovi u leđima i donjem dijelu trbuha. Svako krvarenje nije znak prijetećeg pobačaja, ali trudnice bi u slučaju krvarenja uvijek trebale posjetiti ginekologa jer se često pobačaj može spriječiti.

Uzroci

Uzroci pobačaja su različiti, mnoge od njih liječnici mogu diagnosticirati, ali ne sve.

Hormonalni poremećaji

Ako jajovodi u prva tri mjeseca trudnoće ne proizvode dovoljno progesterona (hormon koji održava trudnoću), pojavljuju se krvarenja. Strogim mirovanjem i hormonskom terapijom pobačaj se često može spriječiti.

Oslabljeni vrat maternice

Kod nekih trudnica, pogotovo onih koje su u prošlosti imale neke zahvate na području maternice ili vrata maternice, vrat se zbog veće težine rastućeg ploda počinje prijevremeno otvarati. To može voditi do pobačaja u drugoj trećini trudnoće, zbog toga se na vrat maternice postavi šav, tako zvani cerclage. Najčešće se tim postupkom trudnoća može iznijeti do kraja.

Pad ili stres

Rizik za gubitak djeteta zbog prevelikog emocionalnog stresa, prevelikog tjelesnog napora ili ozljede prisutan je prije svega u prva tri mjeseca trudnoće. Kasnije je plod tako dobro ugnježden da ga se ne može lako ozlijediti. Sa strogim mirovanjem, vježbama relaksacije i lijekovima koji umiruju kontrakcije maternice može se pobačaj u takvoj situaciji skoro uvijek spriječiti.

Anomalije zametka

Ako strogo mirovanje i hormonska terapija nisu pomogli, uzrok je u nepravilnostima u razvoju zametka. To je najčešći razlog spontanog pobačaja. Može se dogoditi svakoj ženi i ne znači da je problem u njenim jajnim stanicama ili očevim spermijima. Razlog su kromosomske anomalije ili štetni vanjski utjecaji.

Ostali uzroci

Razlozi za spontani pobačaj mogu biti i infekcije majke ili rijetko čimbenici rizika kao što su: dijabetes, RH-inkompatibilnost i ostali.

Izvor: www.ringeraja.hr

anita983 @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 14, 2009






U najnormalnijim prirodnim uvjetima plodnost je žene niska. To znači da ukoliko zdrav mladi par ima odnos točno na ovulaciju, šansa da žena zatrudni je svega 20%. U žene starije od 40 godina ta je šansa 4-5%. I kad žena zatrudni, 50-60% tih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom (trudnoćom kod koje je povišen hormon trudnoće u krvi, ali se trudnoća odmah prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada).

Ukoliko se trudnoća nastavi dalje razvijati, šansa za rani spontani pobačaj (prije 12-og tjedna trudnoće) je 10-15%. Nakon 12-tog tjedna trudnoće pobačaji su rijetki, i trudnoća obično završava rađanjem djeteta u terminu.



Uzevši u obzir to, i činjenicu da postoji trend odgađanja rađanja prvog djeteta, gotovo je 15% parova neplodno. Neplodnost se definira kao nemogućnost zanošenja nakon jedne godine nezaštićenih odnosa. Glavni je uzrok, smatra se, odgađanje rađanja iza 30-te godine života.

Naravno, osim dobi, odgađanja rađanja, i niske plodnosti žene, postoje i objektivni uzroci neplodnosti te parovi koji prirodnim putem teško mogu ostvariti trudnoću. To su oštećenje jajovoda, teška endometrioza, loš nalaz spermiograma, nepostojanje ovulacije, itd.

Reproduktivni ginekolog će u postupku obrade neplodnosti zatražiti minimalno slijedeće nalaze: papa test ne stariji od godinu dana, ultrazvučni pregled, cervikalne briseve, nalaze hormona žene, i spermiogram. Ovisno o ovim nalazima, možda će trebati i drugi.

Kada se utvrde uzroci neplodnosti, odabire se način liječenja. Uvijek se nastoji koristiti najjednostavnija metoda.

Metode pomognute oplodnje (MPO) koje se primjenjuju u Hrvatskoj su:

Utvrđivanje ovulacije (u prirodnom ili stimuliranom ciklusu) i tempirani odnos

Ultrazvučno i ponekad hormonski (mjerenjem razine hormona u krvi) se prati razvoj folikula (struktura u jajniku koje sadrže jajne stanice) i određuje vrijeme ovulacije i optimalan dan za odnos. Preduvjet za ovu metodu su prohodni jajovodi, ali se u ranoj fazi liječenja neplodnosti ispitivanje prohodnosti jajovoda obično ne radi, ukoliko ne postoji sumnja na oštećenje jajovoda.

Inseminacija sjemenom partnera (AIH)

Preduvjet za ovu jednostavnu metodu su prohodni jajovodi, što se može utvrditi ispitivanjem prohodnosti jajovoda rentgenskom snimkom (HSG - histerosalpingografija) ili ultrazvučnim pregledom (sono HSG). Za ispitivanje prohodnosti jajovoda potrebno je imati uredne cervikalne briseve. Ukoliko je neplodnost teža i planira se izvantjelesna oplodnja, nema smisla raditi ispitivanje prohodnosti jajovoda.

Izvantjelesna oplodnja (IVF) sa prijenosom svježih ili smrznutih zametaka

Metoda kod koje se iz jajnika žene aspiriraju jajne stanice, koje se zatim u laboratoriju spajaju (inseminiraju) sa sjemenom partnera. Ukoliko dođe do oplodnje, najviše 2 ili 3 zametka se vraćaju u maternicu. Ukoliko ih ima više, ostali se pokušaju zamrznuti te se vraćaju u slijedećim ciklusima, ukoliko je prvi bio neuspješan.

Intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI)

Metoda koja se koristi kod težih oblika muške neplodnosti. Nakon aspiracije jajnih stanica, u njih se injicira jedan odabrani spermij.

Postoje i druge metode (inseminacija sjemenom donora, kod teške muške neplodnosti; dobivanje uzorka sjemena aspiracijom testisa ili kirurški, kod teške muške neplodnosti; donacija jajne stanice, kod prijevremene menopauze u žene; surogat majčinstvo, kod ozbiljnih bolesti ili anomalija reproduktivnog sustava žene, itd), ali se one zbog nepostojanja zakonske regulative u Hrvatskoj trenutno ne mogu primijenjivati.

Nekoliko je načina kojima se može doći do uspjeha, odnosno rađanja zdravog djeteta. To su:

  • Inseminacija ili IVF/ICSI u potpuno prirodnom ciklusu - može se raditi svaki mjesec
  • Inseminacija ili IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom jajnika (2-6 jajnih stanica) - može se raditi 4-5 puta godišnje
  • IVF/ICSI u ciklusu sa klasičnom stimulacijom jajnika (6-10 jajnih stanica) - može se raditi 2-3 puta godišnje
Odabir postupka ponajviše ovisi o duljini trajanja neplodnosti, i dobi žene.

Uspješnost postupaka ovisi o puno čimbenika. Općenito, za inseminaciju i IVF/ICSI u prirodnom ciklusu iznosi oko 10-15%, za IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom 25-30%, a za IVF/ICSI u stimuliranom ciklusu 25-40% po jednom postupku. Međutim, kumulativna (zbrojena) stopa uspješnosti, nakon par pokušaja, je uvijek veća, i velika većina parova koji se odluče za pomognutu oplodnju će nakon nekoliko pokušaja dobiti dijete.

Izvor: www.cybermed.hr

anita983 @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare






Psihičke reakcije na abortus mogu biti jako različite: od žaljenja pa sve do osjećanja olakšanja.

Reakcije na abortus veoma su različite unatoč tome što najčešće očekujemo (možda čak i zahtijevamo) patnju i grižnju savjesti. Žaljenje i osjećaj olakšanja najčešći su osjećaji koje žene doživljavaju nakon abortusa. Čak ako žena nikome ne kaže za abortus, još uvijek može osjetiti opće društveno raspoloženje koje je uči da mora osjećati krivnju zbog abortusa. Abortus je i bez toga teška odluka, jer prouzrokuje veliki jaz između intuicije i razuma. Istina je da abortus nije laka odluka ni za jednu ženu, ali je isto tako istina da popriličan broj nakon abortusa osjeća olakšanje. Odnos okoline prema pobačaju može biti veći "krivac" za loše osjećanje od samog abortusa. Psihičko stanje u velikoj mjeri ovisi od socijalnog i financijskog stanja, koje mnogo puta i kumuju odluci na abortus. Važan čimbenik je i starost žene, ali i podrška obitelji, partnera i prijatelja.

Kako ublažiti fizičke posljedice abortusa

Na abortus se moramo pripremiti i to kako psihički tako i fizički. Pri tome nam, naravno, može pomoći i liječnik. Nemojte oklijevati i postavljajte pitanja, jer imate pravo donijeti odluku koja će se temeljiti na svim činjenicama. Tako ćete se lakše pripremiti i to ne samo na zahvat, već i na dane koji slijede. Za brže ozdravljenje nakon abortusa pijte mnogo tekućine, uzmite nekoliko slobodnih dana i izbjegavajte tjelesne napore, nadomjestite hranjive tvari u tijelu - uzimajte vitamine, pravilno se hranite i ne opterećujte dodatno tijelo teškom hranom. Pokušajte što više spavati, jer će vam se tako odmoriti i duša i tijelo. Približno dva tjedna ne stavljajte ništa u vaginu, što uključuje i upotrebu tampona. Ne dižite teške stvari. Ne namakajte se u toplim kupkama i ne posjećujte javna kupališta, jer time potencirate mogućnost zaraze.

Abortusi i plodnost

Među neplodnim ženama jako je mali broj onih koje imaju poteškoća i ne mogu zanijeti zbog brojnih abortusa. Ili drugim riječima - broj abortusa samo u veoma rijetkim slučajevima utječe na kasniju mogućnost da zanosimo.

I onda kada smo protiv abortusa iz (moralnih ili nekih drugih) razloga, ne bismo smjeli spriječavati da ga žena može obaviti u ustanovi koja će joj pružati mogućnost stručne izvedbe abortusa, jer loše napravljen abortus može napraviti još veću štetu. Žena se može razboljeti, pa čak i umrijeti. Žena će napraviti abortus i onda kad to znači da će joj prouzročiti veliku štetu. Vjerjatno je dosta onih koji se pitaju zbog čega bi društvo moralo još i tješiti i pomagati onima koje su "neodgovorne i bez savjesti"? Zbog toga bismo u razvoju civilizacije morali ipak napraviti nekolio koraka naprijed od naših majmunskih predaka. Ljudi koji misle da bi žene koje su se odlučile na abortus osim psihičke patnje koju osjećaju morale i dodatno patiti, najmanje su kompetenti za komentiranje, jer je stanje njihove savjesti gotovo upitnije no stanje savjesti onih koje su se odlučile na abortus.

Izvor: www.intimatemedicine.com

anita983 @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 26, 2009






Infekcije u trudnoći imaju specifično značenje temeljeno na činjenici da se radi ne samo o infekciji majke, već i o infekciji djeteta, što može ostaviti kasne i trajne posljedice. Uzročnici infekcija su kao i izvan trudnoće virusi, bakterije i treponeme, odnosno protozoe. Što se više bliži termin poroda veća je uloga bakterijskih infekcija (streptokok grupe B), dok tijekom trudnoće osobitu težinu imaju virusne infekcije (rubeola, varicella, citomegalovirus, parvo B19 virus). Težina, trajanje i ishod infekcije ovise o broju i virulenciji klica, imunobiološkim svojstvima odnosno otpornosti trudnice, putevima širenja infekcije, kao i gestacijskoj dobi - tjednima trudnoće.

Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvitku jedne infekcije: tijekom trudnoće deprimirana je funkcija T limfocita i često promijenjena biološka flora u porodnom kanalu. Infekcija može nastupiti tijekom trudnoće, za vrijeme poroda ili nakon poroda. Putovi nastanka infekcije su kontinuirani i diskontinuirani put širenja infekcije. Kontinuirani put označuje izravno širenje infekcije bilo ushodnim (ascendentim) putem iz rodnice ili nishodnim (descendentnim) putem iz jajovoda. Diskontinuirani put označuje širenje infekcije putem krvi (hematogeni put) ili putem limfe (limfogeni put).

Utjecaj infekcije na plod ovisi najviše o vremenskom razdoblju u kojem nastupa infekcija (tjedni trudnoće). Ukoliko infekcija nastupa tijekom prvih 12. tjedana nastaju embriopatije - oštećenja embrija. Embriopatije nisu specifične za vrstu infektivnog agensa, već su specifične za fazu razvitka u kojoj je embrij inficiran. Ukoliko dolazi do teških oštećenja embrija nastupa spontani pobačaj. Ovakovo djelovanje imaju sve piogene infekcije, infekcija s toksoplazmom ili listerijom, ali i varicella ili chlamydia. Fetopatije označavaju oštećenja ploda nastala u kasnijoj fazi trudnoće, nakon 12. tjedna trudnoće pa sve do poroda. Ukoliko do infekcije dolazi u ovoj fazi trudnoće, pozne posljedice ovise o vrsti uzročnika. Infekcija ploda ima različit ishod ukoliko se radi o toksoplazmozi, varicelli ili rubeoli.

Mogu nastupiti oštećenja različitih organskih sustava, zastoj rasta, smrt bebe, prijevremeni porod, ali se roditi i sasvim zdravo novorođenče bez kasnih posljedica ili s kasnim sekvelama. Infekcija u trudnoći može protjecati i bez ikakovog učinka na plod, kada se radi samo o infekciji majke, a do infekcije bebe uopće ne dolazi. Posljedice ili kasne sekvele infekcije u trudnoći se kod djeteta javljaju u vidu leukemije (influenza), tumora središnjeg živčanog sustava (varicella) ili primarnog hepatocelularnog karcinoma (hepatitis B).

Kada je u pitanju utjecaj infekcije na tijek trudnoće i na trudnicu, za očekivati su teže posljedice nego inače, osobito ako su radi o infekcijama praćenim visokom tjelesnom temperaturom ili infekcijama nakon poroda (puerperalna sepsa) ili pobačaja. Sam tijek infekcije poprima teži karakter, javlja se veći broj komplikacija kao i teže posljedice infekcije. Kao posljedica infekcije u trudnoći javlja se infekcija plodnih ovoja (korioamnionitis, SIA - sindrom intraamnijske infekcije) s prijevremenim pucanjem vodenjaka i spontanim pobačajem ili prijevremenim porodom zbog čega je visoka smrtnost djeteta, ali i majke.

Najznačajnije infekcije u trudnoći obuhvaćene su kraticom T O R C H. Pri tome je T kratica za toksoplazmu, O za "other" i obuhvaća hepatitis B, mumps i treponemu, R je kratica za rubeolu, C za citomegalovirus i H za herpes simplex virus. Simptomi ovih infekcija kreću se od neprimjetnih do blago zamjetnih: blaga slabost, neznatno povišena temperatura, otečeni limfni čvorovi ili kožni osip, dok su fetalna oštećenja često tako velika da dolazi do karakterističnih sindroma. Neke od ovih infekcija su tipične embriopatije, a neke tipične fetopatije. Kao i kod većine drugih oboljenja u trudnoći, i ovdje je antenatalna zaštita od neobične vrijednosti.

Za većinu navedenih infekcija postoje specifični testovi u krvi, iz kojih se može saznati je li je trudnica ranije bolovala od te bolesti i posjeduje li zaštitna protutijela koja štite bebu u trudnoći. Ultrazvučno praćenje i traganje za mogućim simptomima, uz amniocentezu po potrebi može razjasniti pitanje je li inficirana i beba. Kod nekih od ovih infekcija primjenjuje se specifična terapija kao što je primjena spiramycina kod toksoplazmoze ili intrauterina transfuzija krvi kod parvo B19 infekcije, dok kod drugih infekcija ne postoji mogućnost liječenja. Bilo koja infekcija u trudnoći je nepotrebna i svakako ih treba izbjegavati. Trudnoća također nije vrijeme u kojem inzistiramo na obveznom i redovitom cijepljenju trudnica, iako sva cijepljenja nisu kontraindicirana u trudnoći.

Izvor: www.poliklinika-harni.hr

anita983 @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 10, 2009
 



Evo nekih preporuka za svakoga koji razmišlja o prenatalnoj stimulaciji ili je spreman planirati program gajenja najzdravijeg mentalnog razvoja djeteta prije rođenja.

Ako planirate imati dijete, potražite dobru medicinsku prekonceptivnu službu tako da prije nego začnete, saznate o mogućim zdravstvenim pitanjima, problemima s vrstom posla, kućnim okruženjem, prehrambenim navikama, izlaganjem medicinskim lijekovima i razini stresa, tako da poduzmete odgovarajuće promjene.

Ako ste već na putu da budete roditelj, postavite si ova pitanja da biste procjenili svoje vlastito ponašanje prema prenatalnoj brizi i obogaćivanju bebinog razvoja.

  • Puši li neki od roditelja?
  • Izlažete li se pasivnom pušenju, na poslu, na javnim mjestima ili u domovima drugih ljudi?
  • Pijete li tijekom trudnoće alkoholna pića?
  • Uzimate li neki potencijalno opasan lijek bez recepta?
  • Uzimate li samo propisane lijekove koje je odobrio vaš opstetričar?
  • Konzumirate tijekom trudnoće pića s kofeinom (kavu, coca-colu i dr.)?
  • Izlaže li se neki od roditelja bilo kakvoj vrsti toksina na poslu?
  • Pratite li pažljivo svoju ishranu pazeći na bjelančevine, vitamine i druge hranjive sastojke?
  • Doživljavate li veoma malo, nešto, ili visoku razinu stresa?
  • Vježbate li opuštati se redovito?
  • Je li vaš život stabilan s nekolicinom očekivanih većih promjena, pored dolazećeg djeteta, ili je ispunjen promjenama posla, selidbom u novu kuću ili stan, promjenama partnera itd.?
  • Imate li veoma malo, nešto ili veliku količinu kontrole nad vašim svakodnevnim aktivnostima i rasporedom?
  • Dosađujete li se ili se osjećate usamljeno, rijetko, ponekad ili nikad?
  • Doživljavate li barem jednom dnevno neki mentalni izazov?
  • Obraćate li pažnju na pokrete fetusa?
  • Govorite li ili čitate fetusu svakodnevno?
Razmatrajte posljedice svega što udahnete ili progutate tijekom trudnoće. Govoriti sebi: "Malo ovoga ne može naškoditi", igranje je ruskog ruleta s najsloženijim procesom u univerzumu. Djetetov mentalni i fizički rast - prije i nakon rođenja - predstavlja dovoljno izazova roditeljima i bez štetnih izlaganja koja mogu trajno osiromašiti djetetov razvojni potencijal.

Ako sumnjate na problem s kućnim ili profesionalnim izlaganjem štetnim kemikalijama, potražite u našem Vodiču na kraju ove knjige popis brošura i adresa agencija koje vam mogu pomoći otkriti izvor i izbjegnite ga tijekom trudnoće.

Vodite dnevnik prehrane i pratite unos bjelančevina, vitamina i kalorija tijekom trudnoće. Vaš liječnik će vas vjerojatno opskrbiti napucima o prehrani za trudnice i djecu od prve do desete godine, a to čine i knjige i članci navedeni u našem Vodiču. Jasno je iz istraživanja koja opisujemo u ovoj knjizi da fetus može čuti i zapamtiti stvari izgovorene uobičajenim, nepovišenim glasom tijekom posljednjih nekoliko tjedana prije rođenja. Kako vaše buduće dijete ionako sluša, zašto mu - u vremenu ne duljem od pet do deset minuta, ujutro i uvečer - ne govoriti, čitati priče, puštati glazbu, nježno ga dodirivati i priopćiti svoju ljubav? Tate i druga djeca mogu se uključiti u ovo ako žele, govoreći uobičajenim glasom blizu majčinog abdomena. U najmanju ruku, ova komunikacija će podstaknuti vaše očekivanje, pomoći vam u vježbanju da sudjelujete u kognitivnom rastu svoje bebe i stvoriti uvjete za blisku obiteljsku povezanost.

Izbjegavajte duga razdoblja prenatalne stimulacije i bilo kakve aparate koji fetusu daju glasne zvukove, produljene zvukove ili svjetlosne bljeskove. Prema našem mišljenju u ovom trenutku naprosto ima suviše nepoznanica da bismo išli na više od filtriranog dodira i prigušenih zvukova s kojima se fetus prirodno suočava.

Čisto za zabavu, vodite dnevnik glazbe koju ste svirali, priča koje ste čitali i glasova koje je fetus čuo i pratite kako biste vidjeli smiruje li se beba ili sretno reagira kada kasnije čuje iste zvukove. Što god planirate raditi, provjerite prvo sa svojm opstetričarom, a ako slijedite neki pisani program pokažite ga i svom liječniku.

Evo nekih glazbenih odabira koje možete potiho svirati svom fetusu. Budući da ti komadi mogu smiriti bebu nakon rođenja dobro je imati mali, ali dobro odabrani repertoar. Ovo savjetuje dr. F. Rene Van de Carr i glazbenik i umirovljeni profesor Dr. Donald Shetler:

  • Glazba za kraljevski vatromet, Händel
  • "Proljeće", iz Četiri godišnja doba, Vivaldi
  • Zrak na G struni, J. S. Bach
  • Brandenburški koncerti, J. S. Bach
  • Kanon u D-duru, Pachelbel
  • Slike s izložbe, Mussorgski
  • Polagani, mirni komadi od Haydna, Mozarta, Beethovena ili Vivaldija
  • Popularna glazba Toma Paxtona, Burla Ivesa, Toma Chapina i Raffija
Izvor: www.trudnoca.net

anita983 @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 0
 



Posljednje vrijeme sve više susrećemo žene koje u svojim kasnim tridesetima po prvi puta postaju majke. Takav izbor sve je češći, a jedan od razloga tome je i što danas žene na prvo mjesto stavljaju karijeru i tek nakon što osiguraju financijski samostalan život kreću u potragu za partnerom s kojim će osnovati obitelj.

Nadalje, moramo biti svjesni i činjenice da je životni vijek sve duži pa se sukladno tome i pomiču granice dobi za školovanje, radni staž, brak roditeljstvo i drugo. Zanimljivo je da se u posljednjih petnaest godina u svijetu, broj žena koje dobiju svoje prvo dijete između 30 i 39 godina udvostročio, dok je broj žena koje rađaju s 40 godina i više porastao za čak 50 posto.

Neki liječnici tvrde da godine ne bi smjele biti presudan faktor za rizičnost trudnoće. Liječnici stalno upozoravaju da 40-godišnjakinja dobrog zdravlja i kondicije može imati manje rizičnu trudnoću od žene koja je mlađa dvadeset godina i ne skrbi o svom tijelu i duhu. No, žene koje se odluče za ?kasnije majčinstvo? ipak trebaju biti svjesni rizika koji im prijete. Jedan od rizika svakako je smanjenje plodnosti s godinama.

Naime, poznato je da plodnost doseže svoj vrhunac u dobi između 20 i 25 godina, a nakon tridesete počinje se malo po malo smanjivati zbog rjeđih ovulacija, budući se žena polako bliži menopauzi. Također je bitno napomenuti kako rjeđe ovuliranje može biti povezano i s problemima poput endometrioze kod koje se stanice unutarnjeg sloja maternice nalaze izvan maternice što može otežavati začeće ili pak lakše može doći do vanmaternične trudnoće.

Zanimljivo je i da žene iznad 35 godina imaju veću mogućnost zanijeti blizance od mlađih žena. To se može dogoditi zbog neredovitih ovulacija nakon kojih istovremeno može doći do otpuštanja više od jednog jajašca. Ono što začuđuje je i zabilježena pojava popularno nazvana "last fling", što u prijevodu znači "posljednji zalet", a znala se događati u 39. godini života žene kada se na neobjašnjiv način plodnost naglo povećava na kratko vrijeme te su tada i zabilježene mnoge neplanirane trudnoće.

Još jedan od rizika trudnoće u kasnijoj dobi je i zdravlje žene prije same trudnoće. Kod starijih žena češće se pojavljuje dijabetes i visoki krvni tlak, no u današje vrijeme on sve više pogađa i mlađe žene, pogotovo one s prekomjernom tjelesnom težinom. Svakako je bitno da žena bilo koje dobi, a posebno ona starije dobi prije trudnoće obavi detaljan liječnički pregled, a također od koristi može biti i genetičko savjetovanje budući pomoću toga ginekolog može predvidjeti moguće probleme obzirom na starost roditelja i njihovu zdravstvenu povijest.

Ženama nakon 35. savjetuje se zdravija prehrana i lagana tjelovježba barem tri mjeseca prije začeća, no to se jednako odnosi na sve trudnice. Zdravija prehrana je vitalna za plodnost - pokazala je to britanska nutricionistkinja Marilyn Glenville. Prema njenim nalazima, cink, magnezij i vitamin A od iznimne su važnosti za razvoj spolnih hormona. Osim njih, korisnima su se pokazale i esencijalne masne kiseline, vitamin E te biljke poput "Agnus castus" i sikavice. Ispostavilo se i da žene koje uzimaju multivitamine, imaju manju vjerojatnost da će roditi dijete s nekom urođenom greškom.

Za majku koja rađa u starijoj dobi također se povećava rizik od trudničkog dijabetisa i vaginalnog krvarenja, dok za dijete postoje veće šanse da se pojavi niska porođajna težina, prijevremeni porod pa čak i pobačaj. Također postoji velika mogućnost da dođe do "placente praevie" što znači da placenta potpuno ili djelomično zatvara grlić maternice što može prouzročiti ozbiljna krvarenja tijekom poroda što može ugroziti i majku i dijete, no danas se takve komplikacije uspješno spriječavaju carskim rezom.

Jedan od većih rizika kod zakašnjele trudnoće je i mnogo veća vjerojatnost kromosomskih abnormalnosti. Jedna od tih abnormalnosti koja se pojavljuje kod starijih majki je Downov sindrom. Naime, o čemu se tu zapravo radi? Žena je rođena sa svim jajašcima koje će ikada imati, i kako stari žena, stare i jajašca. I nažalost, jajašca ponekad mogu prouzročiti probleme samo zbog svoje starosti.

Rizik kod žena od 25 godina da rode dijete s tim sindromom iznosi 1 naprama 1,250 dok za 35 godina staru ženu rizik iznosi 1 naprama 378; a za 45 godina staru ženu 1 naprama 30. No, takve abnormalnosti mogu se novim medicinskim tehnologijama otkriti u ranim fazama trudnoće.

Izvor: www.vijestizanju.com

anita983 @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 0

 

Humani papiloma virus

Genitalni HPV najčešće se prenosi vaginalnim ili analnim seksom. Moguće je, iako rijetko, da se virus prenese spolnim kontaktom bez penetracije, oralnim seksom ili dodirivanjem genitalija. Majka može prenijeti HPV na bebu tijekom poroda, ali i to je rijetkost.

Koji su simptomi?

Iako neki tipovi HPV-a uzrokuju pojavu bradavica na dlanovima i stopalima, genitalni HPV obično zahvati samo područje genitalija. Simptomi HPV-a mogu se pojaviti mjesec ili godinu dana nakon što je osoba došla u dodir s virusom, ako se uopće pojave.

Danas je poznato više od 130 tipova HPV-a (oko stotinu kožnih i 30-ak genitalnih). Samo neki tipovi genitalnog HPV-a uzrokuju pojavu bradavica u području genitalija. Te su bradavice vrlo zarazne. Istraživanja pokazuju da će u prosjeku 65% ljudi koji imaju spolni odnos sa zaraženim partnerom i sami dobiti bradavice. One obično nastanu u rodnici i stidnici ili oko njih, blizu anusa i u rektumu, na grliću maternice te ponekad na koži u području prepona. (Rijetki su slučajevi da se nakon oralnog seksa sa zaraženim partnerom bradavice pojave i u ustima i grlu).

Bradavice su mekane, u boji kože ili svjetlije, a mogu biti male ili velike, ravne ili uzdignute. Može biti samo jedna ili više njih, ponekad se pojave u skupini pa izgledaju poput cvjetače. Obično nisu bolne, iako ponekad mogu svrbjeti, žariti ili krvariti. Kod otprilike 20% žena one nestanu same od sebe u roku od tri mjeseca. Većini ostalih žena pomaže liječenje da se riješe bradavica, premda se one mogu i vratiti.

U mnogim slučajevima genitalni HPV nema očitih simptoma, iako virus može uzrokovati promjene u cervikalnim stanicama koje se očituju na Papa testu. Te su promjene često blage i nestanu same od sebe. Neki "visokorizični" tipovi HPV-a mogu uzrokovati ozbiljnije promjene stanica koje mogu prijeći u rak, obično nakon mnogo godina, ako ne nestanu i ne liječe se. To je jedan od razloga zašto je važno redovito raditi Papa test, ali i dodatne testove ili liječenje ako su pronađene kakve abnormalnosti. (Tipovi HPV-a koji obično uzrokuju genitalne bradavice ne povećavaju rizik od raka).

Dobra vijest je da u velikoj većini slučajeva imunološki sustav drži virus pod kontrolom ili ga uništava, čak i visokorizične tipove. Većina žena riješi se virusa godinu do dvije nakon što je dijagnosticiran. Samo mali broj žena s HPV-om razvije promjene u stanicama koje se moraju liječiti, a uz odgovarajuće redovito promatranje i liječenje, HPV će vrlo rijetko dovesti do raka grlića maternice ili do drugih vrsta raka.

Kako HPV može utjecati na moju trudnoću?

HPV neće utjecati na vašu trudnoću niti na zdravlje vaše bebe. Ako imate genitalne bradavice, one u trudnoći mogu brže rasti, a to im omogućuju: višak vaginalnog iscjetka koji virusu pogoduje zbog vlage, hormonalne promjene ili promjene u imunološkom sustavu. U većini slučajeva one neće izazvati probleme ni vama ni vašoj bebi.

Postoji mogućnost da prenesete virus na bebu, ali to se rijetko događa. Čak i ako se vaša beba zarazi HPV-om, ona će ga najvjerojatnije svladati sama, bez ikakvih simptoma i bez problema. Ako se kojim slučajem, što je zaista rijetko, beba zarazi tipom HPV-a koji uzrokuje bradavice, onda bi ona mogla tijekom dojenačke dobi ili djetinjstva dobiti bradavice na glasnicama i drugim mjestima. Takvo se stanje naziva rekurentnom respiratornom papilomatozom, vrlo je ozbiljno, ali srećom i vrlo rijetko.

Hoću li se u trudnoći testirati na HPV?

U trudnoći ćete obavezno napraviti Papa test. Ukoliko Papa test pokazuje neke promjene i pojavi se sumnja u HPV, provodi se testiranje na HPV i njegova tipizacija.

Kako se HPV tretira tijekom trudnoće?

Ne postoji lijek protiv ovog virusa. Ako imate bradavice, vaš će liječnik možda odlučiti da ih ne tretira tijekom trudnoće jer se one često same liječe ili čak potpuno nestanu nakon poroda. Postoje, međutim, i mnogi tretmani kojima se bradavice sigurno uklanjaju i u trudnoći.

Ako vaš liječnik odluči da je potrebno uklanjanje, onda to može učiniti na više načina: posebnom kiselom otopinom, zamrzavanjem tekućom otopinom nitrogena, laserom, spaljivanjem ili kirurški. (Postoje dva proizvoda za liječenje bradavica koji se izdaju na recept i koje žene nanose same, ali oni se uglavnom ne preporučuju tijekom trudnoće. Nikada nemojte pokušati tretirati genitalne bradavice lijekovima koji se koriste za obične bradavice).

Ako vam Papa test pokazuje odstupanje, liječnik vam može pregledati grlić maternice i rodnicu posebnim mikroskopom za kolposkopiju. (Kolposkopija nije ništa više neugodna od Papa testa, iako nešto dulje traje). Ako vidi sumnjive promjene na stanicama, možda će napraviti biopsiju tkiva što može uzrokovati privremenu neugodu i krvarenje.

Ako nema nikakvih pokazatelja raka, vaš će liječnik najvjerojatnije pričekati do poslije poroda i tek tada liječiti abnormalne stanice. Ovisno o vašoj situaciji, kolposkopiju će možda morati ponoviti za vrijeme trudnoće. Šest do osam tjedana nakon poroda liječnik će ponoviti kolposkopiju da vidi je li problem još uvijek prisutan. U mnogim slučajevima abnormalne promjene nestanu same od sebe poslije poroda pa je daljnja intervencija nepotrebna.

Kako spriječiti zarazu HPV-om tijekom trudnoće?

Izglede da se zarazite HPV-om možete smanjiti tako da imate spolne odnose sa samo jednim partnerom koji ima odnose samo s vama i koji nema nikakvih očitih bradavica. Što više partnera imate vi ili vaš partner, veća je vjerojatnost da ćete se zaraziti virusom. Čak i ako već imate (ili ste imali) neki tip HPV-a, to vas neće štititi od drugih tipova tog virusa. Moguće je i da budete zaraženi s više tipova HPV-a u isto vrijeme.

Kondomi štite od mnogih spolno prenosivih bolesti, ali nisu baš dobra zaštita od HPV-a. Virus ne može prodrijeti kroz lateks, ali kondom štiti samo ona područja koja pokriva dok je HPV često prisutan u područjima koja nisu pokrivena.

Izvor: www.roda.hr

anita983 @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009






Ovarijska cista je vreća ispunjena s tekućinom ili polu-tekućim sadržajem koja nastaje na jajniku. Broj dijagnoza ovarijskih cista se povećao s proširenim korištenjem fizikalnih pregleda i ultrazvuka. Pronalazak ovarijske ciste uzrokuje dosta zabrinutosti za ženu zbog straha od zloćudnosti, iako je većina ovarijskih cisti dobroćudna.

Svaki mjesec normalni jajnici stvaraju male ciste naziva Graafovi folikul od kojih je jedan u sredini ciklusa dominantan i deseže i do 2.8 cm u promjeru i iz njega se otpušta zrela jajna stanica u vrijeme ovulacije.

Rupturirani folikul postaje žuto tijelo koje je veličine oko 1.2 do 2 cm kada je zrelo i ima cističnu sredinu. Ako se ne dogodi oplodnja ono se smanjuje i fibrozira, a u sučaju oplodnje prvo se poveća a potom se polako smanjuje tijekom trudnoće.

Ovarijske ciste koje nastaju u normalnom procesu ovulacije se nazivaju funkcionalne ciste i one su uvijekfunkcionalna dobroćudne, a mogu biti folikularne i lutealne. Multiple funkcionalne ciste mogu nastati kao rezultat povećane hormonske stimulacije ili preosjetljivosti. Neki od slučajeva kada se one pojavljuju je npr. kod liječenja neplodnosti s indukcijom ovulacije gonadotropinima.

Neoplastične ciste nastaju zbog neprikladnog rasta stanica u jajniku i mogu biti zloćudne ili dobroćudne.

Zloćudne mogu nastati od svih stanica i tkiva u jajniku, ali daleko najčešći su oni koji nastaju od površinskog epitela (mezotela) i većina njih su djelomično cistični.

Suprotni njima su dobroćudni tumori nastali iz epitela, serozni i mucinozni cistadenomi. Drugi zloćudni tumori mogu sadržavati cistične dijelove, i ovi uključuju tumore granuloza stanica i tumore porijekla iz zametnih stanica.

Endometriomi su ciste ispunjene krvlju koja nastaje iz ektopičnog endometrija (sluznice maternice).

Policistični ovarijski sindrom je stanje gdje postoji više malih cisti na jajniku veličine 2-5mm u promjeru što se prikazuje na ultrazvuku.

Funkcionalne ciste se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, ali su najčešće u generativnoj dobi i rijetke su poslije menopauze. I većina dobroćudnih tumora se javlja u toj dobi. Ciste na jajniku se prikazuju vaginalnim ultrazvukom u gotovo svih žena u generativnoj dobi, i do oko 15% kod žena u menopauzi. Većina tih cisti su funkcionalne i dobroćudne. Rak jajnika se javlja s učestalošću od otprilike 15 slučajeva na 100,000 žena godišnje. Učestalost zloćudnih tumora raste do 60-tih godina života i onda doseže plato, tumori niskog zloćudnog potencijala su najčešći u 40-tim godinama, a tumori iz zametnih stanica se pojavljuju u adolescenciji i rijetki su kod starijih od 30 godina.

Simptomi kod dobroćudnih cisti su većinom bol i osjećaj nelagode povezane s pritiskom na okolne strukture (debelo crijevo, mokraćni mjehur), poremećaj menstrualnog ciklusa, te osjećaj punoće, žgaravica, poremećaj probave te komplikacije kao torzija (kod koje se javlja jaka bol), ruptura i krvarenje ciste te zloćudna preobrazba.

Kod raka jajnika prognoza ovisi i vrsti karcinoma i stupnju bolesti kod otkrivanja, ali općenito se rak jajnika otkriva većinom u kasnoj fazi bolesti zbog izostanka simptoma. Cistični zloćudni tumori uzrokuju osjećaj boli, distenziju trbuha, opstrukciju crijeva, mučninu, povraćanje, rani osjećaj sitosti, kaheksiju, poremećaj probave, žgaravicu, nepravilna krvarenja iz maternice, duboku vensku trombozu i teško disanje. Neki tumori mogu lučiti i estrogen što može uzrokovati pojavu krvarenja u postmenopauzi ili preuranjeni pubertet u mladih pacijentica.

Pretrage kod uočenih cista na jajniku putem ultrazvuka zapravo i nisu dijagnostičke. Laboratorijske pretrage: CA125 (karcinomski antigen 125) - protein koji se normalno nalazi na membrani stanica normalnog tkiva jajnika i karcinoma jajnika - zavisi od razine u serumu, te drugi tumorski markeri kao inhibin, alfa-fetoprotein, laktat dehidrogenaza i beta-hCG (humani korionski gonadotropin).

Primarna pretraga za dijagnozu ciste jajnika je ultrazvuk koji prikazuje morfološke karakteristike ciste. Jednostavne ciste imaju jednu šupljinu i tanak zid oko nje i kod njih je mala šansa da su zloćudne. Kompleksne ciste maju više odjeljaka, stanjenja zida, izdanke koji stršeunilokularna u unutrašnjost ciste ili nepravilnosti u sadržaju ciste. Kod njih postoji sumnja na zloćudne tumore.

Transvaginalni ultrazvuk detaljnije prikazuje strukture zdjelice, a transabdominalni ultrazvuk je bolje prikazuje velike mase i omogućuje pregled struktura u trbušnoj šupljini (bubrege, jetru, slobodnu tekućinu). Koriste se još doppler kojim se opisuje protok krvi u omotaču ciste i okolnim strukturama, pregradama i čvrstim dijelovima. MR (magnetska rezonanca) većinom nije neophodna kao i CT koji se rade u posebno indiciranim slučajevima razlikovanja cisti od nekih tvorbi u zdjelici i abdomenu. Uzima se i sadržaj ciste aspiracijom iglom za citološki pregled, a ponekad je neophodna i laparotomija zbog procjene većih tvorbi na jajniku. Definitivna dijagnoza se postavlja s histološkim pregledom.

Liječenje kod jednostavnih cisti nije potrebno. Kod pojave cisti u postmenopauzalnih žena je potrebno učiniti CA125. Liječenje se naravno provodi prema uzroku. Perzistentne ciste jajnika veće od 5 - 10 cm kao i kompleksne ciste treba ukloniti kirurški. Mogu se ukloniti laparoskopski (endoskopski) ili laparotomijom (otvaranje trbušne šupljine), i oba zahvata imaju iste ciljeve: potvrditi dijagnozu ciste, procjenu da li je dobvroćudna ili zloćudna, prikupiti uzorak tekućine u abdomenu za citološku analizu, ukloniti cijelu cistu i poslati je na patohistološki pregled.

Prognoza dobroćudnih cisti je odlična. A kod zloćudnih tumora ona ovisi o vrsti i stupnju bolesti u vrijeme postavljanja dijagnoze. A svaka masa koja se nalazi u zdjelici se treba detaljno obraditi, posebno ako je pacijentica preboljela karcinom dojke ili ga ima u obitelji.

Posebna stanja

  • ovarijske ciste u trudnoći se često uočavaju, treba ih obraditi kao i kod ostalih pacijentica koje nisu trudne, većinom se dobroćudne ciste samo prate i većina ih se povuče spontano, a perzistentne ciste veličine 5-10cm ili one koje imaju sumnjiva obilježja za zloćudnost se trebaju kirurški ukloniti;
  • pojava u dječjoj dobi nije česta, ali je postotak zloćudnih cisti viši nego kod odraslih i kod svake pojave mase u zdjelici ili abdomenu treba napraviti obradu.
Izvor: www.mojdoktor.hr

anita983 @ 10:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 



Kad trudnoća ne završi porodom, nego se okonča ranije i nenamjerno, govorimo o neželjenom gubitku trudnoće, odnosno pobačaju.

Današnja medicina spontanim pobačajem smatra trudnoće koje su završene prije 24. ili čak 22. tjedna trudnoće, odnosno one kod kojih je plod lakši od 500 grama. Ako žena uzastopno izgubi dvije ili više trudnoća, govori se o ponovljenom ili habitualnom pobačaju.

Razlozi spontanog i habitualnog pobačaja mogu biti višestruki. Oko 70 posto ranih spontanih pobačaja i oko 30 posto pobačaja u drugom tromjesečju posljedica su kromosomskih nepravilnosti ploda. Do takve dijagnoze dolazi se analizom pobačenog ploda. Infekcije ili oštećenja ranog zametka uzrokovat će nepravilan te izostali razvoj ploda i posteljičnog tkiva. Infekcije bakterijama i virusima nisu uzrok spontanih pobačaja, osim infekcije ureaplazmom, toksoplazmom i mikoplazmom. I konzumiranje alkohola, duhana, kave, droge i nekih lijekova može biti uzrok gubitka trudnoće.

Što vodi do gubitka ploda

Dijete i posteljično tkivo na svojim stanicama sadrže antigene koji su strani majčinom imunološkom sustavu te bi prema logici majka trebala odbaciti plod kao strano tijelo. Međutim, priroda se za to pobrinula uspostavljanjem podnošljivosti imunološkog sustava majke na antitijela trofoblasta (zametka). Izostane li ta podnošljivost, dolazi do spontanog pobačaja.

Ako je vrat maternice slab i ne drži, govorimo o insuficijenciji vrata maternice. Zbog tog razloga gube se trudnoće starije od 14 tjedana. Taj poremećaj još nije do kraja razjašnjen, ali je sve očiglednije da se trudnoće gube ili zbog nastupajuće uzlazne infekcije ili ispadanja plodovih ovoja i njihova spontanog prsnuća. Uzrok insuficijenciji vrata maternice može biti prirođena slabost unutarnjeg ušća, koja može postojati samostalno ili biti udružena s nepravilnostima maternice i rodnice. Unutarnje ušće može se oštetiti njegovim nasilnim širenjem (dilatiranjem) kod namjernih pobačaja ili nakon konizacije (zahvata kojem je cilj rješavanje promjena na vratu maternice). Dođe li do kontrakcija maternice, i one mogu izazvati slabost i otvaranje unutarnjeg ušća vrata. I određeni uzročnici infekcija mogu lučiti tvari koje otapaju vezivo unutrašnjeg ušća vrata maternice, pogodujući tako nastanku insuficijencije.

Nepravilno liječena, neliječena ili nekontrolirana šećerna bolest te bolesti sa smanjenim ili povećanim lučenjem hormona štitnjače uzrokuju otežano zanošenje i gubitak trudnoće. Ako se takva patologija na vrijeme dijagnosticira i pravilno liječi, isključuje se mogućnost pobačaja.

Do kontrakcija maternice može doći i ako trudnica boluje od kroničnih bolesti kao što su insuficijencija srca, bubrega, jetre, zatim koagulopatije, kolagenoze i kronične sistemske ili lokalne infekcije koje se prenose na ovoje, maternicu ili plod.Ako maternica nije normalno građena , može biti poremećeno stvaranje mreže krvnih žila između maternice i tkiva koje hrani plod, što plodu može smanjiti prostor za razvoj. Paradoksalno, najveći poremećaji su manji defekti, poput djelomično pregrađene maternice (uterus subseptus).

Četiri stupnja pobačaja

Prepoznajmo simptome

Simptomi pobačaja su krvarenje iz rodnice, bolovi u donjem trbuhu, istjecanje plodne vode i izlaženje dijelova posteljice ili ploda iz rodnice. Mogu se javljati u različitim kombinacijama i biti različite jačine.Primijeti li se bilo koji od navedenih simptoma, pa i u najslabijem intenzitetu, potrebno je posjetiti ginekologa koji će na temelju simptoma, ginekološkog pregleda i ultrazvuka, te eventualno određivanjem razine beta HCG-a iz krvi postaviti dijagnozu tipa pobačaja.

Pobačaj se može javiti u nekoliko stupnjeva. Ako postoji samo krvarenje različitog intenziteta, obično slabijeg, kad vrat maternice drži i ultrazvučni nalaz je uredan, govorimo o prijetećem pobačaju (ab. imminens). Takva se trudnoća nastavlja normalno, uz terapiju progesteronom i mirovanje.

Ako su, pak, krvarenje i bolovi jači, a otvaranje vrata maternice evidentno na ginekološkom pregledu, govorimo o započetom pobačaju (ab. incipiens). I uz takvu kliničku sliku moguće je zadržati trudnoću.

Kad su krvarenje i bolovi jaki, vrat maternice otvoren, a plod i njegovi dijelovi se pipaju u kanalu vrata maternice, kažemo da je pobačaj u tijeku (ab. in tractu).

O potpunom pobačaju (ab. completus) govorimo kad se bolovi i krvarenje smire, vrat maternice je zatvoren i ultrazvučno nema u maternici dijelova ploda i posteljičnog tkiva.

Razvije li se blaga infekcija i upala sluznice maternice, ali nema širenja na ostale spolne organe, govorimo o nekompliciranom febrilnom pobačaju. Ako se upala proširi na jajnike i okolna tkiva, može doći do kompliciranog pobačaja s visokom temperaturom, lošim općim stanjem i krvnom slikom. Liječenje se provodi antibioticima nakon hitnog otkrivanja uzročnika infekcije iz krvi.

U odabiru načina liječenja pobačaja ultrazvuk igra važnu ulogu. Vrlo je važno znati je li plod živ i ima li smisla čekati s dovršavanjem trudnoće ili je dalje održavati. Ako je plod živ, a žena jako krvari, vrijedi pokušati s terapijom, a kod oskudnog krvarenja i mrtvog ploda nema se što čekati.

Način dovršenja spontanog pobačaja ovisi o trajanju trudnoće, jačini simptoma i nalazu na vratu maternice. Kod trudnoće do 12 tjedana provodi se kiretaža. Ako je pobačaj kompletan, nije potrebno raditi kiretažu, nego je dovoljno serijsko određivanje beta HCG-a do njegove negativizacije. Nakon 12. tjedna trudnoće mora se pažljivo provjeriti je li maternica prazna, čak i kod potpunih pobačaja.

Ako je trudnoća starija od 20 tjedana, provjeru obavljamo rukom, tj. manualnom eksploracijom materišta pod anestezijom.

Ako su pobačaji uzastopni

Ponavljaju li se pobačaji, govorimo o habitualnim pobačajima. Kod takvih slučajeva preporučuje se prekoncepcijska obrada (obrada prije zanošenja sljedeće trudnoće), koja uključuje detaljan klinički i ginekološki pregled, isključivanje anomalija vrata i tijela maternice pretragama kao što su HSG (rendgensko snimanje maternice i jajovoda kontrastom s ciljem otkrivanja eventualne nepravilnosti u građi) i HSG pod kontrolom UZV, promatranje šupljine maternice posebnim uređajem pod općom anestezijom (histeroskopija) te promatranje male zdjelice i u njoj smještenih struktura (laparoskopija).

Treba odrediti i kariogram obaju supružnika da se isključe pogreške na kromosomima koje bi mogle uzrokovati pobačaje, utvrditi čimbenike koji bi mogli uzrokovati nepovoljnu imunološku reakciju te uzeti cervikalni bris na klamidiju, ureaplazmu, mikoplazme i aerobe. Test opterećenja glukozom i vrijednosti hormona štitnjače mogli bi ukazati na postojeći, dosad neotkriven ili neliječen poremećaj u metabolizmu šećera i/ili radu štitnjače, koji mogu uzrokovati stvaranje jajne stanice lošije kvalitete, a time i manje vrijednog ploda kojeg organizam odbacuje.

Izvor: www.vasezdravlje.com

anita983 @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare