Sve o ženskom zdravlju i brizi za žensko zdravlje
Žensko zdravlje
Blog
četvrtak, veljača 5, 2009






Infekcije u mokraćnom sustavu se dijele na infekcije gornjih (upale bubrega i mokraćovoda) i donjih mokraćnih sustava (mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi). Infekcije mokraćnog sustava mogu izazvati bakterije, virusi, gljivice ili paraziti. Uzročnici koji uzrokuju infekciju mogu ući u mokraćni sustav na dva načina.

Najčešći put širenja infekcije i ulaska u mokraćni sustav je preko vanjskog otvora mokraćne cijevi (kod muškaraca na vrhu penisa, a kod žena na otvoru mokraćne cijevi na mjestu gdje se kod žene otvara na stidnicu). Ishod je infekcija koja se širi uzlazno prema mjehuru, mokraćovodima i bubrezima. Drugi put širenja infekcije u mokraćni sustav je rjeđi, kroz krvotok, ravno u bubrege. Žene su sklonije infekcijama donjeg mokraćnog sustava zbog kratke mokraćne cijevi koja se nalazi u blizini završnog debelog crijeva gdje bakterije lakše ulaze u mokraćnu cijev i uzlazno se šire u mokraćni mjehur i dalje prema bubrezima, ukoliko se širenje ne spriječi terapijom. Mokraćne infekcije su uobičajenije i češće u žena (35% žena ima u svom životu barem jednu mokraćnu infekciju).

Čimbenici koji doprinose bakterijskoj infekciji mokraćnog sustava

Infekcija koja nastaje uzlaznim putem

  • 1) Zapreka (začepljenje mokraćnog sustava-kamencima).
  • 2) Nenormalan rad mokraćnog mjehura koji sprječava potpuno pražnjenje (neke neurološke bolesti)
  • 3) Propusnost mišićnog zaliska između mokraćovoda i mokraćnog mjehura koja omogučava mokraći i bakterijama povrat iz mjehura, uz moguće širenje uzlazne upale do bubrega
  • 4) Uvođenje katetera ilii drugih medicinskih instrumenata (cistoskopa) u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur
  • 5) Spušten mokraćni mjehur nakon operacije maternice i jajnika.
  • 6) Spušten mokraćni mjehur neovisno o operaciji matrenice. Spušten mjehur, stres inkontinencija, nevoljno otjecanje mokraće. Žene koje su rađale više djece, žene koje nakon poroda nisu odležale nekoliko tjedana i tada je nakon poroda još uvijek uvećana maternica povlačila mokraćni mjehur koji ostaje od tada spušten. Zatim spušteni mjehur imaju žene koje su cijeli život nosile teške predmete, dizale teške predmete ili teško fizički radile. Vrlo često kod spuštenog mokraćnog mjehura bakterije iz debelog crijeva ili s površine kože ili iz rodnice lagano kod spuštenog mjehura ulaze u mjehur i izazivaju češće mokraćne infekcije
  • 7) Vezikoureteralni reflux - Mokraćna infekcija najčešće upala bubrega zbog vezikoureteralnog refluxa (urođena anomalija), otkriva se u dječjoj dobi. Kod ove anomalije pri mokrenju jedan dio urina vraća se putem najčešće jednog a ne oba uretreralna ušća u ureter (mokraćovod) a zatim prema bubregu.
  • 8) Dijabetes; jedan od čestih uzroka pojave mokraćnih infekcija

Krvlju prenesene infekcije

  • 1). Infekcija unutar krvotoka (septikemija)
  • 2). Infekcija srčanih zalisaka npr.nakon gnojne angine (infektivni endokarditis)

Uzročnici mokraćnih infekcija

1) Bakterije

Bakterijske infekcije donjeg mokraćnog sustava i mokraćne cijevi vrlo su učestale. Više od 85 % infekcija mokraćnog sustava uzrokovano je bakterijama iz vlastitih crijeva ili rodnice iste osobe. Obično se međutim te bakterije ispiru za vrijeme pražnjenja mokraćnog mjehura, ukoliko osoba pije dovoljno tekućine (barem 1 -1,5 l tekućine na dan). Najčešći bakterijski uzročnici su: E.colli 68 %, Proteus mirabilis 12 %, Klebsiela aerogenes 4 %, Enteroccocus faecalis 6 %, Staphylococcus saphrophyticus ili Staph.epidermidis 10 %. Bakterijske infekcije su češće u muške nego u ženske novorođenčadi dok u dobi od 1 godine postaju oko 10 puta češće u djevojčica. Odprilike oko 10 % adolescentnih djevojaka u neko doba dobiva infekciju mokraćnog sustava, ali dječacima se to rijetko događa.

Kod odraslih osoba u dobi 25-50 godina, infekcije mokraćnog sustava češće su u žena, dok u dobi oko 50 godina i kasnije mokraćne infekcije postaju podjednako učestale u oba spola.

2) Virusne infekcije

Infekcije koje su danas vrlo česte u žena i muškaraca su infekcije mokraćne cijevi. Najčešće je (uretra) - završna mokraćna cijev zahvaćena virusnom upalom Herpes simplexom i citomegalovirusom. Navedeni uzročnici kod žena mogu izazivati uz smetnje bolnog mokrenja i pečenja prištiće s vodenim mjehurićem koji kasnije prelazi u krasticu. Na vanjskom spolovilu žena ili muškaraca može se pojaviti jedna ili više takvih promjena kao na usnicama ili u nosu. Infekcije ovim virusima najčešće se prenose spolnim putem.

3) Infekcije drugim uzročnicima: ureplasmom, mycoplasmom. chlamydiom

Navedeni uzročnici kod žena nalaze se u rodnici jer navedeni uzročnici najčešće se prenose spolnim putem, iako se mogu osobe inficirati pri pregledima, raznim medicinskim zahvatima (cistoskopija) kao i u bazenima . Kod muškaraca navedeni uzročnici mogu izazvati akutni kronični uretritis (upalu završne mokraćne cijevi) i akutni kronični prostatitis (upalu prostate). Ove infekcije zadaju velike probleme muškarcima i liječnicima jer su neugodne, izazivaju bolove (peckanja u mokraćnoj cijevi, žarenje na kraju mokrenja u mokraćnoj cijevi, bolove u donjem dijelu trbuha i iznad stidne kosti, bolove prema testisima i na međici prema debelom crijevu) i teško, dugotrajno i mukotrpno se liječe. Ove spolno prenosive infekcije s obzirom da se ubrajaju u infekcije spolnog trakta bit će detaljno obrađene u jednoj od slijedećih aktualnih tema u muškaraca i žena.

3) Gljivice

Gljivične infekcije najčešće su uzrokovane Candidom albicans (kvasnicom). Ona može istovremeno biti prisutna u mokraćnoj cijevi kod žena i rodnici. Izaziva i kod muškaraca i žena svrbež i sirasti iscjedak gust i bez mirisa. Gljivice i bakterije često istodobno inficiraju bubrege. Navedene infkecije Candidom često su prisute kod dijabetičara, djevojaka koje uzimaju oralnu kontracepciju, u trudnoći i kod osoba nakon dugotrajne upotrebe ili upotrebe određenih antibiotika. Osim Candide postoje od gljivica i drugi oblici gljivica Blastomyces ilu Coccidioides.

4) Paraziti

Paraziti su također mogući uzročnici mokraćnih infekcija. Najčešće to su gliste, trihomonas,parazit malarije, shistosomijaza i filarijaza. Trihomonas, praživotinja, spolno je prenosiva bolest koja može izazvati zelenkasto - žuti pjenušavi iscjedak iz rodnice. Ponekad bude zahvaćen, ali rijetko i mokraćni mjehur i mokraćna cijev. Kod muškaraca trihomonijaza ne izaziva simptome, ali kod nekih muškaraca može izazvati upalu prostate (prostatitis). Malarija je bolest uzrokovana parazitom koji je također praživotinja. Prenose je komarci. Ona može začepiti male krvne žilice bubrega, oštetiti crvene krvne stanice (raspadanje eritrocita-hemoliza) i time dovesti do akutnog zatajenja bubrega. Shistosomijaza je infekcija crvolikim parazitom, može zahvatiti bubrege, mokraćovode i mokraćni mjehur, a česti je uzrok zatajenja bubrega u Egiptu i Brazilu. Infekcija može izazvati trajne infekcije mokraćnog mjehura koji može dovesti do raka mokraćnog mjehura. Filarijaza je također infekcija crvolikim organizmom. On začepljuje limfne žile, uzrokujući pojavu limfe u mokraći (hilurija). Filarijaza može izazvati ogromno nabreknuće tkiva (elefantijaza) - "slonovske noge" a može zahvatiti i mošnje (skrotum).

Upala mokraćne cijevi (Uretritis)

Uretritis je upala mokraćne cijevi kojom mokraća izlazi iz mjehura izvan tijela. Upalu mokraćne cijevi kod žena mogu uzrokovati bakterije, virusi i gljivice.U žena uzočnici obično putuju u mokraćnu cijev iz rodnice ili iz debelog crijeva. Muškarci znantno rjeđe imaju upalu mokraćne cijevi od žena. Kod muškaraca najčešće upale mokraćne cijevu uzokovane su ureaplasma, mycoplasma, chlamidia, HPV i gonorejom. Uretritisi (upale mokraćne cijevi, upale završne cijevi) su češći kod mlađih muškaraca i žena. Jednostavno se dijagnosticiraju, ali se osobito kod muškaraca dugotrajno, a ponekad i teško izliječe.

Simptomi

Kod oba spola upala mokraćne cijevi popraćena je žarenjem i pečenjem nakon mokrenja, postojanje čestog nagona na mokrenje s ponekad oskudnom količinom urina. Kod muškaraca može se pojaviti iscjedak iz mokraćne cijevi na spolovilu koji može biti sluzav, ukoliko je uzrokovan chlamidiom, ureaplasmom, mycoplasmom ili gnojan ukoliko je uzrokovan gonorejom. Kronične infekcije mokraćne cijevi koje se ne liječe, mogu prijeći u kronične i uzokovati suženje (strikture) mokraćne cijevi. Suženje nadalje povećava opasnost od širenja upale u više (gornje) dijelove mokraćne cijevi, što ponekad može uzrokovati stvaranje apscesa (nakupine gnoja) oko mokraćne cijevi. Navedene ograničene, gnojne upale koje su najčešće zatvorene čak jednom ovojnicom ("začahureni" apscesi) mogu dovesti do prstolikih izbočenja stijenke mokraćne cijevi (divertikula uretre -"slijepi džepovi uretre"), koji također mogu postati mjesta infekcije. Ukoliko infekcija prodre kroz kožu, mokraća može izlaziti kroz novonastali otvor (uretralna fistula).

Dijagnoza

Temeljem navedenih simptoma liječnik će učiniti klinički pregled abdomena, spolovila, a zatim bilo bi dobro učiniti i ultrazvučni pregled geniturinarnog trakta, laboratorijske nalaze krvi i urina kao i obriske uretre na navedene bakterije, urinokulturu, a kod muškaraca još i ejakulat (uzorak sperme ), obrađen bakteriološki s antibiogramom. Terapija se može dati prema odmah učinjenim nalazima, ali se može početi uzimati tek nakon davanja uzoraka za bakteriološke pretrage. Naknadno terapija će se ukoliko bude potrebno korigirati po pristiglim bakteriološkim nalazima.

Danas postoji suvremena molekularna dijagnostika uzročnika ureaplasma, mycoplasma i chlamidia, PCR testom putem urina. Ovo je najnovija metoda otkrivanja navedenih uzročnika putem uzorka urina, a ova pretraga ima najmanje lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata, a za muškarce je znatno ugodnija od obriska uretre štapićem, koji je bolan za muškarce.Kod žena se uvijek uzima i obrisak rodnice i grlića maternice na navedene bakterije uz urinokulturu.

Uzimanje uzorka urina za urinokulturu i ABGU mikrobiologiji je jako važno dobiti točne testove jer terapija neće biti adekvatna, ukoliko dobijemo lažno negativni test što je ponekad moguće. Važno je kako uzeti uzorak urina za urinokulturu ili ejakulat koji pacijent donosi sam u laboratorij i izuzetno je važno da vremenski period od uzimanja uzorka do transporta u laboratorij i nasađivanja na hranjive podloge na kojima rastu bakterije, ukoliko ih ima u donešenom materijalu, bude što kraći. Na taj način transportirani uzorak do laboratorija može biti sačuvan kako prisutne bakterije u njemu ne bi uginule, a mi ne bismo imali lažno negativan nalaz. Također je važno u zimskim mjesecima zamotati sterilnu posudicu s uzorkom, nekoliko puta u toaletni papir ili ubrus i ne voziti je cijelo jutro i ostavljati u hladnom autu, na hladnoj temperaturi, već od kuće odmah odnijeti u laboratorij.

Upala mokraćnog mjehura (cistitis)

Infekcije mokraćnog mjehura česte su u žena tijekom reproduktivnih godina. Bakterije iz rodnice mogu putovati u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur. Žene često nakon spolnih odnosa dobivaju upalu mokraćnog mjehura, najvjerojatnije zato što tijekom spolnog odnosa dolazi do ozljeđivanja mokraćne cijevi Cistokela, protiskivanje mokraćnog mjehura u rodnicu. Neke žene imaju ponavljane mokraćne infekcije mjehura, a rijetko su one uzrokovane abnormalnom povezanošću između mokraćnog mjehura i rodnice (vezikovaginalnom fitulom). Jedan od glavnih razloga čestih upala mokraćnog mjehura u žena je kratka mokraćna cijev kojom bakterije ukoliko ih ima u okolini (rodnici ili završnom debelom crijevu) lagano dospijevaju do mjehura. Rijetko se razvija abnormalna povezanost između crijeva i mokraćnog mjehura (vezikoenterična fistula), koja omogućava bakterijama koje stvaraju plin, ulazak u mokraćni mjehur. Ovakve infekcije mogu stvoriti mjehuriće zraka u mokraći (pneumaturija).

Infekcije mokraćnog mjehura muškaraca rjeđe su, a najčešće započinju upalom mokraćne cijevi, a zatim upalom prostate, a ukoliko se to ne liječi dolazi do upale mokraćnog mjehura. Najčešći uzrok ponavljanih (recidivirajućih) infekcija mokraćnog mjehura u muškaraca je trajna, kronična upala prostate. U starijoj dobi u muškaravca tj. nakon 50 godine života, ukoliko muškarac ima uvećanu prostatu može se dogoditi zadržavanje određene količine mokraće u mjehuru nakon završenog mokrenja. To se dogodi zato što kroz uvećanu prostatu koja je najčešće i tvrđe konzistencije (strukture), kada je uvećana prolazi mokraćna cijev (uretra). Prostata tako uvećana, najčešće stisne mokraćnu cijev i mokrenje se završi prije vremena tj. preostane u mjehuru tkz. ostatni urin koji uvijek može biti dobar medij i hrandibena podloga za bakterije ukoliko ih ima u genitourinarnom traktu.

Zbog ostatnog urina nastaju kod uvećane prostate i kamenci mokraćnog mjehura koji svojom iritacijom sluznice mjehura izazivaju ili podržavaju već prisutnu upalu mjehura, a mogu izazvati i prisutnost eritrocita (mikrohematuriju-prisutnost eritrocita u urinu, ali vidljivo biokemijskom pretragom mokraće) ili prisutnost čiste krvi (makrohematuriju, krv u mokraći vidljiva prostim okom). Antibiotici kojima se liječi upala mokraćnog mjehura razlikuju se u sastavu a i duljini terapije za liječenje samo mokraćnog mjehura, odnosno prostate.

Premda antibiotici brzo uništavaju bakterije u mokraći koja se nalazi u mokraćnom mjehuru, većina tih lijekova ne može dobro prodrijeti u unutrašnjost prostate te svladati infekciju u prostati. Upravo zato nakon prestanka uzimanja antibiotika ukoliko terapija nije bila dovoljno duga ili nije odabran adekvatan antibiotik ili nije prepoznato kako uz upalu mokraćnog mjehura postoji i upala prostate, bakterije koje zaostaju u prostati ponovno inficiraju mokraćni mjehur. U liječenju svih pa tako i mokraćnih infekcija najgore je uzimati nedadekvatan antibiotik i piti ga prekratko vrijeme, jer nakon takvog liječenja imat ćemo preživjele, sada otpornije bakterije u mokraćnom traktu koje će liječniku u daljnjem postupku liječenja otežavati liječenje.

Napominjem to zbog toga što liječnici ipak relativno često u ordinacijama susreću pacijente koji na bolove ili pečenje kod mokrenja sami sebi ordiniraju terapiju nekim od antibiotika iz kućne ljekarne. Savjetujem Vam, nemojte to raditi jer i liječnicima je ponekad teško s obzirom na raznolikost i otpornost bakterija i virusa u mokraćnom traktu odrediti terapiju, a kada Vi sami ordinirate terapiju i ne uspijete riješiti problem, javit ćete se liječniku koji tada ima zamršenu sliku simptoma, ne može odmah učiniti mikrobiološke pretrage, jer ste uzimali ili uzimate antibiotik i liječenje bespotrebno otežavate i sebi i liječniku kojem se javljate za pomoć.

Simptomi

Infekcije mokraćnog mjehura izazivaju čestu, neodoljivu potrebu za mokrenjem, a pri mokrenju i nakon njega javlja se bol. Bol se najčešće osjeća na spolovilu, iznad stidne kosti i u donjem dijelu leđa ("križa"). Vrlo često, gotovo uvijek javlja se i učestalo mokrenje noću. Ponekad simptomi nestaju bez liječenja, ili samo uz Uvin čaj ili konzumiranje tekućine u većim količinama. Infekcija mokraćnog mjehura može biti i bez simptoma, tako da se može otkriti slučajno kod pregleda mokraće. Tada govorimo o asimptomatskoj bakteriuriji. Nju obično ne liječimo ali je liječimo obavezno u trudnica. Postoje osobe čija podraženost mokraćnog mjehura nije odgovarajuća (neurogeni mjehur) ili osoba koja ima trajni kateter u mokraćnom mjehuru može imati infekciju mokraćnog mjehura sve dok se ne razvije upala bubrega Uzrok neurogenog mjehura je najčešće oduzetost cijelog donjeg dijela tijela (paraplegija) ili polovice tijela (hemiplegija).

Paraplegija može biti posljedica multiple skleroze ili ozljeda kralježnice, najčešće u prometnim nesrećama, a hemiplegija je najčešće posljedica CVI (cerebrovaskularnog inzulta). Kod neurogenog mjehura dolazi do zadržavanja mokraće u mjehuru veće količine urina, obično više od 500 ml, jer zbog ndostatka živčanog podražaja iz kralježnice, mišić mjehura se ne kontrahira (voljno stišće) kod nagona ili samog mokrenja. Slično ali iz drugog razloga dolazi do razvoja infekcije u mjehuru zbog zastoja u otjecanju urina iz mjehura.

Najčešći razlozi tome su uvećana prostata ili kamenci odnosno tumor na samom ušću mokraćne cijevi iz mjehura, kao i zbog različitih uzroka suženja mokraćne crijevi, izvan mjehura (urođene anomalije, suženja mokraćne cijevi) zbog prethodnih upala i slično. Upale mokraćnog mjehura imaju često dijabetičari, osobito oni koji imaju vrijednosti šećera u krvi iznad 10 mmol/L, jer tada se pojavljuje šećer i u urinu. Pojava šećera u urinu alkalizira mokraću (ona nije više niskog ph-kisela) kako je to uobičajeno ,već postaje alkalna - lužnatija, manje kisela (većeg ph), a time i pogodnija za razmonožavanje bakterija.

Dijabetičari zato uz bakterijske upale mokraćnog mjehura imaju i gljivice (Candidu) spolovila što im nerijetko zadaje više tegoba od infekcija mokraćnog mjehura. Osim na učestalo mokrenje tuže se na bolove u donjem dijelu trbuha što vrlo često u dijagnostici rezultira otkrivanjem ponovljene infekcije mokraćnog mjehura.

Dijagnoza

Otkrivanje upale mokraćnog mjehura za liječnike je obično jednostavno, anamneza-tegobe pacijenta, klinički pregled, vrlo često bol na pritisak u trbuhu (abdomenu iznad stidne kosti kod ispražnjenog mjehura), ultrazvučni pregled kojim je lako uočljivo zadebljanje stijenke mjehura, a osobito unutarnjeg sloja mokraćnog mjehura, ali zbog zadebljanja unutarnjeg sloja (sluznice mokraćnog mjehura) uslijed upale.

U svojoj praksi susrela sam se s pacijentima koji su imali bolno mokrenje i učestali nagon, a pri mokrenju iznenada, odjednom pojavila im se krv s ugrušcima u urinu. Ultrazvučna slika upale mokraćnog mjehura, klikni za povećanje Slika prikazuje zadebljanje stijenke mjehura, zbog zadebljanja unutarnjeg sloja (sluznice ) mokraćnog mjehura. Pregledom ultrazvukom s kolor doplerom utvrdila sam zadebljanje sluznice mokraćnog mjehura i svijetlija (hiperehogena područja) unutar mokraćom ispunjenog mjehura. Nalaz biokemijski mokraće upućivao je uz krv i na prisutnost verlikog broja leukocita (bijelih , krvnih zrnaca). Takvi pacijenti morali su otići i na cistoskopiju kojom je zatim utvrđeno kako imaju cijelu sluznicu mjehura ozlijeđenu upalom (nađena su plitka oštećenja-erozije) iz kojih su krvarili, a koje su nastale bakterijskom upalom. Dijagnoza se dakle postavlja pregledom biokemijskog urina, prebrojavaju se stanice, crvena i bijela zrnca u urinu, ima li bjelančevina u mokraći, nitrita koji su znak infekcije specifičnim bakterijama i urinokuturom o kojoj je u prethodm opisu dijagnoze upale mokraćne cijevi detaljnije opisan postupak. Uzimanje tkz. srednjeg mlaza obično je lakše dobiti kod muškaraca nego žena jer često uz urin u srednjem mlazu dospije i nešto bakterija iz rodnice u urin. Stoga je ponekad ukoliko se urinokulturom pronađe više od tri bakterije u uzorku urina za urinokulturu potrebno učiniti uzimanje uzorka uran kateterizacijom , tj. uzimanje uzorka urina za urinokulturu kateterom , direktno iz mokraćnog mjehura.

Upala moraćovoda (uretera)

Moraćovodi su dva cijevasta organa koja dovode urin iz svakog bubrega u mokraćni mjehur. Ulijevanje svakog mokraćovoda nalazi se sa strane lijevo i desno u mjehuru. Upala mokraćovoda (ureteritis) je infekcija jednog ili oba mokraćovoda. najčešći uzrok je širenje infekcije iz bubrega iznad (silazni, descendentni put širenja infekcije) ili iz mokraćnog mjehura (uzlazni, ascendentni put) širenja upale. Drugi uzrok infekcije uretera je kamenac u jednom od mokraćovoda,zatim pijesak iz bubrega koji je svojim prolaskom u urinu prema mjehuru, ozlijedio sluznicu mokraćovoda i pomogao razvoju bakterijske infekcije kao i postojanje urođenih ili stečenih suženja (striktura) mokraćovoda koji također pogoduju nastanku i održavanju upale. Jedan od mogućih uzroka ureteritisa je i urođeni vezikoureteralni refluks (anomalija zbog nezatvaranja mišića na ulazu jednog ili oba mokraćovoda u mjehur), tako da pri mokrenju kada bi se ulaz iz mokraćovoda u mjehur morao zatvoriti, on ostaje otvoren i mokraća se spontano ali i pri mokrenju vraća uzlazno iz mjehura u mokraćovode. Preduvjet uspješnog liječenja je najčešće operativni zahvat kojim se rješava refluks a time i povrat mokraće u mokraćovode.

Upala bubrega (pijelonefritis)

Pijelonefritis je upala jednog ili oba bubrega. Bakterija koja je uobičajeni, normalni stanovnik debelog crijeva E. colli uzrokuje oko 90 % infekcija bubrega, a oko 50 % infekcija u bolnicama. Infekcije kako je već ranije napisano dolaze u bubrega uzlaznim putem "penjanjem" uzročnika iz područja spolnim organa ili mokraćne cijevi, prostat ili mjehura. Kod zdravog mokraćnog sustava, infekciju "penjanjem" uzročnika tijelo sprečava time što mlaz mokraće ispire uzročnike van i zatvaranjem ulaza mokraćovoda na mjestu njihovog ulaska u mjehur. Međutim, svako fizičko sprečavanje toka mokraće, poput bubrežnog kamenca ili povećanja prostate ili zbog vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode povećava mogućnost nastanka infekcije bubrega. Drugi način nastanka upala bubrega je krvotokom (hematogeno) kada uzročnici, najčešće streptokok, stafilokok iz nedovoljno liječene upale grla, sinusa, pluća dospiju do bubrega i uzrokuju upalu.

Slijedeći način nastanka upale bubrega je u trudnoći kod neliječenje asimptomatske (bez simptoma) prisutne upale mjehura i kod kao što je napisano dijabetičara, odbnosno kod osoba koje boluju od stanja u kojima je smanjena imunost (HIV) ili kod nekih vrsta leukemija, zatim kod bolesnika koji su na imunosupresivnoj terapiji ili terapiji kortikosteroidima. To su lijekovi koji pomažu kod bolesti za koje su propisani (Chronova bolest, reumatoidni artritis i slične autoimune bolesti), ali dovode do smanjenog imuniteta i povećanoj skonosti infekcijama.

Simptomi

Bolovi u lumbalnom dijelu leđaSimptomi najčešće počinju iznenada tresavicom, povišenom temperaturom od 39-40 C, bolovima u jednoj ili obje strane donjeg dijela leđa, vrlo često osjećajem mučnine a nerijetko i povraćanjem.Osobe najčešće imaju napade jake boli uzrokovane stezanjem (spazmom) jednog mokraćovoda (renalna, bubrežna kolika). Spazme mogu izazvati nadražaji zbog infekcije ili prolaska bubrežnog kamenca. U djece su simptomi infekcije bubrega često slabo izraženi, nespecifični i teže ih se prepoznaje. Treba sumnjati kod djece na moguću upalu bubrega kad dijete ima visoku temperaturu a nema znakova upale dišnih puteva niti znakove neke dječje zarazne bolesti. Kod dugotrajne infekcije (kronični pijelonefritis) bol možer biti neodređena, a vrućica se može pojavljivati i nestajati ili je uopće ne mora biti. Kronični pijelonefritis javlja se samo u osoba s teškom osnovnom bolešću, poput začepljenja mokraćnog sustava, velikih bubrežnih kamenaca koji dugo traju ili zbog povrata mokraće iz mjehura u mokraćovode u vrlo male djece gdje još nije otkriven vezikoureteralni refluks (urođeni povrat urina iz mjehura u mokraćovode). Upale bubrega treba liječiti jer mogu trajno oštetiti fumkciju da mogu prestati raditi. Neliječenje upale bubrega mogu dovesti do stavranja cisteinskih kamenaca u mokraćnom sustavu, a najčešće u bubrezima.

Upalom bubrega zahvaćene su i mlađe i starije osobe. Mlađe osobe zbog lošeg odijevanja (nepokriveni bubrezi, vožnja na motociklu neadekvatno obučeni, spolno prenosive infekcije), česti ponavljajuće upale mjehura (cistitisi) koji su neadekvatno liječeni, a kod starijih osoba, različite zapreke otjecanju mokraće (neurogeni mjehur), uvećanje prostate kod muškaraca, kod žena uvećanje maternice zbog najčešće mioma koji mogu pritisnuti jedan ili oba mokraćovoda, čime mogu uzrokovati razvoj hidronefroze (zastoja urina) u bubregu i razvoja upale bubrega. Oko trećine bolesnika s upalom bubrega imaju upale donjeg mokraćnog trakta.

Dijagnoza

Bolesnici s tipičnim simptomima za najvjerojatniju upalu bubrega liječnika navode kako treba učiniti osim kliničkog pregleda, palpacija i sukusija (lupkanje) u području slabina i ispitivanje osjetljivosti pacijenta na bolni podražaj, zatim ultrazvučni pregled urinarnog trakta, laboratorijske pretrage krvi i mokraće; sedimentaciju i krvnu sliku, kreatinin, ureu, mokraćnu kiselinu i analizu biokemijskog urina i urinokulture s antibiogramom. To je standardna dijagnostička procedura ili slijed pretraga koje je potrebno primijeniti kada smo i u potpunosti sigurni kako se radi o upali bubrega, jer navedene pretrage mogu razjasniti mogući uzrok i intenzitet upale što je važno za tijek i način liječenja.

Liječenje

Nakon dijagnosticiranja mjesta mokraćne upale traži se ukoliko ga je moguće utvrditi mogući uzrok nastale infekcije. To je vrlo važno, jer time možemo spriječiti novonastalu upalu u kratkom vremenu ponovno (relaps) ili recidiviranje (ponavljane upale) u mokraćnom sustavu nekoliko puta tijekom godine. Ukoliko žena ima upalu mjehura ili bubrega treba utvrditi je li to zato što ima spušten mokraćni mjehur, a ukoliko se radi o muškarcu s mokraćnom infekcijom treba utvrditi ima li upalu prostate, je li imao ili ima upalu epididimisa ili testisa i ima li uvećanu prostatu. Za oba spola valja utvrditi postoji li anomalija u mokraćnom sustavu, (urođene se otkrivaju u dječjoj dobi), međutim mogu biti stečene (uslijed neuroloških bolesti - Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, paraplegija-oduzetost dijela tijela i slično). Također se traži postoje li kamenci u bubrezima, mokraćovodima ili mokraćnom mjehuru. Uvijek je pritom potrebno utvrditi postoje li tumori bilo gdje u mokraćnom traktu(bubreg, mokraćovod, mokraćni mjehur, prostata kod muškaraca starijih od 45 godina, testisi - kod mlađih muškaraca do 40 godina). Također treba obratiti posebnu pozornost ukoliko postoje osobito mikrotragovi eritrocita ili krvi u mokraći koji nisu vidljivi prostim okom a osobito kod muškaraca i to pušača. Muškarci u dobi iznad 45 godina, pušači, osobito oni koji u svom poslu dolaze u kontakt s raznim bojama (lakovi za parkete, industrija boja i lakova, autolakireri i slična zanimanja) jer postoji statistički značajna učestalost pojave, u toj dobi raka mokraćnog mjehura i mokraćovoda. Svaka nevidljiva krvarenja prostim okom u mkokraći (mikrohematurija, mikroeritrociturija) mora se razjasniti. Ukoliko ultrazvučnim pregledom nije vidljiv mogući uzrok mikrohematurije, tada je potrebno u tri neoviisna uzorka mokraće ispitati citološki pregled mokraće u citološkom laboratoriju s traženjem porijekla eritrocita.To znači tom pretragom možemo doznati iz kojeg dijela mokraćnog trakta dolaze pronađeni eritrociti u mokraću (gornji ili donji) jer eritrociti različito izgledaju mikroskopski ovisno o njihovom mjestu dolaska u mokraću. Također ćemo u takvom uzorku urina citološkom pretragom doznati postoje li možda odljuštene stanice patoloških tvorbi (tumora) koje mi još ne vidimo nikakvom pretragom .Ukratko (mikrohematurija, mikroeritrociturija) tragovi krvi i eritrocita u mokraći nevidljivi prostim okom ne smiju ostati nerazjašnjeni. Ukoliko svi nalazi dijagnostičkih pretraga budu uredni pa i citološki pregled mokraće, takve pacijente treba kontrolirati svaka 2-3 mjeseca , ovisno o dobi.

Nakon što smo otkrili mogući uzrok mokraćne infekcije, pristupa se primjeni terapije antibiotikom, ali uvijek nakon davanja uzoraka (mokraće sperme, obrisaka) na mikrobiološke pretrage. Nakon dobivanja nalaza mikrobioloških pretraga revidira (preispituje) se prethodno ordinirana terapija i primijenjuje nova ili produžuje u skladu s rezultatima mikrobioloških pretraga.

Ukoliko se utvrdi kako je uzrok, obično ponavljanih mokraćnih infekcija spušten mokraćni mjehur ili cistokela (utisnuće mjehura prema rodnici) tada se bolesnicima predlažem operacija podizanja mokraćnog mjehura čime se sprečavaju ponavljane mokraćne infekcije.

Ponekad se otkrivanjem mokraćne infekcije mjehura ili bubrega otkrije dijabetes koji ranije nije otkrive i tada se naravno treba uz liječenje mokraćne infekcije liječiti dijabetes kako bi se također spriječile ponovljene mokraćne infekcije. Ukoliko se utvrdi kako muškarci imaju dobroćudno uvećanje prostate koje nije potrebno operativno liječiti, ponekad je potrebno učiniti i operaciju takve prostate kako bi se spriječila ponovna infekcija mokraćnog trakta. Litotripsija, razbijanje bubrežnih kamenacaUkoliko se otkriju kamenci ili pijesak u mokraćnom sustavu treab ih liječiti razbijanjem, operacijom a ukoliko se radi o manjim nefrolitima 1-3 mm ili pijesku mogu se predložiti lijekovi koji pospješuju njihovo izliučivanje iz mokraćnog trakta.

Kako spriječiti mokraćne infekcije?

Najprije redovitom higijenom genitourinarnog trakta, upotrebom prezervativa kod osoba koje često stupaju u spolne kontakte i često mijenjaju partnera, ukoliko imate bilo koju smetnju koja upućuje na mokraćni trakt javite se liječniku i ne uzimajte antibiotike sami. Zatim, žene redovito odlazite ginekologu. Osobe koje imaju dijabetes trebaju uz ostale moguće komplikacije nedovoljno kontroliranog dijabetesa imati učestale mokraćne infekcije (znači konzultacija s Vašim liječnikom uz Vaše sudjelovanje u što boljoj regulaciji šećera u krvi a time i mokraći. Tako ćete spriječiti i mokraćne infkecije kao moguće česte komplikacije šećerne bolesti što može dovesti do trajnog oštećenja bubrega. U šećernoj bolesti kako je već napisano, ukoliko je šećer u krvi veći od 10 pojavit će se u mokraći, mokraća je lužnatija i lakše se razvija upala mjehura a kasnije i bubrega. Međutim u šećernoj bolesti dolazi i do oštećenja krvnih žila osobito bubrega. Zbog svega navedenog potrebno je što bolje kontrolirati šećernu bolest, načinom života, prehranom i lijekovima, kako bi se spriječile komlikacije. Muškarci u dobi iznad 45 godina trebaju svake godine otići na pregled prostate (digitorektalni pregled i pregled ultrazvukom s kolor doplerom) pregled urina, urinokulture i PSA, osobito oni koji u obitelji imaju oboljele od bolesti prostate, mjehura ili bubrega.

Na kraju pijte barem 1-1,5 litru vode, negaziranog soka ili čaja na dan. Time ćete osim rehidracije organizma, omogućiti otjecanje urinom bakterija kojih uvijek nešto ima u mokraćnom traktu i stvorit ćete preduvjete za zdrav mokraćni trakt bez infekcija koje mogu biti vrlo neugodne i opasne. Posebno na pijenje tekućine podsjećam žene koje uglavnom premalo piju tekućine. To dovodi do nižeg krvnog tlaka, isušivanja kože i bržeg starenja, stvaranja celulita i nastajanja mokraćnih kamenaca.

Izvor: www.ultrazvuk-tarle.hr

bla123 @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare